Mineralno gnojivo ukopajte, a ne rasipajte

Za mirovanja vegetacije,  čak i zimi nije li tlo smrznuto - ako se ne pridržavate pravila biološkoga vrtlarstva nego još uvijek koristite mineralna gnojiva, pogotovo na tlima slabije plodnosti - voćke možete gnojiti mineralnim gnojivima s većim udjelom fosfora i kalija, primjerice NPK 5-20-30 S ili NPK 7-20-30. Gnojivo ukopajte na dubinu od 30-ak cm, što bliže korijenju voćaka. Rasipate li gnojivo po površini tla, učinak je mali jer se otopljeno fosfor- kalijevo gnojivo iz površinskog u dublje slojeva tla pomiče samo 1 cm u godini. 

Ako je cijeli voćnjak zatravljen, pa voćke ne okopavate, iskopajte usku jamu dubine 40 cm, udaljenu 30-50 cm od stabla i u nju sipajte 100 - 200 grama gnojiva. 

Za voćke su dobra kompleksna gnojiva obogaćena magnezijem i borom nužnima za rast i razvoj cijeloga stabla. Dušikova gnojiva, kao KAN i UREA, te NPK gnojiva s većim udjelom dušika, kao NPK 15-15-15 nisu pogodna za gnojidbu u jesen i zimi. Dušik se, naime, ispire u dublje slojeve tla, te je za voćke izgubljen.

Osim toga, time se povećava koncentracija nitrata i onečišćuju podzemne vode. Zato gnojidbu dušikovim gnojivima obavite u proljeće, kako bi voćke dodani dušik iskoristile za rast tijekom vegetacije.

Folijarna gnojidba voćaka

Kasni proljetni mraz u travnju može prouzročiti smrzavanje brojnih cvjetova u mnogim voćnjacima. Kako biste ublažiti štete i plodovima koji će se razviti iz neoštećenih cvjetova osigurali što povoljnije uvjete, dobro bi bilo provesti folijarnu gnojidbu. 

Uz dušik, fosfor, kalij te ostale makroelemente, voćkama su za normalan razvoj plodova nužni i mikroelementi, kao željezo, bakar, cink, mangan, a ponajviše bor. 

Stoga bi voćke trebalo prskati 1- postotnom vodenom otopinom uree i 0,25 - postotnom otopinom boraksa.

Pogodna su i kompleksna folijarna gnojiva, koja sadržavaju biljna hraniva u povoljnim oblicima za prehranu voćaka preko lista, primjerice fertina za voćke i slična. 

Pri uporabi tih pripravaka valja se strogo pridržavati upute proizvođača jer veće koncentracije gnojiva mogu prouzročiti ožegotine na lišću. 

Voćke prskajte poslije cvatnje te po potrebi, ako su na lišću i plodovima vidljivi nedostaci hraniva, još nekoliko puta tijekom vegetacije svakih 15 - 20 dana. 

Sva se folijarna gnojiva smiju miješati s pesticidima, a u velikim voćnjacima koji imaju ugrađene sustave za navodnjavanje može ih se dodati i vodi pri natapanju kišenjem.

Stajski gnoj

Naše prabake i bake vrt su redovito gnojile stajskim gnojem. Stoga je tlo u njihovim vrtovima bilo bogato humusom, rahlo, mrvičasto i dobro je zadržavalo vodu; jednom riječju bilo je dobro plodno vrtno tlo. Ako ste naslijedili takav vrt dobili ste na dar i to fino vrtno tlo. 

Novi vrtlari, koji tek osnivaju svoj vrt, nisu te sreće. Tlo oko novoizgrađene kuće često je zbijeno, glinasto ili pjeskovito, suho, tvrdo, siromašno hranivima i humusom, a zna se dogoditi da na nekim dijelovima parcele niti trava ne raste. Da bi se takvo tlo kultiviralo i postalo isto tako plodno kao i ono u prabakinom vrtu, potrebno je popravljati njegovu plodnost na sve moguće načine: ukopavanjem organskih gnojiva, natrula lišća, slame, sijena, usjeva za zelenu gnojidbu i slično. Najbolje od svega je dakako ukopavanje stajnjaka.

