Drijenak

U srednjoj Aziji te u srednjoj i južnoj Europi, sve do Kavkaza, u poljskim živicama i gušticima, na kamenitim obroncima, uz rubove svijetlih listopadnih šuma, i u nizinama i u gorskom području sve do 1300 m nadmorske visine raste drijen, lat. Cornus mas, listopadni grm ili nisko stabalce iz porodice drijenova s gustom zaobljenom krošnjom, rijetko kada više od 5-6 metara. Kao divlju voćku poznavali su ga već stari Grci i Rimljani. U srednjem vijeku, najčešće kao medonosnu i ljekovitu biljku te zbog čvrsta, žilava i vrlo tvrda drva, drijen su uzgajali u samostanskim vrtovima. Potkraj 18. st. bilo je poznato dvanaestak inačica žutih do tamnocrvenih plodova, a sredinom 20. st. armenski, ukrajinski i drugi europski oplemenjivači selekcionirali su četrdesetak sorti. 

Plodovi drijena, elipsoidne koštunice zvane drenjine, dozrijevaju potkraj kolovoza i u rujnu. Slatkasto su kiselkasti i pomalo trpki, a sadržavaju oko 8% šećera, trijeslovine, pektin, antocijane, aromatske tvari, oko 2,5% voćnih kiselina, 60-120 mg askorbinske kiseline, tj. vitamina C, na 100g plodova, a obiluju i mineralima, posebice kalijem, kalcijem te magnezijem. Jedu se sirove ili se prerađuju u sokove, kompot, liker, pekmez, rakiju i vino.Drijen nema velike zahtjeve, uspijeva i na žarku suncu i u polusjeni, a odlično podnosi i sušu i niske temperature. Uspjelo raste na suhim, siromašnim i vapnenastim te na slabo kiselim tlima. No krupne sočne plodove, uzgajate li drijen kao voćku, a ne za ukras, dobit ćete uz redovitu gnojidbu i rezidbu samo na dubokim propusnim plodnim tlima.

Drijen daje prvi urod od oko 1 kg po stablu četiri godine nakon sadnje. U punoj se rodnosti na jednom stablu može ubrati oko 30-40 kg, a u dobrim godinama i na povoljnim položajima čak i više od 80 kg drenjina.
Za ostvarivanje dobra uroda važno je izabrati sunčano stanište koje nije izloženo jakim mrazovima.
Drijen, naime, cvate prije listanja, i to veoma rano, u veljači i ožujku, za blagih zima još i ranije, pa cvjetići mogu pozebsti.
Baš zbog rane cvatnje grančice drijena s nježnim sitnim žutim cvjetićima u našim se sjevernim krajevima, kao i vrbove i maslinove grančice, posljednje nedjelje prije Uskrsa, na Cvjetnicu, nose u crkvu na blagoslov, čime se obilježava Isusov ulazak u Jeruzalem. Blagoslovljene grančice podsjećaju nas na Isusovu muku, smrt na križu i uskrsnuće, a ostavljaju se u kući i pošto se osuše.