Rana jesen

Kad počnu dozrijevati plodovi drijenka, gloga, lijeske i šipka znamo da je nastupila fenološka rana jesen koja u našim krajevima u Srednjoj Europi traje od 1. rujna do 15. listopada. Temperature bi se u to doba u unutrašnjosti Hrvatske trebale pomalo spuštati, vrelo ljeto bi trebalo završiti, a sve češće su jutarnje magle. Ako bude sreće da potkraj rujna padne kiša, naši će vrtovi nakon vrućeg i suhog ljeta malo živnuti.
Ugodni i topli ranojesenski dani pogoduju rastu biljaka pa povrće još uvijek raste, cvijeće i dalje obilno cvate. Lijepo vrijeme pogoduje i nama pa ugodne dane možemo iskoristiti za sve važne ranojesenske radove u našim vrtovima.
U korisnom dijelu vrta veći dio radova u ranu jesen odnosi se na berbu, vađenje i spremanje povrća i voća za zimu. U povrtnjaku berite zelje, kelj, cvjetaču, korabicu, brokule, kelj pupčar, kineski kupus, komorač, salatu, endiviju, radič, blitvu, špinat, rajčice, krastavce, paprike, patlidžane, bamiju, tomatiljo, kasne mahune, tikvice, dinje, lubenice, raštiku, artičoke i kukuruz šećerac. Vadite peršin, mrkvu, celer, pastrnjak, ciklu, rotkvu, podzemnu korabu, crni korijen, bijelu i žutu repu, poriluk i hren.
Želite li u kopnenom području produljiti vegetaciju i berbu do kasne jeseni, na gredice s kojih nije sve ubrano postavite konstrukciju niskih i visokih tunela. Prije prvih jesenskih mrazova na nju navucite netkanu ili najlonsku foliju pa će i u studenom još biti povrća za berbu.

Gredice s kojih ste sve povrće pobrali štihajte i gnojite, pa pripremite za uzgoj ozimih kultura. U kopnenom području izravno, prema plodoredu, na početku rane jeseni posijte rotkvice, a do kraja razdoblja špinat, matovilac i vrtnu krešu tj. grbicu. Posadite češnjak, luk kozjak, luk srebrnjak, lučice za mladi luk, špargu i rabarbaru te presadnice zimske salate i ozimog kelja. U jadranskom području s blagom klimom izravno posijte salatu mrkvu, peršin i bob, posadite artičoke i presadnice endivije, radiča, salate i ozime cvjetače. Nakon presađivanja flanaca sve biljke uvijek treba dobro zaliti.
Na gredicu za uzgoj presadnica u kopnenom području posijte na početku rane jeseni ozimu salatu, a u primorskom području i ozimi kelj te luk srebrnjak. Višegodišnje biljke na gredici za ljekovito i začinsko bilje, primjerice matičnjak i metvicu, razdijelite i rasadite, osobito ako su se jako raširile te ih pognojite zrelim kompostom. Kelj pupčar, brokulu, kinesko zelje, korabicu, mrkvu, poriluk i drugo kasno povrće okopajte i nagrnite te prema potrebi prignojite mineralnim gnojivom s većim udjelom kalija, pogotovo ako je tlo u povrtnjaku slabije plodno.
U godinama kad ljeti vlada suša, povrće i na početku rane jeseni valja redovito zalijevati. No od sredine rujna prestanite zalijevati, kako bi se povećala količina suhe tvari u tkivu biljaka. Povrće koje sadržava manje vode može se dulje čuvati. Tlo na gredicama s rajčicama neka bude neprestano podjednako vlažno kako se plodovi ne bi raspucavali. Kad dani i noći postanu hladniji, još će mnogo plodova rajčice dozreti, osobito na dobro razvijenim biljkama kojima ste u kolovozu otkinuli vrhove s novim cvjetovima. Za razvitak plodova iz tih cvjetova u jesen u našim krajevima nema naime dovoljno vremena.
U voćnjaku je naradosnije vrijeme u godini jer u ranu jesen dozrijevaju šljive, jabuke, kruške, lješnjaci, orasi, a u jadranskom području ima i smokava, rogača, badema, kasnih bresaka i mandarinki. Pripremite letvarice i slične sandučiće za voće, očistite police u spremištu na koje ćete ih složiti. Ako voća ima mnogo, valja se odlučiti koliko ćemo voća ostaviti za jelo u svježem stanju, ovisno o tome imamo li spremište gdje se voće može dulje očuvati, te hoćemo li dio uroda zalediti ili odmah skuhati pekmez, kompot, sokove, sirupe i slično.

Nakon berbe, kad otpadne lišće, voćke možete početi orezivati. Budete li uklanjali deblje grane, rane nastale rezom ne zaboraviti premazati zaštitnom pastom ili cjepljarskim voskom. Vrijeme je i za orezivanje malina, kupina, ribiza i ogrozda: prorijedite grmove, odrežite osušene šibe malina i kupina koje su ove godine dale rod te ukonite sve zaražene izbojke.
I u ukrasnom dijelu vrta u ranu jesen ima dosta posla. Prikupljajte sjemenke cvijeća koje želite sačuvati, osobito onih vrsta koje ne podnose presađivanje, kako biste ih u proljeće mogli posijati na željeno mjesto.

Cvjetnjake i dalje treba plijeviti i okopavati, uklanjati ocvale cvjetove, osobito trajnica i ruža jer stvaranje plodića i sjemenki nepotrebno iscrpljuje biljke. Odrežite također i sve oštećene i osušene grančice ruža, a ružama penjačicama potkraj rujna skratite predugačke grane. Uzgajate li celozije, lunarije i fizalis i slično cvijeće koje se može sušiti, odrežite cvatove i zavežite ih u kitice pa ih objesite da se što brže osuše na propuhu.
Rana jesen je povoljno doba za sadnju trajnica te vazdazelena drveća i grmlja. Zbijene korijenove bale sadnica s gusto isprepletenim korijenjem rastresite pa ih uronite u kantu s vodom kako bi biljke prije sadnje dobile zalihu vode. Trajnice koje cvatu u proljeće i ljeti, npr božur, najbolje je posaditi u prvom desetodnevlju rujna, kako bi biljke do zime imale dovoljno vremena da se prime i ukorijene. Prije sadnje tlo dobro prorahlite, ukopajte kompost i uklonite što više korijenja korova. Početak i sredina rujna najbolji je termin i za vađenje, dijeljenje i presađivanje trajnica.
Vrijeme je i za sadnju tulipana, narcisa, zumbula, visibaba, ozimnica, kionodoksa i sličnoga lukovičasta i gomoljasta cvijeća otporna na hladnoću. Sve posađeno bilje, i drveće i cvijeće, poslije sadnje dobro zalijte da se korijenje i lukovice stope s tlom; to je biljkama poticaj za stvaranje novoga korijenja.

