Jabuke

Jabuke

subota, 22. rujna 2012.

Bijela kanadska reneta

Jedna od prvih voćaka koje sam posadila u svom vrtu bila je velika bijela kanadska reneta, u svijetu poznata pod imenom Grosse reinette du Canada ili Grosse reinette d'Angleterre odnosno Reinette blanche du Canada. Vrlo je to stara sorta nepoznata porijekla; pretpostavlja se da potječe iz Francuske jer je u jednom francuskom pomološkom katalogu opisana daleke 1771. godine. Ta je izvrsna jabuka potkraj 19. i na početku 20. st. bila jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih trgovačkih stolnih sorta i skupo se prodavala u spcijaliziranim prodavaonicama. I u našim je krajevima, osobito u Hrvatskom zagorju, znana odavno, a poznatija je pod skraćenim nazivom kanada. Osim u Francuskoj uzgaja se i u ostalim europskim zemljama te u Kanadi, kamo su je vjerojatno prenijeli europski doseljenici.
Plodovi su krupni do vrlo krupni, katkada upadljivo nagnuti na jednu stranu. Često su nepravilna i neujednačena oblika pa se na istom stablu mogu ubrati i okruglastospljošteni, mnogo širi nego viši, i okruglasti, samo malo viši nego širi, plodovi s jače ili slabije izraženim širokim rebrima što se protežu od čaške do ruba udubine peteljke. Ona je debela i kratka ili vrlo kratka, a smještena je u prostranoj, dubokoj i nepravilnoj udubini, koju nikad ne nadvisuje, prekrivenoj zrakastom hrđom. Poludebela je kožica zelenkastožuta, katkad na dijelovima plodova izloženih suncu lagano narančastocrvenkasta.

Plodovi kanade prepoznatljivi su po karakterističnim zvjezdolikim hrđastim mrljama i pjegama, koje mogu biti spojene u pravu rđastu prevlaku što prekriva veći dio ploda. Pomolozi stoga smatraju da postoje dva tipa kanadske renete: bijeli tip s izraženim rebrima i glatkom kožicom i sivi tip sa slabo izraženim rebrima, prekriven hrđom.
Žućkasto, čvrsto, sočno, pomalo hrskavo slatkastokiselkasto meso fine teksture ima tipičnu aromu karakterističnu za sve renete pa je kanada izvrsna sorta i za jelo i za pripremu kompota, marmelade ili kolača.
Plodovi dozrijevaju potkraj rujna, a za jelo dospijevaju od sredine listopada do veljače. Za dulje čuvanje valja ih pobrati čim počnu dozrijevati, dok su još zelenkastožućkasti. Poberu li se prekasno, kad požute dok su još na stablu, u običnim spremištima ne mogu se očuvati dulje od prosinca. Osim toga, čuvaju li se u prostorijama toplijim od 5°C, u kojima je zrak suh, plodovi se smežuraju, a meso postane brašnjavo.
Stablo velike bijele kanadske renete srednje je bujno, a dugačke grane položene su gotovo horizontalno, pa je krošnja široka i okruglasta. Najbolje uspijeva na dubokim plodnim tlima u toplim krajevima u kojima su oborine ravnomjerno raspoređene tijekom godine. U hladnim krajevima na većim nadmorskim visinama plodovi ne mogu dozreti, a u krajevima sa suhim i vrućim ljetom ostaju kržljavi jer nema dovoljno vlage. Isti su uvjeti potrebni i za uzgoj lijepe renete iz Boskoopa, pa se te sorte mogu saditi zajedno. No kako obje imaju utrostručen broj kromosoma, pa nisu dobri oprašivači, uz njih se mora posaditi jonathan, golden delicious, ljepocvjetka, james grieve i druge sorte koje istodobno cvatu.