Ukrasni slak

Trobojni ukrasni slak, lat. Ipomoea tricolor, podrijetlom iz tropskih područja južnog Meksika i Gvatemale, jedna je od najomiljenijih zeljastih penjačica. Veliki srcoliki živahno zeleni listovi, osobito pred jesen kad nakon ljetnih vrućina počnu brže rasti, ukrašavaju sjenice, pergole, ograde, rešetkaste pregradne zidove ili žičane piramide. 

Slak veoma brzo raste, pa svakog ljeta, sve dok ne narastu drvenaste penjačice, odlično može poslužiti kao privremeni paravan koji nas štiti od neželjenih pogleda, osobito na terasama okrenutima prema ulici. Penje se uvijanjem čvrste i žilave stabljike na desno, a može doseći duljinu od 3 metra. 

Budući da u sjenovitu dijelu vrta stvara više lišća, trobojni slak najbolje uspijeva na suncu, na vlažnu do umjereno suhu plodnom i propusnom tlu, gdje obilno i neprestano cvate, od srpnja do rujna, pa i dulje ako je jesen topla i vrijeme sunčano. 

Veliki trubasti cvjetovi, sastavljeni od pet međusobno sraslih latica, bijeli, nebesko plavi, svijetlo do tamno ružičasti, crveni ili tamnoljubičasti, često raznobojni s prugama i mrljama, promjera i do 15 cm, cvatu samo jedan dan. Otvaraju se rano ujutro, a poslije podne, kad zaprži sunce, latice se skupe. 

Nakon oplodnje razvijaju se suhi smeđasti plodići s po nekoliko crnih ili svijetlosmeđastih sjemenki. One sadržavaju otrovne halucinogene alkaloide, pa su ih svećenici Azteka za vrijeme religioznih obreda žvakali kako bi potaknuli vizije i halucinacije, za koje su vjerovali da su poruke od bogova.

No žvakanje sjemenki opasno je jer nastaju mučnine i povraćanje, proljev, grčevi mišića, obamrlost i bunilo te širenje zjenica. 

Zreli plodovi pucaju, sjemenke padaju na tlo i slak se samozasijava, pa na proljeće na istome mjestu čim zatopli, sam i niče. 

Premda je ukrasni slak višegodišnja biljka, u našim se krajevima uzgaja kao jednogodišnja penjačica. Posijati je valja u travnju ili svibnju izravno na mjesto uzgoja. Prije sjetve sjemenke lagano zarežite ili namačite 24 sata u mlakoj vodi. 

Preduzgoj u pojedinačnim lončićima u ožujku također je moguć, ali pri sadnji u svibnju treba paziti da se ne ošteti korijen, jer biljke teško podnose presađivanje. Kad ga jednom posijete trobojni će slak na tome mjestu rasti niz godina, razbacujući svake jeseni mnoštvo sjemenki. 

To je idealna biljka za nestrplljive vrtlare jer brzo raste i lako se uzgaja. 

Jedini posao koji valja svake jeseni obaviti uklanjanje je poprilično žilave stabljike, čvrsto ovijene oko žice, kako zimi ne bi nagrđivala dvorište.

Dragoljub

Jedna od prvih biljaka koje sam posijala u svom vrtu - desetak sjemenki sam piknula na cvjetnjak i ove godine - bila je kapucinka, odnosno dragoljub, lat. Tropaeolum majus, jednogodišnja puzavica podrijetlom s hladnih planinskih visoravni što se protežu od Meksika do središnje Argentine i Čilea. 

Svijetlozeleni okrugli ili bubrežasti listovi s valovitim rubom, promjera 5-12 cm, na dugačkim su peteljkama. Upravo one, a ne stabljika, služe biljci za učvršćivanje, jer se uvijaju oko svake stvari koju dotaknu, pa tako i oko žice, špage, letvica ili sličnog oslonca.

No nisu baš sve sorte ukrasnog dragoljuba puzave, postoji i skupina novijih polupuzavih te patuljastih grmolikih sorti, pa se osim za pergole ta lijepa i korisna biljka može uzgajati i na malim cvjetnim gredicama, u posudama i balkonskim sandučićima. Dobro može poslužiti i kao ljetni pokrivač tla, osobito uz lukovičasto cvijeće, jer svojim lišćem prekriva neugledno lišće tulipana i narcisa poslije cvatnje. Iz lišća pomalo neobična izgleda vire žuti, narančasti, crvenosmeđi ili crveni cvjetovi s pet latica, ali mogu biti i polupuni te puni. 