Gladiole izvadite u ranu jesen dok su im listovi još zeleni i odrežite ih 2-3 cm iznad gomolja kako biste spriječili tripse tj. resičare da iz lišća pređu u gomolje na kojima ispod ljuskica prezimljuju. Kad se osuše, gomolje pažljivo pregledajte i spremite na prezimljavanje u podrum u kojem je temperatura zimi oko 10ºC.

U prvom desetodnevlju listopada izravno na cvjetnu gredicu možete posijati ljetni kokotac, obični i islandski mak, neven, kalifornijski mak, različak i crnjiku, jednogodišnje cvijeće koje bolje uspijeva i ranije cvate ako ga posijete u jesen a ne na proljeće.
U ranu jesen trebalo bi posaditi presadnice dvogodišnjega cvijeća: maćuhica, potočnica, tratinčica i turskih karamfila.
Do sredine listopada izvadite, razdijelite i presadite hoste, djevojačko oko, pupoljku, astilbe, žuti stolisnik i slične trajnice koje cvatu u proljeće i ljeti. Pampas travu i slične velike ukrasne trave povežite u svežanj.
Budete li na istu gredicu sadili dvoljetnice, trajnice i lukovičasto cvijeće, uvijek najprije posadite sadnice a potom između njih pomoću sadilice za lukovičasto cvijeće popikajte lukovice. Sve posađeno bilje dobro zalijte.

Vrijeme između kolovoza i listopada povoljno je za jesensku gnojidbu tratine mineralnim gnojivima s većim udjelom kalija što omogućuje da „zeleni sag“ dobro podnese zimsku hladnoću i dočeka proljeće u dobroj kondiciji. Pognojiti možete i mlada stabla četinjača te ruže i ostalo grmlje, jer kalij jača biljna tkiva pa poboljšava otpornost na niske temperature.
U ranu jesen, ako je potrebno, još jednom ošišajte živice i oblikovano ukrasno grmlje. Travnjake redovito kosite svakih desetak dana, pokošenu travu prosušite i odložite u kompostište, a kad trava na dvorištu bude suha, travnjak prihranite zrelim kompostom i peletiranim stajnjakom. Udubljene dijelove travnjaka popunite zemljom i kompostom ili supstratom u kojem ste u posudama uzgajali kane, pelargonije i drugo ukrasno bilje. Osim toga sada se može zasnovati i novi travnjak jer je tlo još uvijek dovoljno toplo da trava brzo nikne.

U ranu jesen bi trebalo pronaći malo vremena i za prebacivanje kompostne hrpe; dobro je promiješajte i prorahlite da se prozrači i prosuši, a zreli kompost odvojite za kasnojesensku gnojidbu.
Osjetljivo bilje u posudama na balkonu i terasi: kaktuse, fikus, monsteru, limun, oleander i slično, koje u našem brdskom i kopnenom području ne može tijekom zime ostati vani, sklonite u ranu jesen pod krov kako biste ih zaštitili od kiše.

Prije nego što ih sklonite u kuću ili u staklenik, optrgajte sve oštećene, oboljele ili uvenule cvjetove, stabljike i listove. Biljke u posudama sve sporije rastu kako su dani sve kraći pa ih pomalo prestanite dohranjivati i rjeđe zalijevajte.

Otporno ukrasno grmlje i cvijeće u posudama na dvorištu, na balkonu ili na terasi, koje prezimljuje vani, također sklonite od kiše i smjestite uza zid kuće da se pripremi za mirovanje.
Pelargonije i drugo cvatuće bilje u posudama na terasi i na balkonu može ostati vani sve do prvog mraza. Ne treba ih više gnojiti; samo ih po potrebi zalijevajte i uklanjajte ocvale cvjetove. Pelargonije i fuksije možete razmnožiti ukorjenjivanjem reznica u malim lončićima.
Osjetljivo kućno bilje koje je ljeto provelo na balkonu treba skloniti u kuću jer su povećana vlaga i hladne noći za njih nepovoljne.

E sad, lijepo je sve to što bi trebalo napraviti u ranu jesen nabrojila Stara vrtlarica, no pitanje je što ćemo od svega toga uspjeti učiniti u našim vrtovima, osobito ako se vrućina nastavi, ako sunce i dalje bude pržilo, a temperature budu tijekom dana i dalje više od 30 Celzijevih stupnjeva. No ipak se nadam da će biti dovoljno ugodnih dana da sve radove u vrtu, ili ujutro ili predvečer, obavimo na vrijeme, smireno i s radošću, bez žurbe.

Zalijevanje vrta

Svaki vrtlar dobro zna da bez zalijevanja, osobito u sušnim godinama s dugim vrućim ljetom, uzgoj povrća, voća i cvijeća u našim vrtovima gotovo da i nije moguć. Pitanje je samo kada, koliko i kako trošiti dragocjenu vodu, bilo kišnicu, bilo vodu iz bunara, iz pumpe ili iz vodovoda, kako bi ju biljke što bolje iskoristile. 

Treba li biljke u vrtu zalijevati, jednostavno procijenite tako da na dubini od 10 cm iskopate malo zemlje i stisnete ju u ruci. Raspadne li se, znači da je tlo presuho. 

Mladim biljkama u početku razvitka potrebno je 1 - 2 litre vode po četvornom metru na dan, starije biljke troše 2,5 - 3,5 l, a veliki potrošači trebaju 3,5 - 5,5 l. Pri tom je bolje mladim, manjim biljkama svakih 4 - 6 dana dodati 5 l po kvadratnom metru nego svaki dan po jednu litru. Isto tako je bolje starije biljke zalijevati jednom do dvaput tjedno s 10 - 20 l po četvornom metru, nego svaki dan sa 5 l. Naime, pri svakom zalijevanju dosta vlage se gubi isparavanjem iz tla i iz lišća. Osim toga dodana voda, zalijete li biljke obilno, navlaži cijeli sloj tla u kojem se prostire korijenje, pa ju biljke polako crpe i bolje iskoriste.

No, ne valja ni pretjerivati s količinom vode u jednom obroku, jer teška glinasta tla usljed preobilnog zalijevanja postanu zbijena i zamuljana. Naime, čestice gline i praha, najlakše su i najsitnije, pa se nakupljaju na površini tla. Kad se tlo osuši nastaje tvrda kora. 

Lagana pak, pjeskovita tla, vodu propuštaju prebrzo, pa se iz njih, zalijevate li preobilno, ispiru biljkama neophodna hraniva, osobito dušik. S druge strane, ponekad je potrebno povrće zalijevati i nakon kiše, osobito poslije jakih ljetnih pljuskova. Ako se površina tla sjaji, znači da je vlažno samo do dubine od 5 cm. Budući da se korijenje većine povrtlarskih kultura i cvijeća prostire do dubine od 30 - 45 cm, a drveća i grmlja i mnogo dublje, biljkama to nije dovoljno.

