Biskupova kapa

U proljeće 1980. godine, na sajmu cvijeća u Zagrebu – tada se još održavao na Gornjem gradu – kupila sam jedan zgodan mali kaktusić koji nema bodlje. Bila je to biskupova kapa, lat. Astrophytum myriostigma, biljka koja potječe iz gorovitih pustinjskih predjela sjevernog i središnjeg Meksika, a pripada biljnoj porodici Cactaceae. Taj astrofitum ove godine slavi 46. rođendan i premda sada već pomalo nalikuje na grbavoga djedicu, još je uvijek živ i zdrav te svake godine od proljeća do jeseni uljepšava moj balkon. Nedavno sam ga presadila u malo veći lonac, dodala sam mu malo novoga supstrata za kaktuse i smjestila ga na njegovo stalno mjesto. Sad samo treba pričekati da ponovno počne cvasti. 



Astrofitum može imati 4 do 8 zelenih uzdužnih rebara sa smećkastim vunastim bradavicama, a nema bodlje, zbog čega je jedan od najpopularnijih kaktusa za uzgoj u kući. Pri vrhu rebara izdižu se svilenkasti sjajni nježnožuti cvjetovi promjera od 3 do 6 cm. Njihove se latice potpuno otvaraju samo danju, a noću su uvijek sklopljene.



Biskupova kapa je okruglasta biljka - stariji primjerci kasnije poprimaju valjkast oblik - promjera od 10 do 20 cm, a u postojbini može doseći visinu od 2 metra. Cijelo tijelo biljke posve je prekriveno sitnim bjelkastim vunastim ljuskicama. 
Kad ga pogledate odozgo, astrofitum nalikuje na biskupovu mitru, pa je stoga i dobio ime biskupova kapa. Poprečni je prerez u obliku zvijezde, pa je po tome biljka dobila latinsku oznaku astrophytum, što znači zvjezdolika biljka.

Biskupova kapa najbolje uspijeva na dijelu balkona ili terase koji je cijeli dan izložen suncu, a može ostati vani sve do prvog jesenskog mraza jer dobro podnosi hladnoću. No zemlja u posudi ne smije biti premokra kako korijenje ne bi istrunulo. Ljeti je zalijevajte umjereno i svaka dva tjedna gnojite mineralnim gnojivom za kaktuse. U listopadu, kad zahladi, zalijevajte sve manje i sve rjeđe, a zimi zalijevanje posve obustavite.
Astrofitum na prezimljavanje smjestite u svijetlu prostoriju u kojoj temperatura neće biti niža od 10°C. Na balkon ga vratite u proljeće kad više nema opasnosti da vrhove njegovih rebara sprži mraz. Ako preraste posudu, u proljeće ga presadite u standardnu mješavinu za kaktuse, sastavljenu od jednakih dijelova sterilizirane ilovače, treseta i gruboga pijeska.
Osebujna biskupova kapa najčešće se razmnožava u rano proljeće sjetvom sjemenki, koje lako i brzo iskliju pri temperaturi od 21°C. No, da bi biljka uzgojena iz sjemena počela cvasti valja pričekati oko 6 godina.
Biskupova kapa može se razmnožiti i cijepljenjem no pritom se biljka oštećuje pa se taj način razmnažanja ne preporučuje.
Osim biskupove kape, iz roda Astrophytum uzgaja se još nekoliko vrsta, neke s bodljama, a neke bez njih, kao A. asterias, A. capricorne, A. ornatus te A. columnare.

Amarilis ili viteška zvijezda

Kad u našim zbirkama kućnoga bilja počne cvasti prugasti sunovrat, viteška zvijezda tj. amarilis, svi se divimo njegovim prelijepim velikim crvenim ili crvenobijelim prugastim zvjezdolikim cvjetovima.

Među botaničarima je dugo vladala pomutnja oko stručnih naziva rodova Hippeastrum i Amaryllis što je dovelo do toga da se lukovice ukrasnih kultivara iz roda Hippeastrum, što se na sjevernoj hemisferi najčešće kupuju u rascvjetanom obliku kao kućne biljke oko Božića, prodaju pod nazivom amarilis. No botanički rod Amaryllis zapravo čine lukovičaste biljke podrijetlom iz južne Afrike, koje se najčešće uzgajaju kao ukrasne biljke na cvjetnim gredicama u vrtovima.

