Jošta

Jošta, hibrid crnoga ribiza, lat. Ribes nigrum, i ogrozda, lat. Ribes grossularia, raste u obliku grma visine oko 1,5 m, nema bodlje, listovi su joj sjajno zeleni, cvjetovi krupni, a plod je crna boba ovalna oblika, teška oko 3 g, izvrsna okusa. S 900 – 1000 mg % vitamina C nadmašuje gotovo sve ostalo voće. Kožica ploda je čvrsta, pa su bobice jošte pogodne za zamrzavanje kao i za preradu u kompot, sokove, žele i džem.
Jošta je veoma dekorativna, pa je pogodna za uzgoj u malim vrtovima i kao korisna i kao ukrasna biljka. Rodnost svake biljke je dosta velika pa urod može biti 5,5 do 10 kg po grmu.

    

Ako nemate izdvojeni voćnjak joštu posadite uz rub povrtnjaka ili na cvjetne gredice što ranije u jesen kako bi se grmovi ukorijenili prije zime i podnijeli niske temperature. 

Proljetna sadnja se ne preporučuje jer jošta u proljeće vrlo rano počne rasti, pa bi zaostajala u rastu u prvoj godini nakon sadnje. 

Sadnice jošte posadite 5 cm dublje nego što su bile u rasadniku, kako bi se razvilo vegetativno korijenje koje učvršćuje grm. 

Razmak sadnje može biti 1,5 x 1 m u kućnim vrtovima, a u nasadima 3 x 1 ili 2 x 1 m. 

Prije sadnje ravnomjerno prikratite korijen, a u proljeće uklonite slabo razvijene grane. Dobro razvijene, jednu do dvije grane, prikratite na dva do tri pupa. 

Grm oblikujte 4 - 5 godina tako da svake godine uklonite slabo razvijene, a ostavite po 3 ili 4 dobro razvijene grane. Tako će grm u petoj ili šestoj godini biti potpuno oblikovan s 10 do 15 ravnomjerno raspoređenih grana. Od šeste godine nadalje svake godine odrežite dio starijih suhih oslabljenih grana.

Redovitu rezidbu obavljajte u ožujku, prije pupanja. Sredinu grma prorijedite radi boljeg osvjetljavanja grma, a prikraćivanje izbjegavajte da se grm ne zgušnjava. 

Osim kao prirodni grm, joštu, kao i ribiz i ogrozd možete oblikovati kao nisko ili visoko stabalce, cijepite li je na zlatni ribiz na visini 1 - 1,5 m okuliranjem u kolovozu. 

Posadite li sadnice jošte na razmak od 1m, možete je uzgajati kao vodoravni kordonac ili kao živicu koja odjeljuje povrtnjak od ostalih dijelova vrta.

Prije sadnje joštu pognojite s 3 - 4 kg stajnjaka na četvorni metar i 20 - 30 dag mineralna gnojiva NPK 7-14-21 ili NPK 5-20-30. Gnoj unesite u tlo rigolanjem 50 - 60 cm duboko. Gnojidbu stajnjakom, kompostom ili zelenu gnojidbu provedite svake 3 - 4 godine. 

Svake godine u jesen joštu pognojite s 50 - 60 g mineralna gnojiva NPK 7-14-21, a u proljeće s 15 - 40 g dušikova gnojiva, primjerice KAN 27%, UREA 46% ili NPK 15-15-15. Sva navedena gnojiva mogu se naći u prodaji u malim pakiranjima od 2, 3 ili 10 kg. 

U tijeku vegetacije možete rabiti i folijarna gnojiva, folifertin i sl. prskajući lišće 2 - 3 puta. Jošta je osjetljiva na klor pa birajte gnojiva koja ga ne sadrže.

Grmove plitko okopavajte, oko 10 cm, da ne oštetite korijen, 3 - 4 puta u vegetaciji te u jesen. Osim toga tlo možete prekriti polietilenskom folijom ili zastrijeti slojem slame, trave ili lišća debljine 15 - 20 cm pri čemu pazite na miševe. 

U sušnim godinama grmove 2 - 3 puta zalijte s po 15 l vode po četvornome metru u proljeće, tri puta ljeti i još dva puta poslije berbe. Nema li dovoljno vlage, grozdovi mogu biti rehuljavi.

Jošta je otporna na bolesti, jedino je napadaju lisne uši, pa povremeno valja provesti zaštitu. Zagovornici biološkoga vrtlarstva smatraju da se sadnjom češnjaka oko grmova napad lisnih uši može spriječit ili bar ublažiti. 