Je li potrebno zalijevanje ovisi i o razvojnoj fazi biljaka. U početnim fazama razvitka mlade bilke ne treba previše zalijevati, kako bi korijenje u potrazi za vlagom prodrlo što dublje u tlo. Biljke tada lakše podnesu sušu. Osim toga, ima li primjerice korjenasto povrće u početku raste previše vlage, korijen se ne pruža u dubinu, nego se račva. 

U svim razvojnim fazama puno vode troši povrće kao što je korabica, salata puterica, rotkva, rotkvica, žuta repa, peršin i rabarbara. Još su veći potrošači cvjetača, brokula, kupus, celer listaš. 

Do cvatnje umjerenu količinu, a kasnije nešto više vode trebaju paprika, rajčica, tikvice, dinje, krastavci, grašak, kukuruz šećerac i niski grah mahunar. 

Endivija, luk, šparge, salata ledenka i cikla su umjereni potrošači vode kroz cijelu sezonu, a mrkva, celer korijenaš, poriluk i visoki grah mahunar trebaju stalno puno vode, s tim da se za vrijeme intenzivnog rasta zalijevanje još i pojača. 

Kupusnjače (zelje, kelj, cvjetača, brokula, kelj pupčar, korabica) vole ovlaživanje cijele biljke, pa ih orošavajte i po lišću. 

Rajčice, paprike, patlidžan, dinje, tikvice i krastavci ne podnose vlaženje lišća, pa ih zalijevajte laganim mlazom vode uz samu stabljiku. Osim toga, kapljice vode na lišću omogućuju razvitak plamenjače, pepelnice i ostalih bolesti.

Sve biljke u vrtu zalijevajte rano ujutro, prije izlaska sunca, ili navečer, kad je gubitak vode najmanji i biljke ju najbrže upijaju. Poslije svake kiše i zalijevanja, povrće, cvijeće i ukrasno grmlje okopajte kako bi se vlaga u tlu što dulje zadržala. Osim toga, vlagu čuvajte i zastiranjem tla oko biljka sjeckanom travom, slamom, lišćem i drugim organskim tvarima. Zastirka, naime, uštedi i do jednu litru vode na dan po kvadratnom metru, jer sprečava isparavanje, a to znači na povrtnjaku površine 100 četvornih metara uštedu od 100 litara vode na dan, odnosno desetak kanti.

Kasno ljeto

Puna cvatnja sitnolisne lipe znak je da nastupa fenološko kasno ljeto koje u našim krajevima u Srednjoj Europi traje od 15. srpnja do 1. rujna. Tijekom dana, kad je vruće i sparno, a temperature mogu biti i više od 35°C, nije preporučljivo raditi u vrtu. Sve poslove, a osobito zalijevanje povrća i cvijeća valja obaviti tijekom jutra ili predvečer. I uvijek neka bude kapica, rubac ili šeširić na glavi. Osim velikih vrućina, radove u vrtu tijekom kasnoga ljeta mogu ometati i iznenadne ljetne oluje, pljuskovi i grmljavina.

A kakva je situacija u korisnom dijelu naših vrtova?
Povrtnjak je pun povrća, pa beremo rajčice, tikvice, krastavce, kukuruz šećerac, mahune, korabice, kupus, kelj, blitvu, salatu, rano zelje, kelj, korabicu, cvjetaču, ciklu, mrkvu, peršin, luk, češnjak, paprike, patlidžane, dinje i lubenice, a naći će se i pokoja podzemna koraba te ljetna rotkva. Mahune su najbolje kad su mlade i nježne. Stoga ih berite redovito, i to one koje kad ih savinete odmah puknu, a na prerezu su sočne. Redovito pobiranje potiče cvatnju i zametanje novih mahuna. Rajčice berite kad su plodovi posve zreli i crveni, ali još tvrdi, jer tada sadržavaju najviše vitamina. Na vrijeme otkidajte zaperke, a stabljike vežite uz kolce.



Poslije berbe prazne gredice raščistite, prekopajte, pognojite i pripremite za kasnoljetnu sjetvu i sadnju. Izravno ili na posebnu gredicu za uzgoj presadnica, ovisno o načinu uzgoja pojedine kulture, posijte podzemnu korabu, crnu rotkvu, postrnu bijelu repu, rotkvice, kasne korabice, ciklu, niski grah mahunar, krastavce za kiseljenje, špinat, blitvu, salatu, endiviju, radič, kinesko zelje, pak choi, ozimi kelj, raštiku, vrtnu krešu, rukolu, kopar, mrkvu, peršin i luk srebrnjak, a potkraj ljeta, osobito u planinskim krajevima, možete posijati i grašak. 

Presadnice salate, endivije, radiča, poriluka i luka kozjaka, kasne korabice, kelja pupčara, cvjetače, raštike, brokule, zimskoga kupusa i kelja posadite navečer ili za oblačna vremena na pripremljene gredice u povrtnjaku. Poslije sadnje sve presadnice dobro zalijte.



Tijekom kasnoga ljeta možete posijati i raž, pšenicu, zob, ječam, krmne repice, uljanu repicu, uljanu rotkvu i slične usjeve za zelenu gnojidbu, koji obogaćuju tlo humusom i popravljaju njegovu plodnost posebice u portnjaku koji je dugi niz godina bio gnojen samo mineralnim gnojivima.
Prema potrebi posijano i posađeno povrće natapajte navečer ili rano ujutro. Koliko god kiše palo, za vrela ljeta nikad je nije dovoljno. Stoga povrće redovito zalijevajte, ali pazite da ne navlažite listove rajčica, tikvica i krastavaca. Njih zalijevajte laganim mlazom tik uz stabljiku, a s kante maknite ružu, jer su sitne kapljice vode na lišću dovoljne sporama gljivica da prouzroče zarazu. Poslije kiše ili zalijevanja povrće okopajte, ne ujutro nego navečer, jer se time sprječava isušivanje tla. Osim toga, vlagu u tlu sačuvat ćete prekrijete li gredice debelim slojem staroga sijena, pokošene trave ili slične usitnjene organske zastirke.
Redovito pregledavajte povrće na gredicama, kako biste pravodobno uočili pojavu bolesti i štetnika i spriječili ih da vam počine veću štetu.
Predvečer povrće i cvijeće okopavajte i plijevite kako biste sačuvali vlagu u tlu i spriječili korove da procvatu i osjemene se. Dopustite li da sjemenke korova dozru, nećete ih se moći riješiti najmanje pet godina jer dugo ostaju klijavi. Ako vlada suša povrće i cvijeće po potrebi zalijevajte i malčirajte
Začinsko i ljekovito bilje: timijan, kadulju, čubar, ljupčac, ružmarin, metvicu, matičnjak i slično, režite i sušite u buketićima ili na rešetki u hladu, pa spremite u staklenke. Lišće sadržava najviše aromatskih tvari prije cvatnje, a cvatovi, primjerice nevena, u punoj cvatnji.
U voćnjaku tijekom kasnoga ljeta beremo rane sorte jabuka i krušaka, a valjalo bi orezati višnje, ribiz, ogrozd, maline i kupine. 