Biljka koju mi nazivamo amarilis zapravo je viteška zvijezda, lat. Hippeastrum sp., južnoamerička lukovičasta trajnica iz porodice sunovrata, a najčešće ju uzgajamo kao ukrasnu kućnu biljku u posudama.

Biljnom rodu Hippeastrum ime je dao botaničar William Herbert (1778. – 1847.) kad je opisivao prvu prepoznatu vrstu unutar toga roda, vrstu Hippeastrum reginae. Sam naziv hippeastrum potječe iz starogrčkog jezika, a složenica je riječi hippeus što znači vitez ili konjanik i riječi astron što znači zvijezda.

Lukovice amarilisa možete posaditi od listopada do siječnja u posudu malo veću nego što je sama lukovica, u umjereno vlažan višenamjenski kompost za uzgoj kućnoga bilja, i to tako da trećina lukovice viri iznad ruba lončića. Smjestite ga u umjereno osvijetljenu prostoriju s temperaturom 18 - 20 Celzijevih stupnjeva.

Umjereno zalijevajte, tek toliko da se kompost u posudi ne osuši, sve dok se ne razvije batvo – to je šuplja cvatna stapka koja na vrhu razvija cvjetove - visine 20 cm i kratki začetak lista.

Potom zalijevajte jednom u tjednu pazeći da ne polijete sredinu lukovice. Nakon 40 do 100 dana na vrhu batva pojavit će se dva do šest prekrasnih veliki cvjetova čiju ljepotu rijetko koja biljka može nadmašiti.

Viteška zvijezda u prohladnoj prostoriji pri temperaturi od 15 do 18 Celzijevih stupnjeva može cvasti 15 - 20 dana. Za to vrijeme redovito okrećite posudu s biljkom kako biste spriječili da se batvo nagne prema svjetlosti.
Cvjetovi su prilično teški pa biljke s visokim batvom valja privezati uz kolčić.
Ocvale cvjetove čim povenu odrežite uza sam vrh batva kako biste spriječili stvaranje sjemena. Razvitak sjemenki iscrpljuje biljku što može prouzročiti izostanak cvatnje u narednim godinama.

Kad završi cvatnja svih cvjetova na vrhu batva i kad odstranite i posljednju uvenulu zvijezdu, ostavite batvo tj. cvjetnu stapku još neko vrijeme na biljci, odrežite ju tik iznad lukovice tek kad počne poprimati žućkastu boju i kad počne venuti. 

U svibnju, kad cvatnja završi, vitešku zvijezdu preselite u vrt, kako bi biljka nastavila rasti. Zajedno s posudom posadite je u cvjetnjak, u polusjenu ispred drveća i grmlja.
Ako nemate vrt, biljka cijelo ljeto može provesti i na balkonu. Redovito je zalijevajte i dva puta na mjesec pognojite tekućim gnojivom za cvatuće lončanice ili svakih 6 tjedana u supstrat utisnite gnojidbene štapiće.
Lukovice će odebljati, prikupiti energiju i oblikovati cvjetne pupove za sljedeću godinu.
Potkraj rujna lončić s amarilisom stavite pod nadstrešnicu ili uza zid balkona pod krov, prestanite zalijevati i ostavite da se supstrat postupno osuši, lišće povene i biljka zamre.

Sredinom listopada, kad dani budu sve kraći, a noći hladnije, prije prvih jačih jesenskih mrazova, uklonite uvenule listove pa vitešku zvijezdu smjestite u hladan i suh podrum, na stubište ili u garažu, gdje pri temperaturi od od 5 - 13 Celzijevih stupnjeva mora u mirovanju provesti najmanje 45 dana.
Mirovanje je prirodan proces koji biljkama pomaže da prežive teške uvjete, primjerice zimu ili sušu, čuvajući energiju i hranjive tvari usporavanjem ili zaustavljanjem rasta i razvitka.
Najbolje bi bilo da amarilis miruje 8 - 12 tjedana, dakle do sredine sljedećeg prosinca, kad poticanje viteške zvijezde na cvatnju u kući može ponovno započeti.
Smjestite ju tada u umjereno osvijetljenu prostoriju s temperaturom 18 - 20 Celzijevih stupnjeva i dalje postupajte na isti način kao i prethodne godine pa će se iz velike lukovice ubrzo opet početi izdizati novi cvatni pup.

