Crvena pustikara ili naprstak

Od kasna proljeća do rana ljeta iz bujna zelenila polusjenovitih i sjenovitih cvjetnih gredica prirodnih vrtova izdižu se 60 -150 cm visoki grozdasti cvatovi crvene pustikare odnosno naprstka, lat. Digitalis purpurea, dvogodišnje zeljaste biljke iz porodice trputaca, lat. Plantaginaceae.

Nerazgranjena stabljika i jajoliko izduženo svijetlozeleno lišće prekriveno je sitnim vunastim bjelkastim dlačicama. 

Dražesni zvonoliki, bijeli, žućkasti, ružičasti, grimizni ili tamnocrveni cvjetovi sraslih latica nalikuju na naprstak, a svi su, položeni gotovo vodoravno, okrenuti na istu stranu. Pogledate li ih bolje, uočit ćete da su donje latice zašiljene i iznutra prekrivene neobičnim tamnoljubičastocrvenim bijelo obrubljenim pjegama, a gornje malo povinute prema van.

Budući da u prirodi raste uz rubove šuma, na dubokim, plodnim, vlažnim kiselim tlima, pustikari pronađite takvo mjesto i u vrtu jer će samo u takvim uvjetima dobro uspijevati i stvarati bujne rozete i visoke cvatove. 

Iako je zapravo dvogodišnja biljka, kad se jednom nastani u vrtu, naprstak će trajno ostati njegov stanovnik, no nikad vam neće dosaditi. Naime, kad plodovi tobolci dozriju sjemenke se rasipaju po tlu i same se zasijavaju. Do jeseni se razviju rozete koje će prezimiti, a u proljeće iz njih izbijaju cvatovi.

Želite li unijeti digitalis u svoj vrt, prvi put posijte svijetlosmeđe vrlo sitne sjemenke - 1000 sjemenki teži samo 0,05 g - rasuvši ih po tlu u lipnju ili srpnju ne prekrivajući ih. Sjetva u posude i pikiranje u lončiće ne preporučuje se jer pustikara ima dugačko čupavo korijenje koje se razvija do dubine od 30 cm. Stoga je najbolje sjetvu obaviti na gredicu za uzgoj presadnica ili u hladno klijalište. Ljeti iznikle biljčice pustikare redovito zalijevajte i plijevite korov, a na jesen rozete presadite na stalno mjesto na mješovitu cvjetnu gredicu uz trajnice, na razmak od 30 do 40 cm. Za daljni život u vašem vrtu digitalis će se sam pobrinuti.

 

Borave li u vašem vrtu mala djeca, s pustikarom budite oprezni ili je izbjegavajte. Lišće pustikare, naime, sadržava otrovne srčane glikozide koji služe za proizvodnju važnih kardiotoničnih lijekova. Oni djeluju na srčani mišić tako da pojačavaju rad oslabljele sistole pa se srce pravilnije, potpunije i jače steže. 

No, od lišća digitalisa ne smijemo nikad sami pripremati domaće lijekove. Smiju se koristiti samo gotovi tvornički pripravci - kapi ili dražeje - i to samo pod nadzorom liječnika, koji sadržavaju točno određenu količinu aktivnih tvari: digitoksina, digoksina i lanatozida. Veća količina srčanih glikozida, osobito kod djece, požvaču li slučajno malo lišća digitalisa, može prouzročiti povraćanje, slabost, proljev, smetnje vida, vrtoglavicu pa i zastoj rada srca.

Maćuhice

Vrtne maćuhice, lat. Viola x wittrockiana, kratkovječne zeljaste trajnice iz biljne porodice ljubica, pripadaju skupini dvogodišnjega cvijeća. Veoma su otporne, zimi podnose do - 23 Celzijeva stupnja, lako ih je održavati na cvjetnim gredicama, ne napadaju ih štetni kukci i ne stradaju od biljnih bolesti.
Sve to, a posebice lijepi cvjetovi s crvenim, ružičastim, žutim, narančastim, crvenosmeđim, bijelim, plavim, ljubičastim, jednobojnim ili dvobojnim baršunastim laticama, što cvatu u doba kad nema mnogo drugoga cvijeća, čini maćuhicu jednom od najpopularnijih cvjetnica za gredice.

