Bijeli zimski kalvil

Prvi put opisana u najstarijim pomologijama s kraja 16. st., bijeli zimski kalvil tj. Calville blanche d'hiver, sorta za koju mnogi kažu da je prava kraljica među jabukama, diljem europskog kontinenta poznata je pod nazivima Calleville blanc d'hiver, Calville blanc ili blanche, Calville blanc à côtes, Rambour à côtes gros, Pomme de coing, Weisser Winter-Calvill, Quittenapfel, Eckapfel, Eggerling, Weisser Cardinal, Sternapfel, Teli feher kalvil, Bily zimni hranač, Calvilla bianca d´inverno...
Nježno, mekano, izvanredno sočno bjelkastožućkasto meso ploda, finije od svih ostalih sorti, vrhunske bogate muškatne arome i slatko vinska okusa, sadržava mnogo askorbinske kiseline, odnosno vitamina C (25-40 mg u 100 g mesa ploda) i izvrsno je i za jelo i za pripremanje kompota, soka, jabukovače, octa, pita i drugih kolača i slastica. Stoga je to bila omiljena sorta jabuka Thomasa Jeffersona, slavnoga američkoga predsjednika, sastavljača Deklaracije nezavisnosti, česta i u vrtovima kralja Luja XIII.
Bijeli zimski kalvil dozrijeva potkraj listopada, a u povoljnim se uvjetima odlična kakvoća plodova može očuvati sve do travnja. Plodovi su krupni do vrlo krupni s izrazitim rebrima, osobito pri vrhu ploda oko čaške, tipičnim za kalvile. 

Kožica ploda je glatka, masna, nježna, u početku dozrijevanja svijetlozelena, a u punoj zrelosti svijetloslamnato žuta, posuta mnogobrojnim zelenkastim ili smećkastim točkicama, lenticelama. Na sunčanoj strani prekrivena je nježnim crvenilom i lagano izbočena ili je tamniježuta s karmin crvenim mrljama. Kratka i debela ili srednje duga i tanja peteljka u hrđastoj je udubini, a čaška, također u udubini koju čine istaknuti nabori i rebra, zatvorena je ili poluotvorena s dugačkim i širokim vunastim listićima.

Ilustracije iz Austrougarske pomologije, prof. dr. R. Stolla,
učitelja pomologije na Vinogradarsko-voćarskom učilištu u Klosterneuburgu iz 1883. god.

Bijeli zimski kalvil uspijeva samo na toplim, zaštićenim, sunčanim staništima na dubokim, umjereno vlažnim tlima, uz redovitu njegu i gnojidbu. Bujna visoka stabla teško je zaštititi od bolesti na koje je bijeli kalvil jako osjetljiv, pa je najbolje cijepiti ga na slabije bujne vegetativne podloge i oblikovati kao palmetu ili horizontalni kordonac.