Vrijeme je za zelenu rezidbu voćaka, posebice jabuka, jer se time održava uzgojni oblik voćki. U nasadu malina uklonite stare izdanke, a mlade prorijedite. Izdanke kupina vežite uz žicu i prema potrebi prorijedite ih i prikratite. Sve dvogodišnje izdanke koji su ove godine dali rod, te suhe, zakržljale i slomljene grane kupina valja orezati poslije berbe u razini tla. U kolovozu se može obaviti cijepljenje tj. okuliranje na spavajući pup. 

Ako planirate na jesen posaditi još koju voćku sada valja pripremiti tlo i iskopati jame za sadnju.
U ukrasnom dijelu vrta redovito uklanjajte ocvale cvjetove na ukrasnom grmlju, jednoljetnicama, trajnicama i ostalom cvijeću kako bi što dulje cvalo. Cvjetnjake redovito plijevite da se korov ne osjemeni i samozasije. Stoga sve nepoželjne biljke na gredicama, ako je ikako moguće, počupajte prije no što procvatu.
Visoko cvijeće i penjačice vežite uz oslonac i prikratite ako su neuredne i ako se previše šire. 

Ukrasno grmlje orezujte prema potrebi da održi željeni oblik i da se razviju mladi izboji koji će cvasti sljedeće godine. Ako živica bujno raste, ošišajte je, kao i crnogorično grmlje.
Sredinom kolovoza možete saditi ljiljane, a kad minu ljetne vrućine može se početi sa sjetvom travnjaka i sadnjom crnogoričnoga drveća i grmlja, osobito onoga u posudama.
U kolovozu možete reznicama razmnožiti vazdazeleno ukrasno grmlje, osobito ako vam se staro osušilo pa treba popuniti prazninu u vrtu koja je time nastala. Uzmite nekoliko reznica i utaknite ih u mješavinu pijeska i treseta da se ukorijene. Prije toga dno reznice možete uroniti u hormon za ožiljavanje u prahu - izgleda kao sivi puder, a možete ga nabaviti u poljoprivrednim apotekama.
Dvogodišnje cvijeće, koje ste posijali do sredine srpnja, pikirajte u lončiće ili na novu gredicu kako bi se razvile što snažnije biljke za jesensku sadnju.
Kasno ljeto je idealno vrijeme za prikupljanje zreloga sjemenja jednogodišnjega cvijeća, ostavite da se dobro prosuši u plitkim posudama pa ga spremite u male staklenke ili slične posudice.

Ako ima dosta vlage i trava brzo raste, češće kosite travnjak; ako vlada suša travnjak zalijevajte, ali ne prečesto, bolje je jednom obilno zaliti travu s desetak litara vode po četvornom metru nego češće po malo. Time se bolje razvija korijenje, prodire dublje u tlo i bolje crpi zalihe vode. Za zalijevanje vrta ne trošite pitku vodu iz vodovoda; nastojte skupljati kišnicu ili iskopajte bunar ili postavite pumpu.

Pregledajte kompostište; ako su otpadci presuhi, kompostnu hrpu poškropite vodom pa je prebacite kako biste pomiješali suhe otpatke s površine s onima vlažnima sa dna hrpe. Time ćete gujavicama, kukcima i mikroorganizmima omogućili da što brže i bolje razgrade biljnu masu koja će se pretvoriti u kvalitetan kompost ugodna mirisa.

Tijekom kasnoga ljeta ne zaboravite na biljke u posudama na balkonu, na terasi i u kući koje također valja redovito njegovati: redovito uklanjajte ocvale cvjetove pelargonija i ostalih cvjetnica, brišite prašinu s listova fikusa i sličnih biljaka vlažnom krpicom ili spužvicom, zalijevajte i po potrebi prignojavajte tekućim gnojivima za ljepšu i obilniju cvatnju i rast.

Sredinom kolovoza presadite u svježu zemlju za cvijeće člankoviti kaktus i ciklame i postupno pojačavajte njihovo zalijevanje.
Vrijeme je za razmnožavanje kalanhoje i afričke ljubice reznicama. Odrežite vršne reznice kalanhoje i nekoliko zdravih listova afričke ljubice, uronite ih u hormonski prah za ukorijenjivanje pa popikajte u supstrat za ukorijenjivanje reznica. Kad se ukorijene posadite ih pojedinačno u manje lončiće. 

Ako idete na godišnji odmor lijepo se provedite i malo odmorite, no prije toga se  pobrinite da netko zalijeva vaše biljke u posudama i da malo pripazi na vaš lijepi vrt dok vas nema.

Radič - uzgoj i etioliranje

Od 20.000 biljnih vrsta iz porodice glavočika, lat. Asteraceae, u Hrvatskoj raste njih četiristotinjak. Mnoge su jestive, ljekovite ili ukrasne, a jedna je od njih i cikorija, vodopija ili divlji radič, lat. Cichorium intybus, srednje visoka trajnica sa svijetloplavim glavičastim cvatovima. 

Njenom je selekcijom nastao kultivirani radič, lat. Cichorium intybus var. foliosum, jednogodišnja ili dvogodišnja povrtlarska kultura s izrezuckanim ili ovalnim listovima, koja se najčešće uzgaja za zimsko etioliranje, odnosno izbjeljivanje lišća. 

U prvoj godini biljka razvija zadebljali vretenast korijen s mnogo sitnih korjenčića i skraćenu, zadebljalu, konusnu stabljiku s lišćem u obliku rozete.

Iduće godine iz nje se izdiže oko 1 m visoka cvjetna stabljika sa svijetloplavim cvatovima. Iz cvjetića u cvatu nastaju jednosjemeni rebrasti plodići koji dobru klijavost zadržavaju 5 - 7 godina, a u jednom ih je gramu 600 - 700.

Radič, kojeg su poznavali i upotrebljavali kao lijek i hranu već stari Grci i Rimljani, najbolje uspijeva u područjima s umjerenom klimom, na sipkim, dubokim, plodnim, vapnenim tlima. No uz redovito zalijevanje i gnojidbu uspijeva i na nešto lošijim tlima. 

Kultivirani je radič veoma prilagodljiva biljka, pa dobro podnosi i mraz i sušu. To je biljka umjerene klime pa je za rast lišća najpovoljnija temperatura 16 - 23°C. Pri temperaturama nižim od 2°C i višim od 30°C lišće prestaje rasti, a minimalna temperatura klijanja za sjemenke radiča je također 2°C.

U nas su najčešće sorte pan di zucchero, palla rosa, palla bianca, averto, crveni treviški, verona, virtus, witloof, katalonski, bijeli milanski, leonardo, indigo, castelfranco i fidelio. 

