Božićna zvijezda

Širom svijeta dio crvenila za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana u naše domove unosi poinsetija, u Europi poznatija pod nazivom božićna zvijezda, lat. Euphorbia pulcherrima, elegantna, pomalo neobična biljka iz porodice mlječika, s bijelim, žućkastim, ružičastim te žarkocrvenim pricvjetnim listovima, podrijetlom iz Meksika.
Kad ju kupujete najprije obratite pozornost na majušne žutozelene cvjetne pupove skrivene među obojenim braktejama. Ako su se već otvorili ili čak otpali biljka je prestarjela. 

Ne kupujte ni poinsetiju s uvijenim ili obješenim listovima, nego izaberite posve zdravu i snažnu biljku dobro obraslu lišćem. 

Dobro je upakirajte, omotajte papirom i što brže odnesite kući, jer je božićna zvijezda jako osjetljiva na hladnoću. Stoga je nikad ne kupujte na uličnim štandovima. 

Za prijevoza pazite da joj ne ozlijedite listove jer stanični sok što pritom kaplje može prouzročiti mrlje na lišću.

Čim stignete kući, smjestite je u dobro osvijetljenu prostoriju u kojoj je temperatura i danju i noću 18 - 20°C. Ne izlažite je izravnu suncu i strujanju hladnog zraka. Suhi zrak u prostorijama s centralnim grijanjem božićnoj zvijezdi ne smeta. 

Korijenova bala mora biti neprestano umjereno vlažna pa je zalijevajte od dva do tri puta u tjednu. 

Pognojite je svaki drugi tjedan tekućim gnojivom za cvatuće lončanice.
Kad završi s cvatnjom božićnoj zvijezdi dopustite da prijeđe u mirovanje. 

Zalijevajte sve manje pa ju premjestite u malo hladniju prostoriju. Brakteje će otpasti, a potom i sve ostalo lišće. Ne zalijevajte je više do proljeća.

U travnju iduće godine poinsetiju izvadite iz lonca, staru zemlju otresite, pa ju posadite u svježu mješavinu od 2 dijela treseta, 1 dijela zemlje za cvijeće i 1 dijela pijeska ili perlita. 

Sve izboje prikratite kako bi biljka kad počne ponovo rasti imala što ljepši oblik. Smjestite je opet u svijetlu i toplu prostoriju i počnite opet redovito zalijevati. 

U lipnju je s loncem ukopajte na zaštićeno mjesto u vrtu ili joj pronađite odgovarajuće mjesto na balkonu ili terasi. Tijekom ljeta za suha vremena biljku svaki dan malo poprskajte, a svaki je drugi tjedan zalijte otopinom mineralna gnojiva za lončanice. 

Redovito sve do sredine kolovoza uštipavajte vrhove svih novih izbojaka, pa će božićna zvijezda ostati niska i kompaktna. 

Ljeti je možete pokušati razmnožiti 3 - 5 cm dugim reznicama, koje valja utaknuti u steriliziran pijesak.
U rujnu poinsetiju opet unesite u kuću na staro mjesto, a od 1. listopada počnite zamračivati: svakog poslijepodneva u 17 h prekrijte ju kartonskom kutijom i ostavite pokrivenu do 8 h sljedećeg jutra. Božićna zvijezda, naime, neće procvasti ako svaki dan ne bude 12 sati u mraku. Stoga ju zamračujte svakoga dana sve dok se na vršnim listovima ne pojavi boja. 

Božićnu zvijezdu nije lako uzgajati, no budete li postupali po uputama u ovom tekstu, božićna će ljepotica obojene pricvjetne listove razviti u trećem desetodnevlju studenoga.
Dok se u Francuskoj prodaje tijekom cijele godine, a posebno je omiljena kao znak ljubavi za majčin dan, u ostalim dijelovima svijeta žarkocrvena poinsetija resi kuću za božićne blagdane. Obložite je jelovinom, borovinom, češerićima, dodajte lijepu svijeću, crvene bobice, pokoju crvenu kuglicu i sve ovijte tankom crvenom ili zlatnom vrpcom.

Božićni kaktus

Za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana jedna lijepa biljka svojim neobičnim cvjetovima i bogatom cvatnjom ukrašava naše domove i pridonosi blagdanskom ugođaju: božićni kaktus, lat. Schlumbergera truncata.

