Prvih nekoliko godina moga vrtlarskoga staža, dok sam bila još mlada i nadobudna
vrtlarica, pokušavala sam uzgajati mnoge vrste povrća, pa tako i špinat. Kad
sam vidjela da je blitvu mnogo lakše uzgajati – njeno lišće mi je ukusnije nego
lišće špinata, a jedem i peteljke – odmah sam odustala od omiljenog povrća
mornara Popaja.
No neki ljudi ne vole blitvu pa se ipak odlučuju za uzgoj
špinata. A špinat, lat. Spinacea oleracea, najbolje uspijeva pri umjerenim
temperaturama – najpovoljnija temperatura za rast lišća je 15-18°C - s dovoljno
vlage u tlu i u zraku, u vrijeme kad su dani kratki. Pri dnevnom osvjetljenju
duljem od 12 do 14 sati vrlo brzo procvate. Stoga je to vrijedno povrće, čije
lišće sadržava mnogo željeza, ali i
drugih minerala i vitamina, najbolje uzgajati kasno ljeti, u jesen, zimi i u
rano proljeće. Budući da bolje uspijeva u hladnijim nego u toplijim krajevima,
uspjelo se uzgaja i u planinskim krajevima, u kojima ga valja sijati, posebice
otporne zimske sorte, primjerice matador, viroflay i slične, u kolovozu, pa će
do zime dati dva, a u proljeće još dva do tri reza. U ostalim krajevima špinat
sijte sve do konca rujna, na razmak 20-25 cm između redova te 5-10 cm
između biljaka u redu, poslije bilo koje kulture koju do tada poberete, npr. poslije ranoga kupusa, kelja, rajčice, paprike,
krastavaca, dinja i sl. Ovisno o vremenskim prilikama, za berbu će dospijeti u
jesen, a rezati ga možete i zimi te u proljeće sve dok ne procvate. Špinat
dobro podnosi niske zimske temperature, no ako nema snijega, a temperature budu
niže od -13°C, zaštitite ga prekrivanjem tla slamom. Špinat nikad ne sijte na
gredicu koja je iste godine pognojena stajnjakom, uvijek izaberite gredicu koju
ste organskim gnojivima obilno pognojili prethodne jeseni i na kojoj ste do
sjetve špinata uzgajali rajčice, krastavce, paprike, kupusnjače, krumpir i
slične kulture. Tlo pognojeno stajnjakom i sličnim gnojivima sadržava naime
mnogo dušika, pa se razvija bujno lišće lošijega okusa. U takvom se lišću,
posebice u lisnim žilama i peteljkama, nagomilavaju nitrati. Oni sami po sebi
nisu škodljivi, ali se pri višim temperaturama poslije berbe, osobito ako
kuhani špinat podgrijavate, mogu pretvoriti u otrovne nitrite i kancerogene
nitrozamine.
Budete li špinat uzgajali na manje plodnim tlima, prije
sjetve plitko ukopajte jedno do dva vjedra komposta i 70 g/m2 mineralnoga
gnojiva s manjim udjelom dušika, a s većim udjelom fosfora i kalija, npr.
florin 1 ili 5, ali ne florin 2, 3 i slični. Kvalitetno lišće špinata dobit
ćete samo ako ga uzgajate na dubokim, propusnim, rahlim, pjeskovito-glinastim,
plodnim tlima s mnogo humusa. Ne podnosi ni prekisela ni jako alkalna tla; na
kiselim tlima lišće vene, a na alkalnim je izrazito valovito. Ta je biljka
stoga i svojevrsni pokazatelj kvalitete vrtnoga tla: ako uspijeva špinat dobro
će uspijevati i sve druge povrtne kulture.