04 srpnja, 2013

Žuti noćurak

Žuti noćurak, izvor: internet
 Žuti noćurak, odnosno dvogodišnja pupoljka, lat. Oenothera biennis, zeljasta je dvogodišnja biljka ili kratkovjeka trajnica iz porodice pupoljki, lat. Onagraceae, a potječe iz zapadnih krajeva Sjeverne Amerike. Danas je rasprostranjena i u Europi, Aziji, Australiji te Novom Zelandu. Kad je u 17. st. prenesena u Europu uzgajala se zbog jestiva korijena te kao ukrasna biljka, a potom je pobjegla iz vrtova u slobodnu prirodu. Raste uz obale rijeka, po kanalima i nasipima uz ceste i željezničke pruge, na starim zidovima i u ruševinama, na kamenitim i pjeskovitim tlima.
U jesen prve godine biljka razvija gustu prizemnu rozetu sastavljenu od ovalnih duguljastih kratko zašiljenih listova, što se suzuju u dugačku peteljku. U obliku lisne rozete biljka prezimljuje, a sljedeće godine iz nje izraste uspravna stabljika visoka i do 2 m sa svijetlozelenim, dlakavim, lagano nazubljenim listovima dugačkim oko 10 cm. Pri vrhu stabljike od srpnja do rujna pojavljuju se lijepi veliki svijetložuti cvjetovi s četiri latice, promjera 5-7 cm. Otvaraju se predvečer, a intenzivnim mirisom po limunu i fosforescentnim laticama privlače noćne leptire. Već se idućeg jutra zatvaraju i venu. Oko 3 cm dugačak tobolac, plod noćurka, prekriven sitnim dlačicama, pun je sitnih crvenkastih sjemenki, koje ispadaju kada dozru. Cijela je biljka jestiva, pa se crvenkasto, mesnato, slatkasto i sočno korijenje, hranjivo i zdravo, pomalo paprena okusa što podsjeća na pastrnjak, može vaditi od studenoga pa sve do idućega proljeća, dakle dok je biljka u obliku rozete, a prije nego što ponovno potjera. Može se jesti kuhan kao varivo ili kao salata.
Mlado lišće berite u rano proljeće, a jedite ga također kuhanoga kao varivo ili svježega na salatu. Lišće sadržava 50-120 mg % vitamina C i oko 6 mg % karotina. Slatkasti cvjetovi služe kao dodatak salatama i za garniranje, a mladi zeleni plodovi mogu se također jesti kuhani. Sjemenke noćurka sadržavaju 24-28 % ulja, koje je sastavljeno od linolne, gama-linolenske, oleinske, palmitinske i stearinske kiseline. U sjemenkama su i bjelančevine s aminokiselinama koje sadržavaju sumpor, a stabljika i lišće sadržavaju flavonolne glikozide, trijeslovine i fenilkarbonske kiseline.
Unatoč vrlo vrijednim i ljekovitim sastojcima, dvogodišnjoj pupoljci ni u narodnim metodama liječenja ni u medicini dugo nije pridavano osobito značenje. Tek u novije vrijeme, kad je uočena važnost esencijalnih nezasićenih masnih kiselina, osobito gama-linolenske i cis-linolne, noćurak je postao zanimljiv kao prirodan izvor tih kiselina. Naime, nezasićene masne kiseline potrebne su ljudskom organizmu za izgradnju bioloških membrana i mijelinskih ovojnica živaca te nastanak tkivnih hormona. Ti su tkivni posrednici osobito važni za imunološke reakcije organizma, nastanak upalnih procesa, zgrušavanje krvi i mnoge druge procese. Stoga pripravci s velikom količinom nezasićenih masnih kiselina, među kojima su i gotovi pripravci pupoljkina ulja, služe za liječenje brojnih i raznovrsnih bolesti, primjerice reumatskog artritisa, neurodermitisa, predmenstrualnog sindroma, visokog tlaka, kroničnog umora, dijabetičkih neuropatija i drugih. Na dan se preporučuje 4 g pupoljkina ulja, što sadržava oko 300-360 mg gama-linolenske kiseline.
Osim ulja ljekovito je i lišće noćurka, a brati ga valja za cvatnje. Od osušenog lišća priprema se čaj. Dvije čajne žličice lišća prelijte vrelom vodom i ostavite da stoji pokriveno 10 minuta - i pije po tri šalice na dan 4 - 6 tjedana. Ulje i cvjetovi noćurka služe i u kozmetici za njegu kože.