Sunovrati nakon cvatnje

Kad se u veljači iz tla u našim cvjetnjacima počnu izdizati listovi sunovrata, lat. Narcissus spp., znamo da je zima pri kraju i da će uskoro iz njih početi izranjati veliki zlatnožuti trubasti cvjetovi. A kad se oni u ožujku doista i počnu pojavljivati, vrt je odjednom ispunjen suncem, a srca svih vrtlara nekom posebnom proljetnom radošću. 

Nakon neugodnih zimskih dana, osobito ako je vrijeme u veljači bilo tmurno i vrt prekriven snijegom, narcise nas potiču da se, čim nam vrijeme to dopusti, primimo posla u vrtu. Krećemo u potragu za priborom i alatom što smo ga u jesen bili sklonili u šupu ili u podrum, počnemo razmišljati što bi sve mogli ove sezone u vrtu uzgajati, što bi sve trebalo ovih dana učiniti, sastavljamo popis sjemenja i sadnica koje bi trebalo kupiti...

No kasnije, kad lijepi žuti cvjetovi povenu i u cvjetnjacima ostane samo zeleno usko lišće, naše oduševljenje nekako splasne. Lišće sunovrata počne nam odjednom smetati pa bismo ga najradije odmah porezuckali.

No nemojte to činiti. Odrežite samo uvenule ocvale cvjetove. Želite li da sunovrati svake godine redovito i obilno cvatu, lišće morate ostaviti da raste sve dok se samo od sebe ne osuši i izgubi. Samo će se tako normalno oblikovati lukovice za sljedeću godinu. 

Lišće naime poslije cvatnje fotosintezom stvara hranjive tvari koje su nužne za zametanje začetaka cvjetnih pupova u svakoj lukovici. Nemaju li sunovrati dovoljno hranjiva, u lukovicama će se oblikovati samo zadebljali ljuskasti listovi, pa će cvatnja sljedeće godine biti slaba ili će izostati.

Niste li zadovoljni izgledom cvjetne gredice na kojoj rastu narcise, potkraj kolovoza ili u rujnu lukovice iskopajte pa ih presadite na novo mjesto, među trajnice, ispred grmlja te iza dijela gredice predviđenog za sadnju ili sjetvu jednoljetnica i dvoljetnica, čije će bujno lišće i cvjetovi ljeti prikrivati lišće sunovrata.

Osim toga, dok buseni narcisa nisu još jako gusti, među njih u travnju i svibnju možete izravno posijati kadifice, cinije, uresnice, zajčeke, nedirak, lijepe kate ili lijepe dečke. 

Sjeme cvijeća pomiješajte s kompostom, razbacajte među narcise i prekrijte sitno sjeckanom travom. 

Kad niknu, prorijedite ih na razmak od 20 do 30 cm, kako ne bi bile preguste i ometale dozrijevanje narcisa koje će nas iduće proljeće opet oduševiti svojim prelijepim cvjetovima.

Zumbul potaknite na cvatnju u kući

U cvjećarnicama, vrtnim i trgovačkim centrima u siječnju se mogu nabaviti šafrani, zumbuli, tulipani, narcise, amarilisi i drugo lukovičasto cvijeće u lončićima s izniknulom stabljikom na kojoj se već javljaju i cvjetni pupovi. Vjerujem da će ih mnogi od vas kupiti  - birajte uvijek one biljke koje još nisu procvale – kako bi nakon dugotrajna tmurnog zimskog razdoblja svijetloplava boja cvjetića zumbula i njihov intenzivan, ali ugodan miris unijeli u vaše domove dah proljeća.

Želite li što dulje uživati u njihovoj ljepoti i proljetnom ugođaju, posudice s biljkama smjestite na što svjetlije mjesto u prostoriju u kojoj temperatura nije viša od 20°C, a supstrat u koji su utisnute lukovice neka bude neprestano umjereno vlažan. 

No mnogi će ljubitelji cvijeća proljetni ugođaj na svom prozoru poželjeti ostvariti i sami, potičući lukovice na raniju cvatnju u kući. 