Jeste li i vi te sreće da vam je ove godine procvao baš ovih dana, za božićne blagdane?

I kako bi ga trebalo njegovati da nas svake godine razveseli cvatnjom baš u božićno vrijeme? 

Tajna je u duljini dana i mirovanju. Stoga se pobrinite, ako vaš božićni kaktus ne bude pun prelijepih ružičastih cvjetova ove godine, da procvate iduće. 

U veljači, kad završi cvatnja, pustite ga da miruje, zalijevajte tek toliko da se članci ne osuše, a temperatura u prostoriji neka bude 10 - 15°C. 

Sredinom ožujka presadite ga u pjeskovito humusni supstrat kisele reakcije, pH 5 - 6, a početkom travnja počnite oprezno zalijevati. Kad uočite da božićni kaktus ponovo raste, možete početi i s prihranjivanjem tekućim gnojivom. 

U srpnju i kolovozu, kad se zameću cvjetni pupovi, neka opet miruje. Ne prihranjujte ga i zalijevajte vrlo štedljivo. 

U rujnu opet povećajte količinu vode, prihranjujte svakih 14 dana i povremeno orosite. 

Kako bi procvao za Božić, počevši od kraja rujna neka bude najmanje 6 tjedana u mraku 14 - 16 sati na dan uz temperaturu 17 - 20°C, sve dok se ne pojave pupovi.

Božićni kaktus najbolje uspijeva ako je cijele godine na istomu mjestu, samo ga ljeti valja zaštititi od izravna sunca. 

Ne premještajte ga po kući, osobito kad se pojave prvi cvjetovi, jer bi mogao odbaciti sve pupove pa bi sav vaš dotadašnji trud bio uzaludan.

         

   

Božićna pšenica

Na početku prosinca, u danima između spomendana sv. Barbare i sv. Lucije u lijep, starinski, keramički ili porculanski duboki tanjur, u keramičku zdjelu ili kalup za kuglof, u široku plitku zdjelicu ili neku sličnu posudu, posijati valja božićnu pšenicu.

Korijeni su toga starog običaja, jednog od najraširenijih u srednjoeuropskim katoličkim zemljama, u antičkom kultu vegetacije, koji simbolizira umiranje i ponovno rađanje prirode. 

Prema grčkom mitu, prelijepa kraljevića Adonisa zavoljele su Afrodita i Perzefona. 

U lovu ga je rastrgao vepar, pa ga je Afrodita pretvorila u cvijet. Zeus je oživio Adonisa i dopustio mu da dio godine provodi kod Afrodite, a dio kod Perzefone u carstvu mrtvih.

Kad budete sijali božićnu pšenicu, zrnje nekoliko puta dobro isperite, nakon toga zalijte tako da bude prekriveno vodom pa ostavite da nabubri preko noći. Višak vode sljedećega jutra ocijedite. 

U široku plitku posudu uspite 1-2 cm zemlje za cvijeće ili pijeska pa ravnomjerno rasporedite oko 0,5 cm debeo sloj pšenice. 

Umjesto zemlje možete staviti i sloj vate ili kuhinjskog papirnatog krep ubrusa. No, zdrava će zrna dobro niknuti i bez ikakve podloge.

U sredinu posude možete utisnuti čašicu promjera odgovarajućeg promjeru svijeće koja će za vrijeme blagdana ukrašavati božićno žito. 

Posijanu pšenicu prekrijte tankom pamučnom krpicom i smjestite u umjereno toplu, zračnu i svijetlu prostoriju. Svaki dan ju lagano poškropite preko krpice. 

Za nekoliko dana pšenica će nabubriti, isklijati, niknuti i lijepo se zazelenjeti. Kad pšenica nikne, krpicu uklonite pa nastavite i dalje umjereno zalijevati.

Na Badnjak, kad budete ukrašavali kuću i kitili božićno drvce, pšenicu prikratite, povežite ukrasnom vrpcom - najčešće je to hrvatska trobojnica - pa stavite na stol, na prozorsku klupčicu ili pod božićno drvce uz jaslice. Ako ste u sredinu pri sjetvi stavili čašicu, izvadite je i na njeno mjesto utisnite svijeću. 

U nekim našim krajevima jedna bi se posudica sa božićnim žitom i grančicom jelke na Badnji dan odnijela i na groblje pokojnicima.

