Endivija

Endivija, lat. Cichorium endivia, jednogodišnja ili dvogodišnja povrćarska kultura iz porodice glavočika potječe sa Sredozemlja, gdje raste kao samonikla biljka na otocima, pa i na našem Hvaru. Već su stari Egipćani, prije više od 3000 godina uočili njenu prehrambenu vrijednost pa su je, kao i Grci i Rimljani, uzgajali u svojim vrtovima. 

Endivija je biljka dugog dana, pa ljeti brzo procvate. Premda se može sijati i u rano proljeće, najbolje ju je uzgajati, kao jesensko - zimski usjev. 

Ljetne vrućine nisu povoljne za njen uzgoj jer je to biljka umjerene klime, za rast lišća najpovoljnije su temperature od 16 do 23°C. 

Pri temperaturi višoj od 30°C endivija prestaje rasti i lišće postane gorko. 

Sve sorte endivije svrstavamo u dva različita varijeteta: 

1. eskariol endivija, lat. Cichorium endivia var. latifolium, sa širokim valovitim slabo nazubljenim listovima; 

2. kudrava endivija, lat. Cichorium endivia var. crispum, s duboko urezanim sitno nazubljenim kovrčastim listovima. 

Najčešće se uzgajaju eskariol žuta i zelena, kudrava žuta i zelena, dječja glava i pankalijerka. 

Endivija najbolje uspijeva na toplom i zaštićenom položaju, na srednje teškim, humoznim, rahlim, sipkim, dubokim plodnim tlima neutralne reakcije s dosta vode, poslije rajčice, paprike, kupusnjača i drugih kultura za koje je tlo prethodne godine bilo obilno pognojeno stajskim gnojem. 

Ako je tlo u vašem vrtu slabije plodnosti prije sjetve ili sadnje endivije, ukopajte 70 g/m2 mineralna gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, npr. florin 1, a kad lišće počne intenzivno rasti endiviju prignojite s 20 g/m2 mineralna gnojiva s većim udjelom dušika, npr. florin 6. 

Tla koja sadržavaju malo dušika ili nisu bila pognojena stajskim gnojem, prije sjetve ili sadnje dodatno pognojite ureom, npr. florin 6 ili 7. Endivija naime traži mnogo kalija. Nema li ga dovoljno, manja joj je otpornost na niske temprature. Dušik joj pak pomaže da brže raste, pa je lišće manje gorko. 

U kopnenom području endiviju posijte najranije potkraj lipnja te u srpnju i kolovozu, 12 - 15 tjedana prije prvog očekivanog jesenskog mraza. 

U jadranskom području endiviju možete posijati od srpnja do rujna, pa čak i kasnije, izravno u povrtnjak ili na posebnu gredicu za uzgoj presadnica. 

Sjemenke endivije su zapravo žućkastosivi rebrasti jednosjemeni plodići, roške, kojih u jednom gramu ima 755 – 910, a dobru klijavost zadržavaju 4 - 6 godina.

Budete li ih posijali izravno na gredicu utrošit ćete oko 1 g sjemena za 1 red duljine 4 m.

Dio gredice na kojoj raste endivija neka bude širok oko 40 cm, a kad biljke porastu prorijedite ih na razmak 35 - 40 cm. 

Uzgajate li endiviju iz presadnica, sjemenke posijte u hladno klijalište ili na posebnu gredicu za uzgoj presadnica. Endivija isklije za 6 - 8 dana, a za 4 - 6 tjedana razvije se 5 - 6 listova. 

Tada flance posadite, potkraj srpnja ili na početku kolovoza, na pripremljene gredice, nakon graška, špinata, ranoga kupusa, rane mrkve, korabice, salate, mladoga krumpira, luka ili češnjaka. 

Razmak između biljaka neka bude 30 - 40 cm, kako bi rozete endivije imale dovoljno prostora. Pri presađivanju vanjske listove prikratite i pazite da endiviju ne posadite preduboko: vegetativni vrh mora biti iznad tla. 

Za vegetacije biljke redovito zalijevajte i okopavajte sve dok se listovi ne nagnu prema van i posve ne prekriju tlo. 

Velike rozete endivije u našem kopnenom području počinjemo brati sredinom rujna, desetak tjedana nakon sjetve, a  beremo ih do studenoga. 

Dva do tri tjedna prije berbe glavice zelenih sorata gorka okusa možete povezati špagom ili rafijom, pokriti loncem za cvijeće ili kartonskom kutijom pa će lišće u sredini glavice izblijedjeti. Prije toga ne zalijevajte sredinu rozete kako ne bi istrunula. 

Endiviju vežite samo za suha vremena, i to ne sve glavice odjednom, nego svaki tjedan po nekoliko glavica, odnosno onoliko koliko ćete pojesti. No imajte na umu da etiolirana endivija sadržava manje vitamina, posebice vitamina A i C, ali i šećera te ljekovitih tvari koje pobuđuju tek i potiču izlučivanje mokraće. 

Lišće endivije rabite za pripremu različitih salata pomiješano sa slatkastim povrćem, primjerice graškom, kukuruzom šećercem, rajčicom, paprikom, mrkvom i ciklom, a možete dodati i kuhani krumpir ili grah. Takva će miješana salata biti posebno ukusna dodate li k tome i naribanu kiselu jabuku, naranču ili grejp narezan na sitne kockice i nekoliko kapi meda. Vanjske velike listove možete sitno nasjeckane dodati finim varivima od raznovrsna povrća.

Endivija je otpornija na niske temperature od zelene salate, ali će se ipak njeni naborani listovi pri temperaturama ispod ništice smrznuti, osobito ako biljci tijekom uzgoja nedostaje kalij. 

Dok u vrtovima na jadranskom području endivija zimi ostaje na gredicama, u našim kopnenim krajevima valja je u studenom, prije jakih mrazova, izvaditi iz tla s korijenom i na gusto utrapiti u pijesak ili sipku umjereno vlažnu zemlju u klijalište, hladan podrum ili spremište zaštićeno od niskih temperatura.