Velika sunčanica

Kiša je ovih dana dobro natopila ne samo naše vrtove nego i tlo u okolnim šumama pa su berači gljiva došli na svoje. Rastrčali su se po šumi i punili svoje košarice našim finim jestivim gljivama. 

I moja je košara bila puna vrganja i lijepih bijelih velikih sunčanica. Nisam stručnjakinja za gljive i ne usudim se ni brati ni jesti gljive koje mi nisu dobro poznate.
Jedna od tih gljiva u koje sam sigurna – premda čovjek kad je riječ o gljivama nikad ne može biti dovoljno oprezan – je i velika sunčanica ili parazol, lat. Macrolepiota procera, što raste na sunčanim proplancima svijetlih listopadnih i mješovitih šuma, na travnjacima i strništima, a može se pronaći od kasna proljeća pa sve do listopada.

Brojne su gljive iz roda Lepiota slične velikoj sunčanici no ona je među njima najveća. Ako pazimo na pomičan prsten teško ju je zamijeniti s nekom otrovnom gljivom, primjerice otrovnom sunčanicom, lat. Macrolepiota venenata, koja je puno rjeđa od jestive velike sunčanice, a prepoznati ju možemo po glatkom stručku i po tome što na prerezu ili na oštećenim mjestima pocrveni.
Velika sunčanica ili parazol najviša je – stručak može biti viši od 30 cm – i jedna od najljepših gljiva koje nalazimo u našim krajevima, izvrsna okusa i mirisa što podsjeća na orahe, lješnjake ili bademe, pa se mlada može jesti i sirova.

U početku jajolik ili zvonolik, klobuk se poslije raširi i izravna, pa mu promjer može biti i 35 cm. Bjelkastosmeđ je, prekriven smećkastim ljuskama, sa širokim glatkim ispupčenjem u sredini i rascjepkanim rubom. Vitak, čvrst, uzdužno vlaknast stručak šupalj je i ne odvaja se od klobuka. Dno mu je valjkasto zadebljano, a pri vrhu je širok pomičan prstenak rastrgana ruba.

 

U jednom njemačkom vrtlarskom časopisu pročitala sam da se sunčanice na kiselim i blago kiselim tlima, kojima je pH vrijednost 4,5 – 6, mogu uzgajati i u vrtu. Gredicu za uzgoj gljiva valja prekopati 50 cm duboko i pritom odvojiti i odstraniti zdravicu. Izvađenu zemlju trebalo bi nadoknaditi jednakom količinom treseta i dobro ga izmiješati s površinskim slojem tla. Posebno obrađeno žito pomiješano s micelijem gljive unosi se u tlo na početku travnja svake godine te gnoji kompostom ili kompostiranim goveđim gnojem i zalijeva samo kišnicom. Sunčanice u vrtu dobro uspijevaju uz endiviju, salatu ili češnjak, a micelij se može rasipati i uz grmove borovnice, rododendrona, hortenzija i drugog bilja što dobro uspijeva na kiselim tlima.