Kako bi što dulje ukrašavala kuću, do nedjelje nakon Bogojavljenja, na koju se slavi Blagdan krštenja Gospodinova, pšenica bi, kao i božićna jelka, trebala biti u svijetloj i hladnoj prostoriji. I dalje ju umjereno zalijevajte da se ne osuši, ali ne previše da ne požuti i ne popljesnivi.

Prema starim hrvatskim narodnim običajima, na Badnju noć su se u kuću unosila i tri velika panja, kao simbol Svetog Trojstva, te stavljala na ognjište, a njihovim su se žarom pripaljivale sve svijeće u kući. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva, koja se tih dana nije smjela ugasiti, donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima. 

Glavni član domaćinstva unosio je u kuću i slamu, kao simbol Isusova rođenja u štalici, čime se označavao službeni početak proslave blagdana Božića. 

Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, a malo se slame stavljalo i na stol i pokrivalo stolnjakom. Klasje se vezivalo u snopove, a pleli su se i vijenčići. 

Nakon večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi se sjedilo i i razgovaralo sve do polaska u crkvu na polnoćku. 

A mi danas, ako i ne odemo na polnoćku, okupljamo se oko božićnog drvca s dobrim željama da nam se sve zeleni poput božićne pšenice.

U katolika je božićna pšenica simbol života, a u narodu se vjeruje da gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati predskazuju bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

Nakon Blagdana krštenja Gospodinova božićna pšenica bi se davala pticama jer se ništa iz tog svetog doba nije smjelo baciti.

Božićno drvce iz lonca u vrt

Prije nekoliko godina umjesto odrezanog božićnog drvca kupila sam malu smreku s korijenom. Posadila sam je u veliki lonac za cvijeće i smjestila na sjevernu stranu balkona. Sljedećih nekoliko godina prije božićnih blagdana donijela bih smrekicu u blagovaonicu pa bismo ju okitili starim bakinim kuglicama i licitarima. Nakon kićenja iznosila sam lonac opet na balkon gdje je uza zid kuće smrekica boravila sve do idućih blagdana.
Svake godine, nekoliko dana prije kićenja, drvce bih unijela u hladan hodnik da u blagovaonici ne doživi toplotni šok zbog centralna grijanja. Isto tako bih postupila i prije iznošenja biljke natrag na dvorište da ne strada pri nagloj promjeni temperature.

Ako ove godine i vi odlučite kupiti božićno drvce s korijenom kupljenoj jeli ili smreki u loncu dobro provjerite korijen. Ako je neposredno prije prodaje izvađena iz rasadnika i ugurana u lonac, najčešće je vidljivo samo snažno glavno korijenje, a sitnog je vlaknastog korijenja malo. Takvo se drvce lako može osušiti poslije sadnje.
Za sadnju u vrt ili za daljnji uzgoj u loncu izabrati valja samo one biljke koje su i u rasadniku bile uzgajane u loncu, pa im je korijenova bala čvrsta, puna sitnog korijenja, koje posve ispunjava supstrat. Takvo će drvce uz redovito i obilno zalijevanje tijekom blagdana lakše podnijeti topao i suh zrak, osobito u prostorijama s centralnim grijanjem, no ne dulje od desetak dana. Mnogo je bolje ako je smješteno u hladnijoj prostoriji u kojoj je zrak dovoljno vlažan.

Stablo jele ili smreke u loncu, posebice srednje visoke četinjače, kao što je stupolika smreka uske krošnje, korejska jela s tamnozelenom pravilnom krošnjom ili vitka i elegantna omorika, kao blagdanski ures može poslužiti nekoliko godina. Dakako, samo ako je posađeno u dovoljno velik lonac u mješavinu vrtne zemlje i komposta i ako ga redovito zalijevate. 

Kad biljka postane prebujna i korijenje posve ispuni lonac, posadite je u pogodan dio vrta, gdje će imati dovoljno prostora i godinama biti lijep ukras.

Poslije blagdana drvce pažljivo raskitite i što prije iznesite van da se ne probudi iz zimskog mirovanja pa ga, bude li moguće, odmah posadite. Ako padne snijeg ili tlo bude smrznuto, lonac omotajte kartonom ili jutenom vrećom, iznesite ga na zaštićenu terasu ili balkon, u hladno svijetlo spremište ili garažu, gdje može nekoliko tjedana pričekati povoljno vrijeme za sadnju.

