Rotkva, odnosno povrtnica, lat. Raphanus sativus subsp. niger, kulturna je biljka umjereno tople i vlažne klime. Zadebljao korijenov vrat, duguljast, koničan, okrugao ili ovalan, bijele, sive, crne, crvene, žute ili ljubičaste boje, zbog kojega je i uzgajamo, za vrućeg i sušnog ljeta ogrubi, postane ruben i neukusan za jelo. Neke biljke, budući da je rotkva biljka dugoga dana, ubrzo i procvatu. Najpovoljnija je temperatura za uzgoj rotkve, osobito zimskih sorti, oko 16°C, a pogoduje joj i prohladno vrijeme te visoka vlažnost zraka i tla. Za nornalan razvitak najbolja su plodna duboka, rahla, dobro obrađena vrtna tla, bogata humusom i hranjivima u lako pristupačnom obliku. Rotkva ne podnosi gnojidbu stajskim gnojem neposredno prije sjetve, pa se uzgaja na drugom mjestu u plodosmjeni, nakon krastavaca, rajčice, tikvica, paprike, patlidžana i sličnih kultura.
Ljetne i jesenske sorte mogu se posijati u proljeće i rano ljeto, točnije u svibnju i lipnju, pa za vađenje dospijevaju od kolovoza do listopada. Zimske sorte, primjerice daikon veliku bijelu te u nas najčešću erfurtsku tj. crnu zimsku, sijemo od lipnja do kolovoza. Ako je ljeto vruće ne treba se žuriti sa sjetvom; pričekajte do sredine kolovoza.
Crvenkastosmeđe sitne okrugle sjemenke posijte izravno na gredicu, koristeći 2-5 g/m2, na dubinu 1-1,5 cm. Razmak između redova neka bude 30-40 cm jer rotkva razvija prilično bujnu rozetu s velikim lirastim rascijepljenim listovima. Dan prije sjetve tlo dobro natopite pa ukopajte 60 g/m2 mineralnoga gnojiva s podjednakim udjelom dušika, fosfora i kalija, npr. NPK 15-15-15 ili florin 2. Nakon nicanja biljke prorijedite na razmak 15-20 cm, kako bi se razvile srednje velike rotkve. Redovito ih plijevite, zalijevajte i okopavajte. Najpovoljniju će veličinu postići u studenom i prosincu, no ne treba iz pobrati sve odjednom. Rotkva, naime, u jesen dugo može ostati na gredici, sve do početka jake zime, jer dobro podnosi niske temperature, čak i niže od - 6°C.
Crvenkastosmeđe sitne okrugle sjemenke posijte izravno na gredicu, koristeći 2-5 g/m2, na dubinu 1-1,5 cm. Razmak između redova neka bude 30-40 cm jer rotkva razvija prilično bujnu rozetu s velikim lirastim rascijepljenim listovima. Dan prije sjetve tlo dobro natopite pa ukopajte 60 g/m2 mineralnoga gnojiva s podjednakim udjelom dušika, fosfora i kalija, npr. NPK 15-15-15 ili florin 2. Nakon nicanja biljke prorijedite na razmak 15-20 cm, kako bi se razvile srednje velike rotkve. Redovito ih plijevite, zalijevajte i okopavajte. Najpovoljniju će veličinu postići u studenom i prosincu, no ne treba iz pobrati sve odjednom. Rotkva, naime, u jesen dugo može ostati na gredici, sve do početka jake zime, jer dobro podnosi niske temperature, čak i niže od - 6°C.
Na 1 m2 možete dobiti oko 2,5 kg zadebljala korijenja. Vadite ga kako bude dospijevalo, prije no što ogrubi, ne čekajući da naraste preveliko, kako biste što bolje iskoristili rotkvinu ljekovitost. Naime, kao povrtnu kulturu i ljekovitu biljku poznavali su je i uzgajali već stari Egipćani, Grci i Rimljani, a rabili su je za ublažavanje kašlja i sličnih tegoba. Bijelo sočno meso povrtnice ugodno ljutkasta okusa sadržava oko 86, 3 % vode, 0,6 % bjelančevina, 0,1 % biljnih ulja, 6,6 % ugljikohidrata, kalij, kalcij, željezo, fosfor, mangan i druge važne minerale, aminokiseline, 50 mg % vitamina C, vitamine B1, B2, gorušičino ulje, eterično ulje, sulforafen, različite glikozide i druge ljekovite tvari.
Premda je malo ljutkasta, volim rotkvu i jedem ju sirovu, naribanu na ribež kao jabuke za štrudl, pomiješanu s endivijom, zelenom salatom, graškom, grahom ili kukuruzom, lagano posoljenu, začinjenu limunovim sokom, medom i bučinim uljem.