Božićnica

 Moj djed Josip imao je veliki trnac tj. voćnjak pun raznovrsnih vrsta i sorti voćaka. Kamo god je išao, kad bi vidio lijepu jabuku, koju još nema u svom voćnjaku, uzeo bi plemku, donio je kući i nacijepio na divlju jabuku koju bi našao u šumi. Stoga je u trnacu bilo jabuka od rana ljeta do kasne jeseni. Jedna od njih bila je i božićnica.
U Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj odavno se uzgaja ta stara sorta jabuke nepoznata podrijetla, u pojedinim krajevima znana i pod nazivima pogačnica, crvena kolačara, kanjiška, mađarka, krugla, koturača i repica. Pretpostavlja se da je u Bosnu prenesena iz Mađarske, ali postoji mogućnost da je bilo i obrnuto, tj. da su je za vrijeme turske vladavine Bosanci prenijeli u Mađarsku, a potom iseljenici ponovo donijeli u Bosnu. Stablo joj je bujno i snažno, krošnja okruglasta, a drvo zdravo i dugovječno. Prof. Š. Bubić u knjizi Specijalno voćarstvo kao zanimljivost navodi da je u nekom selu u Bosni pronašao stablo visoko oko 7 m, s promjerom krošnje 14 m, te opsegom debla 180 cm, koje je u dobrim godinama davalo i do 500 kg plodova. 

Božićnica dobro uspijeva i daje krupne, lijepo obojene plodove samo na izrazito sunčanim položajima s intenzivnim i dugim osvjetljenjem, osobito prije berbe, te na plodnim tlima s dovoljno vlage i hranjiva. U krajevima i na položajima s čestim jesenskim maglama, u zatvorenim udolinama i na prevlažnim tlima osjetljivija je na bolesti pa gotovo svake godine strada od krastavosti.  Plod je srednje krupan ili krupan, tipična plosnata, pomalo nepravilna oblika, a širina mu je za jednu trećinu veća od visine. Udubina čaške srednje je duboka i široka, a kratka i debela peteljka je u uskoj i dubokoj udubini. Tanka, čvrsta i masna žutozelena kožica na sunčanim je položajima izrazito crvena, a uočljive su i zagasitocrvene pruge i smećkaste točkice. Na nepovoljnim položajima plodovi ostaju zelenkasti pa su manje privlačni.

 Božićnica se prilično dugo može održati u običnim spremištima i podrumima, ali duljim čuvanjem meso gubi sočnost te pobrašnjavi. Stoga se ne može reći da je ta sorta iznimne kakvoće, ali je dobra za kompot, štrudle i druge kolače s jabukama. Zbog lijepe crvene boje i masne kožice koja se može dobro "izglancati" božićnica je od davnina bila čest ures našeg blagdanskog stola, najčešće s grančicom jelovine zabodenom u udubinu peteljke, na kuglofu ili uz sličan božićni kolač.
Premda se ne smatra kvalitetnom sortom i danas se sve rijeđe uzgaja – moram priznati da je nema ni u mom vrtu – drago mi je kad vidim da neka "kumica" još uvijek na plac donese pokoji plod ove lijepe starinske crvene jabuke.