Stoga tu kupusnjaču, najotporniju na niske temperature, u mediteranskom području uzgajamo kao zimsku kulturu: sije se od lipnja, presađuje u srpnju i kolovozu, a bere se od prosinca do ožujka.
U našim sjevernim krajevima kelj pupčar bi trebalo posijati kad i kasni kupus, u travnju i svibnju, a presaditi u lipnju i srpnju, tako da za potrošnju počnu dospijevati sredinom listopada. Kelj pupčar uvijek berite odozdo prema gore na stabljici kako glavice dospijevaju. Budući da dobro podnosi temperaturu i do - 10 °C možete ga brati od sredine listopada pa sve do kraja siječnja, čak i kad je vrt prekriven snijegom.
Tijekom zime biljke same štite pupove od izmrzavanja spuštanjem listova.
Ako se glavice kelja pupčara slučajno i smrznu, ne dirajte ih, pričekajte da se same odmrznu kad zatopli pa ih tada berite.
Tlo za uzgoj kelja pupčara mora biti srednje teško, pjeskovito-ilovasto, mrvičasto, bogato hranivima i humusom, a biljci godi obilna gnojidba stajskim gnojem.
Sjemenke posijte u klijalište ili na gredicu za uzgoj presadnica, a nakon nicanja biljke prorijedite na razmak od 8 cm, kako se ne bi izdužile i ostale tanke. Mali broj presadnica za mali vrt možete uzgojiti i pojedinačno u posudicama.
Presadnice sporo rastu, pa se sade 50 - 60 dana nakon sjetve, na razmak 60 x 60 cm do 70 x 80 cm. U malom ih povrtnjaku možete posaditi među korabice koje ćete u međuvremenu pobrati i pojesti.
Za 1 četvorni metar potrebne su 3 - 4 presadnice, a na toj površini možete ubrati 0,5 – 0,8 kg malih glavica kelja pupčara. One dorastu za berbu 220 do 240 dana odnosno 7 do 7,5 mjeseci nakon sjetve.
Kako biste potaknuli rast glavica u pazušcima listova, trebalo bi odrezati vršni pup na biljkama najkasnije do početka rujna.
Ako je urod kelja pupčara u vašem povrtnjaku velik, dio malih zelenih glavica možete i zamrznuti nakon kratkog blanširanja.
Nema komentara:
Objavi komentar