Plodišta gljiva na deblu voćaka

Pri rezidbi voćaka ponekad je nužno odrezati i pokoju deblju granu. Da bi se izbjegla infekcija debla gljivicama uzročnicama truleži drva, rane valja odmah premazati cjepljarskim voskom ili zaštitnom pastom. Spore gljivica, naime, nošene vjetrom mogu dospjeti na ozllijeđena mjesta na granama. Iz njih se razvija micelij koji ulazi u drvo, prorašćuje prostor između stanica, razgrađuje celulozu, pektin, lignin i ostale tvari stanične stijenke. Izvana stablo djeluje zdravo, ali unutrašnjost debla i grana trune. Središnji dio debla je mekan, pobijeli ili posmeđi, rasipa se u komade ili prah, te može nestati. To je vidljivo tek kad se stablo slomi ili raskoli zbog smanjene čvrstoće grana i debla. Zaražene voćke i dalje žive, ali slabo rastu, manji je urod, te se nakon nekoliko godina suše i propadaju. Kad trulež uznapreduje, na debljim granama i deblu nastaju plodišta gljiva. Mogu biti jednogodišnja, mekana, s razvijenim klobukom i stapkom, a neka su čak i jestiva.

No najčešće su to višegodišnja, tvrda, kopitasta plodišta, posebice kod vrsta iz roda Phellinus. S donje strane takva plodišta sloj je sitnih rupica, koji se svake godine obnavlja.

Kako biste spriječili nastanak spora i zarazu voćaka, plodišta odrežite i uništite čim ih uočite u voćnjaku. Rezidbu voćaka obavite pred kraj zime, u veljači i ožujku, za suha i hladna vremena, a alat neka bude uvijek oštar kako bi rez bio gladak.
Gljive uzročnice truleži drva često zaraze stara, zapuštena i iscrpljena stabla ubrzavajući njihovo propadanje. U mladih voćaka rane nastale rezom brzo zarastaju, drvo sadržava više vode, pa se gljiva u njemu sporo širi. Stoga se u madim nasadima, u kojima se redovito provode sve uzgojne mjere, plodišta gljiva na deblu i granama voćaka pojavljuju veoma rijetko.