Bijeli zimski kalvil

Premda je prvi put opisana u najstarijim pomologijama s kraja 16. st., bijeli zimski kalvil, sorta za koju mnogi kažu da je prava kraljica među jabukama, i danas se nudi kao desert u najotmjenijim francuskim restoranima. Nježno, meko, izvanredno sočno bjelkastožućkasto meso ploda, finije od svih ostalih sorti, vrhunske bogate muškatne arome i slatko vinska okusa, sadržava mnogo askorbinske kiseline, odnosno vitamina C (25-40 mg u 100 g mesa ploda) i izvrsno je i za jelo i za pripremanje kompota, soka, jabukovače, octa, pita i drugih kolača i slastica. Stoga je to bila omiljena sorta jabuka Thomasa Jeffersona, slavnoga američkoga predsjednika, sastavljača Deklaracije nezavisnosti, česta i u vrtovima kralja Luja XIII.

Bijeli zimski kalvil dozrijeva na kraju listopada, a u povoljnim se uvjetima odlična kakvoća plodova može očuvati sve do travnja. Plodovi su krupni do vrlo krupni s izrazitim rebrima, osobito pri vrhu ploda oko čaške, tipičnim za kalvile. Kožica ploda je glatka, masna, nježna, u početku dozrijevanja svijetlozelena, a u punoj zrelosti svijetloslamnato žuta, posuta mnogobrojnim zelenkastim ili smećkastim točkicama, lenticelama. Na sunčanoj strani prekrivena je nježnim crvenilom i lagano izbočena ili je tamniježuta s karmin crvenim mrljama. Kratka i debela ili srednje duga i tanja peteljka u hrđastoj je udubini, a čaška, također u udubini koju čine istaknuti nabori i rebra, zatvorena je ili poluotvorena s dugačkim i širokim vunastim listićima.

 Ilustracija iz Austrougarske pomologije, prof. dr. R. Stolla,
učitelja pomologije na Vinogradarsko-voćarskom učilištu u Klosterneuburgu iz 1883. god.

Bijeli zimski kalvil uspijeva samo na toplim, zaštićenim, sunčanim staništima na dubokim, umjereno vlažnim tlima, uz redovitu njegu i gnojidbu. Bujna visoka stabla teško je zaštititi od bolesti na koje je bijeli kalvil jako osjetljiv, pa je najbolje cijepiti ga na slabije bujne vegetativne podloge i oblikovati kao palmetu ili horizontalni kordonac.