Jabuke

Jabuke

subota, 17. srpnja 2010.

Zalijevanje vrta

Svaki vrtlar dobro zna da bez zalijevanja, osobito u sušnim godinama s dugim vrućim ljetom, uzgoj povrća, voća i cvijeća u našim vrtovima gotovo da i nije moguć. Pitanje je samo kada, koliko i kako trošiti dragocjenu vodu, bilo kišnicu, bilo vodu iz bunara, iz pumpe ili iz vodovoda, kako bi ju biljke što bolje iskoristile.
Treba li biljke u vrtu zalijevati, jednostavno procijenite tako da na dubini od 10 cm iskopate malo zemlje i stisnete ju u ruci. Raspadne li se, znači da je tlo presuho. Mladim biljkama u početku razvitka potrebno je 1-2 litre vode po metru kvadratnom na dan, starije biljke troše 2,5-3,5 l, a veliki potrošači trebaju 3,5-5,5 l. Pri tom je bolje mladim, manjim biljkama svakih 4-6 dana dodati 5 l po metru kvadratnom nego svaki dan po jednu litru. Isto tako je bolje starije biljke zalijevati jednom do dvaput tjedno s 10-20 l/m2, nego svaki dan sa 5 l. Naime, pri svakom zalijevanju dosta vlage se gubi isparavanjem iz tla i iz lišća. Osim toga dodana voda, zalijete li biljke obilno, navlaži cijeli sloj tla u kojem se prostire korijenje, pa ju biljke polako crpe i bolje iskoriste. No, ne valja ni pretjerivati s količinom vode u jednom obroku, jer teška glinasta tla usljed preobilnog zalijevanja postanu zbijena i zamuljana. Naime, čestice gline i praha, najlakše su i najsitnije, pa se nakupljaju na površini tla. Kad se tlo osuši nastaje tvrda kora. Lagana pak, pjeskovita tla, vodu propuštaju prebrzo, pa se iz njih, zalijevate li preobilno, ispiru biljkama neophodna hraniva, osobito dušik. S druge strane, ponekad je potrebno povrće zalijevati i nakon kiše, osobito poslije jakih ljetnih pljuskova. Ako se površina tla sjaji, znači da je vlažno samo do dubine od 5 cm. Budući da se korijenje većine povrtlarskih kultura i cvijeća prostire do dubine od 30-45 cm, a drveća i grmlja i mnogo dublje, biljkama to nije dovoljno. Je li potrebno zalijevanje ovisi i o razvojnoj fazi biljaka. U početnim fazama razvitka mlade bilke ne treba previše zalijevati, kako bi korijenje u potrazi za vlagom prodrlo što dublje u tlo. Biljke tada lakše podnesu sušu. Osim toga, ima li primjerice korjenasto povrće u početku raste previše vlage, korijen se ne pruža u dubinu, nego se račva.

U svim razvojnim fazama puno vode troši povrće kao što je korabica, salata puterica, rotkva, rotkvica, žuta repa, peršin i rabarbara. Još su veći potrošači cvjetača, brokula, kupus, celer listaš. Do cvatnje umjerenu količinu, a kasnije nešto više vode trebaju paprika, rajčica, tikvice, dinje, krastavci, grašak, kukuruz šećerac i niski grah mahunar. Endivija, luk, šparge, salata ledenka i cikla su umjereni potrošači vode kroz cijelu sezonu, a mrkva, celer korijenaš, poriluk i visoki grah mahunar trebaju stalno puno vode, s tim da se za vrijeme intenzivnog rasta zalijevanje još i pojača. Kupusnjače (zelje, kelj, cvjetača, brokula, kelj pupčar, korabica) vole ovlaživanje cijele biljke, pa ih orošavajte i po lišću. Rajčice, paprike, patlidžan, dinje, tikvice i krastavci ne podnose vlaženje lišća, pa ih zalijevajte laganim mlazom vode uz samu stabljiku. Osim toga, kapljice vode na lišću omogućuju razvitak plamenjače, pepelnice i ostalih bolesti.
Sve biljke u vrtu zalijevajte rano ujutro, prije izlaska sunca, ili navečer, kad je gubitak vode najmanji i biljke ju najbrže upijaju. Poslije svake kiše i zalijevanja povrće cvijeće i ukrasno grmlje okopajte kako bi se vlaga u tlu što dulje zadržala. Osim toga, vlagu čuvajte i zastiranjem tla oko biljka sjeckanom travom, slamom, lišćem i drugim organskim tvarima. Zastirka, naime, uštedi i do jednu litru vode na dan po metru kvadratnom, jer sprečava isparavanje, a to znači na povrtnjaku površine100 metara kvadratnih, uštedu od 100 litara na dan, odnosno desetak kanti.