Ako se uz glavnu lukovicu u posudi počnu razvijati i nove male lukovice, pažljivo ih izvadite i posadite svaku zasebno u nove lončiće. One bi trebale procvasti za 3 - 6 godina; prve zime ne morate ih sklanjati na hladno, tek od iduće godine s njima postupajte na isti način kao sa zrelim biljkama.
Presađivanje lukovica starijih biljaka amarilisa u novu posudu svake godine nije potrebno, biljka bolje uspijeva ako 2 - 3 godine ostane u istoj posudi. 

Samo površinskih 6 cm komposta svake godine u lončiću zamijenite svježim, i čekajte da prelijepa viteška zvijezda opet procvate. 

Moj amarilis prezimljuje na stubištu i lukovica se svake godine aktivira potkraj siječnja. Zadnjih nekoliko godina svake sam zime čekala da vrh pupoljka izviri iz lukovice i tek sam tada počela ponovno zalijevati. Ove godine moj crveni amarilis ima dva batva i na njima se izdiglo 7 velikih cvjetova. Na prvom batvu su bila tri cvijeta koja su već uvenula, a 4 cvijeta na drugom batvu ovih se dana otvaraju jedan za drugim.

Zumbul potaknite na cvatnju u kući

U cvjećarnicama, vrtnim i trgovačkim centrima u siječnju se mogu nabaviti šafrani, zumbuli, tulipani, narcise, amarilisi i drugo lukovičasto cvijeće u lončićima s izniknulom stabljikom na kojoj se već javljaju i cvjetni pupovi. Vjerujem da će ih mnogi od vas kupiti  - birajte uvijek one biljke koje još nisu procvale – kako bi nakon dugotrajna tmurnog zimskog razdoblja svijetloplava boja cvjetića zumbula i njihov intenzivan, ali ugodan miris unijeli u vaše domove dah proljeća.

Želite li što dulje uživati u njihovoj ljepoti i proljetnom ugođaju, posudice s biljkama smjestite na što svjetlije mjesto u prostoriju u kojoj temperatura nije viša od 20°C, a supstrat u koji su utisnute lukovice neka bude neprestano umjereno vlažan. 

No mnogi će ljubitelji cvijeća proljetni ugođaj na svom prozoru poželjeti ostvariti i sami, potičući lukovice na raniju cvatnju u kući. 

U prodaji se mogu naime naći i velike lukovice zumbula, lat. Hyacinthus orientalis, pripremljene za uzgoj u vodi. One su spremne za cvatnju jer su već bile izložene temperaturi nižoj od 5°C, nužnoj za normalan razvitak zumbula.

Za uzgoj lukovičasta cvijeća u vodi postoje i specijalne staklenke s proširenjem na vrhu.

Ne možete li nabaviti takvu staklenku, za uzgoj zumbula u vodi može poslužiti i staklena ili keramička četvrtasta vazica u koju lukovica ne može upasti. 

Lukovicu stavite dovoljno duboko u vazicu kako se ne bi prevrnula pod težinom cvijeta. Dno lukovice neka bude tik iznad vode no ne i uronjeno u nju. Oko mjesec dana nakon što stavite lukovicu u vazu zumbul će procvasti. 

No da bi se razvilo bujno korijenje i izdužilo batvo i na vrhu batva mirisan cvat, zumbul mora biti u mraku pri temperaturi oko 15°C. 

Ne bude li lukovica u mraku, batvo će ostati kratko i cvat će se razviti tik pri vrhu lukovice. Najjednostavnije ju možete zamračiti tako da od ukrasna papira za zamatanje darova izrežete kapice.

Šestarom iscrtajte krugove, izrežite ih, pa škarama zarežite do sredine; do mjesta uboda šestara. Oblikujte kapicu željene veličine, pa rubove spojite spajalicom.

Kapica neka bude na zumbulu oko tri tjedna, odnosno sve dok se ne počne razvijati batvo i listovi. Povremeno dolijte vode tako da voda u vazici cijelo vrijeme bude na istoj razini. Potom kapicu skinite i premjestite vazicu na toplo dok se cvat posve ne otvori.

Zumbul će pri temperaturi oko 22°C procvasti za desetak dana te nakon toga pri temperaturi oko 20°C cvasti još desetak dana.