                      

  kultivar radiča pan di zucchero

U kontinentalnom području radič sijemo od kraja lipnja do sredine srpnja, a na Jadranu ga valja posijati od lipnja pa sve do rujna, a za lijepa vremena i kasnije, za potrošnju u jesen, tijekom zime i u proljeće.
Posijte ga uza zeljarice ili ispod kukuruza šećerca, na gredice prošle jeseni pognojene s najmanje 2 kg/m² zrela stajskoga gnoja nakon krastavaca, krumpira, kupusnjača, rajčica, graha, graška, salate ili špinata. Za svaki red duljine 4 m potrebno vam je 1 g sjemena; razmak između redova neka bude 20 - 30 cm.

Kad se nakon supki razviju 3 - 4 prava lista, radič prorijedite na razmak od 12 do 15 cm, kako biste uzgojili zadebljalo korijenje promjera 4 - 5 cm, koje zimi možete izbjeljivati.

Osim izravno, radič možete posijati i na posebnu gredicu za uzgoj presadnica, pa ga kasnije presaditi na gredicu za stalni uzgoj. Iz jednog grama sjemena možete dobiti najmanje 450 presadnica, što je dovoljno, uz razmak sadnje od 15 cm, odnosno 25 biljaka na red od 4 metra, za 18 redova. 

Prema tome, za peteročlanu obitelj dovoljna su, uzgojite li godišnje najmanje 1 kg lišća u jednom redu, četiri reda radiča.

Poslije prorjeđivanja ili presađivanja radič redovito okopavajte, plijevite, ako treba zalijevajte i uklanjajte cvatove koji se mogu pojaviti već prve godine. 

Čim lišće bude dovoljno bujno, režite ga ili trgajte za jelo, pazeći da ne oštetite vegetacijske vrhove na "glavi" korijena, kako bi moglo i dalje rasti.

U jadranskom području s blagom klimom radič tijekom zime ostaje u povrtnjaku i bere se kako dospijeva. 

 

U kopnenom području u jesen, potkraj listopada, biljke radiča izvadite, korijenove s lišćem ostavite na gredici 4 - 5 dana, a potom lišće prikratite. 

Pritom pazite da ne oštetite vegetacijski vrh na glavi korijena; ostavite 2 - 3 cm lišća. Korijenje utrapite tj. ukopajte u jamu na zaštićenu mjestu u vrtu, poredavši ih gusto jednog uz drugoga ili složite u pijesak u prikladnu kantu ili sličnu posudu u hladnom podrumu.
Za pospješivanje radiča tj. za razvitak izbijeljenih listova, korijenje izvadite iz trapa ili iz posude u podrumu i složite u drveni štajglec jabučar obložen crnom folijom. 

Na dno sanduka stavite malo vlažnog komposta i korijene složite gusto jedan do drugoga tako da im pupovi budu na istoj razini. Između korijenja dodajte tek toliko komposta da se popune šupljine. 

Sanduk pokrijte crnom folijom tako da iznad korijenja bude oko 20 cm slobodnog prostora, smjestite ga u umjereno toplu i vlažnu prostoriju s temperaturom 14 - 20 Celzijevih stupnjeva i svaka dva do tri dana kompost malo navlažite. 

Za tri tjedna iz vršnih pupova će se razviti bijele izdužene glavice radiča s nježnim krhkim lišćem koje zimi možete jesti svježe kao salatu.

Biljke radiča ne izbjeljujte sve odjednom, istovremeno, nego ih pripremajte za etioliranje postupno, malo po malo, i trošite kako izbijeljene glavice budu  dospijevale za jelo. 

Pokoji red radiča možete i u kontinentalnom području ostaviti zimi u vrtu na gredici. Bude li zima blaga i bez snijega, moći ćete svaki čas ubrati malo lišća, sve do kasna proljeća, kad radič počne "bježati u sjeme".

Crvena pustikara ili naprstak

Od kasna proljeća do rana ljeta iz bujna zelenila polusjenovitih i sjenovitih cvjetnih gredica prirodnih vrtova izdižu se 60 -150 cm visoki grozdasti cvatovi crvene pustikare odnosno naprstka, lat. Digitalis purpurea, dvogodišnje zeljaste biljke iz porodice trputaca, lat. Plantaginaceae.

Nerazgranjena stabljika i jajoliko izduženo svijetlozeleno lišće prekriveno je sitnim vunastim bjelkastim dlačicama. 

Dražesni zvonoliki, bijeli, žućkasti, ružičasti, grimizni ili tamnocrveni cvjetovi sraslih latica nalikuju na naprstak, a svi su, položeni gotovo vodoravno, okrenuti na istu stranu. Pogledate li ih bolje, uočit ćete da su donje latice zašiljene i iznutra prekrivene neobičnim tamnoljubičastocrvenim bijelo obrubljenim pjegama, a gornje malo povinute prema van.

Budući da u prirodi raste uz rubove šuma, na dubokim, plodnim, vlažnim kiselim tlima, pustikari pronađite takvo mjesto i u vrtu jer će samo u takvim uvjetima dobro uspijevati i stvarati bujne rozete i visoke cvatove. 

Iako je zapravo dvogodišnja biljka, kad se jednom nastani u vrtu, naprstak će trajno ostati njegov stanovnik, no nikad vam neće dosaditi. Naime, kad plodovi tobolci dozriju sjemenke se rasipaju po tlu i same se zasijavaju. Do jeseni se razviju rozete koje će prezimiti, a u proljeće iz njih izbijaju cvatovi.

Želite li unijeti digitalis u svoj vrt, prvi put posijte svijetlosmeđe vrlo sitne sjemenke - 1000 sjemenki teži samo 0,05 g - rasuvši ih po tlu u lipnju ili srpnju ne prekrivajući ih. Sjetva u posude i pikiranje u lončiće ne preporučuje se jer pustikara ima dugačko čupavo korijenje koje se razvija do dubine od 30 cm. Stoga je najbolje sjetvu obaviti na gredicu za uzgoj presadnica ili u hladno klijalište. Ljeti iznikle biljčice pustikare redovito zalijevajte i plijevite korov, a na jesen rozete presadite na stalno mjesto na mješovitu cvjetnu gredicu uz trajnice, na razmak od 30 do 40 cm. Za daljni život u vašem vrtu digitalis će se sam pobrinuti.

 

Borave li u vašem vrtu mala djeca, s pustikarom budite oprezni ili je izbjegavajte. Lišće pustikare, naime, sadržava otrovne srčane glikozide koji služe za proizvodnju važnih kardiotoničnih lijekova. Oni djeluju na srčani mišić tako da pojačavaju rad oslabljele sistole pa se srce pravilnije, potpunije i jače steže. 

No, od lišća digitalisa ne smijemo nikad sami pripremati domaće lijekove. Smiju se koristiti samo gotovi tvornički pripravci - kapi ili dražeje - i to samo pod nadzorom liječnika, koji sadržavaju točno određenu količinu aktivnih tvari: digitoksina, digoksina i lanatozida. Veća količina srčanih glikozida, osobito kod djece, požvaču li slučajno malo lišća digitalisa, može prouzročiti povraćanje, slabost, proljev, smetnje vida, vrtoglavicu pa i zastoj rada srca.

