Voštane begonije
Od lipnja do listopada, na suncu, ali i u djelomičnoj sjeni, čak i ispod drveća, neumorno cvatu voštane begonije, lat. Begonia x semperflorens-cultorum. Ta osjetljiva zeljasta trajnica potječe iz Brazila, a kao ukrasna je biljka bila popularna već u u 19. st., u viktorijansko doba. I danas su veoma omiljene, pa se brojne sorte bijelih, ružičastih ili crvenih, jednostavnih ili punih cvjetova i zelenih, brončanih ili crvenih listova često sade u parkovima i ostalim javnim gradskim nasadima. Za mali kućni vrt obično kupujemo po nekoliko sadnica svake godine kako bismo ih posadili u balkonske sandučiće, male cvjetne gredice u predvrtu ili uz rub vrtne stazice. Najbolje uspijevaju na plodnu i vlažnu tlu s mnogo humusa. Za ljetnih suša valja ih redovito zalijevati, kako bi neprestano obilno cvale. Njihove su brončanocrvenkaste sjemenke veoma sitne - 50 000 sjemenki teži samo 1 g - a biljčice su kad niknu tako male i nježne da ih je teško presađivati.
Voštane begonije rastu sporo, pa uzgoj presadnica dugo traje, od siječnja ili veljače kad se siju, pa sve do svibnja kad ih valja posaditi na gredice. Stoga ih je vrlo teško iz sjemena uzgojiti kod kuće. No ipak ih možete i sami razmnožiti vegetativno, zelenim reznicama, unesete li nekoliko biljaka u posudama u jesen u kuću i sve im izbojke prikratite na 2-3 cm. Kad izbiju nove mladice, odrežite ih, uronite u hormon za ukorjenjivanje i pobodite pojedinačno u lončiće, u kojima će se za nekoliko tjedana ukorijeniti. U proljeće, kad prođe opasnost od mraza, a poslije prezimljavanja u svijetloj, ali ne pretoploj prostoriji, ukorijenjene reznice posadite na razmak od 25 cm, bilo na cvjetne gredice bilo u posude, gdje će cijelo ljeto uljepšavati vrt.
