Grašak

Dok je grah na stolove Europljana stigao tek poslije otkrića Amerike, grašak, lat. Pisum sativum, jednogodišnja zeljasta biljka iz vrlo velike porodice lepirnjača, lat. Fabaceae, usjev je Staroga svijeta i jedna je od najstarijih poljoprivrednih kultura uopće. Pronađen je, uz lan, konoplju, mak, leću, mrkvu, ječam i bob, na brojnim arheološkim lokalitetima iz mlađega kamenog doba (4000 - 1000. g. p.n.e.) u Europi, pa i u Hrvatskoj. Za seobe naroda proširen je po cijeloj Europi, a danas se uzgaja u cijelom svijetu na velikim površinama u području od 20 do 67 stupnjeva sjeverne zemljopisne širine. To je jednogodišnja biljka s jako dobro razvijenim korijenom koji prodire duboko u tlo; pojedine korijenove žile dopiru do dubine od 1 m. Već dvadesetak dana nakon sjetve na korijenu su vidljive kvržice simbiotskih bakterija, lat. Rhisobium leguminosarum. One elementarni dušik iz zraka pretvaraju u amonijak, koji ulazi u stanice korijena, pa biljci služi za izgradnju različitih organskih spojeva.
Grašak najbolje uspijeva u krajevima s umjerenom, prohladnom i vlažnom klimom, na pjeskovitoilovastim, srednje teškim tlima, s dosta humusa i vapna. Potrebno mu je mnogo vlage, posebice za cvatnje, zametanja mahuna i nalijevanja zrna. Mlade biljke dobro podnose niske temperature: pod snijegom ne stradaju ni pri temperaturi od - 4ºC do - 8ºC. Najpovoljnija temperatura za klijanje te rast i razvitak graška je oko 18ºC. Temperature više od 27ºC nepovoljne su za rast i razvitak biljaka, zametanje i dozrijevanje plodova. Stoga su prinosi graška mali ako se sije prekasno u proljeće jer se stvaraju male mahune s malo sjemenki koje prebrzo dozrijevaju. Najbolji su stoga uvjeti za uzgoj graška u područjima s prohladnom i vlažnom klimom. Kod nas su takvi uvjeti u sjevernim krajevima u proljeće, a u južnim od jeseni do rana proljeća.
Grašak ima dosta velike zahtjeve prema vlazi i u tlu i u zraku, ali ne uspijeva dobro ako na gredicama dugo stoji voda, a ne pogoduje mu ni visoka razina podzemne vode. Za normalan razvitak potrebno mu je mnogo svjetla; ako raste na sjenovitoj gredici, stabljike se produljuju, kasni cvatnja i dozrijevanje mahuna.
Kao i grah, grašak dobro uspijeva i na laganim pjeskovitim i na teškim glinastim tlima, ali će ipak najbolji prirod dati na dubokim plodnim glinenasto-ilovastim tlima, ali ne smiju biti podvodna ili jako vlažna. Jako kisela kao ni alkalična tla za uzgoj graška nisu povoljna; najpovoljnija reakcija tla je 5,5 do 6,7. Kiselija tla trebalo bi prije sjetve vapniti, a pri gnojidbi koristiti gnojiva koja ne zakiseljuju tlo.
Visoke ljetne temperature za grašak su vrlo nepovoljne, pa ga u našem primorskom području sijemo najčešće u prosincu i siječnju za berbu u travnju i svibnju. Osim toga za jesensku ga potrošnju na jadranskoj obali i otocima možete posijati i potkraj ljeta, u drugoj polovici kolovoza i brati od konca rujna do konca listopada.
U našim sjevernim krajevima, kamo spada i moj vrt, sa sjetvom graška možemo započeti potkraj veljače - ako vrt nije pod snijegom - i na početku ožujka - ako tlo nije premokro i ako na gredicama ne stoji voda - pa najkasnije do sredine travnja.
U našim gorskim krajevima gdje i ljeti ima dovoljno vlage i nije tako vruće kao u nizinskom području grašak možete sijati i potkraj srpnja i pobrati potkraj rujna.
Prije sjetve – u jednom gramu sjemena graška su 2 - 10 sjemenki, klijavost im je oko 90%, a klijave su 4 - 5 godina - gredice povrtnjaka na kojima ste prošle sezone uzgajali rajčice, paprike, krastavce ili drugo povrće, ovisno o plodoredu, duboko prekopajte, unijevši pritom u tlo najmanje jednu vrhom punu kantu odnosno 10 - 15 l/m² komposta. Siromašnim tlima dodajte i 50 - 70 grama mineralnoga gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija.
Sjeme koje nije obrađeno pesticidima možete 15 minuta namakati u čaju od kamilice - prelijte 2,5 g suhih cvjetova sa pola litre vrele vode - čime se zrna dezinficiraju i potiče se razvitak kvržišnih bakterija. Kad grašak završi rast i razvitak, bakterije se s korijenom razgrađuju i obogaćuju tlo dušikom. Stoga biljke poslije berbe ne čupajte, nego samo odrežite nadzemni dio, a korijenje s kvržicama ostavite u tlu, čime ćete osigurati dozu dušika za sljedeću kulturu.
Niski grašak posijte u 3 - 4 reda na razmak od 20 cm; razmak između zrna u redu neka bude oko 4 cm. Visoki grašak na gredicu širine 100 - 120 cm posijte u dva reda tako da možete između redova u sredini gredice postaviti i grančice za potporu na svakih 30 do 50 cm, za koje će se biljke same hvatati viticama.

Po nekoliko redova graška posijte svakih 14 dana, birajući različite kultivare, npr. otporne niske: ranu sortu karina i srednje ranu čudo kelvedona te visoke: srednje kasni telefon i kasnu sortu senator. Tako ćete produljiti razdoblje berbe i dulje jesti svježi grašak, koji sadržava mnogo bjelančevina, šećera i vitamina, osobito vitamina C, A i B. Grašak obiluje i mineralima: kalijem, kalcijem, fosforom, sumporom, željezom, magnezijem, cinkom, silicijem, a sadržava i nikal, kobalt i druge mikroelemente.

Nakon nicanja grašak raste brzo i nije mu potrebno mnogo njege: kad se razviju 3 - 4 listića plitko ga okopajte i tijekom vegetacije po potrebi plijevite. Kad biljke budu visoke oko 20 cm lagano ih nagrnite kako biste usjev učvrstili.
Grašak berite čim se mahune ispune zrnom i odmah trošite. Manja količina može u mahunama ostati u hladioniku za sutradan. Veću količinu graška odmah očistite, kratko blanširajte i zamrznite.

Niske sorte graška brat ćete tri puta, a visoke pet do sedam puta; prirod može biti 1 - 1,5 kg/m², a od 1 kg mahuna dobit ćete oko 350 – 450 g zrna finoga slatkoga graška.