Rano ljeto

Početak cvatnje bagrema označava fenološko rano ljeto koje u našim krajevima u Srednjoj Europi traje od 1. lipnja do 15. srpnja. A što bi sve trebalo tijekom ranoga ljeta učiniti u korisnom dijelu naših vrtova? Ovisno o tome jesmo li u jesen i u proljeće u povrtnjaku uspjeli sve po planu posijati i posaditi, tijekom ranoga ljeta u kopnenom području za berbu dospijeva grašak i bob, luk srebrenac, češnjak, mlada mrkva, cikla i peršin, salata, blitva, rani kupus, kelj, cvjetača i korabica, mahune, bučice, krastavci, luk, rajčice, paprike i patlidžani. U jadranskom području bit će zrela i pokoja dinja i lubenica.

Tijekom ranoga ljeta za berbu dospijeva luk srebrenac

 Uzgajate li rabarbaru, kad berete peteljke uvijek ostavite polovicu listova, kako bi biljka imala dovoljno lišća za stvaranje novih izbojaka. Peteljku hvatajte što bliže bazi i naglim pokretom prema gore otkinite list da ožiljak na stabljici bude što manji. Kad peteljke postanu spužvaste više nisu za jelo.

Šparoge u novom nasadu koji je ove godine dao prvi urod berite samo do početka lipnja. U starijim nasadima izboje režite sve do trećeg desetodnevlja. Kad završi berba pognojite ih kompostom i gnojivom s podjednakim udjelom dušika, fosfora i kalija i okopajte. Listove koji će ljeti biti lijep ukras vrta ostavite da slobodno rastu.
Gredice s kojih ste pobrali rano povrće prorahlite vilastom štihačom i plitko ukopajte kompost pa pridržavajući se izabranog plodoreda izravno posijte mrkvu, peršin, ciklu, rotkvu, podzemnu korabu, postrnu bijelu repu, blitvu, salatu, kinesko zelje, niski grah mahunar, kukuruz šećerac, krastavce, tikvice, endiviju, radič i komorač. Na gredicu za uzgoj presadnica posijte cvjetaču, korabicu, salatu, endiviju i radič. U jadranskom području posijte i kupus, zimski kelj, kelj pupčar i raštiku.
Presadnice kupusa, kelja, kelja pupčara, salate, poriluka, radiča, endivije, brokule, kelja pupčara i cvjetače navečer ili za oblačna vremena posadite na pripremljene gredice. Ne zaboravite svaku biljku poslije sadnje dobro zaliti. Na Jadranu posadite i rajčice i paprike za kasnoljetnu i jesensku berbu. Prema potrebi posijano i posađeno povrće dodatno zalijevajte navečer ili rano ujutro.
Koliko god kiše palo, za vrela ljeta nikad je nije dovoljno. Stoga povrće redovito zalijevajte jednom tjedno ako ne padne kiša, ali pazite da ne navlažite listove rajčica, tikvica i krastavaca. Njih zalijevajte laganim mlazom tik uz stabljiku, a s kante maknite ružu, jer su sitne kapljice vode na lišću dovoljne sporama gljivica da prouzroče zarazu. Poslije kiše ili zalijevanja povrće okopajte, ne ujutro nego na večer, jer se time sprječava isušivanje tla.
Rajčice na gredicama za uzgoj polodovita povrća redovito vežite uz potpornje i na vrijeme im otkidajte zaperke, da se prejako ne razgranaju.

Rajčice na zastirci od sijena tijekom ranoga ljeta brzo rastu

Sve gredice u povrtnjaku redovito okopavajte i plijevite ili tlo prekrivajte organskom zastirkom (lišće, sijeno, pokošena trava i slični usitnjeni otpaci iz vrta koji trunu) kako biste sačuvali vlagu. Ako je tlo premokro, zastirku odgrćite i okopavajte ujutro kad vlaga isparava iz tla. Suho tlo okopavajte predvečer kad tlo upija vlagu.
Dijelove povrtnjaka u kojima je tlo manje plodno možete tijekom ljeta poboljšati zelenom gnojidbom. Na gusto posijte faceliju, soju ili neku drugu mahunarku te suncokret, kukuruz i druge žitarice. Korijenje usjeva za zelenu gnojidbu rahli tlo, a ukopana zelena masa povećava količinu humusa.
Tijekom vegatacije u rano ljeto redovito pregledavajte povrće kako biste na vrijeme uočili jaja, ličinke ili odrasle štetnike te znakove biljnih bolesti i poduzeli potrebne mjere za njihovo sprječavanje.
Zaokupljeni povrćem, ne zaboravite na ljekovito i začinsko bilje. Metvici, matičnjaku, kadulji, čubru i timijanu povremeno prikratite vrhove, kako bi im grmići bili lijepi i zbijeni. Odrezanu zelen, s cvjetićima ili bez njih, trošite svježu – kušajte kokošju juhu s timijanom i jednim listićem kadulje - ili sušite u hladovini u tankom sloju za zimu. Lišće sadržava najviše aromatskih tvari prije cvatnje, a cvatovi u punoj cvatnji. Berite lišće i cvatove pa ih sušite u buketićima ili na rešetki u tankom sloju, u hladu na prozračnu mjestu.

Od kraja svibnja pa sve do konca lipnja voćke u našim vrtovima odbacuju plodiće koje neće moći ishraniti. Plodovi posebno jako otpadaju za oblačna i kišovita vremena, te ako nastupi suša. Mnogo plodova otpadne s mlađih stabala, sa slabije razvijenih grana na starijim stablima, te ako je cijelo stablo slabo razvijeno. Voćke ne mogu ishraniti sve zametnute plodove jer tijekom lipnja intenzivno rastu mladice i zameću se cvjetni pupovi za sljedeću vegetaciju. 

Dio plodova otpadne i zbog mraza, tuče i jaka vjetra. Ako usprkos prirodnom otpadanju na stablima ostane još mnogo plodića, osobito na stablima jabuka i breskvi, ne bi bilo loše prorijediti ih i ostaviti samo one najkrupnije i najbolje razvijene. Plodovi će ravnomjerno i ranije dozrijevati, biti bolje obojeni i krupniji.
Uzgajate li jagode, uvijek poberite i sve plodove zaražene sivom plijesni, kako se ne bi zarazili preostali zdravi plodovi. Po potrebi, sve dok traje berba, nasad jagoda zalijevajte.

 
Ako u rano ljeto bude jako vruće i padne li premalo kiše, tlo ispod voćaka i oko grmova jagodastog voća prekrijte organskom zastirkom kao i biljke u povrtnjaku i cvjetnjacima.
U ukrasnom dijelu vrta redovito uklanjajte ocvale cvjetove, rahlite tlo i uništavajte korove ili prekrivajte tlo zastirkom. Vežite i usmjeravajte ukrasne penjačice, visoke trajnice vežite uz potporne kolčiće, po potrebi šišajte živicu i kosite travnjak.