 

Čim bude moguće drvce posadite u pripremljenu jamu, tako duboko kao u loncu, dodajući na dno jame i oko korijenja mješavinu zemlje i treseta ili zrela komposta. Zemlju oko korijenove bale dobro utisnite i zalijte. Uz stabalce ukoso zabodite kolac za učvršćenje debla i zaštitu od jakih zimskih vjetrova, a na mjestu veza oko debla omotajte komad jutene vreće ili sličnog debelog platna da se ne ošteti kora.

Vjenčić za vrijeme došašća

 

Uz vjenčić na ulaznim vratima, božićnu pšenicu i drvce, blagdanski ugođaj u naše domove unosi i adventski vjenčić, simbol svjetlosti, vječnosti i vjernosti. Taj lijepi običaj 1838. god. osmislio je mladi evangelički pastor i socijalni pedagog Johann Heinrich Wichern (1808-1881) u Hamburgu. 

On je okupljao i posvajao djecu koja su živjela u velikoj bijedi na ulici te ih smještao i odgajao u staroj seljačkoj kući poznatoj pod nazivom Das Rauhe Haus. Wichern je svake godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve. U želji da svojim štićenicima to razdoblje učini što ljepšim, dosjetio se da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale po jednu svijeću. 

Dvadeset dana prije Božića od granja je spleo vjenčić s 20 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svako bi jutro užgao po jednu malu, te svake nedjelje po jednu veliku svijeću više, kako bi djeca sama mogla pratiti koliko je dana još preostalo do blagdana. Na Božić bi vijenac zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće. Svake godine od tada u došašću su izvodili taj kratak obred te za vrijeme molitve na vijenac stavljali i palili po jednu svijeću. S vremenom je granje u adventskom vjenčiću zamijenilo zelenilo, kao lijep božićni ukras proširio se po cijelom svijetu, dodani su mu češeri, kuglice, mašnice, jabuke, orasi i slični ukrasi. Potkraj 19. stoljeća vjenčić se smanjio na kolut sa četiri svijeće za četiri nedjelje došašća. Nakon prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence. Stigao je i u naše krajeve, pa ga u blagdansko vrijeme i mi koristimo kao lijep božićni ukras.

Budete li se odlučili da sami napravite vjenčić za ukras blagdanskoga stola, pripremite slamnati kolut koji će poslužiti kao osnova za pletenje vjenčića, zelenu plastificiranu savitljivu cvjećarsku žicu, grančice bora, jele, smreke, čempresa, lovora i drugog zimzelenog bilja, vrtlarske škare, 4 metalna držača za svijeće, 4 velike svijeće, češere, ukrasne vrpce, kuglice i slične ukrase.

Žicu omotajte oko slamnatog koluta i napravite čvor pa vrh žice zabodite u slamu. 

Grančice narežite na duljinu od 10 do 15 cm, ovisno o debljini koluta i željenoj veličini vjenčića. Na kolut postavljajte grančicu po grančicu, slažući ih naizmjence ulijevo tj. prema unutarnjoj strani koluta i udesno, dakle prema van, čvrsto je omatajući žicom oko koluta. Prije početka pletenja žicu namotajte na kratki drveni štapić promjera oko 1 cm, pa pomoću njega vežite grančice na kolut. Zimzelene grančice ravnomjerno rasporedite po slamnatom kolutu ovisno o tome koliko imate materijala. Kada omotate i učvrstite zimzelene grančice oko koluta, stavite ga na plitki pladanj. Na podjednak razmak u kolut zabodite svijeće, koje ste prije toga pažljivo utisnuli u držače. Dodajte češere, orahe u ljusci, štapiće cimeta, male crvene jabuke i ostale ukrase koje ste izabrali. Donji dio češera omotajte žicom, a ostatak žice oblikujte kao 3 - 4 cm dugačak štapić pa ga zabodite u vijenac. Na sličan način pripremite i sve ostale ukrase pa ih utisnite u kolut ili ih jednostavno privežite na grančice.
Svake nedjelje, počevši od prve nedjelje došašća - to je ove godine 1. prosinca - zapalite po jednu svijeću uz kratku molitvu – mogao bi to npr. biti psalam koji se toga dana čita na misi.
No budite oprezni i nemojte ostavljati da svijeće gore dok nikoga nema kod kuće i tijekom noći, kako ne bi došlo do požara.