U prodaji se mogu naime naći i velike lukovice zumbula, lat. Hyacinthus orientalis, pripremljene za uzgoj u vodi. One su spremne za cvatnju jer su već bile izložene temperaturi nižoj od 5°C, nužnoj za normalan razvitak zumbula.

Za uzgoj lukovičasta cvijeća u vodi postoje i specijalne staklenke s proširenjem na vrhu.

Ne možete li nabaviti takvu staklenku, za uzgoj zumbula u vodi može poslužiti i staklena ili keramička četvrtasta vazica u koju lukovica ne može upasti. 

Lukovicu stavite dovoljno duboko u vazicu kako se ne bi prevrnula pod težinom cvijeta. Dno lukovice neka bude tik iznad vode no ne i uronjeno u nju. Oko mjesec dana nakon što stavite lukovicu u vazu zumbul će procvasti. 

No da bi se razvilo bujno korijenje i izdužilo batvo i na vrhu batva mirisan cvat, zumbul mora biti u mraku pri temperaturi oko 15°C. 

Ne bude li lukovica u mraku, batvo će ostati kratko i cvat će se razviti tik pri vrhu lukovice. Najjednostavnije ju možete zamračiti tako da od ukrasna papira za zamatanje darova izrežete kapice.

Šestarom iscrtajte krugove, izrežite ih, pa škarama zarežite do sredine; do mjesta uboda šestara. Oblikujte kapicu željene veličine, pa rubove spojite spajalicom.

Kapica neka bude na zumbulu oko tri tjedna, odnosno sve dok se ne počne razvijati batvo i listovi. Povremeno dolijte vode tako da voda u vazici cijelo vrijeme bude na istoj razini. Potom kapicu skinite i premjestite vazicu na toplo dok se cvat posve ne otvori.

Zumbul će pri temperaturi oko 22°C procvasti za desetak dana te nakon toga pri temperaturi oko 20°C cvasti još desetak dana.

Zumbul ili carević. lat. Hyacinthus orientalis L., dobio je ime po lijepom mladiću Hijakintu, sinu lakedemonskoga kralja Amikla, miljeniku Apolona, boga svijetla i sunca. Prema grčkom mitu, dok je s mladićem vježbao bacanje diska, Zefir, bog vjetra, baci disk na Hijakinta i on odmah umre. Od dječakove krvi, koja je kapala na travu, nesretni Apolon stvori prekrasan cvijet grimizna sjaja. Njegovi mnogobrojni cvjetići što nalikuju na cvjetove ljiljana venu brzo kao Hijakint i slika su prolaznosti svega lijepoga na zemlji.

Poslije cvatnje batvo s uvenulim cvatom odrežite što bliže lukovici i ostavite zumbul da i dalje raste u prohladnoj prostoriji. 

Kad se počnu razvijati zumbuli u vašem vrtu, posadite ga na cvjetnu gredicu gdje može ostati nekoliko godina, kao i ostalo lukovičasto cvijeće otporno na niske temperature.

Kana

Svojom egzotičnom elegancijom sve ostale krasnice u vrtu nadmašuje kana, lat. Canna indica, impozantna višegodišnja zeljasta biljka podrijetlom iz gorovitih tropskih predjela Srednje i Južne Amerike. Dok u našim primorskim krajevima odebljale podzemne stabljike, rizomi, prezimljuju na gredicama, u hladnijim ih krajevima moramo izvaditi u jesen i zimi čuvati u hladnim prostorijama. Kao i gomoljaste begonije, razmnožavamo ih u ožujku - svaki rizom razrežemo na onoliko dijelova koliko ima pupoljaka - i uzgajamo u posudama na toplu. Na cvjetne gredice, u velike posude na dvorištu, na terasi ili na balkonu sadimo ih potkaj travnja ili u svibnju, kad više nema opasnosti da mraz ošteti kanino osjetljivo lišće. Pri sadnji svakoj biljci osigurajte 50 cm²  jer su vrlo bujne; neki kultivari mogu biti viši od 150 cm. Osigurajte im hranjivo tlo i mnogo vode dok rastu, te po potrebi prihranjujte tekućim gnojivom.