Graničice u lipnju uljepšavaju naše cvjetne gredice

 Do sredine lipnja još uvijek možete izravno na gredice posijati neven, dragoljub, ukrasne tikvice, ukrasni slak, uresnice, djevojačko oko, različak, lijepe kate, prkos, ukrasni suncokret i slično jednogodišnje cvijeće.
U drugom desetodnevlju lipnja počinje sjetva dvoljetnica: maćuhica, zvončića, potočnica, vrtnih tratinčica, turskih klinčeka, islandskog maka, pustikare, divizme, šeboja i sljeza. Posijte ih izravno na mjesto uzgoja, u plitke posude ili na zasebnu gredicu za uzgoj presadnica. Dobro razvijene presadnice na jesen ćete posaditi na stalno mjesto.
Prekontrolirajte u kakvom je stanju kompostište; ako niste dospjeli u svibnju, premokru hrpu tijekom rana ljeta prorahlite i prebacite kako bi se što brže prozračila i prosušila, osobito ako je neugodna mirisa i okružena rojevima mušica.
Ukrasno bilje na balkonu, na terasi i u kući redovito zalijevajte ujutro ili predvečer odstajalom vodom, po potrebi prignojavajte, sklanjajte u zavjetrinu ako naiđe ljetna oluja ili tuča te otkidajte ocvale cvjetove, oštećene i bolesne dijelove biljke. Tijekom ranoga ljeta većina kućnoga bilja lako se ukorijenjava, pa ih možete razmnožiti zelenim reznicama.

 

Od početka lipnja do sredine srpnja u našim vrtovima ima mnogo posla, pa bi svakoga tjedna trebalo dobro isplanirati što ćemo raditi kako ne bismo ujutro kad dođemo na dvorište radili ono što nije neophodno a zaboravili učiniti ono što je važno. Tijekom ranoga ljeta moglo bi oko podneva biti već jako vruće, a kad zaprži sunce ne pomaže ni šilterica ni šeširić. Stoga bi u vrtu ujutro trebali raditi do 9 h, a poslijepodne nastaviti raditi tek poslije 17h, i to samo ako nije jako vruće i sparno.

Kadifice

Svake godine u proljeće, kad dođe vrijeme za sjetvu jednoljetnica, obavezno posijem kadifice. One uvijek dobro niknu, nikad me ne iznevjere, brzo rastu i popune sva prazna mjesta na rubnim dijelovima cvjetnjaka.

Premda potječu iz Meksika, kadifice, lat. Tagetes sp., kranjci, najglinčeki, smrdljivke, fratrići, jaruhol, gumbeki, - kako li ih sve ne nazivamo - tako su udomaćene u našim krajevima da ih smatramo domaćim starinskim ljetnim cvijećem. Usprkos velikom broju različitih vrsta jednogodišnjega cvijeća one su od lipnja do rujna jedan od najvažnijih i najupečatljivijih izvora žute, narančaste i crvenosmeđe boje na balkonima, terasama u kamenjarima i na cvjetnim gredicama.

Veoma su slikovite i rado ih uzgajaju vrtlari širom svijeta u svim područjima s povoljnom toplom klimom. U prošlih nekoliko stotina godina otkako je kadifica iz Novoga Svijeta u 16. st. prenesena u Europu nastalo je nekoliko stotina sorti, a i dalje se oplemenjivačicvijeća neumorno njome bave.

Visoke uspravne kadifice, lat. Tagetes erecta, narastu 30 - 75 cm, a dvostruki i polupuni loptasti cvatovi mogu biti blijedožuti do tamnonarančasti. Sadimo ih u sredinu cvjetnih gredica, zajedno s ostalim jednogodišnjim cvijećem ili među trajnice. Promjer im može biti čak 12 cm pa su pogodne i za vazu.

     

Niske kadifice, lat. Tagetes patula, narastu 15 - 30 cm, cvatovi su im manji jednostruki ili dvostruki, žuti, kestenjasti, crvenkasti sa žutom sredinom, šatirani, dvobojni ili poprskani. Grmolike su i zbijene pa ih sadimo uz rubove gredica, uza staze ili kao samostalne skupine ispod voćaka i na tratini. Izvrsne su i za sadnju u ukrasne posude i balkonske sandučiće.

Treća skupina ukrasnih kultivara kadifica su sitnocvatne kadifice, lat. Tagetes tenuifolia, limunskožute do zagasitonarančaste te crvene boje cvatova.

Razlike između glavnih skupina kultivara kadifice nisu uvijek oštre pa se tako našim vrtovima, osobito ako prikupljamo vlastito sjeme, mogu naći kadifice različitih boja.

Kadifice su veoma otporne i skromne biljke, svako im vrtno tlo pogoduje, izvrsno podnose sušu, uspijevaju na suncu i u polusjeni, obilno i dugo cvatu pa su i kod nas vrlo omiljene. 

I meni su drage; sve do prvih mrazova u jesen njihove tople boje uljepšavaju moj vrt, posebice ako redovito uklanjam ocvale cvatove. Stoga su uvijek uredne i pune cvatova, koji se izdižu iznad tamnozelenih duboko urezanih perastih listova. 

Povremeno ih okopam i opljevim te redovito otkidam uvenule cvatove; ako je ljeto sušno, jednom na tjedan ih zalijem. Potkraj ljeta najljepše cvatove ostavljam da u njima dozore sjemenke. Zdrave zrele sjemenke potom uberem...

...ostavim ih u protvanu ili sličnoj plitkoj posudi da se dobro osuše pa ih spremim u staklenku za sljedeću godinu.

Kadifice koje sam nekoliko godina uzgajala oko debla voćaka nakon prvog jesenskog mraza sam uvijek posjeckala, sjemenke ravnomjerno razbacala po gredici, tlo lagano pograbljala i čekala da same niknu iduće godine. Na proljeće, kad bi malo porasle, prorijedila sam ih, a višak biljčica posadila uz rub povrtnjaka. 

Poznato je da izlučevine iz korijenja kadifica rastjeruju nametnike iz tla, posebice nematode. Zbog toga je dobro posijati smrdljivke - samo ime govori da zgnječeno lišće nema baš ugodan miris - na gredice na kojima planiramo posaditi jagode. Prije sadnje jagoda, kadifice u punoj cvatnji valja usitniti i ukopati.

