Mirisni cvjetovi promjera 5-8 cm razvijaju se od lipnja do kolovoza, a latice su im blijedo ljubičaste. Iz njihove baze izrasta još jedan niz ružičastih do purpurnih nitastih latica. Pasiflora cvate od proljeća do jeseni, a svaki cvijet cvate samo jedan dan. Iz cvjetova će se razviti jajoliki plodovi, bobe s mnogo sjemenki koje dozrijevaju potkraj ljeta i u ranu jesen.
Pasiflore, snažne i bujne višegodišnje penjačice, podrijetlom iz tropskih područja južnog Brazila, Paragvaja i Argentine, mogu narasti 5 - 8 m u godini, a najbolje uspijevaju na suncu. Samo u veoma vrućim područjima uspijevaju i u laganoj sjeni.
Osjetljive su na nematode, viruse, neke vrste gljivica, primjerice Fusarium sp. te viruse, što je izraženije u nepovoljnim uzgojnim uvjetima.
Među najvažnijim je uzgojnim mjerama redovita rezidba. U toplim krajevima pasiflore orezujte poslije berbe. Ako se bojite da bi zimi mogle stradati, orežite ih u rano proljeće. Odrežite sve slabe i tanke izbojke, a snažne prikratite na 1/3 duljine. Važno je da biljke svake godine prorijedite i prikratite, da ne budu preguste. Ako rastu u zasjenjenu dijelu vrta, ljeti prorjeđujte i listove, ali ostavite dovoljno lišća oko plodova da ih ne oprži sunce. Pasiflore nisu dugovječne, dobar urod daju 5-7 godina, a potom biljke slabe. Ako odumru prikupite nekoliko sjemenki i uzgojite nove. No, ako su biljke bile zaražena nematodama i virusima, bolje da ih ne sadite ponovo na isto mjesto.
Tamno ljubičaste do narančaste okrugle ili jajolike bobe pasiflore poznate su pod nazivom granadilja i marakuja. Mogu biti dugačke 4-6 cm, a njihova žilava, glatka voštana kožica posuta je sitnim nježnim bjelkastim piknjicama. Plodovi su najbolji za jelo kad se malo smežuraju i naboraju. Kad počnu otpadati s grana, 70 - 80 dana poslije cvatnje, berite ih svaki dan, čim zelena boja počne prelaziti u ljubičastu ili narančastu. Plodovi su ispunjeni kašastim narančastim sokom privlačna mošusna mirisa slatkotrpka ili trpka okusa. Pažljivo ih operite i spremite u vrećicama u hladionik, u kojem se mogu čuvati desetak dana.
Plodovi crvene granadilje obiluju vitaminima A i C, željezom i kalijem. Jedan plod ima samo 16 kalorija, a jestive sjemenke dobar su izvor vlakana. Bobe granadilje ili marakuje raspolovite, izdubite žlicom kašasto meso, pojedite bez dodataka ili prelijte preko sladoleda ili voćne salate. Od veće količine kaše pripremite izvrsnu marmeladu, džem ili žele, a može poslužiti i za pripremu sladoleda, krema, koktela, vina, šerbeta, različitih kolača, umaka i drugih jela. Plodovi i propasirana kaša mogu se i zalediti.
Najpoznatije vrste pasiflora koje se koriste za jelo su Passiflora edulis, Passiflora laurifolia, Passiflora quadrangularis te Passiflora ligularis. Kao ukrasna biljka uzgaja se Passiflora caerulea, a Passiflora incarnata je ljekovita biljka. Stari južnoamerički domorodački narodi smatrali su njezine cvjetove životnim eliksirom pa su ih stavljali u vodu za piće. Danas se najvažnijim ljekovitim sastojcima smatraju se flavonoidi i maltol koji imaju umirujući i uspavljujući učinak.
Najbolje uspjevaju na pjeskovitom ilovastom, vrlo propusnom tlu neutralne reakcije, obogaćenom s mnogo humusa, a godi im i debela organska zastirka, jer je korijenje plitko.