Zumbul ili carević. lat. Hyacinthus orientalis L., dobio je ime po lijepom mladiću Hijakintu, sinu lakedemonskoga kralja Amikla, miljeniku Apolona, boga svijetla i sunca. Prema grčkom mitu, dok je s mladićem vježbao bacanje diska, Zefir, bog vjetra, baci disk na Hijakinta i on odmah umre. Od dječakove krvi, koja je kapala na travu, nesretni Apolon stvori prekrasan cvijet grimizna sjaja. Njegovi mnogobrojni cvjetići što nalikuju na cvjetove ljiljana venu brzo kao Hijakint i slika su prolaznosti svega lijepoga na zemlji.

Poslije cvatnje batvo s uvenulim cvatom odrežite što bliže lukovici i ostavite zumbul da i dalje raste u prohladnoj prostoriji. 

Kad se počnu razvijati zumbuli u vašem vrtu, posadite ga na cvjetnu gredicu gdje može ostati nekoliko godina, kao i ostalo lukovičasto cvijeće otporno na niske temperature.

Božićna zvijezda

Širom svijeta dio crvenila za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana u naše domove unosi poinsetija, u Europi poznatija pod nazivom božićna zvijezda, lat. Euphorbia pulcherrima, elegantna, pomalo neobična biljka iz porodice mlječika, s bijelim, žućkastim, ružičastim te žarkocrvenim pricvjetnim listovima, podrijetlom iz Meksika.
Kad ju kupujete najprije obratite pozornost na majušne žutozelene cvjetne pupove skrivene među obojenim braktejama. Ako su se već otvorili ili čak otpali biljka je prestarjela. 

Ne kupujte ni poinsetiju s uvijenim ili obješenim listovima, nego izaberite posve zdravu i snažnu biljku dobro obraslu lišćem. 

Dobro je upakirajte, omotajte papirom i što brže odnesite kući, jer je božićna zvijezda jako osjetljiva na hladnoću. Stoga je nikad ne kupujte na uličnim štandovima. 

Za prijevoza pazite da joj ne ozlijedite listove jer stanični sok što pritom kaplje može prouzročiti mrlje na lišću.

Čim stignete kući, smjestite je u dobro osvijetljenu prostoriju u kojoj je temperatura i danju i noću 18 - 20°C. Ne izlažite je izravnu suncu i strujanju hladnog zraka. Suhi zrak u prostorijama s centralnim grijanjem božićnoj zvijezdi ne smeta. 

Korijenova bala mora biti neprestano umjereno vlažna pa je zalijevajte od dva do tri puta u tjednu. 

Pognojite je svaki drugi tjedan tekućim gnojivom za cvatuće lončanice.
Kad završi s cvatnjom božićnoj zvijezdi dopustite da prijeđe u mirovanje. 

Zalijevajte sve manje pa ju premjestite u malo hladniju prostoriju. Brakteje će otpasti, a potom i sve ostalo lišće. Ne zalijevajte je više do proljeća.

U travnju iduće godine poinsetiju izvadite iz lonca, staru zemlju otresite, pa ju posadite u svježu mješavinu od 2 dijela treseta, 1 dijela zemlje za cvijeće i 1 dijela pijeska ili perlita. 

Sve izboje prikratite kako bi biljka kad počne ponovo rasti imala što ljepši oblik. Smjestite je opet u svijetlu i toplu prostoriju i počnite opet redovito zalijevati. 

U lipnju je s loncem ukopajte na zaštićeno mjesto u vrtu ili joj pronađite odgovarajuće mjesto na balkonu ili terasi. Tijekom ljeta za suha vremena biljku svaki dan malo poprskajte, a svaki je drugi tjedan zalijte otopinom mineralna gnojiva za lončanice. 

Redovito sve do sredine kolovoza uštipavajte vrhove svih novih izbojaka, pa će božićna zvijezda ostati niska i kompaktna. 

Ljeti je možete pokušati razmnožiti 3 - 5 cm dugim reznicama, koje valja utaknuti u steriliziran pijesak.
U rujnu poinsetiju opet unesite u kuću na staro mjesto, a od 1. listopada počnite zamračivati: svakog poslijepodneva u 17 h prekrijte ju kartonskom kutijom i ostavite pokrivenu do 8 h sljedećeg jutra. Božićna zvijezda, naime, neće procvasti ako svaki dan ne bude 12 sati u mraku. Stoga ju zamračujte svakoga dana sve dok se na vršnim listovima ne pojavi boja. 