Bakine škare

Kad sam prije 28 godina počela uređivati vrt oko kuće, počela sam prikupljati i vrtni alat i pribor. Što god vidim u trgovinama koje prodaju vrtlarsku opremu pomislim: baš bi mi ta lopatica bila zgodna za grabiti kompost, ova vilasta štihača bi bila izvrsna za pripremu gredica u povrtnjaku, ove vile su odlične za miješanje i prebacivanje materijala u sanduku za kompostiranje, ove male grabljice bi mi baš dobro došle za okopavanje povrća i cvijeća, ove škare mi trebaju za grmlje, a ove za trajnice. Moram si to kupit!
I tako se s godinama u mom vrtlarskom spremištu prikupila lijepa zbirka svega i svačega, potrebnoga i nepotrebnoga. Od štihače do škarica. A od svega toga nagomilanoga alata kad radim u vrtu najčešće koristim samo običnu i vilastu štihaču, obične vile i lopatu, strugalicu, obične stare bakine grablje i običnu malu motičicu. Isto tako je i s priborom. Kad uzgajam flance najčešće koristim staru žlicu, nož, viljušku i drveni štapić.
A za uređivanje i dotjerivanje cvijeća i vrhova grmlja, za sjeckanje biljnih otpadaka koje odlažem na kompostiranje i za usitnjavanje sijena i slame što stavljam kao zastirku za pokrivanje tla na cvjetnim gredicama i u povrtnjaku, godinama sam koristila bakine obične stare velike škare. Oštre vrhove tih škara odrezali smo i zaoblili nekom mašinicom tako da se nisam mogla nabost. Te škare su godinama bile moje glavno, najdraže i najvažnije vrtlarsko oruđe.

A dok sam bakinim škarama sjeckala masu za kompostiranje, misli su mi slobodno vrludale pa su ideje za popunjavanje mojih vrtlarskih litterula tj. listića, same navirale. Na mojoj vrtlarskoj polici na dvorištu uz pribor se uvijek nalazi i mobitel pa sam te ideje za vrtlarske podsjetnike za vrijeme pauze, dok sam pila kavicu, odmah spremala u bilješke u obliku kratkih krokija tj. skica.
No prije nekoliko godina bakine su se škare potrgale i ne mogu se popraviti, odradile su svoje! Pa sam krenula u potragu za novima, koje bi ih trebale zamijeniti. Isprobala sam sve škare koje imam i kupila nekoliko novih, ali ni jedne ne valjaju: jedne gnječe stabljike, druge se iskrivile, trećima ispada feder, četvrte su odmah pukle itd. Tako da još nisam našla dostojnu zamjenu za velike lijepe stare bakine škare.

Suncokret za kompostiranje

S krumpirom, kukuruzom, grahom, duhanom i mnogim drugim biljkama Španjolci su na početku 16. st. iz Južne Amerike u Europu donijeli visoku biljku čvrste stabljike sa srcolikim listovima i velikim glavičastim cvatovima. Vanjski jezičasti cvjetovi velikoga cvata izrazito su žuti, a mogu biti dugački i do 10 cm. Iz središnjih malenih cjevastih cvjetova nastaju plodovi roške - orašci s višemanje sraslom sjemenom lupinom i usplođem. Budući da se veliki žuti cvatovi, ovijeni zelenim listovima što se prekrivaju kao crijepovi na krovu, za cvatnje naginju i okreću prema suncu, biljka je dobila ime suncokret, lat. Helianthus annuus.

Ne poznavajući njegova svojstva, Španjolci, a poslije i ostali europski narodi, sve do 19. st. tu su vrijednu biljku uzgajali u cvjetnjacima za ukras i plodovima hranili ptice jer nisu znali što bi drugo mogli s njom. Da nisu toliko bili zauzeti zatiranjem američkoga domorodačkog stanovništva u potrazi za zlatom, možda bi bili našli malo vremena i da pitaju i zabilježe kako najbolje iskoristiti pojedine biljke, bilo za prehranu ljudi ili kao stočnu hranu, pa i u druge svrhe. Doznali bi da su američki urođenici od suncokretovih sjemenki pravili brašno za kruh i kolače, te ulje za kuhanje i njegu kose. Danas dobro znamo vrijednost suncokreta pa se u mnogim krajevima uzgaja na velikim površinama kao jedna od glavnih ratarskih kultura za proizvodnju kvalitetna jestiva ulja, što sadržava nezasićene masne kiseline, karotinoide, lecitin, vitamine A, D, E i K, te bjelančevine, a ne sadržava kolesterol.

Najveći su svjetski proizvođači suncokreta Rusija, Argentina i SAD, a svi kultivari potječu od divljih predaka koji i danas rastu u gotovo svim dijelovima Sjeverne Amerike, od središnje Kanade do sjevernog Meksika, u prerijama i ostalim sušnim područjima te kao korov na pašnjacima i njivama.
Osim za ljudsku prehranu ulje se rabi i kao sirovina za različite industrijske proizvode, a uljane pogače i glave suncokreta samljevene u brašno vrlo su dobre za prehranu stoke. Suncokret stvara mnogo zelene mase, pa se neke sorte uzgajaju za zelenu krmu i silažu. Osim toga, latice su, pripremljene kao tinktura i čaj, ljekovite jer snižavaju povišenu temperaturu. Ljekovito je i ulje koje ubrzava zacjeljivanje rana, a djeluje i blago laksativno jer pomaže da zaostala hrana prođe kroz crijeva.

No, suncokret nije zanimljiv samo ratarima, veoma je omiljen i u našim vrtovima. Čini se da svi volimo promatrati kako se njegove velike cvatne glavice okreću prema suncu, ujutro prema istoku, a predvečer prema zapadu. U velikom vrtu visoke sorte najbolje pristaju uz plot ili ispred nekog ružnog zida, čak i kao privremena živica ili pregrada pojedinih dijelova vrta, primjerice povrtnjaka.
I u malom se vrtu uvijek može naći dovoljno mjesta za pokoji ukrasni suncokret, visoki i srednje visoki u pozadini ili u sredini, a niski u prednjem dijelu cvjetne gredice.
Manje je, međutim, znano da je suncokret odličan izvor biljnog materijala za kompostiranje. Europski eko-vrtlari vrlo ga jednostavno i jeftino uzgajaju već godinama. U trgovinama koje prodaju hranu za kućne ljubimce mogu se, naime, nabaviti roške običnog suncokreta kao hrana za papige.

Posijte ih u redove, od travnja do lipnja, 3-4 cm duboko, na razmak od 30 cm. Čim biljke narastu 1,20 m visoko, iščupajte ih, otresite što više zemlje s korijenja i naslažite na kompostište. Ako biljke izvadite prekasno, teško ih je iščupati, stabljike su drvenaste i nisu dobre za kompostiranje. Stoga je najbolje posijati suncokret dva do tri puta; do jeseni tako možete uzgojiti mnogo zelene mase, koja sama ili pomiješana s pokošenom travom daje vrlo dobar kompost bogat trajnim humusom. On može zamijeniti stajski gnoj i ostala organska gnojiva pri gnojidbi voćaka, povrća i ukrasna bilja.

 
Ako su pojedini dijelovi vrta preobilno pognojeni organskim gnojem, posebice gnojem peradi i golubova, suncokret će upiti sav višak biljnih hraniva iz tla i pohraniti ga u kompostu. Osim toga, tlo na kojem se uzgaja suncokret za dobivanje zelene mase za kompostiranje, u jesen je rahlo i nezakorovljeno jer ta korisna i lijepa glavočika na površini na kojoj se uzgaja istiskuje sve ostale biljke, posebice jednogodišnje korove.