Grančice Svete Barbare

Na dan svete Barbare, 4. prosinca, prastari germanski običaj nalaže da se odrežu grančice jabuke, breze, lijeske, trešnje, šljive ili forzitije i polože u toplu vodu preko noći pa sutradan stave u vazu. 

I mi možemo oživjeti taj lijep običaj srodan sjetvi božićne pšenice. Smjestite vaze s grančicama na toplo i svaki im drugi dan promijenite vodu. Do božićnih blagdana trebale bi procvasti. 

 Na Božić se po broju cvjetova procjenjuje kakva će biti rodnost, odnosno vrijeme iduće godine. Osim toga, mlade djevojke na grančice bi privezale ceduljice s imenima svojih izabranika. One kojima se grančica osuši nemaju se čemu nadati, no djevojke kojima se iz pupova na grančici razviju cvjetići imaju dobre izglede za udaju.

A zašto se grančice režu baš na dan svete Barbare? 

Prema legendi, ona je u svojim haljinama, kad je bila zatvorena u tamnici, skrivala grančicu trešnje. Škropila ju je vodom iz svoje zdjelice za piće te je grančica na dan njena mučeništva procvala.
Hoće li Barbarine grančice i vama procvasti, ovisi o odabranome bilju i vremenskim prilikama tijekom jeseni. Naime, cvjetni će se pupovi otvoriti samo ako su dovoljno dugo bili izloženi temperaturama oko ništice.

Božićna pšenica

Na početku prosinca, u danima između spomendana sv. Barbare i sv. Lucije u lijep, starinski, keramički ili porculanski duboki tanjur, u keramičku zdjelu ili kalup za kuglof, u široku plitku zdjelicu ili neku sličnu posudu, posijati valja božićnu pšenicu.

Korijeni su toga starog običaja, jednog od najraširenijih u srednjoeuropskim katoličkim zemljama, u antičkom kultu vegetacije, koji simbolizira umiranje i ponovno rađanje prirode. 

Prema grčkom mitu, prelijepa kraljevića Adonisa zavoljele su Afrodita i Perzefona. 

U lovu ga je rastrgao vepar, pa ga je Afrodita pretvorila u cvijet. Zeus je oživio Adonisa i dopustio mu da dio godine provodi kod Afrodite, a dio kod Perzefone u carstvu mrtvih.

Kad budete sijali božićnu pšenicu, zrnje nekoliko puta dobro isperite, nakon toga zalijte tako da bude prekriveno vodom pa ostavite da nabubri preko noći. Višak vode sljedećega jutra ocijedite. 

U široku plitku posudu uspite 1-2 cm zemlje za cvijeće ili pijeska pa ravnomjerno rasporedite oko 0,5 cm debeo sloj pšenice. 

Umjesto zemlje možete staviti i sloj vate ili kuhinjskog papirnatog krep ubrusa. No, zdrava će zrna dobro niknuti i bez ikakve podloge.

U sredinu posude možete utisnuti čašicu promjera odgovarajućeg promjeru svijeće koja će za vrijeme blagdana ukrašavati božićno žito. 

Posijanu pšenicu prekrijte tankom pamučnom krpicom i smjestite u umjereno toplu, zračnu i svijetlu prostoriju. Svaki dan ju lagano poškropite preko krpice. 

Za nekoliko dana pšenica će nabubriti, isklijati, niknuti i lijepo se zazelenjeti. Kad pšenica nikne, krpicu uklonite pa nastavite i dalje umjereno zalijevati.

Na Badnjak, kad budete ukrašavali kuću i kitili božićno drvce, pšenicu prikratite, povežite ukrasnom vrpcom - najčešće je to hrvatska trobojnica - pa stavite na stol, na prozorsku klupčicu ili pod božićno drvce uz jaslice. Ako ste u sredinu pri sjetvi stavili čašicu, izvadite je i na njeno mjesto utisnite svijeću. 

U nekim našim krajevima jedna bi se posudica sa božićnim žitom i grančicom jelke na Badnji dan odnijela i na groblje pokojnicima.

Kako bi što dulje ukrašavala kuću, do nedjelje nakon Bogojavljenja, na koju se slavi Blagdan krštenja Gospodinova, pšenica bi, kao i božićna jelka, trebala biti u svijetloj i hladnoj prostoriji. I dalje ju umjereno zalijevajte da se ne osuši, ali ne previše da ne požuti i ne popljesnivi.