Božićnu zvijezdu nije lako uzgajati, no budete li postupali po uputama u ovom tekstu, božićna će ljepotica obojene pricvjetne listove razviti u trećem desetodnevlju studenoga.
Dok se u Francuskoj prodaje tijekom cijele godine, a posebno je omiljena kao znak ljubavi za majčin dan, u ostalim dijelovima svijeta žarkocrvena poinsetija resi kuću za božićne blagdane. Obložite je jelovinom, borovinom, češerićima, dodajte lijepu svijeću, crvene bobice, pokoju crvenu kuglicu i sve ovijte tankom crvenom ili zlatnom vrpcom.

Stapelija

Prije mnogo godina, kad je Stara vrtlarica bila mlada djevojka, teta Luce, sestra moje bake, dala mi je komadić stabljike jedne neobične biljke i rekla mi nek' si je ukorijenim pa ću kad procvate vidjet' kak' ima lijepe cvjetove. Utisnula sam tu reznicu u mali lončić u zemlju za kaktuse, ona se ubrzo ukorijenila, a iz nje se razvila lijepa biljka koja potkraj ljeta i u jesen na mom balkonu već dugi niz godina neumorno cvate.  I ove se godine među zadebljanim stabljikama razvilo nekoliko cvjetnih pupova pa ova neobična biljka širi svoje zvjezdolike cvjetove baš ovih dana. 

Dok sam studirala agronomiju, listajući jednu knjižicu o sukulentima, ustanovila sam da je to stapelija, lat. Orbea variegata, skromna mesnatica iz biljne porodice svilenica, lat. Asclepiadaceae, podrijetlom iz istočne i južne Afrike, koju su u Europu donijeli misionari još u 17. stoljeću. Biljka je veoma promjenljiva, i po veličini i po obliku, i po boji, i po načinu rasta, i po građi cvijeta. Zadebljane zelene, sivozelene ili zelenkastosmeđe uglaste mesnate stabljike dugačke su desetak centimetara. Neobični atraktivni zvjezdoliki cvjetovi s pet krakova, promjera 5 -7 cm, najčešće su žutozeleni, ali je veći dio cvijeta prekriven crvenkastosmeđim mrljama i točkicama.

No oni nisu tako lijepi zato da bismo im se mi divili, nego se biljka laticama koje nalikuju na trulo meso služi kako bi privukla muhe ili kornjaše strvinare koji joj pomažu pri oprašivanju. Ne samo izgled latica nego i miris strvine kojega cvjetovi stapelije kratkotrajno izlučuju služi za primamljivanje oprašivača. Stoga je ta biljka dobila naziv strvosmrad. No to ime ne zvuči baš lijepo pa ju u hortikulturi, prema prijašnjem latinskom nazivu, radije nazivamo stapelijom.

Ako kukci uspjelo prenesu pelud – uzgajivači kaktusa i sukulenata u staklenicima to čine kistom, a na mom je balkonu nekoliko puta došlo i do prirodnog oprašivanja - iz cvijeta će se razviti duguljast plod pun svijetlosmeđih plosnatih sjemenki.

                                         

Veoma su lagane i opremljene dugačkim bijelim paperjastim dlačicama pa ih lako raznosi i najmanji povjetarac.

Želite li stapelije razmnožiti generativno, sjemenke valja posijati odmah nakon dozrijevanja. Pri temperaturi 21 - 25°C niknu za tri do četiri dana. Kad biljčice porastu presadite ih pojedinačno u lončiće.

Stapeliju je ipak mnogo jednostavnije i lakše u proljeće razmnožiti vegetativno, dijelovima stabljike odlomljenim od matične biljke, koje često već imaju i po nekoliko korjenčića.
Stabljike možete i razrezati na nekoliko reznica duljine oko 5 cm, ostaviti ih da se nekoliko dana osuše, pa utisnuti u supstrat za ukorjenjivanje, sastavljen od treseta i pijeska, bilo pojedinačno u male lončiće ili u plitku posudu. 