Ne samo krupni asimetrični cvjetovi, žuti, ružičasti, narančastocrveni ili žarkocrveni, skupljeni u klasove nalik na one u gladiola, nego i tamnozeleno, svijetlozeleno, žutozeleno ili crvenosmeđe, veliko, vrlo upadljivo, dekorativno kanino lišće privlači našu pozornost. Stoga ih posadite na sunčano, pogledima izloženo mjesto na cvjetnoj gredici ili u veliki keramički lonac, stari ćup ili bačvicu u kut terase ili balkona. 

Neobična kana ne pristaje u svaki cvjetnjak, već joj valja brižljivo izabrati pratnju: biljke koje također djeluju pomalo egzotično, kao patuljaste cinije, sitnocvatuće petunije, verbene, lijepi dečki, ukrasni duhan i niske skrletne kadulje. Ako ih posadite ispred kana, one cijelo ljeto čine neumornocvatuće jastučiće i slapove. 

Uz kane ili iza njih pristaju i visoke dalije, gladiole, ukrasni mnogocvjetni suncokret ili egzotično grmlje.

Brojnim kultivarima, nastalim križanjem različitih vrsta iz roda kana ne mogu se više točno ustanoviti ishodne vrste, pa se svi vode pod zajedničkim latinskim imenom Canna x generalis. Najpoznatiji su kultivari brillant, visok oko 110 cm, s krvavocrvenim cvjetovima, wyoming, visok oko 120 cm, smeđecrvenog lišća s narančastim cvjetovima, goldenfinger, visine oko 110 cm, sa zelenožutim lišćem i zlatnožutim cvjetovima, goldenbird žutih cvjetova s crvenosmeđim pjegama, hercules crvenih cvjetova i purpurnih listova te lucifer, patuljasti kultivar, koji nije viši od 60 cm, svjetlucavocrvenih cvjetova sa žutim rubom.

Budući da nije otporna na hladnoću, kana u našem kopnenom području ne može prezimjeti u vrtu i na otvorenome. Poslije prvog jesenskog mraza biljke pažljivo iskopajte i ostavite ih da se osuše pod nadstrešnicom zaštićene od hladnoće.

 

Nemojte odmah odrezati stabljike da se mjesto reza ne zarazi gljivicama koje bi prouzročile truljenje. Odrežite ih desetak cm iznad podanka tek kad se posve osuše, pa složite u sandučić i prekrijte suhim pijeskom ili tresetom. Temperatura u prostoriji u koju ćete kane spremiti ne bi smjela biti viša od 8 -10°C.

U ožujku podanke razdijelite i posadite u svježu zemlju za cvijeće. Potaknite ih na novi rast smjestivši kane na toplo. U vrt ih ponovno posadite tek kad prođe opasnost od kasnoproljetnog mraza.

Izvadite gomolje dalija

Gomolje dalija odnosno georgina, jesenskih vrtnih kraljica, omiljenih trajnica veoma osjetljivih na niske temperature, poslije prvih jačih jesenskih mrazova, što sprže preostale cvatove i lišće, valja izvaditi i spremiti na prezimljavanje. 

Stabljike prikratite 10 cm iznad tla pa vilastom štihačom iskopajte cijeli splet korjenastih gomolja. Oprezno ih razdvojite i otresite zemlju. 

Nastojte da na svakom dijelu ostane malo stabljike jer su na korijenovu vratu, između gomolja i stabljike, pupovi iz kojih će se sljedeće godine razviti novi izbojci. 

Ako bude sunčano, gomolje desetak dana ostavite na otvorenom da se osuše. Bude li kišovito, sklonite ih pod nadstrešnicu ili u umjereno toplo spremište.

Osušene gomolje otresite od zemlje i složite u duboke sandučiće pa ih obložite umjereno vlažnim pijeskom ili tresetom. Dobro se mogu očuvati i pojedinačno umotani u stare novine u šuškavim plastičnim vrećicama.