Kapucinka najbolje uspijeva na suncu, ali bit će zadovoljna i u polusjeni, na pjeskovitim, laganim propusnim tlima. Nije joj potrebno preplodno tlo, dapače, bujnije cvate na siromašnu tlu nego na obilno pognojenu, osobito ako se doda previše dušika. Tada, naime, bujno raste lišće na uštrb cvjetova. 

Dragoljubu pogoduju topli dani i hladne noći, a dosta dobro podnosi i sušu. Za ljetnih vrućina se može dogoditi da dragoljub malo slabije cvate, no nakon kratka zastoja, kad se temperature vrate na normalu, opet živne i počne obilno cvasti. Ako u jesen bude lijepo vrijeme cvatnja se produlji sve do prvih jesenskih mrazova.

Kapucinka se lako razmnaža sjemenom, koje u toplijim krajevima valja posijati u rano proljeće. U područjima s hladnijom klimom pričekajte da prođe opasnost od proljetnoga mraza. Krupne okruglaste sjemenke sijte izravno na mjesto uzgoja, po 2-3 sjemenke na razmak 30 cm, jer ne podnosi presađivanje.
Dragoljub je idealna biljka za djecu, jer su sjemenke tako krupne da ih i mali nespretni dječji prstići mogu lako posijati. Brzo niče, još brže raste i pun je velikih lijepih cvjetova koji će svako dijete, ali i svakog mlađeg, pa i starijeg vrtlarskog početnika, ispuniti ponosom. 

Osim toga zrele sjemenke padaju na tlo i same se zasijavaju, pa kapucinka u proljeće ponovo nikne. Potrebno je samo svakog proljeća, prije no što nove biljčice niknu, tlo grabljicama plitko prorahliti i pustiti dragoljub da slobodno raste.
Mnogi vrtlari kapucinku ne uzgajaju samo u cvjetnjaku; siju je i među povrće i uz voćke jer crne lisne uši vole njene nježne lisne i cvjetne peteljke. To je posebice korisno ako je u blizini grah mahunar, jer će uši radije ostati na dragoljubu nego prelaziti na grah. Osim toga ta je južnoamerička biljka, prenesena u Europu u 16. st., dobar usjev i za zelenu gnojidbu, pa ga je dobro posijati na sirovo tlo prije povrća u dio vrta koji će služiti kao povrtnjak.

No nije dragoljub u korisnom dijelu vrta samo zbog toga. I njega, naime, možemo smatrati povrćem – uostalom već su ga u 18. st. uzgajali u povrtnjacima - jer su i listovi i cvjetni pupovi i cvjetovi i okruglasti plodovi jestivi. I ne samo jestivi nego i ljekoviti. Naime, svi nadzemni dijelovi biljke sadržavaju mnogo vitamina C, gorušičino ulje, te željezo, sumpor, mangan, karotenoide, flavonoide, glikozide i druge ljekovite tvari. Gorušičino ulje djeluje antibiotski, sprječava razvitak bakterija, gljivica i virusa. Stoga dragoljub u pučkoj medicini rabe za jačanje organizma, pročišćavanje krvi, ublažavanje tegoba pri bronhitisu, gripoznom stanju, prehladi, upalama dišnih i mokraćnih potova. Ljekovite pripravke valja rabiti samo u propisanim količinama, i to ne dulje od 4-6 tjedana, jer predoziranje može nadražiti želudac i crijeva.
Dragoljub se ne može sušiti, ali se svježi mladi listovi i cvjetovi pomalo ljutkasta okusa mogu dodati povrtnim miješanim salatama, umacima, juhama te rabiti za ukrašavanje različitih pikantnih jela od piletine i ribe. Laticama možete posuti namaze za kruh, osobito od svježeg sira, a mogu se dodati i finom vinskom octu za pripremu mirisnog začinskog octa. Nezreli se plodovi mogu ukiseliti i rabiti kao zamjena za ukiseljene kapare, a zreli se prženi plodovi mogu jesti sami ili samljeti pa rabiti kao zamjena za papar. Listove, cvjetne pupove, cvjetove i plodove beremo samo na biljkama koje nisu prskane pesticidima. Osim toga, pelud kapucinke kod osjetljivih ljudi može prouzročiti alergijsku reakciju, pa prije jela uvijek s cvjetova uklonite prašnike i tučak.

Pronašla sam i podatak da se dragoljub rabi u kozmetici za pripremu sredstava za njegu kose. Četiri pregršti lišća i cvjetova prelijte s ¼ l visokopostotnog etilnog alkohola, ostavite da stoji u zatvorenoj staklenci 14 dana, procijedite i razrijedite s ¼ l destilirane vode. Kapucinkinom vodicom za kosu masirajte kožu glave jednom na dan.