Svilenasta albicija

Svilenasta albicija, odnosno ružičasti stolist, lat. Albizzia julibrissin, znana i pod nazivom ružičasta mimoza i svileno drvo, listopadno je, do desetak metara visoko, dražesno malo grmoliko stablo, podrijetlom iz Azije, sa širokom gracioznom prozračnom krošnjom. Deblo glatke kore često je razgranato, a gole, lagano bridaste grančice zeleno su maslinaste ili smeđe. Naizmjenični, dvostruko parno perasti 20 cm dugi listovi sa 8-12 pari bočnih ogranaka sastoje se od po 20-30 pari duguljastih, ušiljenih srpastih, malo trepavičavih i oko 1 cm dugih tamnozelenih listića. Parovi listića noću se, kao i kod prave žute mimoze, sklapaju, što biljku čini veoma zanimljivom.

Neobični sitni cvjetovi s brojnim dugačkim končastim ružičastim prašnicima, koji se pojavljuju od lipnja do kolovoza, skupljeni su u okrugle višecvjetne pahuljaste cvatove, što nalikuju na mekanu svilenkastu četkicu za puder, a biljci daju poseban izgled. Njihov ugodan miris ljeti se širi cijelim vrtom što privlači pčele. 

U jesen se iz njih razviju plosnate, svijetlosmeđe, kožaste, 12-15 cm dugačke i 1,5 cm široke mahune, u kojima su jajolike tanke plosnate svijetlosmeđe sjemenke, što ostaju na granama i tijekom zime.

Albicija se razmnožava sjemenom i vegetativno, brzo raste, a najbolje uspijeva na punom suncu, premda podnosi i djelomičnu sjenu. Posebno je efektna posađena pojedinačno na tratini ispred kuće ili u unutrašnjem dvorištu gdje ljeti daje ugodnu hladovinu. U većim vrtovima i parkovima sadi se i u malim grupama te kao drvored.

U našim se krajevima albicija najčešće uzgaja u jadranskom području – odlično podnosi posolicu pa se može posaditi tik uz more - jer je osjetljiva na niske zimske temperature. No i u kopnenom se području, na sunčanim i zaklonjenim mjestima tik uz kuću, može uzgajati, ako se zimi deblo zaštiti kartonom, kukuruzovinom i sličnim materijalom, jer ipak može izdržati i temperature do -15 °C.

Albiciji pogoduje duboko i rahlo pjeskovito–ilovasto plodno vrtno tlo, neutralne do slabo alkalne reakcije, s mnogo humusa, ali će uz redovitu gnojidbu uspjelo rasti i na slabije plodnim tlima ako nisu previše zbijena, vlažna i hladna. Loša svojstva glinastoga tla možete poboljšati dodavanjem pijeska - što više to bolje.

Svake godine u rano proljeće u tlo oko debla – taj obradivi krug tla neka bude jednak promjeru krošnje -  ukopajte zreo kompost i to najmanje 5-6 kg ili 4-6 desetlitarskih vjedrica na četvorni metar, odnosno toliko da sloj komposta bude debeo oko 5 cm. 
Budući da je krošnja prozračna, kroz nju prodire dovoljno svjetla na tlo, pa na kružnoj gredici ispod albicije možete uzgajati nisko jednogodišnje i dvogodišnje cvijeće, primjerice lobelije, sniježak, begonije, rušeljke, vodenike, maćuhice, tratinčice i slično.
Albiciju nije potrebno redovito orezivati, osobito ako ima dovoljno mjesta da se njena široka krošnjica slobodno širi na sve strane. No želite li joj ograničiti rast, svake godine u proljeće prikratite sve prošlogodišnje izbojke na 5-6 pupova.
Uz redovitu njegu mlado stablo albicije za nekoliko će godina procvasti. Valja imati naime na umu da je drveću ponekad potrebno i više od 10 godina da procvate. Stoga svaki vrtlar kad posadi novo mlado stabalce neke lijepe ukrasne biljke mora biti strpljiv.
No kad albicija procvate mogli bismo i požaliti što smo je posadili u našem dvorištu jer to lijepo mirisno stabalce ima i jednu lošu stranu – tijekom cijele godine pravi nered na našem dvorištu: ljeti otpadaju cvatovi, u jesen sitno lišće, a zimi i u rano proljeće sjemenke lete na sve strane, pa svaki čas moramo, osobito ako stolist raste u blizini popločane vrtne staze i terase, naše dvorište čistiti.