Sijemo ih u srpnju u sandučiće ili na gredice zaštićene od jakog sunca, jednom pikiramo u lončiće, a na gredice sadimo u rujnu i listopadu na razmak 10 - 15 cm.



Budući da nisu više od dvadesetak centimetara, vrlo su pogodne za sadnju na prednje dijelove cvjetnih gredica i za obrubljivanje vrtnih staza, a često ih kombiniramo s lukovičastim cvijećem.
Često procvatu već u jesen, a nastave s cvatnjom u proljeće nakon otapanja snijega.



Nema li snijega, i zimi uljepšavaju naše balkone, terase, prozore, vrtove, gradske parkove i trgove.



Nježne maćuhice nisu izbirljive; uspijevaju i na manje plodnim tlima, na suncu i u polusjeni. Ne odgovaraju im jedino visoke ljetne temperature.
Budete li ih uzgajali na vrlo laganim pjeskovitim tlima, dodajte malo komposta i tlo oko biljaka malčirajte kako bi se vlaga u tlu dulje zadržavala i sprečavala venuće maćuhica za sunčanih dana.
Dok cvatu redovito uklanjajte ocvale cvjetove kako biste produljili cvatnju i spriječili biljke da stvaraju sjemenke.

Dvoljetnice posadite potkraj listopada

Potkraj listopada, kad s cvjetnih gredica uklonimo jednogodišnje cvijeće, na njihovo mjesto sadimo dvoljetnice: maćuhice, tratinčice, potočnice, šeboj, turske karanfile, ukrasne pustikare, zvončiće, sljez i druge, koje čine malu ali za vrtlare važnu skupinu cvijeća svrstanu između jednoljetnica i trajnica. Sijemo ih u rano ljeto, od svibnja do srpnja, u klijalište, na posebnu gredicu, u plitke sjetvene posude i lončiće. 

Do jeseni one stvaraju lisnu rozetu, prezimljuju, a sljedeće godine cvatu, stvaraju sjemenke - često se i samozasijavaju – i nakon toga odumiru.

Neke vrste, kao sljez, pustikara i turski karanfil, osobito uklonimo li pravovremeno svake godine cvjetove kako bismo onemogućili dozrijevanje sjemena, uspijevaju nekoliko godina i kao kratkovjeke trajnice.

Budete li i vi ove jeseni sadili dvoljetnice, bilo da ste ih sami uzgojili ili nabavili u vrtnim centrima, pojedine vrste grupirajte u skupine nepravilna oblika kako bi gredica djelovala što prirodnije. Biljke rasporedite po visini tako da niske vrste na gredici izloženoj pogledu uvijek budu ispred visokih. 

Sadite ih u trokut, a pojedine skupine smjestite pod različitim kutovima kako biste izbjegli izgled vojničke kolone. 

Dva do tri dana prije sadnje presadnice ne treba zalijevati da korijenova bala ne bude premokra. Prejako natopljena korijenova bala može se naime raspadati i biljke je tada teško vaditi iz klijališta i lončića.

Cvijeće uvijek presađujte predvečer za oblačna vremena, upotrebljavajući vrtlarsku lopaticu ili sadilicu za lukovičasto cvijeće, kojom načinite prostrane duboke rupe, duplo šire od korijenove bale, u kojima će se korijenje pravilno rasporediti. 

Dubina sadnje mora biti jednaka dubini na kojoj su bile posađene u lončiću ili klijalištu. 

Nakon sadnje biljke zalijte da se korijen pravilno rasporedi i stopi s tlom. 

Prema potrebi gredicu prije sadnje prekrijte lišćem, borovim iglicama ili tresetom kako biste cvijeće zaštitili od vjetra i hladnoće, posebice ako preko zime ne bude zaštitnog snježnog pokrivača.

Izbor dvoljetnica za cvjetne gredice ovisi o njihovoj visini, boji, vremenu cvatnje, izloženosti gredice suncu i prostoru koji zauzima pojedina biljka. 

Tako ćemo primjerice bijele, crvene, ružičaste i šatirane turske karanfile, koji cvatu od lipnja do kolovoza, posaditi na srednji dio sunčane gredice, na razmak od 20 cm između pojedinih biljaka, koristeći dvadesetak presadnica za svaki četvorni metar.

