Posijati ga možete gdje god u povrtnjaku pronađete malo mjesta, u rujnu ili u rano proljeće, a prije sjetve tlo, lagano, pjeskovito-ilovasto i vapneno, valja plitko preštihati - dovoljno je 20 cm, jer korijen matovilca ne prodire duboko - unijevši najmanje 1 kg/m2 zreloga stajnjaka ili komposta. Prije sjetve tlo dobro usitnite i lagano ugazite jer sjeme bolje niče na zbijenu nego na rahlu tlu. Za svaki četvorni metar pripremite 1-2 g sjemena, točnije jednosjemenih oraščića, plodova matovilca, pa ih posijte iz zamaha. Sijete li u redove, razmak neka bude 10-20 cm, a utor za sjeme utisnite daščicom. Njome i zagrnite utor te malo pritisnite kako bi tlo dobro prileglo uza sjemenke. Jedan gram sadržava oko 1000 sjemenki koje zadrže dobru klijavost 4-5 godina. Posijete li i starije sjeme, dvogodišnje ili čak trogodišnje, nećete pogriješiti, jer ono čak i bolje niče od svježeg. U malim vrtovima, želite li što bolje iskoristili površinu povrtnjaka, matovilac posijte uz poriluk te ispod visoke brokule ili kelja pupčara. Matovilac nikne 8-14 dana nakon sjetve, a za berbu dospijeva za 60-80 dana. Veoma je otporan na niske temperature pa se zimi, osobito ako su blage kao prošlih godina, lišće vrlo rijetko smrzne.
Količina vitamina nekoliko je puta veća nego u zelene salate glavatice. U 100 grama matovilca može biti 30-100 mg vitamina C te 3,6 mg karotina. Vrijednost matovilca nije samo u tome nego i u njegovu prirodnu osvježujućem okusu. Lišće poberite do početka travnja, prije no što se izdignu cvjetne stapke s plavkastim i bjelkastim cvjetićima. Želite li imati vlastito sjeme, nekoliko biljaka ostavite da i dalje rastu. Plodići dozrijevaju u lipnju i vrlo lako ispadaju. Stoga biljke odrežite kad polovica plodića bude zrela i neka se osuše pod nadstrešnicom u sjeni.