Smjestite ih na prozorsku klupčicu u polusjeni; pri temperaturi 20 - 22 °C ubrzo će se razviti korijenje. Dobro razvijene nove biljke nakon nekoliko tjedana presadite u ukrasne plitke posudice. Tijekom cijele godine stapelija bi trebala biti smještena na vrlo svijetlom mjestu. Ljeti može biti na balkonu ili na terasi u polusjeni ili na suncu – na suncu će njeni zadebljni izbojci poprimiti crvenkast nahuk – a zimi u što svjetlijoj prostoriji u kojoj temperatura neće biti ni viša ni niža od 10 do 15°C. Kad biljku nakon prezimljavanja iznesete na otvoreno, nekoliko dana neka bude u polusjeni da žarko sunce ne oprži stabljike.

Stapelija najbolje uspijeva u glinenoj plitkoj posudi, u propusnu humusno pjeskovitu supstratu s drenažnim slojem šljunka na dnu. Ljeti ju zalijevajte oskudno, tek kad se supstrat osuši. Zimi je samo povremeno zalijte, tek toliko da se mesnati izboji ne smežuraju. Starije biljke, kad prerastu posudu, presadite u ožujku u svježu mješavinu za kaktuse i sukulente, smjestite je na balkon i čekajte da neobična stapelija u kolovozu opet procvate.

Božićni kaktus

Za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana jedna lijepa biljka svojim neobičnim cvjetovima i bogatom cvatnjom ukrašava naše domove i pridonosi blagdanskom ugođaju: božićni kaktus, lat. Schlumbergera truncata.

Jeste li i vi te sreće da vam je ove godine procvao baš ovih dana, za božićne blagdane?

I kako bi ga trebalo njegovati da nas svake godine razveseli cvatnjom baš u božićno vrijeme? 

Tajna je u duljini dana i mirovanju. Stoga se pobrinite, ako vaš božićni kaktus ne bude pun prelijepih ružičastih cvjetova ove godine, da procvate iduće. 

U veljači, kad završi cvatnja, pustite ga da miruje, zalijevajte tek toliko da se članci ne osuše, a temperatura u prostoriji neka bude 10 - 15°C. 

Sredinom ožujka presadite ga u pjeskovito humusni supstrat kisele reakcije, pH 5 - 6, a početkom travnja počnite oprezno zalijevati. Kad uočite da božićni kaktus ponovo raste, možete početi i s prihranjivanjem tekućim gnojivom. 

U srpnju i kolovozu, kad se zameću cvjetni pupovi, neka opet miruje. Ne prihranjujte ga i zalijevajte vrlo štedljivo. 

U rujnu opet povećajte količinu vode, prihranjujte svakih 14 dana i povremeno orosite. 

Kako bi procvao za Božić, počevši od kraja rujna neka bude najmanje 6 tjedana u mraku 14 - 16 sati na dan uz temperaturu 17 - 20°C, sve dok se ne pojave pupovi.

Božićni kaktus najbolje uspijeva ako je cijele godine na istomu mjestu, samo ga ljeti valja zaštititi od izravna sunca. 

Ne premještajte ga po kući, osobito kad se pojave prvi cvjetovi, jer bi mogao odbaciti sve pupove pa bi sav vaš dotadašnji trud bio uzaludan.

         

   

Prezimljavanje fuksija

Ljubitelji fuksija u područjima s blagom klimom ne moraju se brinuti kako će njihove omiljene biljke prezimjeti, dovoljno je da ih zaštite lišćem, slamom, usitnjenim grančicama ili korom drveća. U hladnijim krajevima fuksije mogu stradati za oštrih zima, pa ih prije jesenskih mrazeva valja spremiti na prezimljavanje. 

Imate li samo nekoliko biljaka, smjestite ih u hladnu i svijetlu prostoriju u kojoj temperatura zimi nije niža od 3°C ni viša od 8-10 °C. Prestanite ih prihranjivati i zalijevajte vrlo oskudno do proljeća, pazeći ipak da se supstrat nikad posve ne osuši. Prije no što lonce unesete na prezimljavanje, dobro ih operite toplom vodom kako bi što manje uzročnika bolesti dospjelo u kuću. Otkinite sve lišće i fuksije prikratite na dva do tri pupa, otprilike na 1/3 visine. Biljke dobro pregledajte kako na prezimljavanje ne biste unijeli i štetne kukce.