A zbog čega je taj stajnjak tako važan i zlata vrijedan?
Stajski gnoj, jedno od najstarijih gnojiva, smjesa je krutih i tekućih izmetina domaćih životinja i stelje, prerađenih radom mikroorganizama. Dragocjeno je humusno gnojivo jer obogaćuje tlo svim potrebnim hranivima i poboljšava fizikalna svojstva tla, primjerice, njegovu unutrašnju građu te sposobnost da zadržava vodu, a izvor je i brojnih korisnih aktivnih mikroorganizama.
Kemijski sastav stajnjaka ovisi o vrsti i uzrastu domaće životinje, spolu i dobi stoke, količini i kakvoći krme, načinu iskorištavanja stoke, vrsti stelje, količini stelje, klimi i načinu spremanja gnoja. Prosječno sadržava oko 75 % vode, 16 - 20 % organske tvari, oko 0,5 % dušika, 0,25 - 0,3 % fosfora, 0,5 - 0,6 % kalija, 0,5 - 0,8 % kalcija, 0,03 - 0,06% magnezija te manje količine bora, cinka, molibdena i mangana. Premda je odnos osnovnih hraniva dobar, stajski gnoj se ipak smatra pretežno dušičnim gnojivom, jer dušik najjače i najočititje djeluje na biljke. Konjski, ovčji, kozji, kunićji, golublji i kokošji gnoj sadržava mnogo dušika u lako pristupačnom obliku, brzo se razgrađuje i smatra se toplim gnojem. Suprotno tome, gnoj od goveda, pataka, gusaka i svinja razgrađuje se sporije, male je mikrobiološke aktivnosti i smatra se hladnim.

Tijekom dozrijevanja u stajnjaku se odvijaju velike kemijske promjene. Najbrže se razgrađuje celuloza, potom hemiceluloza, a najsporije lignin. U zrelom stajskom gnoju veće su količine bjelančevinastih tvari i rudnih sastojaka. Organski spojevi djelomično prelaze u anorganske, a dio dušika u obliku amonijaka hlapi u atmosferu. Mineralne se tvari iz gnoja brže gube ako ih ispiru oborine. Što je površina gnoja veća i što je gnoj rahlije razbacan, to se više isušuje i gubi se više dušika. Polijevanjem i gaženjem hrpe izlučivanje dušika može se smanjiti. Sazrijevanje stajskoga gnoja ljeti traje 2 - 3 mjeseca, a zimi 3 - 4 mjeseca jer se procesi humifikacije pri nižim temperaturama odvijaju sporije. Zreli stajski gnoj je poluhumificirana masa; da bi se dobio posve humificiran gnoj potrebno je godinu dana. 

Budete li nabavljali stajski gnoj, bilo za novi bilo za stari vrt, prekontrolirajte je li odležan i bar djelomično humificiran. Svježi stajski gnoj naime nije pogodan za izravnu gnojidbu ni korisna ni ukrasna bilja jer tvari koje sadržava i koje nastaju njegovom razgradnjom, kao amonijak, mogu naškoditi osjetljivu bilju. Osim toga, može sadržavati i mikroorganizme kojima se mogu zaraziti ljudi. Neodležan gnoj u tlu se prebrzo razgrađuje pa se gubi velik dio hraniva. Stoga je najbolje svježi stajnjak prije upotrebe uvijek kompostirati.

Dio gnoja možete pomiješati s otpacima iz kuhinje i vrta na već postojećem kompostištu ili u sanduku za kompostiranje. Preostali gnoj složite na hrpu u obliku trapeza, koja je pri tlu široka 1,5 do 2 m, a duljina joj ovisi o količini gnoja. Odaberite pogodno mjesto u vrtu na kojem se ne zadržava voda, pa na tlo položite sloj lišća, kukuruzovine ili slame visok oko 20 cm, koji će upijati ocijeđenu tekućinu. Potom nagrnite sloj gnoja visine oko 15 cm, pa ga prekrijte slojem zemlje ili staroga komposta debelim 5 - 10 cm. Zemlji možete dodati i lišće, jer je materijal bogat ugljikom dobra dopuna gnoju s mnogo dušika. Slažite naizmjence sloj po sloj gnoja i zemlje sve dok hrpa ne bude visoka oko 1 m. Oko hrpe iskopajte jarak kako je ne bi podlijevala vanjska voda, a iskopanom zemljom prekrijte hrpu kako biste spriječili isušivanje gnoja i gubitak dušika. Nakon 3 - 4 mjeseca hrpu jednom premetnite. Za 6 - 12 mjeseci, ovisno o brzini humifikacije, odnosno o tome je li hrpa složena u proljeće ili u jesen, kompost od gnoja bit će gotov i možete ga upotrijebiti za gnojidbu povrća, cvijeća i voćaka u vrtu, primjerice pri sadnji voćaka, pri osnovnoj gnojidbi tla u jesen, kao dopunsko gnojivo u proljeće prije sjetve ili sadnje te za prihranu pri okopavanju, osobito za velike potrošače biljnih hraniva kao što su kupusnjače, celer, rabarbara, krastavci, tikvice i rajčice.

