U pukotinama kamenjara, na vrlo suhim i sunčanim staništima, na izrazito siromašnim, propusnim, pjeskovitim, pa čak i šljunkovitim tlima odlično uspijeva obična čuvarkuća, lat. Sempervivum tectorum, niska tustika s gustim loptastim zelenim, rubin crvenim ili brončanocrvenim rozetama. Iz njihove sredine u srpnju se na debelim stapkama izdižu štitasti cvatovi sastavljeni od ružičastih zvjezdolikih cvjetova. Kad oni ocvatu rozete iz kojih su izronili uvenu i osuše se, ali ostavljaju brojno potomstvo u obliku sitnih rozeta, nastalih u pazušcima listova ili na korijenovu vratu. Lako ih je razmnožiti u hladnom klijalištu u jesen ili u proljeće pa posaditi u ukrasne posude i na novo mjesto u kamenjaru na razmak od tridesetak centimetara. Čuvarkuću kao ukrasnu biljku najčešće uzgajamo baš zbog tih privlačnih 7-8 cm visokih rozeta i dekorativnog lišća, a ne cvjetova. Najbolje uspijeva na punom suncu, a osim obične, za kamenjare se koriste i druge ukrasne vrste čuvarkuća, kao što je Sempervivum arachnoideum s malim rozetama gusto prekrivenim srebrnastim dlačicama, niskorastuća Sempervivum montanum te križanci s tamnocrvenim i smećkastocrvenim rozetama. Za uzgoj svih ukrasnih kultivara čuvarkuće najvažniji je položaj na punom suncu, gdje će ova skromna biljka dugi niz godina uljepšavati naše kamenjare. Ja sam ju dobila, zajedno s keramičkom ribicom u kojoj raste, prije nekoliko godina od jedne drage prijateljice. Smjestila sam je uza zid kuće gdje joj očito paše - nije mi na putu pa je ne zalijevam, samo koja kap kiše padne povremeno u posudu - pa je ovoga ljeta i procvala. No skromna čuvarkuća nije samo ukras kamenjara i krovova starih seoskih kuća - od davnina se vjeruje da štiti kuću od udara groma - nego i ljekovita biljka. Spominje ju Plinije kao djelotvornu za ublažavanje bolova u ušima, a u srednjem je vijeku bila cijenjena jer je njen sok ubrzavao zarastanje rana koje bi sporo zacjeljivale. U novije vrijeme koristi se vrlo rijetko, a zanimanje znanstvenika za tu gotovo zaboravljenu ljekovitu biljku ipak pomalo raste otkako su uspjelo iskušani homeopatski pripravci. U ljekovite svrhe koriste se svježi listovi, Sempervivi tectorum herba, koji se mogu brati gotovo cijele godine, a sadržavaju flavonoide, sluzi i trijeslovine. Ljekovite djelatne tvari pomažu pri liječenju proljeva, crijevnog i želučanog katara te lakših opeklina. Dobro oprani svježi listovi kojima valja odstraniti pokožicu ili sok istisnut iz svježih listova nakapan na sterilnu gazu polažu se na rane i kožne čireve koji ne zacjeljuju. Svježi sok i tinktura ublažuju bol i svrbež na mjestima uboda kukaca. U narodnoj medicini čuvarkuća se spominje i kao biljka koja pomaže pri liječenju čira na želucu, što je djelomično i dokazano, a homeopatski pripravci služe za ublažavanje menstrualnih tegoba. Istražuje se i djelovanje čuvarkuće na imunološki sustav. Tinktura, svježi sok i mast mogu se upotrijebiti i u veterini za rane, čireve i opekline.
