Rogač

Od kolovoza pa sve do kasne jeseni na našim otocima, u srednjoj i južnoj Dalmaciji cvate rogač, lat. Ceratonia siliqua, vazdazeleno drvo podrijetlom iz Sirije i Palestine. 

Osnivajući trgovačka uporišta po jadranskom primorju, nekoliko stoljeća prije Krista, u naše su ga krajeve vjerojatno donijeli Grci.

Stablo rogača može biti visoko 10 - 15 metara, a lijepa gusta krošnja ispunjena je parno perastim kožastim sjajnim tamnozelenim listovima. 

Uspravni grozdasti cvatovi duljine 6 - 8 cm rastu postrance na starijim granama, a sastavljeni su od malih neuglednih tamnocrvenih jednospolnih, rijetko dvospolnih cvjetića. 

Rogač je dvodomna biljka, pa su na pojedinim biljkama samo muški cvjetovi s prašnicima ili ženski s duguljastim plodnicama.

                                                                                      

 muški cvjetovi - prašnici

                                                                   

  ženski cvjetovi - plodnice 

Iz ženskih se cvjetova poslije cvatnje, na početku zime, zameću plodovi: plosnate, žilave, kožaste, blago povijene, tvrde, sjajne i suhe tamnocrvenosmeđe mahune. One dozrijevaju 11 mjeseci, do iduće jeseni, pa se na stablu rogača istodobno mogu vidjeti i cvatovi i plodovi. 

Mahune rogača otpadaju kad u njima dozore i štropoću vrlo tvrde, eliptične, plosnate, sjajne crvenosmeđe sjemenke. Ujednačene su veličine i težine, pa su se prvobitno upotrebljavale kao uteg za dragulje od jednog karata. 

Rogač dobro uspijeva na vapnenim krševitim tlima jer razgranato korijenje prodire duboko u tlo i pronalazi dovoljno vlage. Odlično podnosi sušu pa je prikladan za pošumljavanje krša. Smetaju mu jedino oštri hladni vjetrovi pa ga treba uzgajati na terasiranim terenima, na toplim zaštićenim položajima. 

Stablo se smrzava pri temperaturama nižim od - 8 °C, a zametnuti plodovi pri - 6 °C. Za krajnje oštrih zima mogu se smrznuti i krošnja i deblo, ali se obnove izdancima iz korijenova vrata. 

Rogač sporo raste - pojedina stabla mogu doživjeti i dvjestotinjak godina, a veoma se uspjelo može uzgajati i kao minijaturno stabalce - bonsai. 

Rogač se može razmnažiti sjemenom i cijepljenjem pitomih sorti na sjemenjake, a u rod dolazi za 6 - 8 godina. Budući da teško podnosi presađivanje, pojedinačna stabla u vrtu u područjima s blagom klimom možete uzgojiti tako da nekoliko sjemenki posijete izravno na mjesto uzgoja. Nakon nicanja ostavite samo jednu biljku, pa ju sljedeće godine okulirajte. 

Stablo rogača u dovoljno velikoj posudi dobro uspijeva i u posudama na dvorištu, na balkonu ili na terasi, pa godinama može biti lijep ukrasni element naših vrtova i u jadranskom i u kontinentalnom području.

 

Suhe mahune rogača, koje obiluju ugljikohidratima, bjelančevinama i trijeslovinama, nisu pokvarljive, pa su ih nekad cijenili kao osobito prikladnu hranu za pomorce na dugim putovanjima. Prema biblijskoj priči, Ivan Krstitelj preživio je u pustinji zahvaljujući upravo rogaču. 

Smeđe mahune rogača cjelovita su hrana i za ljude i za stoku, pa su služile za prehranu i hranidbu britanske konjice na početku 19. stoljeća. Mogu se grickati cijele ili mljeti u brašno za pripremu kolača. 

Rogačevo je brašno ljepljivo, upija vodu i bubri, pa se još od staroga vijeka upotrebljava za ublažavanje dugotrajna proljeva, osobito u djece, olakšavanje probave i ublažavanje žgaravice. Dnevna je doza za djecu 15 grama rogačeva brašna pomiješana s jabučnom kašom, a odrasli smiju uzimati oko 20 grama. Trijeslovine rogača sprječavaju razvoj bakterija, nisu topive u vodi, ne vežu proteine nego inaktiviraju toksine.

Drvo rogača tvrdo je i sjajno, pogodno za tokarske proizvode, intarzije i štapove za šetnju.