Rogač

 Od kolovoza pa sve do kasne jeseni na našim otocima, u srednjoj i južnoj Dalmaciji cvate rogač, lat. Ceratonia siliqua, vazdazeleno drvo podrijetlom iz Sirije i Palestine, visoko 10-15 metara s lijepom gustom krošnjom i parno perastim kožastim sjajnim tamnozelenim listovima. Uspravni grozdasti cvatovi duljine 6-8 cm rastu postrance na starijim granama, a sastavljeni su od malih neuglednih tamnocrvenih jednospolnih, rijetko dvospolnih cvjetića. Rogač je dvodomna biljka, pa su na pojedinim biljkama samo muški cvjetovi s prašnicima ili ženski s duguljastim plodnicama. Iz njih se poslije cvatnje, na početku zime zameću plodovi, plosnate, žilave, kožaste, blago povijene, tvrde, sjajne i suhe tamnocrvenosmeđe mahune. Dozrijevaju 11 mjeseci, do iduće jeseni, pa se na stablu rogača istodobno mogu vidjeti i cvatovi i plodovi. Otpadaju kad u njima dozore i štropoću vrlo tvrde, eliptične, plosnate, sjajne crvenosmeđe sjemenke. Ujednačene su veličine i težine, pa su se prvobitno upotrebljavale kao uteg za dragulje od jednog karata. Osnivajući trgovačka uporišta po jadranskom primorju, nekoliko stoljeća prije Krista, rogač su u naše krajeve vjerojatno donijeli Grci.

Stablo rogača dobro uspijeva na vapnenim krševitim tlima jer razgranat korijen prodire duboko u tlo i pronalazi dovoljno vlage. Odlično podnosi sušu pa je prikladan za pošumljavanje krša. Smetaju mu oštri hladni vjetrovi pa ga treba uzgajati na terasama, na toplim zaštićenim položajima. Stablo se smrzava pri temperaturama nižim od -8 °C, a zametnuti plodovi pri -6 °C. Za krajnje oštrih zima mogu se smrznuti krošnja i deblo, ali se obnove izdancima iz korijenova vrata. Razmnaža se sjemenom i cijepljenjem pitomih sorti na sjemenjake, a u rod dolazi za 6-8 godina. Budući da ne podnosi presađivanje, pojedinačna stabla u vrtu u područjima s blagom klimom uzgojite tako da nekoliko sjemenki posijete izravno na mjesto uzgoja. Nakon nicanja ostavite samo jednu biljku, pa ju sljedeće godine okulirajte. Rogač sporo raste i može doživjeti dvjestotinjak godina, pa će dugo biti lijep i koristan ukras vrta. Drvo je rogača tvrdo i sjajno, pogodno za tokarske proizvode, intarzije i štapove za šetnju. 

Suhe mahune rogača, koje obiluju ugljikohidratima, bjelančevinama i trijeslovinama, nisu pokvarljive, pa su ih nekad cijenili kao osobito prikladnu hranu za pomorce na dugim putovanjima. Prema biblijskoj priči, Ivan Krstitelj preživio je u pustinji zahvaljujući upravo rogaču. Smeđe mahune cjelovita su hrana i za ljude i za stoku, pa su služile za prehranu i hranidbu britanske konjice na početku 19. stoljeća. Mogu se grickati cijele ili mljeti u brašno za pripremu kolača. Rogačevo je brašno ljepljivo, upija vodu i bubri, pa se još od staroga vijeka upotrebljava za ublažavanje dugotrajna proljeva, osobito u djece, olakšavanje probave i ublažavanje žgaravice. Dnevna je doza za djecu 15 grama rogačeva brašna pomiješana s jabučnom kašom, a odrasli smiju uzimati najmanje 20 grama. Trijeslovine rogača sprječavaju razvoj bakterija, nisu topive u vodi, ne vežu proteine nego inaktiviraju toksine.