Jabuke

Jabuke

petak, 6. svibnja 2016.

Božur

Iako u svibnju cvatu perunike, ukrasne lupine, klinčići, ivančice, zvončići, srdašce i druge proljetne trajnice, ni jedna nije tako lijepa i miomirisna niti Staroj vrtlarici tako srcu draga kao peonija, lat. Paeonia sp., odnosno plemeniti božur, dugovječna visoka zeljasta trajnica iz porodice žabnjaka. Premda početkom svibnja zna biti hladno i vjetrovito, a povremeno pljusne i kiša, božur upravo tada počinje cvasti. Iznad višestruko režnjevitog lišća, dekorativnog tijekom cijele vegetacije, izdižu se dugačke cvjetne stapke s po nekoliko prekrasnih krupnih - promjer vršnog cvijeta može biti od 12 do 17 cm - bijelih, ružičastih ili crvenih, jednostavnih, polupunih ili punih cvjetova nalik na velike ruže.
Kad prođeš pokraj njih dok cvatu još dugo te prati njihov iznimno ugodan miris. A kad ih ubereš i staviš u vazu predivno miriši cijela kuća.
Premda cvatnja ne traje dugo – posadite li nekoliko različitih kultivara cvatnja može potrajati 6 – 8 tjedana - božur zaslužuje mjesto u svakom vrtu, jer ljepota cvjetova nadoknađuje njihovu kratkotrajnost. A svi dobro znamo da sve što je lijepo, kratko traje.
Teški cvatovi, osobito ako se smoče na kiši, rado polegnu do zemlje. Stoga ih svake godine kad božuri počnu cvasti poduprite. Ocvale cvjetove redovito otkidajte.
Ljeti, osobito ako je suho i vruće, božure povremeno zalijte kako bi se zeleni listovi, koji su također dekorativni, normalno razvijali. Božur je lijep i u jesen kad listovi poprime bakrenastosmećkastu boju.
U kasno ljeto biljke pognojite kompostom, a u jesen, poslije prvog mraza koji će ofuriti lišće, stabljike odrežite do zemlje. Svake godine u proljeće tlo ispod biljaka zastrite usitnjenim lišćem, korom i travom kako bi korijenje imalo uvijek dovoljno vlage.
Božuri, aristokracija među zeljastim trajnicama, najbolje uspijevaju na punom suncu ili u djelomičnoj sjeni, na otvorenim položajima, no zaštićenim od ranojutarnjeg sunca, na propusnu humoznu plodnu vrtnom tlu, kao samostalna biljka na tratini, ispred grmlja na cvjetnoj gredici ili uz jezerce. Odlično podnosi niske temperature, zimi mu nije potrebna nikakav zaštita, a ne škodi mu ni previše vlage u tlu. Nekoliko grmova što sam ih presadila pretprošle godine preživjelo je već dvije poplave. A sad kad su to preživjeli - cijeli moj vrt je prošle zime neko vrijeme bio na dnu "oceana" - živjet će vječno.

Plemeniti božur može biti visok 60 – 100 cm, a velike starije grmolike biljke zauzimaju površinu od oko 1 m². Budete li ih poželjeli posaditi i u svome vrtu, toliko mjesta bi treba osigurati svakoj biljci. Izaberite pogodno mjesto izloženo pogledima na kojem će veliki grmovi peonije doći do punog izražaja. Ne sadite ih među druge trajnice na cvjetne gredice jer je božur "vuk samotnjak" i ne voli da mu se druge biljke "pletu oko nogu". Ako baš morate pokraj ili ispred božura nešto posaditi, neka to budu niske trajnice, kao ognjica, lat. Iberis sempervirens, jastučasti plamenak, lat. Phlox subulata, ili čestoslavica, lat. Veronica prostrata, ali ih nikad ne sadite preblizu peonije. 
Kasno ljeto ili rana jesen, dakle kolovoz i rujan, najpovoljniji su za sadnju, dijeljenje i presađivanje peonija. Prije sadnje tlo duboko prekopajte i obilno pognojite zrelim kompostom, lisnjačom ili kompostiranim stajskim gnojem upotrijebivši najmanje 20 l na četvorni metar. Dijelove zadebljalog vretenastog korijena koji su poprilično krhki, s najmanje 2-3 dobro razvijena pupoljka posadite plitko, na razmak od najmanje 60 cm, tako da ružičasti pupovi na korijenovu vratu budu pokriveni sa samo nekoliko cm zemlje. Preduboko posađen božur mnogo godina neće procvasti. Čak i ako ste pravilno posadili, čekat ćete, osobito ako ih dijelite i presađujete, najmanje 2-3 godine, da se biljke dobro ukorijeni i udomaće na novom staništu pa da iz lišća u svibnju izrone predivni mirisni cvjetovi.
Većina ukrasnih kultivara peonija koji se danas uzgajaju kao krasnice u vrtovima, potječe od hibrida nastalih međusobnim križanjem velikog broja europskih i azijskih vrsta što se vode pod zajedničkim nazivom plemenita, lipanjska tj. kineska peonija, lat. Paeonia lactiflora. Najpoznatiji kultivari su festiva maxima punih bijelih cvjetova s crvenim mrljama pri bazi latica, kansas s punim purpurnim cvjetovima te sarah bernhardt velikih svijetloružičastih cvjetova s bjelkastosrebrnastim rubom.
Osim plemenite peonije u našim je vrtovima česta i obična ili svibanjska peonija, lat. Paeonia officinalis, koja u divljem obliku raste u gotovo cijeloj Europi, a premda je cijela biljka otrovna, poznata je od davnina i kao ljekovita biljka. Koristi se i za proizvodnju parfema i drugih kozmetičkih proizvoda. Kao ukrasne biljke u vrtovima uzgajamo njene najpoznatiji varijetete: bijel božur (alba plena) i ružičasti božur (rosea plena).
Za ranu cvatnju u prirodnim vrtovima uzgaja se i travanjska peonija, lat. Paeonia mlokosewitschii, visoka oko 50 cm, s jednostavnim žutim cvjetovima.
Koji god kultivar posadili, izvanredni božuri, oduvijek veoma omiljeni u našim vrtovima, svojim će vas predivnim mirisnim cvjetovima veseliti desetljećima, tijekom cijeloga vašega života.