Ako ste s godinama prikupili pozamašnu količinu fuksija, lat. Fuchsia sp., ne mogavši odoljeti novim sortama i prekrasnim bojama njihovih neobičnih zvonolikih visećih cvjetova, smjestite ih na prezimljavanje u duboku jamu ili klijalište. Smanjite zalijevanje i pričekajte da im otpadne sve lišće, pa ih pripremite na isti način kao i one koje će prezimiti u kući. Potom ih izvadite iz lonaca, prikratite korijenje koje je provirilo iz bale i ostavite ih nekoliko dana nepokrivene da se malo prosuše. 

Klijalište ili jamu dubine 80 cm, iskopanu u dijelu vrta u kojem je tlo propusno, obložite stiroporom, pa postrance složite fuksije, omotavši im prije toga korijenje folijom, u tri do četiri sloja. Svaki sloj obložite tresetom, slamom, ili suhim lišćem. Do jačih mrazova ostavite prozore klijališta odškrinute, a prije no što zahladi i temperature počnu padati znatno ispod ništice, fuksije zaštitite stiroporom i odozgo, na nj položite daske koje će ih štititi od prekomjerne vlage, pa ih prekrijte zemljom iskopanom iz jame.

Fuksije spremite što kasnije u jesen, kako bi razdoblje provedeno u jami bilo što kraće, a time i manja mogućnost stradanja od bolesti i štetnika.

U proljeće ih izvadite iz jame, ponovo posadite u lonce u supstrat s umjerenim udjelom gline koji ne sadržava treset. Fuksije će ubrzo potjerati nove izboje, a tijekom ljeta će njihovi divni cvjetovi ponovo uljepšavati naša dvorišta, balkone i terase.

Orhideje

Orhideje, egzotične biljke iz porodice kaćunovke, lat. Orchidaceae, smatramo posebno lijepim biljkama i za mnoge su one kraljice cvijeća. Botaničari su ustanovili da postoji oko 1000 rodova s 15000 do 30000 biljnih vrsta, a potječu iz Azije, Australije i Filipina. Orhideje na planetu Zemlji postoje gotovo 200 milijuna godina, a rastu u svim dijelovima svijeta osim u pustinjama i na arktičkom ledu. Mnoge od njih su endemi - možete ih naći samo na određenom mjestu i nigdje drugdje.                                                                              

Dugo se smatralo da orhideje uspijevaju jedino u staklenicima i da ih je teško, ako ne i nemoguće uzgajati u kući. No one su mnogo žilavije i otpornije no što mnogi misle i veoma prilagodljive. Istina je da među 20 000 vrsta i oko 100 000 hibrida ima i onih razmaženih, no mnoge posve dobro uspijevaju i na običnoj prozorskoj klupčici. 

Za uzgoj u kući najzahvalnije su leptiraste orhideje iz roda Phalenopsis, znane i pod imenom malajski cvijet, koje uz dobru njegu cvatu od dva do tri puta na godinu. 

Tajna je u tome što je temperatura u njihovoj postojbini, jugoistočnoj Aziji, cijele godine ujednačena, a odgovara našoj sobnoj temperaturi. 

Phalenopsis najbolje uspijeva na svijetlu, ali od izravna sunca zaštićenu mjestu. Često se na odrasloj biljci razviju nove biljčice s korijenjem, koje možete odrezati i posaditi u nove lončiće u supstrat za orhideje. Kad prvi bijeli, nježnoružičasti, lila ili žuti cvjetovi ocvatu, cvatnu stapku prikratite na 2 do 3 okca, kako bi se razvili novi. 

Rod Cattleya poznat je po velikim svjetlucavim, najčešće tamnoružičastim ili ljubičastim cvjetovima ugodna mirisa. Povoljna je temperatura za nju i njene hibride iznad 15°C, a najbolje uspijeva pri od 18- 20°C. Osigurajte joj mnogo svjetla. Prevlažan supstrat ne podnosi, bolje da je zaboravite zaliti nego da je zalijevate prečesto. Zimi katleja miruje pri temperaturi od 14°C pa je rjeđe zalijevajte. Ne dopustite li joj mirovanje, katleja neće oblikovati nove cvjetne pupove, nego samo nove mladice.

Većina vrsta i hibrida iz roda Paphiopedilum, poznatih pod nazivom gospine papučice, također voli sobnu temperaturu, dakle oko 20°C, a zaliti je valja tek kad se supstrat malo osuši. Voda nipošto ne smije ostati u srcu biljke. 