Budući da brzo i bujno rastu i stvaraju mnogo plodova, gnojite ih redovito svake godine mineralnim gnojivom s većim udjelom fosfora i kalija, npr NPK 7-14-21, a što manje dušika. Unesete li u tlo previše dušika, bujno će rasti lišće na uštrb cvjetova i plodova, pa slabi otpornost biljke prema bolestima. U jesen u tlo ukopajte 60 g gnojiva po četvornom metru, a u proljeće još 20 g. Ne želite li rabiti tvornička mineralna gnojiva, pokušajte nabaviti kameno brašno.
U rano proljeće svake godine plitko ukopajte i zreo kompost, uporabivši najmanje 2-3 litre za svaki četvorni metar. Kao zastirku, debelu najmanje 15 cm, uporabite usitnjeno lišće, sjeckanu travu ili usitnjenu koru drveća, koja je i veoma dekorativna. Zastirku redovito obnavljajte, osobito za jakih vrućina. Ljeti pasifloru povremeno zalijte, posebice kad počnu dozrijevati plodovi, kako ne bi prerano otpadali.
Među najvažnijim je uzgojnim mjerama redovita rezidba. U toplim krajevima pasiflore orezujte poslije berbe. Ako se bojite da bi zimi mogle stradati, orežite ih u rano proljeće. Odrežite sve slabe i tanke izbojke, a snažne prikratite na 1/3 duljine. Važno je da biljke svake godine prorijedite i prikratite, da ne budu preguste. Ako rastu u zasjenjenu dijelu vrta, ljeti prorjeđujte i listove, ali ostavite dovoljno lišća oko plodova da ih ne oprži sunce. Pasiflore nisu dugovječne, dobar urod daju 5-7 godina, a potom biljke slabe. Ako odumru prikupite nekoliko sjemenki i uzgojite nove. No, ako su biljke bile zaražena nematodama i virusima, bolje da ih ne sadite ponovo na isto mjesto. Tamno ljubičaste do narančaste okrugle ili jajolike bobe pasiflore poznate su pod nazivom granadilja i marakuja. Mogu biti dugačke 4-6 cm, a njihova žilava, glatka voštana kožica posuta je sitnim nježnim bjelkastim piknjicama. Plodovi su najbolji za jelo kad se malo smežuraju i naboraju. Kad počnu otpadati s grana, 70 - 80 dana poslije cvatnje, berite ih svaki dan, čim zelena boja počne prelaziti u ljubičastu ili narančastu. Plodovi su ispunjeni kašastim narančastim sokom privlačna mošusna mirisa slatkotrpka ili trpka okusa. Pažljivo ih operite i spremite u vrećicama u hladionik, u kojem se mogu čuvati desetak dana.
Plodovi crvene granadilje obiluju vitaminima A i C, željezom i kalijem. Jedan plod ima samo 16 kalorija, a jestive sjemenke dobar su izvor vlakana. Bobe granadilje ili marakuje raspolovite, izdubite žlicom kašasto meso, pojedite bez dodataka ili prelijte preko sladoleda ili voćne salate. Od veće količine kaše pripremite izvrsnu marmeladu, džem ili žele, a može poslužiti i za pripremu sladoleda, krema, koktela, vina, šerbeta, različitih kolača, umaka i drugih jela. Plodovi i propasirana kaša mogu se i zalediti.
Najpoznatije vrste pasiflora koje se koriste za jelo su Passiflora edulis, Passiflora laurifolia, Passiflora quadrangularis te Passiflora ligularis. Kao ukrasna biljka uzgaja se Passiflora caerulea, a Passiflora incarnata je ljekovita biljka. Stari južnoamerički domorodački narodi smatrali su njezine cvjetove životnim eliksirom pa su ih stavljali u vodu za piće. Danas se najvažnijim ljekovitim sastojcima smatraju se flavonoidi i maltol koji imaju umirujući i uspavljujući učinak.