Uz vjenčić na ulaznim vratima, božićnu pšenicu i drvce, blagdanski ugođaj u naše domove unosi i adventski vjenčić, simbol svjetlosti, vječnosti i vjernosti. Taj lijepi običaj 1838. god. osmislio je mladi evangelički pastor i socijalni pedagog Johann Heinrich Wichern (1808-1881) u Hamburgu. On je okupljao i posvajao djecu koja su živjela u velikoj bijedi na ulici te ih smještao i odgajao u staroj seljačkoj kući poznatoj pod nazivom Das Rauhe Haus. Wichern je svake godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve. U želji da svojim štićenicima to razdoblje učini što ljepšim, dosjetio se da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale po jednu svijeću. Dvadeset dana dana prije Božića od granja je spleo vjenčić s 20 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svako bi jutro užgao po jednu malu, te svake nedjelje po jednu veliku svijeću više, kako bi djeca sama mogla pratiti koliko je dana još preostalo do blagdana. Na Božić bi vijenac zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće. Svake godine od tada u došašću su izvodili taj kratak obred te za vrijeme molitve na vijenac stavljali i palili po jednu svijeću. S vremenom je granje u adventskom vjenčiću zamijenilo zelenilo, kao lijep božićni ukras proširio se po cijelom svijetu, dodani su mu češeri, kuglice, mašnice, jabuke, orasi i slični ukrasi. Potkraj 19. stoljeća vjenčić se smanjio na kolut sa četiri svijeće za četiri nedjelje došašća. Nakon prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence. Stigao je i u naše krajeve, pa ga u blagdansko vrijeme i mi koristimo kao lijep božićni ukras.
Budete li se odlučili da sami napravite vjenčić za ukras blagdanskoga stola, pripremite slamnati kolut koji će poslužiti kao osnova za pletenje vjenčića, zelenu plastificiranu savitljivu cvjećarsku žicu, grančice bora, jele, smreke, čempresa, lovora i drugog zimzelenog bilja, vrtlarske škare, 4 metalna držača za svijeće, 4 velike svijeće, češere, ukrasne vrpce, kuglice i slične ukrase.
Žicu omotajte oko slamnatog koluta i napravite čvor pa vrh žice zabodite u slamu. Grančice narežite na duljinu od 10 do 15 cm, ovisno o debljini koluta i željenoj veličini vjenčića. Na kolut postavljajte grančicu po grančicu, slažući ih naizmjence ulijevo tj. prema unutarnjoj strani koluta i udesno, dakle prema van, čvrsto je omatajući žicom oko koluta. Prije početka pletenja žicu namotajte na kratki drveni štapić promjera oko 1 cm, pa pomoću njega vežite grančice na kolut. Zimzelene grančice ravnomjerno rasporedite po slamnatom kolutu ovisno o tome koliko imate materijala. Kada omotate i učvrstite zimzelene grančice oko koluta, stavite ga na plitki pladanj. Na podjednak razmak u kolut zabodite svijeće, koje ste prije toga pažljivo utisnuli u držače. Dodajte češere, orahe u ljusci, štapiće cimeta, male crvene jabuke i ostale ukrase koje ste izabrali. Donji dio češera omotajte žicom, a ostatak žice oblikujte kao 3 - 4 cm dugačak štapić pa ga zabodite u vijenac. Na sličan način pripremite i sve ostale ukrase pa ih utisnite u kolut ili ih jednostavno privežite na grančice.
Svake nedjelje, počevši od prve nedjelje došašća zapalite po jednu svijeću uz kratku molitvu – mogao bi to npr. biti psalam koji se toga dana čita na misi.
No budite oprezni i nemojte ostavljati da svijeće gore dok nikoga nema kod kuće i tijekom noći, kako ne bi došlo do požara.
Svake nedjelje, počevši od prve nedjelje došašća zapalite po jednu svijeću uz kratku molitvu – mogao bi to npr. biti psalam koji se toga dana čita na misi.
No budite oprezni i nemojte ostavljati da svijeće gore dok nikoga nema kod kuće i tijekom noći, kako ne bi došlo do požara.