Amarilis
Svake godine sredinom veljače svi se divimo prelijepim velikim cvjetovima prugastoga sunovrata, vitezove zvijezde ili amarilisa, lat. Hippeastrum sp., južnoameričke lukovičaste trajnice iz porodice sunovrata, koja se u našim krajevima najčešće uzgaja kao kućna biljka. Među botaničarima je dugo vladala pomutnja oko stručnih naziva rodova Hippeastrum i Amaryllis što je dovelo do toga da se lukovice ukrasnih kultivara iz roda Hippeastrum, što se na sjevernoj hemisferi najčešće kupuju u rascvjetanom obliku kao kućne biljke oko Božića, prodaju pod nazivom amarilis. No botanički rod Amaryllis zapravo čine lukovičaste biljke podrijetlom iz južne Afrike, koje se najčešće uzgajaju kao ukrasne biljke na cvjetnim gredicama u vrtovima.
Ako ste nedavno kupili lukovicu te lijepe biljke, amarilisa ili kako god je nazivali, posadite je sredinom prosinca, najkasnije do početka siječnja, u lončić malo veći nego što je sama lukovica, u umjereno vlažan višenamjenski kompost za uzgoj kućnoga bilja, i to tako da trećina lukovice viri iznad ruba lončića. Smjestite ga u umjereno osvijetljenu prostoriju s temperaturom 18-20 Celzijevih stupnjeva. Umjereno zalijevajte, tek toliko da se kompost u lončiću ne osuši, sve dok se ne razvije batvo – to je šuplja cvatna stapka koja na vrhu razvija cvjetove - visine 20 cm i kratki začetak lista. Potom zalijevajte jednom u tjednu pazeći da ne polijete sredinu lukovice. Nakon 40 do 100 dana na vrhu batva pojavit će se dva do šest prekrasnih veliki cvjetova čiju ljepotu rijetko koja biljka može nadmašiti.
Amarilis u prohladnoj prostoriji pri temperaturi od 15 do 18 Celzijevih stupnjeva može cvasti 15 - 20 dana. Za to vrijeme redovito okrećite lončić s biljkom kako biste spriječili da se batvo nagne prema svjetlosti. Cvjetovi su prilično teški pa biljke s visokim batvom valja privezati uz kolčić.
Ocvale cvjetove čim povenu odrežite uza sam vrh batva, a kad uvene i posljednji cvijet batvo odrežite tik iznad lukovice. U svibnju, kad cvatnja završi, amarilis preselite u vrt, kako bi biljka nastavila rasti. Skupa s lončićem posadite je u cvjetnjak, u polusjenu ispred drveća i grmlja. Ako nemate vrt, biljka cijelo ljeto može provesti i na balkonu. Prema potrebi je zalijevajte i dva puta na mjesec pognojite tekućim gnojivom za cvatuće lončanice ili svakih 6 tjedana u supstrat utisnite gnojidbene štapiće. Lukovice će odebljati, prikupiti energiju i oblikovati cvjetne pupove za sljedeću godinu.
Potkraj rujna lončić s amarilisom izvadite iz cvjetnjaka, stavite ga pod nadstrešnicu ili na balkon, prestanite zalijevati i ostavite da se supstrat postupno osuši, lišće povene i biljka zamre. Sredinom listopada, prije prvih jačih jesenskih mrazova, uklonite uvenule listove pa amarilis smjestite u hladan, mračan i suh podrum, na stubište ili u garažu, gdje pri temperaturi od 5 - 13 Celzijevih stupnjeva mora provesti najmanje 45 dana. Najbolje bi bilo da biljka miruje 8 - 12 tjedana, dakle do sredine sljedećeg prosinca, kad poticanje amarilisa na cvatnju u kući može ponovno započeti. Smjestite ga u umjereno osvijetljenu prostoriju s temperaturom 18-20 Celzijevih stupnjeva i dalje postupajte na isti način kao i prethodne godine pa će se iz velike lukovice ubrzo opet početi izdizati novi cvatni pup. Presađivanje lukovice u novi lončić svake godine nije potrebno, biljka bolje uspijeva ako 2-3 godine ostane u istoj posudi. Samo površinskih 6 cm komposta u lončiću zamijenite svježim i čekajte da prelijep amarilis opet u veljači procvate.
