Kad
sam prije desetak godina počela uzgajati povrće u svom povrtnjaku u gradu, nakon strpljivog popravljanja
plodnosti tla dodavanjem pijeska, uštihavanjem stajskoga gnoja i usjeva za
zelenu gnojidbu, podijelila sam cijelu površinu na četiri polja, sve povrtne
kulture svrstala u četiri skupine, te razradila četveropoljni plodored. Skupinu
A činile su zeljarice i ostalo povrće iz porodice krstašica, skupinu B tikvenjače
i pomoćnice, skupinu C korjenasto povrće iz porodice štitarki, a skupinu D
mahunarke. Sve četiri skupine su se vremenski i prostorno izmjenjivale na
četiri polja jednake površine. No povrće mi prvih nekoliko godina nije
uspijevalo baš najbolje, jer je tlo u tom vrtu poprilično glinasto. Vruća ljeta
bez kiše, sve češća u našim krajevima - uz moje neprestano zastiranje tla
sjeckanom travom i zalijevanje – pogodovala su samo rajčici, tikvicama,
krastavcima, blitvi, peršinu i pastrnjaku. Na koncu sam odustala od uzgoja
zelja, brokule, karfiola i kelja, plodored malo izmijenila i rokove sjetve
prilagodila vremenskim prilikama.
U skupinu A uvrstila sam tikvenjače i dodala gladiole,
georgine i slično cvijeće za rez koje se sadi u proljeće. U skupinu B uvrstila
sam korjenasto povrće, a dodala sam i korabicu, bijelu i žutu repu, crnu rotkvu
i rotkvice te kelj pupčar. Budući da ova skupina ostaje na istom polju
najdulje, od jeseni, kad poslije tikvenjača sadim češnjak, pa sve do svibnja
treće godine, kad se sadi rajčica, ona je i najbrojnija. No, da bi sve kulture
uspjele, valja ih na vrijeme, jednu za drugom, sijati, saditi i pobrati.
Skupina C, koju čini rajčica, paprika, patlidžan i začinsko bilje, na gredicama
ostaje od proljeća do jeseni, pa poslije njih ima dovoljno vremena za pripremu
tla za mahunarke i ostalo povrće iz skupine D. U tu sam skupinu dodala i
jednogodišnje cvijeće: cinije, neven, uresnice i slično. Polje za tu skupinu treba
za sjetvu pripremiti što ranije u proljeće jer grašak valja posijati najkasnije do
sredine travnja kako bi izbjegao ranoljetne vrućine. Niski grah mahunar može se
sijati u srpnju i pobrati u jesen, što se pokazalo vrlo dobrim. Kad sam na
jesen pobrala mahune, to sam polje pognojila stajnjakom i posijala pšenicu za
zelenu gnojidbu. Nju sam ukopala sljedeće proljeće, kao pripremu za uzgoj
tikvenjača i ostaloga bilja iz skupine A, koje su u mom plodoredu slijedile
nakon mahunarki.
Sad uređujem novi povrtnjak koji će najvjerojatnije biti
podijeljen na dva ili tri polja – još nisam donijela konačnu odluku, pa nisam
još ni svrstala povrće u skupine - pa ću
dakle sastaviti dvopoljni ili tropoljni plodored. Ove godine ću uzgajati
tikvice, bundeve, rajčice, paprike, mahune, grah zrnaš, rotkvu, repu, mrkvu,
peršin, korabicu, radič, endiviju, blitvu, špinat, matovilac, salatu, luk i
češnjak. Posijat ću i malo začinskoga bilja i posaditi višegodišnje začinsko i
ljekovito bilje u cvjetnjak. Od jednogodišnjega cvijeća izabrala sam kao i lani
kadifice, cinije, celozije, neven, uresnice, lijepe kate i zajčeke.
Kad budem
išla u kupovinu sjemena, pregledat ću malo onaj vrtuljak s vrećicama sjemena cvijeća
i začinskoga bilja u mom agrocentru pa možda još nešto zgodno izaberem. Ali nikako da krenem u
grad, a kamoli na vrt, jer kod nas još uvijek pada snijeg, a temperatura je
danas bila oko 1ºC, za razliku od naprimjer Dubrovnika u kojem je bilo 14ºC; pa
čučim kraj peći i uopće mi nije do šetnje.