Prema starim hrvatskim narodnim običajima, na Badnju noć su se u kuću unosila i tri velika panja, kao simbol Svetog Trojstva, te stavljala na ognjište, a njihovim su se žarom pripaljivale sve svijeće u kući. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva, koja se tih dana nije smjela ugasiti, donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima. 

Glavni član domaćinstva unosio je u kuću i slamu, kao simbol Isusova rođenja u štalici, čime se označavao službeni početak proslave blagdana Božića. 

Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, a malo se slame stavljalo i na stol i pokrivalo stolnjakom. Klasje se vezivalo u snopove, a pleli su se i vijenčići. 

Nakon večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi se sjedilo i i razgovaralo sve do polaska u crkvu na polnoćku. 

A mi danas, ako i ne odemo na polnoćku, okupljamo se oko božićnog drvca s dobrim željama da nam se sve zeleni poput božićne pšenice.

U katolika je božićna pšenica simbol života, a u narodu se vjeruje da gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati predskazuju bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

Nakon Blagdana krštenja Gospodinova božićna pšenica bi se davala pticama jer se ništa iz tog svetog doba nije smjelo baciti.

Božićno drvce iz lonca u vrt

Prije nekoliko godina umjesto odrezanog božićnog drvca kupila sam malu smreku s korijenom. Posadila sam je u veliki lonac za cvijeće i smjestila na sjevernu stranu balkona. Sljedećih nekoliko godina prije božićnih blagdana donijela bih smrekicu u blagovaonicu pa bismo ju okitili starim bakinim kuglicama i licitarima. Nakon kićenja iznosila sam lonac opet na balkon gdje je uza zid kuće smrekica boravila sve do idućih blagdana.
Svake godine, nekoliko dana prije kićenja, drvce bih unijela u hladan hodnik da u blagovaonici ne doživi toplotni šok zbog centralna grijanja. Isto tako bih postupila i prije iznošenja biljke natrag na dvorište da ne strada pri nagloj promjeni temperature.

Ako ove godine i vi odlučite kupiti božićno drvce s korijenom kupljenoj jeli ili smreki u loncu dobro provjerite korijen. Ako je neposredno prije prodaje izvađena iz rasadnika i ugurana u lonac, najčešće je vidljivo samo snažno glavno korijenje, a sitnog je vlaknastog korijenja malo. Takvo se drvce lako može osušiti poslije sadnje.
Za sadnju u vrt ili za daljnji uzgoj u loncu izabrati valja samo one biljke koje su i u rasadniku bile uzgajane u loncu, pa im je korijenova bala čvrsta, puna sitnog korijenja, koje posve ispunjava supstrat. Takvo će drvce uz redovito i obilno zalijevanje tijekom blagdana lakše podnijeti topao i suh zrak, osobito u prostorijama s centralnim grijanjem, no ne dulje od desetak dana. Mnogo je bolje ako je smješteno u hladnijoj prostoriji u kojoj je zrak dovoljno vlažan.

Stablo jele ili smreke u loncu, posebice srednje visoke četinjače, kao što je stupolika smreka uske krošnje, korejska jela s tamnozelenom pravilnom krošnjom ili vitka i elegantna omorika, kao blagdanski ures može poslužiti nekoliko godina. Dakako, samo ako je posađeno u dovoljno velik lonac u mješavinu vrtne zemlje i komposta i ako ga redovito zalijevate. 

Kad biljka postane prebujna i korijenje posve ispuni lonac, posadite je u pogodan dio vrta, gdje će imati dovoljno prostora i godinama biti lijep ukras.

Poslije blagdana drvce pažljivo raskitite i što prije iznesite van da se ne probudi iz zimskog mirovanja pa ga, bude li moguće, odmah posadite. Ako padne snijeg ili tlo bude smrznuto, lonac omotajte kartonom ili jutenom vrećom, iznesite ga na zaštićenu terasu ili balkon, u hladno svijetlo spremište ili garažu, gdje može nekoliko tjedana pričekati povoljno vrijeme za sadnju.

 

Čim bude moguće drvce posadite u pripremljenu jamu, tako duboko kao u loncu, dodajući na dno jame i oko korijenja mješavinu zemlje i treseta ili zrela komposta. Zemlju oko korijenove bale dobro utisnite i zalijte. Uz stabalce ukoso zabodite kolac za učvršćenje debla i zaštitu od jakih zimskih vjetrova, a na mjestu veza oko debla omotajte komad jutene vreće ili sličnog debelog platna da se ne ošteti kora.