Gospine papučice koje potječu iz hladnijih područje, kao što je Paphiopedilum insigne, najbolje su za uzgoj u kući. Da bi procvale, za hladnih rujanskih noći neka budu tri tjedna vani.
U kući se mogu uzgajati i orhideje iz roda Dendrobium, Miltonia, Miltoniopsis, Odontoglossum, Oncidium te Cymbidium. 

Koju god budete kupili ili dobili na dar uz pravilnu njegu njihovi prelijepi egzotični cvjetovi očaravat će vas godinama.

Afrička ljubica

Potkraj 19. st. u Europu je pristigla mala nježna biljka s lijepim srcolikim baršunastim listovima i privlačnim plavkastim cvjetovima koji nalikuju na cvjetove obične ljubice.

Dobila je ime afrička ljubica, lat. Saintpaulia ionantha, jer ju je u sjenovitim, humusom bogatim pukotinama stijena na padinama planine Usambare, a kasnije i u ostalim planinskim područjima Tanzanije, otkrio Walter von Saint Paul-Illaire, guverner u nekadašnjoj koloniji Njemačkoj Istočnoj Africi. U narednih je stotinjak godina postala jedna od najomiljenijih biljaka za uzgoj u kući. Glavni je razlog tome njena dugotrajna, gotovo neprekidna cvatnja, velik broj kultivara i lakoća uzgoja. 

Afrička ljubica najbolje uspijeva na prozorskoj klupčici uz istočni ili zapadni prozor, jer tu stalno ima dovoljno svjetla, a nije izložena izravnim jakim sunčevim zrakama, koje mogu oštetiti listove. 

Pogoduje joj stalna temperatura od 22°C, iako zimi smije biti i nešto niža, no ne niža od 18°C. Da potaknete i produžite cvatnju, od proljeća do konca ljeta svaka dva tjedna prignojavajte ju tekućim gnojivom. 

Ljubici s planine Usambare godi visoka vlaga zraka, ali ne prskanje lišća, pa posudu postavite na sloj šljunka ili sitnih kamenčića u podlošku. Zalijevajte oprezno ispod lišća ili preko podloška, i to tek kad zemlja u posudici bude na površini suha. Korijenova bala ne smije biti prevlažna da ne istrune.
Ako se na lišću prekrivenom finim dlačicama nakupi prašine ukonite ju mekanim kistom. Ne tuširajte biljku jer to afrička ljubica ne voli. Kapljice vode, kao i izravne sunčeve zrake, mogu prouzročiti pojavu ružnih smećkastih mrlja na lišću. 

Pri kraju cvatnje, u jesen, kad započne kratko razdoblje mirovanja, afričke ljubice zalijevajte manje i ne prignojavajte 2 – 3 tjedna, čime potičete novu cvatnju.

Kad posudica u kojoj biljka raste postane pretrpana i pretijesna pa se lisna rozeta počne izdizati, afričke ljubice razdijelite u proljeće prije cvatnje. Razdvojene biljke posadite u posudice napunjene supstratom za cvatuće kućno bilje. 

Afrička ljubica najbolje uspijeva u plitkim zdjelicama jer joj je rašireno korijenje kratko i ne voli suvišnu vlagu.

Ako biste voljeli na prozorsku klupčicu nanizati dražesne afričke ljubice, razmnožite ih lisnim reznicama, što je moguće tijekom cijele godine. 

Odrežite nekoliko dobro razvijenih listova s 3 - 4 cm peteljke. Stavite ih u čašu s vodom ili ih utaknite u supstrat za ukorijenjavanje reznica koji se sastoji od pijeska i komposta. Na toplom će se za nekoliko tjedana iz peteljke razviti korijenčići, a pri bazi staroga lista novi listići. 

Kad stari list požuti pažljivo ga odrežite, a novostvorenu biljčicu posadite u svježi supstrat za cvatuće bilje. Procvast će nakon 6 – 12 mjeseci, kad se razvije nova lisna rozeta.

Afrička ljubica dobro raste uz mnoge druge kućne biljke, pa s njom do mile volje možete eksperimentirati i slagati najrazličitije kombinacije. 

Njeni cvjetovi: plavi, ružičasti, plavoljubičasti, jednostruki, polupuni ili puni, kovrčasti ili naborani, jednobojni, dvobojni, prugasti, obojeni s bijelim rubom ili bijeli s obojenim rubom, dražesni su, tako nježni i lijepi i svi ih volimo gledati kad cvatu na našim prozorskim klupčicama.