Jabuke

Jabuke

subota, 5. svibnja 2012.

Poriluk

Poriluk, lat. Allium porrum, dvogodišnja je povrtna kultura podrijetlom sa Sredozemlja, koja u prvoj godini razvija duge plosnate listove, a u drugoj visoku cvjetnu stabljiku na vrhu koje nastaje krupni loptasti cvat s mnogo ružičastih, ljubičastih ili bijelih cvjetića. Listovi, zbog kojih poriluk od davnina uzgajamo, prema vrhu su zeleni i otvoreni, a u donjem dijelu zadebljani te se prekrivaju i tvore produljenu cilindričnu bijelu lukovicu.
Uzgajati ga valja na suncu ili u polusjeni, na umjereno vlažnim dubokim vrtnim humusnim tlima, pjeskovito glinastim, obilno pognojenim i stajskim gnojem i mineralnim gnojivima. Suha, siromašna i pjeskovita, kao ni glinasta premokra tla nisu povoljna za uzgoj te vrijedne povrtne kulture. Vrlo dobro podnosi hladnoću pa dobro uspijeva i u našim planinskim krajevima, a najčešće ga uzgajamo za potrošnju ljeti i zimi. Za ranu, ljetnu potrošnju sitne crne sjemenke valja posijati u ožujku u klijalište, a presadnice debljine olovke posaditi na gredice u svibnju i lipnju. Za kasniju, jesensku i zimsku potrošnju presadnice uzgojite na otvorenom: sjeme sijte na posebnu gredicu za uzgoj presadnica od svibnja do srpnja, a poriluk na stalno mjesto presađujte u srpnju i kolovozu. Sjeme sporo niče, za 2-3 tjedna, a biljke sporo i dugo rastu – od sjetve do berbe prođe 80 – 150 dana - pa poriluk nikad ne sijemo izravno na gredice nego uvijek uzgajamo presadnice. Dok mlade biljčice ne dorastu za presađivanje, na gredicama na koje ćemo ih posaditi uzgajamo pretkulture, npr. rani kelj i kupus, grašak, proljetna salata i slične.
Da bi produljena bijela lukovica bila što razvijenija, poriluk se sadi u jarke duboke oko 15 cm, a tijekom vegetacije redovito nagrće. Potkraj vegetacije vrhove listova prikratite kako bi baza lišća što bolje odebljala. Poriluk vadite za jelo kad bude 4-9 cm promjera, a biljke dosegnu visinu od 20 do 40 cm.
Ako ga posijemo kasno ljeti i posadimo potkraj kolovoza, neke biljke prije zime neće dorasti za berbu. Nagrnite ih još jednom u kasnu jesen, tlo prekrijte debelom organskom zastirkom i ostavite preko zime na gredici. Ako zima bude blaga vadite ga kako doraste za berbu. U proljeće će lišće opet rasti i lukovice će odebljati. No treba ih pobrati do svibnja, prije no što se počne izdizati cvjetna stabljika. Poriluk koji do zime doraste za vađenje, a nećete ga odmah utrošiti za jelo, pred zimu izvadite i utrapite u zaklonjenom dijelu povrtnjaka ili u podrumu u pijesku. Na ispražnjenu gredicu posijte špinat ili posadite zimsku salatu te ozimi kelj. Na jednomu četvornomu metru možete uzgojiti 1 - 5 kg poriluka, što ovisi o uvjetima uzgoja i sorti koju ste izabrali. U nas su najčešće sorte domaći dugi, elefant, karentan, goliath i druge.
Premda ga mnogi ne vole - moram priznati da ni ja nisam ljubiteljica poriluka, a pokušala sam ga nekoliko puta i uzgajati, no nije baš najbolje uspijevao u mom povrtnjaku, pa sam na koncu od njega i odustala - svježi je poriluk vrlo vrijedna i ljekovita namirnica velike nutritivne, a male energetske vrijednosti. Sadržava vitamine B skupine, karotin, minerale, specifična eterična ulja te aminokiseline sa sumporom koje prilikom pripremanja poriluka prelaze u tiosulfinate, polisulfide i druge spojeve što djeluju kao prirodni antibiotici, snizuju krvni tlak, jačaju imunološki i krvožilni sustav, snizuju kolesterol, aktiviraju enzime koji sudjeluju u detoksifikaciji organizma, a sprečavaju i maligne bolesti. Eterično ulje i drugi ljekoviti sastojci potiču probavu te izlučivanje mokraće, a biljna sluz olakšava iskašljavanje, ublažava bronhitis, prehladu i upale dišnih putova. Zeleni dijelovi listova sadržavaju više vitamina i ostalih korisnih sastojaka nego bijela izdužena lukovica. Ne bacajte ih nego utrošite svježe kao salatu ili pripremite različita jela; ne samo dosadno bakino varivo s krumpirom u kojem se razvlače niti, nego i maštovite juhe, pite, složence, omlete, palačinke i slično.