Rezidba malina poslije berbe

Izbojci malina žive dvije godine, a nakon dozrijevanja plodova suše se i odumiru. Stoga ih valja odrezati odmah poslije berbe, od sredine kolovoza do početka studenoga. 

Jednogodišnji izbojci koji su se razvili ove godine, rodit će sljedeće, a njih treba prikratiti rano u proljeće. 

Na izbojima malina prezimljuju bolesti i štetnici pa rezom smanjujemo mogućnost zaraze sljedeće godine. Tako se suzbijaju bolesti i štetnici koji mogu prouzročiti sušenje izboja pa nije potrebno prskati pesticidima u tijeku vegetacije. 

Sušenje izboja malina uzrokuje gljivica Didymella applanata, koja se može prepoznati po lupljenju kore u jesen, te po plavoljubičastim pjegama u tijeku vegetacije. Pjege do jeseni postanu srebrnaste, a u njima su crne točke. Zaraženi izboji prezime, ali sljedeće godine kržljavo rastu i suše se.

Na izbojima maline javlja se i gljivica Leptosphaeria coniothyrium, koja uzrokuje ljuštenje i raspucavanje kore, što prije toga pri tlu pocrveni. Izboji se lako lome i trunu. Prezime, ali se u proljeće osuše. 

Djelomično ili potpuno sušenje izboja izaziva i gljivica Elsione veneta, koja uzrokuje palež ili antraknozu maline. Prepoznaje se po crvenoljubičastim pjegama na kori koje se povećavaju, posive, a na rubovima potamne.

Osim gljivica, u izbojima maline prezimljuju i neki kukci, koji također uzrokuju sušenje. Malinov krasnik, lat. Coroebus rubi, do zime buši hodnik u izboju prema dolje, a poslije zime prema gore. Prezimljuje u korijenovu vratu ili korijenu. Izboji se lome, u proljeće ne kreću. 

Kružne hodnike oko izboja čini malinov prstenar, lat. Agrilus rubicola, te se stvara zadebljanje, a izboj se suši i lomi. Ličinka se uvijek nalazi iznad zadebljanja jer buši hodnik prema gore. 

Malinova mušica galica, lat. Lasioptera rubi, stvara zadebljanje u kojem su narančastožute ličinke. 

Malinova mušica šiškarica, lat. Thomasiniana theobaldi, oštećuje izboje pa je moguć jači napad gljivica.
Zaražene izboje malina odrežite i spalite; nastojte da pritom odrežete sve dijelove u kojima su štetnici. Primjerice, malinov je krasnik u korijenu ili korijenovu vratu, pa izboj valja otkopati i što niže odrezati. 

Pri sadnji malina dobro pregledajte svaku sadnicu da vidite nisu li zaražene navedenim štetočincima.
Bolesti i štetočinci koji izazivaju sušenje izboja mogu se uništavati i sprječavati i ostalim uzgojnim mjerama jer je njihova pojava češća ako maline uzgajamo u nepovoljnim uvjetima u pregustim zakorovljenim nasadima uz nepravilnu gnojidbu. 

Stoga nasade prorijedite i ostavite u svakom grmu 5 - 7 zdravih izbojaka ili 8 - 10 izbojaka na metar ako ih uzgajate u nizu uz žicu. 

Korove redovito uništavajte plitkim okopavanjem da ne oštetite korijen, a u jesen tlo prekrijte slamom, listincem ili sličnom organskom zastirkom debljine 15 cm. Stalno je obnavljajte kako biste spriječili gubitak vlage iz tla i malinama osigurali uvjete najsličnije onima u slobodnoj prirodi.
Maline, naime, najbolje uspijevaju na slabo kiselim tlima uz rubove šuma. 

Ne gnojite ih preobilno organskim gnojivima; dovoljno je ukopati kompostirani stajski gnoj prije sadnje. Kasnije ih možete pognojiti i mineralnim gnojivima s manjim udjelom dušika, primjerice NPK 7-14-21 u količini od 5 - 8 kg na 100 četvornih metara, odnosno 50 - 80 g na m2. Tri četvrtine gnojiva dodajte u jesen, a jednu četvrtinu u proljeće. 

Time ćete, uz redovitu rezidbu dvogodišnjih te suvišnih i zaraženih jednogodišnjih izboja, smanjiti primjenu pesticida i očuvati okoliš. 

U malim nekomercijalnim nasadima i u malim vrtovima na našim okućnicama te su mjere dovoljne za sprečavanje šteta koje bi malinama mogle nanijeti opisane bolesti i štetnici.