Cinija

Cinija

subota, 30. ožujka 2013.

Čistac

Grmolik, nizak i puzeći čistac, poznat i pod nazivom zečje ili janjeće uho, lat. Stachys lanata, trajnica je kosoga podanka s baršunastim, mekanim, srebrnobijelim, vazdazelenim lišćem prekrivenim gustim vunastim dlačicama. Potječe iz južnih područja europskoga dijela Rusije i Zakavkazja te sjeverozapadnih krajeva Turske i Irana, no udomaćila se po cijelom svijetu u područjima sa sličnom klimom, pa se čini kao da je svuda autohtona. U prirodi raste na sunčanim kamenitim brežuljcima i padinama obraslim grmljem, a u vrtu se kao ukrasna biljka veoma često rabi - i u mom vrtu je našla svoje mjesto uz rub mješovite cvjetne gredice - kao pokrivač tla, u kamenjarima, te za obrubljivanje vrtnih staza. Ta simpatična biljka pripada rodu čistaca, lat. Stachys, skupini srodnih biljaka iz porodice usnača, što sadržava oko 300 različitih biljnih vrsta, koje rastu u područjima s umjerenom i subtropskom klimom, a mnoge od njih ljekovite su i aromatične. Najpoznatija je betonika tj. ljekoviti čistac ili ranilist, lat. Stachys officinalis odnosno Betonica officinalis, europska trajnica visoka do 1 m, s crvenkastoljubičastim cvjetićima, koja se u srednjem vijeku smatrala jednim od najboljih lijekova za probavne tegobe. I danas se njegova zelen (Betonicae herba), zbog trijeslovina koje uz ostale ljekovite tvari sadržava, rabi kao adstringens za ublažavanje probavnih tegoba te za ispiranje usta pri upali desni. No o eventualnoj ljekovitosti ukrasnih vrsta i kultivara čistaca u literaturi nisam pronašla nijedan podatak.
Ukrasni čistac najbolje uspijeva na sunčanim i polusjenovitim položajima, na propusnim, toplim, umjereno plodnim, ne prevlažnim tlima. Oblikuje 20-30 cm visoke jastučiće, široke i do 60 cm, a ublažava žarke boje u vrtu, pa ga sadimo ispred rudbekije, djevojačkog oka, helenija, kokarde i sličnih trajnica ili ljetnica srednje visine. No ne uzgajamo ga zbog cvjetova, koji su poprilično neugledni, nego zbog privlačnih listova, duljine i do 15 cm, tako ugodnih na dodir da nas mame da ih dotaknemo i pogladimo rukom kad kraj biljke prolazimo u šetnji vrtom. Ljeti se iz gustoga lišća janjećega uha izdižu srebrnastobijeli cvatni klasovi visoki 40-60 cm sa ružičastim cjevastim dvousnatim cvjetićima, koje veoma rado posjećuju pčele i leptiri.
Ne želite li da se čistac nekontrolirano širi po cvjetnoj gredici, čemu je veoma sklon, cvatne klasove redovito uklanjajte prije nego što se razviju sjemenke, kako se biljka ne bi samozasijavala. Isto tako svake godine u proljeće biljkama optrgajte oštećeno lišće da ne budu neuredne.
Kad se počne širiti i u sredini grumena odumirati, prorijedite ga počupavši suvišne biljke. Osim toga dobro ga je svakih 4-5 godina posve pomladiti tako da u jesen ili u proljeće sve biljke izvadite, stare odbacite u kompostište, a nove mlade biljke ponovno posadite. Zečje će uho ubrzo narasti i lijepim mladim novim listovima prekriti mjesto koje mu je namijenjeno.
Osim dijeljenjem biljke, čistac možete razmnožiti i reznicama te sjemenom, koje valja posijati od veljače do srpnja u klijalište ili na gredicu za uzgoj presadnica. Sjemenke ne sijte u jarčiće nego iz zamaha po površini tla, a pospite ih samo tankim slojem finog prosijanog komposta. Biljčice pri temperaturi 24-26°C niču za 1-3 mjeseca, a tijekom cijelog uzgoja moraju imati dovoljno svijetla. Kad porastu do veličine pogodne za presađivanje, posadite ih, u jesen ili u proljeće, na željeno mjesto u vrtu.