Jabuke

Jabuke

subota, 13. travnja 2013.

Kelj

Premda nije tako omiljeno povrće kao kupus i cvjetača, i kelj, lat. Brassica oleracea var. sabauda, ipak nalazi svoje mjesto u našim vrtovima. Po građi i biološkim svojstvima vrlo je sličan kupusu, lat. Brassica oleracea var. capitata, jer su to zapravo dva varijeteta iste biljne vrste. Kao i kupus, kelj oblikuje veliki vršni pup obavijen brojnim listovima, koji se razvijaju na gornjem dijelu stabljike. Dok kupus razvija relativno glatko lišće, lišće kelja mjehurasto je naborano, jer se lisna plojka razvija brže od lisnih žila. Najbolje uspijeva na suncu ili u polusjeni, na nanosnim, humusnim, srednje teškim, pjeskovito glinastim, blago kiselim, dubokim i plodnim vrtnim tlima s propusnom zdravicom, obilno pognojenim kompostiranim stajskim gnojem ili sličnim organskim gnojivom. Tlo mora biti dobro opskrbljeno dušikom, fosforom, kalcijem i ostalim hranivima, osobito kalijem, kako bi glavice kelja bile čvrste, a listovi dobro savijeni, ugodna mirisa i okusa.
Kelj, kao i ostale kupusnjače, ima velike zahtjeve prema vlažnosti zraka i tla. Ako nema dovoljno vlage, biljke se sporo razvijaju, oblikuju se sitne glavice, listovi su mali, grubi i pokriveni voskom. Osobito mnogo vlage u zraku kelju je potrebno kad se savijaju glavice, pa ga je najbolje uzgajati kao kasnu kulturu kako bi se izbjeglo vruće i suho ljeto.
Stoga se u našem jadranskom području najčešće uzgaja zimi jer je veoma otporan na niske temperature i vrlo dugo može ostati u povrtnjaku, osobito za blagih zima. Kad mu mraz malo "ofuri" lišće još je blažeg i boljeg okusa. Za zimski uzgoj na Jadranu, ali i u kopnenom području, osobito za blagih zima, pogodne su sorte algro, wigro, winterfürst, te noviji hibridi milena F1, tarvoy F1, wirosa F1, concerto F1 i slične. Presadnice uzgajajte od početka lipnja do sredine srpnja, presađujte ih od sredine srpnja do sredine kolovoza, a glavice režite od listopada pa sve do travnja. Osim toga možete ga uzgajati i kao ranoproljetni usjev: presadnice uzgojite u prosincu i siječnju, presadite u veljači i ožujku, a glavice berite u svibnju.
U kopnenom području kelj uzgajamo, kao i kupus, kao ranu, srednje ranu i kasnu kulturu. Rane sorte, vorbote, kapucinski i sl., posijte u veljači u polutoplo klijalište, u travnju presadite na gredice na razmak 50x50 cm, a berite u lipnju i srpnju. Srednje rane sorte, npr, željeznu glavu, posijte u travnju na sjetvenu gredicu, presadnice posadite u povrtnjak u svibnju, a berite od srpnja do rujna. Kasne sorte, kao vertus i sl., obično se siju potkraj travnja ili na početku svibnja, a presađuju u lipnju na razmak 60x60 cm, pa za potrošnju dospijevaju u listopadu i studenom. Otporne sorte možete posijati i ljeti, kao i na Jadranu, pa presadnice u jesen presaditi na gredice. Za potrošnju će dospijeti u rano proljeće.
Pri uzgoju kelja valja dobro paziti na plodored, kako bi glavice bile što bolje kakvoće. Uzgajajte ga u prvoj godini nakon gnojidbe tla stajnjakom ili zelene gnojidbe, poslije graha mahunara i graha zrnaša, graška, boba, slanutka i drugih mahunarki, krastavaca ili krumpira. Ne uzgajajte ga godinu za godinom na istome mjestu, nego ga na istu gredicu posadite tek nakon 3 - 4 godine kako biste spriječili umor tla te bolesti i štetnike.