Višerodne sorte jagoda

Za razliku od jednorodnih sorti, koje cvatu za kratka dana i donose rod u proljeće nakon zimskog mirovanja, remontantne ili višerodne tj. stalnorađajuće sorte jagoda, poznate i pod nazivom jagode mjesečarke, neutralne su na trajanje dnevnog osvjetljenja ili cvatu pri dugom danu. Razvoj rodnih pupoljaka kod tih sorti počinje tek kad dnevno osvjetljenje traje dulje od 14 sati pa biljke cvatu i donose rod tijekom proljeća, ljeta i jeseni, od svibnja do konca listopada. Ishodne vrste višerodnih sorti jagoda su Fragaria virginiana glauca, autohtona stalnorađajuća jagoda iz područja Utah u SAD-u, Fragaria chiloensis, Fragaria viridis-bifera te alpska jagoda Fragaria vesca var. semperflorens.
Najpoznatije sorte su San Andreas, Toskana, Selva, Milan, Snow White, Senga Sengana, Portola, Edwina, Cantus, Ania, Diamond i druge. Sorta Albion, jedna od najpopularnijih stalnorađajućih sorti, izrazito je rodna, njegovi izduženi plodovi pravilnog konusnog oblika otporni su na bolesti, izrazito su slatkog okusa, a dozrijevaju tijekom cijelog ljeta, sve do sredine rujna.

Sve remontantne sorte odlikuju se visokim prinosima te krupnim i aromatičnim plodovima, daju veći urod nego jednorodne sorte jer im se plodovi razvijaju tijekom cijele vegetacijske sezone. No ipak nisu pogodne za uzgoj u velikim proizvodnim nasadima, jer su im plodovi često neujednačene veličine i oblika, slabije čvrstoće i lošijeg okusa. Osim toga višerodne sorte osjetljive su na antraknozu, lat. Colletotrichum sp., koja prouzročuje crne nekrotične pjege na lišću i plodovima, venuće i propadanje bokora jagoda

Ako ih uzgajamo u nizinskim krajevima, plodovi višerodnih sorti jagoda zbog vrućine gube boju i čvrstoću te se zaustavlja vegetativni rast. Bolja kakvoća može se postići uzgojem stalnorađajućih sorti jagoda u brdskim krajevima. Pogodne su za ljetni i jesenski uzgoj, pri čemu je važan termin sadnje. Pri proljetnoj sadnji one rađaju od ljeta pa sve do prvih zimskih mrazova. Sadimo li ih u srpnju, prvi urod ćemo dobiti u svibnju sljedeće godine, kao u jednorodnih sorti. Sadnjom potkraj kolovoza i u rujnu, stalnorađajuće sorte jagoda počet će dozrijevati u srpnju iduće godine.
No to što remontantne sorte jagoda nisu baš pogodne za uzgoj u velikim nasadima na velikim površinama ne znači da nisu pogodne za uzgoj u našim malim vrtovima na okućnici kao i u posudama na našim balkonima ili na terasama.

Stoga ih možemo posaditi gdje god pronađemo malo mjesta, bilo na gredicama u povrtnjaku ili u cvjetnjacima, kako bismo od početka svibnja pa sve do početka studenoga, svaki čas, kad god dođemo u vrt, mogli ubrati po nekoliko plodova finih slatkih crvenih jagoda.

Kupine razmnožite ukorijenjivanjem vrhova izbojaka

Nedaleko od kuće u kojoj smo stanovali kad je Stara vrtlarica bila mala djevojčica, na padinama obližnjega brijega uz rub šume rasle su kupine. Kad smo išle u šetnju s mamom - što je tada bilo obvezno i redovito – tijekom kolovoza smo brale slatke krupne crne bobe. Još i sad se prisjećam te posebne finoće i slatkoće tih divljih kupina, a posebice finoga okusa pekmeza pripremljenoga od njih, kojega sam jela namazanoga na domaći kuruzni kruh iz krušne peći. I to je dovoljan razlog za uzgoj bar jednog grma kupina u svakom vrtu, ma koliko malen bio.

