Stajnjak odležan 12 mjeseci |
A zbog čega je taj stajnjak tako važan i zlata vrijedan?
Stajski
gnoj, jedno od najstarijih gnojiva, smjesa je krutih i tekućih izmetina
domaćih životinja i stelje, prerađenih radom mikroorganizama.
Dragocjeno je humusno gnojivo jer obogaćuje tlo svim potrebnim hranivima
i poboljšava fizikalna svojstva tla, primjerice, njegovu unutrašnju
građu te sposobnost da zadržava vodu, a izvor je i brojnih korisnih
aktivnih mikroorganizama.
Kemijski sastav stajnjaka ovisi o vrsti i
uzrastu domaće životinje, spolu i dobi stoke, količini i kakvoći krme,
načinu iskorištavanja stoke, vrsti stelje, količini stelje, klimi i
načinu spremanja gnoja. Prosječno sadržava oko 75 % vode, 16 - 20
% organske tvari, oko 0,5 % dušika, 0,25 - 0,3 % fosfora, 0,5 - 0,6 %
kalija, 0,5 - 0,8 % kalcija, 0.03-0.06% magnezija te manje količine
bora, cinka, molibdena i mangana. Premda je odnos osnovnih hraniva
dobar, stajski gnoj se ipak smatra pretežno dušičnim gnojivom, jer dušik
najjače i najočititje djeluje na biljke. Konjski, ovčji, kozji,
kunićji, golublji i kokošji gnoj sadržava mnogo dušika u lako
pristupačnom obliku, brzo se razgrađuje i smatra se toplim gnojem.
Suprotno tome, gnoj od goveda, pataka, gusaka i svinja razgrađuje se
sporije, male je mikrobiološke aktivnosti i smatra se hladnim.
Tijekom
dozrijevanja u stajnjaku se odvijaju velike kemijske promjene. Najbrže
se razgrađuje celuloza, potom hemiceluloza, a najsporije lignin. U
zrelom stajskom gnoju veće su količine bjelančevinastih tvari i rudnih
sastojaka. Organski spojevi djelomično prelaze u anorganske, a dio
dušika u obliku amonijaka hlapi u atmosferu. Mineralne se tvari iz gnoja
brže gube ako ih ispiru oborine. Što je površina gnoja veća i što je
gnoj rahlije razbacan, to se više isušuje i gubi se više dušika.
Polijevanjem i gaženjem hrpe izlučivanje dušika može se smanjiti.
Sazrijevanje
stajskoga gnoja ljeti traje 2 - 3 mjeseca, a zimi 3 - 4 mjeseca jer se
procesi humifikacije pri nižim temperaturama odvijaju sporije. Zreli
stajski gnoj je poluhumificirana masa; da bi se dobio posve humificiran
gnoj potrebno je godinu dana. Budete li nabavljali stajski gnoj,
bilo za novi bilo za stari vrt, prekontrolirajte je li odležan i bar
djelomično humificiran. Svježi stajski gnoj naime nije pogodan za
izravnu gnojidbu ni korisna ni ukrasna bilja jer tvari koje sadržava i
koje nastaju njegovom razgradnjom, kao amonijak, mogu naškoditi
osjetljivu bilju. Osim toga, može sadržavati i mikroorganizme kojima se
mogu zaraziti ljudi.
Kompostirani stajnjak |
Dio
gnoja možete pomiješati s otpacima iz kuhinje i vrta na već postojećem
kompostištu ili u sanduku za kompostiranje. Preostali gnoj složite na
hrpu u obliku trapeza, koja je pri tlu široka 1,5 do 2 m, a duljina joj
ovisi o količini gnoja. Odaberite pogodno mjesto u vrtu na kojem se ne
zadržava voda, pa na tlo položite sloj lišća, kukuruzovine ili slame
visok oko 20 cm, koji će upijati ocijeđenu tekućinu. Potom nagrnite sloj
gnoja visine oko 15 cm, pa ga prekrijte slojem zemlje ili staroga
komposta debelim 5 - 10 cm. Zemlji možete dodati i lišće, jer je
materijal bogat ugljikom dobra dopuna gnoju s mnogo dušika. Slažite
naizmjence sloj po sloj gnoja i zemlje sve dok hrpa ne bude visoka oko 1
m. Oko hrpe iskopajte jarak kako je ne bi podlijevala vanjska voda, a
iskopanom zemljom prekrijte hrpu kako biste spriječili isušivanje gnoja i
gubitak dušika. Nakon 3 - 4 mjeseca hrpu jednom premetnite. Za 6 - 12
mjeseci, ovisno o brzini humifikacije, odnosno o tome je li hrpa složena
u proljeće ili u jesen, kompost od gnoja bit će gotov i možete ga
upotrijebiti za gnojidbu povrća, cvijeća i voćaka u vrtu, primjerice pri
sadnji voćaka, pri osnovnoj gnojidbi tla u jesen, kao dopunsko gnojivo u
proljeće prije sjetve ili sadnje te za prihranu pri okopavanju, osobito
za velike potrošače biljnih hraniva kao što su kupusnjače, celer,
rabarbara, krastavci, tikvice i rajčice.
Količina stajskoga gnoja
koju valja ukopati u tlo ovisi oopskrbljenosti tla hranjivima, količini
humusa u tlu, vremenu koje je prošlo od zadnje gojidbe stajnjakom te
brzini razgradnje gnoja u tlu. Gnojidba s više od 400 kg na 100 m²
smatra se jakom dozom, a s manje od 200 kg stajnjaka na 100 m² slabom
dozom gnojidbe. Nakon razbacivanja gnoja po površini gredice, gnoj treba
što prije ukopati kako se ne bi gubio dušik i organske tvari. Stajnjak
valja uštihati u jesen za rane proljetne kulture, a za kasnije kulture u
rano proljeće. U teškim glinastim tlima stajski gnoj djeluje oko 4
godine, u srednje teškim 3 godine, a u lakim pjeskovitim tlima 1-2
godine. Računa se da je iskorištenje hraniva iz gnoja u prvoj godini 50
%, u drugoj 30%, a u trećoj 20%.
Peletirani stajnjak |
Ako se ne možete
odlučiti za nabavku rasutoga stajnjaka; ako vam kompostiranje gnoja
predstavlja problem, danas se može nabaviti i stajski gnoj u vrećama te
peletirani organski gnoj kojega je mnogo lakše primjeniti.