Čuvajte ih u hladnu podrumu pri temperaturi 4 - 6°C.
Zimi ih redovito pregledavajte te po potrebi navlažite da se ne smežuraju. No pijesak ili treset ne smiju biti ni premokri kako gomolji ne bi istrunuli.
U proljeće ih ponovno posadite, na zasebnu sunčanu cvjetnu gredicu izloženu pogledima, na kojoj će divne dalije i iduće godine cvasti od rana ljeta do kasne jeseni.

Gomoljaste begonije

Nema mnogo biljaka koje se ljepotom cvjetova mogu natjecati s gomoljastim begonijama, lat. Begonia tuberhybrida, vrtnim cvjetnim kraljicama. Meni su posebno drage bile ove žarko žute koje su nekoliko godina cvale na mom balkonu ispod fikusa i avokada, pokraj mojih malih dragih kaktusa. Od lipnja do listopada one uljepšavaju vrt, terasu ili balkon svojim prekrasnim velikim jednostavnim ili punim, bradatim, kovrčastim ili resastim cvjetovima što nalikuju na kamelije, ruže ili karamfile. 

Potkraj veljače ili u ožujku razmnožite njihove tamnosmeđe gomolje promjera 2,5 - 5 cm i potaknite ih na razvitak. Budete li ih nabavili ili ako ih već imate, izvadite ih iz treseta ili pijeska u kojemu su prezimjeli i razrežite na nekoliko dijelova tako da na svakom ostane nekoliko pupova. Položite ih u plitki drveni ili plastični sandučić na vlažnu zemlju za cvijeće, pa ostavite na svijetlu mjestu pri temperaturi 18 - 21ºC. 

Kad se pojave izbojci gomolje presadite u lonce ili balkonske posude za cvijeće i posve ih prekrijte supstratom. Za lijepa vremena iznosite ih na otvoreno, na sjenovito mjesto na balkonu ili terasi, a za mraza sklanjajte u kuću. Budući da su vrlo osjetljive na niske temperature, na stalno mjesto u vrtu ili na balkonu možete ih u našim kopnenim krajevima posaditi tek na početku ili sredinom svibnja. Biljke mogu biti visoke 30 - 50 cm pa ih valja posaditi na razmak od 30 cm ili pojedinačno u prikladne lončiće i posude. 

Tijekom ljeta sitnije ženske cvjetove s tučkom što rastu ispod raskošnijih muških cvjetova otkidajte dok su još mali pa će begonije dulje cvasti. Latice gomoljastih begonija su jestive, pa nježnim svijetlim bojama i ugodnim limunskokiselkastim voćnim okusom obogaćuju i uljepšavaju povrtne i voćne ljetne salate. No valja ih jesti samo u malim količinama, jer sadržavaju oksalnu kiselinu te se ne preporučuju osobama koje pate od reumatizma i bubrežnih bolesti.

Gomoljaste begonije najbolje uspijevaju na zaštićenu mjestu, u polusjeni ili hladovini, a ne na izravnu suncu koje može spržiti lišće i cvjetove. Pogoduje im propusno vlažno tlo bogato humusom. Zalijevajte ih ujutro, osobito za vrelih ljetnih dana, da na lišću ne bi nastale ožegotine. Na suncu ili u laganoj sjeni lijepe begonije će cvasti sve do prvih jesenskih mrazova.

U jesen, kad lišće počne žutjeti, prestanite ih zalijevati, a kad posve požuti, gomolje na gredicama iskopajte sa što više zemlje; one iz lončića i sandučića izvadite, odrežite stabljike 7 cm iznad tla pa ih ostavite na suncu nekoliko dana da se osuše. Osušene gomolje složite u sandučić sa suhim pijeskom ili tresetom i odložite u mračnu, suhu i zračnu prostoriju u kojoj temperatura mora biti 4 - 10°C. Tako neka prezime do kraja veljače ili početka ožujka, kada ih valja ponovno posaditi u lončiće u zaštićenu prostoru i potaknuti na novi rast.

Gomoljaste begonije su višegodišnje biljke pa će dugi niz godina uz pravilnu njegu svakog ljeta nanovo izazivati naše divljenje.