                                                                             

 Kompostirani stajnjak

Količina stajskoga gnoja koju valja ukopati u tlo ovisi o opskrbljenosti tla hranivima, količini humusa u tlu, vremenu koje je prošlo od zadnje gojidbe stajnjakom te brzini razgradnje gnoja u tlu. Gnojidba s više od 400 kg na 100 m² smatra se jakom dozom, a s manje od 200 kg stajnjaka na 100 m² slabom dozom gnojidbe. Nakon razbacivanja gnoja po površini gredice, gnoj treba što prije ukopati kako se ne bi gubio dušik i organske tvari. Stajnjak valja uštihati u jesen za rane proljetne kulture, a za kasnije kulture u rano proljeće. 

U teškim glinastim tlima stajski gnoj djeluje oko 4 godine, u srednje teškim 3 godine, a u lakim pjeskovitim tlima 1 - 2 godine. Računa se da je iskorištenje hraniva iz gnoja u prvoj godini 50 %, u drugoj 30%, a u trećoj 20%.

Jedan kubični metar dobroga zrelog stajnjaka može težiti oko 1000 kg, a onog s nerazgrađenim dijelovima stelje oko 800 kg. Dobrom gnojidbom se smatra primjena pola kubičnog metra gnoja na 100 četvornih metara povrtnjaka.
Ako se ne možete odlučiti za nabavku rasutoga stajnjaka; ako vam kompostiranje gnoja predstavlja problem, danas se može nabaviti i stajski gnoj u vrećama te peletirani organski gnoj kojega je mnogo lakše primjeniti.

                                                                                 

 Peletirani stajnjak

Mjerenje malih količina mineralnoga gnojiva

Osim organskim gnojivima naše povrtnjake, cvjetnjake i voćnjake gnojimo i mineralnim gnojivima. Na malim pakiranjima mineralnih gnojiva od 3 i 10 kg, koja najčešće kupujemo, upute su da za svaki četvorni metar gredice valja upotrijebiti 40, 50, 70 ili 90 grama. 

Možete li dok radite u vrtu, a vaga vam nije baš pri ruci, točno procijeniti koliko je to?
Budući da sva gnojiva nemaju jednaku masu, najbolje je da svako gnojivo koje rabite vagnete u nekoj posudici koja će ubuduće služiti kao mjerica. 

Mjerite li mineralno gnojivo velikom žlicom, znajte da u nju stane oko 20 grama granuliranoga gnojiva. 

Služite li se, što je u vrtu najjednostavnije, rukama, imajte na umu da pola šake teži oko 30 g, puna šaka oko 50 g, a pregršt oko 200 g. 

U čašicu od mliječnoga namaza stane oko 70 g, a u čašu od jogurta 180 - 200 g granuliranoga gnojiva. 

Stare plastične kuhinjske posudice s oznakama volumena također su vrlo dobre za dosta točno odmjeravanje zapremine koju zauzima količina gnojiva koja vam je potrebna. 

Tako u mjericu od miksera od pola litre stane oko 600 g gnojiva, što znači da 1 dl gnojiva teži oko 120 g, 2 dl 240 g, 3 dl 360 g, a 4 dl 480 g. 

Ako je gredica dugačka 4 m i široka 120 cm njena je površina 4,8 m². 

Ako za svaki četvorni metar treba dodati 70 g gnojiva, za cijelu gredicu morate odvagnuti oko 340 g, što su 3 dl odnosno 7 punih šaka. 

To znači da biste za cijeli mali povrtnjak površine oko 100 m² trebali utrošiti oko 7 kg mineralnoga gnojiva.

 

Gnojite li vrt mineralnim gnojivima odoka, bez ikakva mjerenja, tlo može biti pregnojeno, odnosno zasićeno fosfororn, kalijem i dušikom, a mogu se nakupljati i teški metali. 

Biljke, naime, iskoriste samo 50% dušika i oko 30% fosfora od ukupne količine gnojiva koje ste unijeli u tlo. Ostatak se ispire u dublje slojeve tla, pa onečišćuje podzemne vode. 

Kako za gnojidbu ne vrijedi uzrečica da "od viška glava ne boli", mineralna gnojiva uvijek odmjeravajte što preciznije; za gnojidbu povrtnjaka, voćnjaka i cvjetnjaka uvijek utrošite malo manje nego što piše u uputi, osobito ako bilje u vrtu obilno gnojite i kompostom, peletiranim ili kompostiranim stajskim gnojem i sličnim organskim gnojivima.