Crne piknje i mrlje na jabukama

Velika i visoka stabla jabuka u mom rastu prirodno i slobodno, ne prskam ih pesticidima, a u jesen zrele plodove poberem ako ima što za pobrati. Jedna od tih jabuka je i velika bijela kanadska reneta. Na njenim plodovima, kao i na plodovima ostalih sorti jabuka koje u mom malom voćnjaku rastu, potkraj ljeta i u jesen mogu se uočiti maslinastozelene do crne piknjice i nepravilne mrlje koje ponekad prekrivaju gotovo cijeli plod. 

Uzročnici su te pojave gljivice Leptothyrium pomi i Gheoides pomigena. One ne prodiru u tkivo ploda nego žive kao saprofiti čvrsto naljepljene na površinu ploda, a hrane se izlučevinama pokožice. 

Ima ih i na kori jabukovih, vrbovih, javorovih i jasenovih grana, odakle spore nošene vjetrom dospijevaju na plodove jabuka. Javljaju se u slabo njegovanim voćnjacima na voćkama guste krošnje, u dolinama rijeka, na vlažnijim položajima, gdje je visoka vlaga zraka. Zaraza ovim gljivicama je jača ako ljeto i rana jesen obiluju kišom.

Većinu tih domaćih jabuka potrošimo za pripremu miješane marmelade, kuhamo kompot, pečemo štrudl ili biskvit s jabukama i slične kolače ili ih naribamo, narežemo na kockice i zaledimo. Ako ih jedemo svježe taj dio kožice koji je prekriven mrljama i piknjicama jednostavno ogulimo. 

Crne piknjice i mrlje se dobrim pranjem oštrom stranom čiste spužvice za pranje posuđa mogu djelomično ukloniti jer ne ulaze u plodove. No ipak mogu oštetiti kožicu pa se plodovi, ako ih dulje čuvate u spremištu brže smežuraju i suše. 

Jačoj pojavi crne mrljavosti podliježu slatke sorte, te one s nježnijom kožicom ili debljom voštanom prevlakom, kao stara sorta bobovac i slične. 

Razvoj gljivica nastavlja se i za vrijeme čuvanja, posebice u vlažnom i toplom podrumu.
Crna se mrljavost u komercijalnim voćnjacima suzbija redovitim mjerama zaštite voćaka od ostalih bolesti, prvenstveno krastavosti. Stoga se rijetko zamjećuje u plantažnim nasadima u kojima se provodi prskanje pesticidima prema kalendaru prskanja jabuka svake godine.
U manjim voćnjacima pojavu crnih mrlja spriječite uzgojnim mjerama: prorijedite krošnje i odrežite sve suhe grane koje su izvor zaraze za plodove. 

Prorijedite voćnjak iskrčivši sva suvišna stabla kako biste povećali razmak između voćaka i omogućili prodiranje sunčeve svjetlosti do svih dijelova svakog stabla.

Apopleksija ili kap marelice­

Stabla marelice stara od 5 do 7 godina često naglo uvenu i osuše se. Uzroci kapi ili apopleksije marelice mnogobrojni su: niske temperature zimi i u proljeće, visoke temperature i ožegotine ljeti, loša svojstva tla, nepovoljan položaj, slab afinitet između podloge i plemke, štetočine, bolesti marelice koje uzrokuju gljivice kao što je monilija, šupljikavost, pepelnica, verticilioza, trulež korijena i drva, te virusne i bakterijske bolesti.

Apopleksiju marelice valja sprječavati brojnim agrotehničkim mjerama. Marelice uzgajajte samo na povoljnim sjevernim položajima gdje su manja kolebanja temperature. Sadite ih u duboka i plodna tla te redovito gnojite i natapajte jer ne podnose sušu. Tlo valja obrađivati, a ne zatravljivati ili malčirati. Kao podloge za cijepljenje treba rabiti sjemenjake marelice, a ne podloge breskve i šljive radi boljeg afiniteta sa sortama. Sorte koje izaberete za uzgoj moraju imati dulje razdoblje mirovanja zimi kako cvjetovi i mlade grančice marelice ne bi u proljeće stradali od mraza.

Krošnju orezujte ljeti, a ne zimi i u proljeće, kako bi brže zarastale rane nastale pri rezidbi. Osim toga, pri obradi tla ne smijete ozlijediti deblo. Zbog gljivičnih bolesti voćaka u tlu, marelice ne smijete saditi na površini gdje su dotad bile uzgajane koštuničave voćke barem pet do šest godina.
Marelice gnojite uravnoteženo organskim i mineralnim gnojivima s manje dušika i izbjegavajte uzgoj povrća između stabala. Redovito suzbijajte bolesti i štetnike, posebice moniliju. Svake godine prorjeđujte plodove kako bi voćkama ostalo dovoljno hraniva za diferencijaciju cvjetnih pupova za iduću godinu. Ako se osuši samo pokoja grana odrežite je ispod odumrla dijela i premažite zaštitnom pastom ili voćarskim voskom.

Pjege na lišću jabuke

Tijekom ljeta na lišću jabuka, osobito sorti elstar, boskoop, glockenapfel i cox orange, ponekad se pojavljuju smeđe, osušene pjege. Prouzročiti ih može gljiva Phylosticta mali, a prvi se znaci uočavaju već poslije cvatnje. Okrugle ili nepravilne pjege svijetlosmeđe boje, oštro omeđene s tamnosmeđim do crvenim obrubom, promjera su 4 do 5 mm. Potkraj kolovoza u njima se oblikuju plodna tijela tj. piknide u obliku sitnih crnih točkica. Iz njih će se u proljeće razviti spore tj. konidije i nošene vjetrom izazvati zarazu na lišću jabuke. Simptomi te bolesti, koja ne čini veće štete, uočljivi su i na plodovima kao male utonule natrule pjege.

Slični znaci, lako ih je i zamijeniti, nastaju na lišću ako ono nema na raspolaganju dovoljno magnezija. Pjege se tada mogu uočiti u srpnju, pri jakom nedostatku čak i u lipnju, kao ovalne svjetlije mrlje između lisnih žila. Tkivo lista na tim mjestima odumire i lišće može prerano otpadati. Znaci nedostatka magnezija česti su u sorte cox orange ako je cijepljena na podlogu M 9, posebice pri uzgoju na pjeskovitim tlima sa slabom moći upijanja i zadržavanja vlage i hraniva u tlu.
Nedostatak magnezija javlja se i na kiselim tlima, na jako propusnim tlima s jačim ispiranjem hraniva te na tlima s neuravnoteženom opskrbom kalijem i magnezijem. To se može ublažiti ili spriječiti racionalnom gnojidbom u kojoj su zastupljena sva potrebna hraniva. Kako bismo povećali količinu magnezija u tlu, kompostu kojim u jesen gnojimo voćke možemo dodati neko mineralno gnojivo s dosta magnezija, npr. dolomit ili patent kalij i slična.