Od 20.000
biljnih vrsta iz porodice glavočika, lat. Asteraceae, u Hrvatskoj raste njih
četiristotinjak. Mnoge su jestive, ljekovite ili ukrasne, a jedna je od njih i
cikorija, vodopija ili divlji radič, lat. Cichorium intybus, srednje visoka
trajnica sa svijetloplavim glavičastim cvatovima. Njenom je selekcijom nastao
kultivirani radič, lat. Cichorium intybus var. foliosum, jednogodišnja ili
dvogodišnja povrtlarska kultura s izrezuckanim ili ovalnim listovima, koja se
najčešće uzgaja za zimsko etioliranje, odnosno izbjeljivanje lišća. U prvoj
godini biljka razvija zadebljali vretenast korijen s mnogo sitnih korjenčića i
skraćenu, zadebljalu, konusnu stabljiku s lišćem u obliku rozete. Iduće godine
iz nje se izdiže oko 1 m visoka cvjetna stabljika sa svijetloplavim cvatovima.
Iz cvjetića u cvatu nastaju jednosjemeni rebrasti plodići koji dobru klijavost
zadržavaju 5-7 godina, a u jednom ih je gramu 600-700.
Radič, kojeg
su poznavali i upotrebljavali kao lijek i hranu već stari Grci i Rimljani,
najbolje uspijeva u područjima s umjerenom klimom, na sipkim, dubokim, plodnim,
vapnenim tlima. No uz redovito zalijevanje uspijeva i na lošijim tlima. To je
biljka umjerene klime pa je za rast lišća najpovoljnija temperatura 16-23°C.
Pri temperaturama nižim od 2°C i višim od 30°C lišće prestaje rasti, a
minimalna temperatura klijanja za sjemenke radiča je 2°C.
Kultivirani je radič
veoma prilagodljiva biljka, pa dobro podnosi i mraz i sušu. U nas su najčešće
sorte pan di zucchero, palla rosa, palla bianca, averto, crveni treviški,
verona, virtus, witloof, katalonski, bijeli milanski, leonardo, indigo,
castelfranco, fidelio i druge.
U
kontinentalnom ga području sijemo od kraja lipnja do sredine srpnja, a na
Jadranu ga valja posijati od lipnja pa sve do rujna, a za lijepa vremena i
kasnije, za potrošnju u jesen, tijekom zime i u proljeće.
Posijte ga uza
zeljarice ili ispod kukuruza šećerca, na gredice prošle jeseni pognojene s
najmanje 2 kg/m² zrela stajskoga gnoja nakon krastavaca, krumpira, kupusnjača,
rajčica, graha, graška, salate ili špinata. Za svaki red duljine 4 m potrebno
vam je 1 g sjemena. Redove razmaknite 20-30 cm.
Kad se razviju 3-4 prva lista
radič prorijedite na razmak 12-15 cm, kako biste uzgojili zadebljalo korijenje
promjera 4-5 cm, koje zimi možete izbjeljivati.
Osim izravno,
radič možete posijati i na posebnu gredicu za uzgoj presadnica, pa ga kasnije
posaditi na gredicu za stalni uzgoj. Iz jednog grama sjemena možete dobiti
najmanje 450 presadnica, što je dovoljno, uz razmak sadnje od 15 cm, odnosno 25
biljaka na red od 4 metra, za 18 redova. Za peteročlanu obitelj dovoljna su,
uzgojite li godišnje najmanje 1 kg lišća u jednom redu, četiri reda radiča.
Poslije
prorjeđivanja ili presađivanja radič redovito okopavajte, plijevite, ako treba
zalijevajte i uklanjajte cvatove koji se mogu pojaviti već prve godine. Čim
lišće bude dovoljno bujno, režite ga ili trgajte za jelo, pazeći da ne oštetite
vegetacijske vrhove na "glavi" korijena, kako bi moglo dalje rasti.
Dok na
Jadranu radič tijekom zime ostaje u povrtnjaku, u kopnenom području ga u jesen,
potkraj listopada, valja izvaditi. Kad ih izvadite, korijenove s lišćem ostavite na gredici 4 - 5 dana, a potom lišće prikratite. Pritom pazite da ne oštetite vegetacijski vrt na glavi korijena; ostavite 2-3 cm lišća. Korijenje utrapite tj. ukopajte u jamu na zaštićenu mjestu u vrtu, poredavši ih gusto
jednog uz drugoga ili složite u pijesak u prikladnu kantu ili sličnu posudu u hladnom podrumu. Za pospješivanje radiča tj. za razvitak izbijeljenih listova, korijenje izvadite iz trapa ili iz posude u podrumu i složite u drveni štajglec jabučar obložen crnom folijom. Na dno sanduka stavite malo vlažnog komposta i korijene složite gusto jedan do drugoga tako da im pupovi budu na istoj razini. Između korijenja dodajte tek toliko komposta da se popune šupljine. Sanduk pokrijte crnom folijom tako da iznad korijenja bude oko 20 cm slobodnog prostora, smjestite ga u umjereno toplu i vlažnu prostoriju s temperaturom 14 - 20 Celzijevih stupnjeva i svaka dva do tri dana kompost malo navlažite. Za tri tjedna iz vršnih pupova će se razviti bijele izdužene glavice radiča s nježnim krhkim lišćem koje zimi nmožete jesti svježe kao salatu.
Pokoji red
radiča možete i u kontinentalnom području ostaviti zimi u vrtu na gredici. Bude
li zima blaga i bez snijega, moći ćete svaki čas ubrati malo lišća za jelo, sve do proljeća, kad radič počne "bježati u sjeme".