Imate li taj jedan grm, a željeli biste ih imati još nekoliko, sadnice možete uzgojiti i sami. Potkraj ljeta, u jadranskom području početkom kolovoza, a u kontinentalnom u rujnu, kupine razmnožite vegetativno, ukorijenjivanjem vrhova izdanaka.
Odmah po završetku berbe, vrhove dobro razvijenih zrelih jednogodišnjih izbojaka duljine 2 - 4 m savijte i ukopajte u tlo na dubinu od 10 - 15 cm. Ukopani će vrhovi do sredine studenoga razviti snažno korijenje. Do proljeća će se dobro ukorijeniti pa ih tada rezom odvojite od matičnoga grma, 15 - 25 cm iznad tla.

        

Tako dobivene sadnice kupina promjera 9 - 12 mm, s dobro razvijenim korijenom, izvadite iz tla i odmah presadite na željeno mjesto u vrtu. Sadnice kupina uzgojene ukorijenjavanjem vrhova izdanaka sigurno će se uspješno primiti.

Iako se kupine, lat. Rubus fruticosus, lako razmnažaju zelenim i zrelim te korijenovim reznicama, izdancima i meristemom tj. kulturom tkiva, razmnožavanje vrhovima izdanaka posebice je pogodno za puzeće sorte : himalaja, young, boysen i druge, te netrnovite thornfree, giorgia thornless, gigante del giardino. Ako te sorte razmnožavamo izdancima i korijenovim reznicama dobivamo grmove s trnovitim stabljikama.

Za razmnažanje kupina na opisani način vrlo je važno odabrati samo dobro razvijene i posve zdrave grmove koji nisu zaraženi štetnicima, npr. lisnim ušima te nematodama, i bolestima, posebice virusima.
Viroze kupine možete prepoznati po kržljavosti, kovrčavosti, pjegavosti te zelenom i žutom mozaiku lišća.
Primjetite li takve biljke odmah ih izvadite i spalite.
Ne rabite ih ni u kom slučaju za razmnožavanje jer se viroze šire zaraženim sadnim materijalom.

Priprema tla za sadnju jagoda

Namjeravate li u kolovozu ili rujnu posaditi jagode, u srpnju pripremite tlo na gredici koju ste izabrali za uzgoj toga slatkoga voća. Pritom pazite da ne izaberete dio vrta u kojem ste ove godine uzgajali rajčicu, krumpir, grašak ili kukuruz zbog zajedničkih štetnika i bolesti. Jagode najbolje uspijevaju na dubokom, zračnom, pjeskovito-ilovastom tlu s mnogo humusa, dobre sposobnosti zadržavanja vode, kisele reakcije (pH 5,8 – 6,5). Ako je tlo pjeskovito, loša svojstva mu popravite dodavanjem organskih gnojiva. Pri obradi tla pazite da ono ne bude premokro, kako mu se ne bi pogoršala struktura. Gnojidbu mineralnim gnojivima obavite najmanje 3-4 tjedna prije sadnje. 

Dok se za veće nasade potrebna količina mora izračunati na osnovi analize tla, za male se površine može preporučiti 8-10 kg na 100 četvornih metara NPK 15-15-15 ( florin 2 ili 3) s dodatkom 1% foksima za uništavanje štetnika u tlu, ili 8 kg NPK 7-14-21 S (florin 5) uz dodatak 2 kg KAN-a. Mineralno gnojivo rasipajte po cijeloj površini te ukopajte u tlo do dubine od 30 do 35 cm. Nakon toga gredicu poravnajte i tlo dobro usitnite. Pritom je dobro ukopati 200-500 kg pregorjelog stajskog gnoja ili komposta, pogotovo ako prethodnu kulturu niste gnojili organskim gnojivom.
Ako je površina predviđena za sadnju jagoda jako zakorovljena višegodišnjim korovima kao što je pirika, divlji sirak, slak ili osjak u rano proljeće gredicu prekrijte debelim slojem kartona i strpljivo čekajte do kraja ljeta da biljke ispod prekrivača istrunu. Tada vilastom štihačom – ne koristite običnu štihaču jer ćete njome usitniti preostale podzemne stabljike i time razmnožiti nepoželjne biljke - izvadite što više preostala korijenja iz tla. 

Potom usitnite tlo grabljama i u rujnu posijte za zelenu gnojidbu 1 kg stočnoga graška ili sastrice s dodatkom 0,6 kg zobi ili raži na 100 četvornih metara. Dobivenu zelenu masu ukopajte u travnju iduće godine, pa potom uzgajajte povrće sve do sredine kolovoza, kad bi trebalo gredice pripremiti za uzgoj jagoda, jer je to najbolje vrijeme za njihovu sadnju.