I još jedan mali savjet: dvoljetnice ne sadite svake godine na isto mjesto na zasebnu gredicu; uklopite ih među trajnice, lukovičasto cvijeće, ruže, vazdazeleno i cvatuće grmlje, pa će cvjetne gredice svake godine biti malo drukčije, a vi ćete uživati u raznovrsnim mirisima i bojama svoga vrta.

Sljez

Otkad sam ga prvi put posijala, ukrasni sljez, lat. Althaea rosea, cvjetni gorostas koji doseže visinu i do 3 m, sam se brine za svoje razmnažanje: pojavljuje se svake godine, i to u različitim dijelovima moga vrta. Od sredine lipnja pa sve do listopada, ovisno o kultivaru i klimi, počinju se otvarati, odozdo prema gore, njegovi bijeli, ružičasti, crveni, ljubičasti ili nježnožuti veliki ljevkasti cvjetovi na dugačkim cvatnim stapkama, jednostruki ili puni, raspoređeni su zavojito na snažnoj šupljoj stabljici. Rado ih posjećuju pčele, bumbari i drugi kukci.
Iz cvjetova se razvijaju okrugli plodovi puni kružno poredanih crnih okruglih krupnih sjemenki. Za sjeme ostavite svake godine samo nekoliko najvećih plodova, a ostale cvjetove čim uvenu odrežite, pa će biljka poživjeti nekoliko godina kao kratkovjeka trajnica.

Sljez najbolje uspijeva na sunčanom staništu na zaštićenu mjestu, primjerice uza zid ili uz plot za koji se visoke stabljike pune cvjetova lako mogu privezati, na rahlu umjereno vlažnu vrtnom tlu pognojenom kompostom. Pogoduje mu cvjetna gredica pod krovom gdje po lišću ne pada kiša, jer se tada rjeđe javlja sljezova hrđa. Listove zahvaćene hrđom redovito odstranjujte i pazite da zdrave listove ne poprskate pri zalijevanju. Ne rabite kantu s ružom, a pogotovo ne nastavke za crijevo za raspršivanje, nego zalijte svaku biljku tik uza stabljiku običnim vjedrom. Važno je i da oko lišća slobodno struji zrak, kako bi se izbjegla prevelika vlaga.

Zbog svoje visine, brza rasta i bujnosti, sljez koji je nekad bio neizostavan dio svakog seoskog vrta, a i danas su stare sorte česte u tradicionalnim vrtovima, u prvim godinama oblikovanja vrta, ne samo seoskog nego i gradskog, može poslužiti kao jako dobra privremena zamjena za grmlje, dok ono ne naraste i preuzme svoju ulogu.

No dobri stari sljez može se lijepo uklopiti i u moderne vrtove, u pozadini miješanih cvjetnih gredica ili kao pojedinačne skupine, osobito novije sorte ispunjenih cvjetova raznih boja s nabranim i resastim laticama. Najčešće su sorte majorette ispunjenih cvjetova, koje mogu biti visoke oko 75 cm, pinafore s jednostavnim i polupunim cvjetovima visoke 90 - 110 cm te indian spring jednostavnih cvjetova što narastu 180 - 240 cm. 

Visoke sorte sljeza, posijane uz kolje ili neki sličan oslonac, mogu poslužiti za obrubljivanje bazena, dječjeg igrališta, klupe ili mjesta za odmor u vrtu i štititi nas od neželjenih pogleda s ulice.

Vretenasto korijenje sljeza veoma je dugačko, pa biljke teško podnose presađivanje. 

Stoga je najbolje u lipnju ili srpnju sjemenke posijati izravno na mjesto uzgoja, a poslije sljez prorijediti na razmak 50 - 60 cm. Do jeseni će se razviti velika lisna rozeta, sastavljena od krupnih hrapavih listova što nalikuju na listove javora, u kom obliku biljka prezimljuje. Bilo bi dobro da tlo oko rozete prekrijete usitnjenim grančicama crnogorice što služi  kao zaštita od hladnoće tijekom zime, osobito ako ne bude snijega. 

Tako uređen sljez može čekati sljedeće proljeće kad će se opet početi izdizati snažna stabljika, na kojoj će se oblikovati istovi i cvjetni pupovi, a u lipnju eto opet lijepih velikih cvjetova.
A moj pesek, dok je bio još mali štenac, naviše je volio sjesti ili leći u hladovinu ispod velikoga lišća sljeza i pomno nadgledati kapiju.