Kasna jesen

Kad počne obilnije otpadati lišće bukve, breze i ostaloga listopadnoga drveća znamo da je nastupila fenološka kasna jesen koja u našim krajevima u Srednjoj Europi traje od 15. listopada do 1. prosinca. To je razdoblje kad završava vegetacija i biljke se pripremaju za zimsko mirovanje. Noć traje sve dulje, temperature su niže, prestaje kolanje biljnih sokova i stvaranje klorofila u lišću. Zelena boja lišća mijenja se u žutu, smeđu ili grimizno crvenu, ono vene i pada na tlo.

Zbog globalnog zatopljenja temperature zraka i tla mogle bi i u kasnu jesen još uvijek biti znatno više od prosjeka za ovo doba godine. I mali vrtlari, kao i veliki poljoprivredni proizvođači, moraju se na razne načine prilagođavati sve nepovoljnijim vremenskim prilikama, koje onemogućavaju uzgoj povrća, cvijeća i voća onako kako smo navikli.
Ako vrijeme bude povoljno uspjet ćemo obaviti sve zaostale i neophodne radove u našim vrtovima. Jer u korisnom dijelu vrta u kasnu jesen ima još dosta posla, posebice ako je tijekom ljeta bilo prevruće pa nismo uspjeli obaviti sve što je trebalo.
U povrtnjaku ima još dosta povrća za ubrati: salate, endivije, radiča, poriluka, kelja pupčara, brokule, kasne cvjetače, kineskoga zelja, korabice, bijele i žute repe, zimske crne rotkve, rotkvica, špinata, blitve, matovilca, komorača i hrena. Ako ste prije mraza povrće koje dospijeva za berbu prekrili netkanom folijom još neko vrijeme može ostati na gredicama. Prije zimskog zahladnjenja izvadite preostalu ciklu, mrkvu, peršin, celer i pastrnjak pa ukiselite, zamrznite ili spremite u podrum ili odgovarajuće spremište za zimu. Vrtlari u jadranskom području beru i raštiku, zimski kupus i kelj. Na toplijim mjestima njihovih vrtova naći će se još i pokoja rajčica, paprika, patlidžan, tikvica, krastavac i grah mahunar.

Prije zime, za toplih dana bez vjetra, kad svo povrće poberete, prazne gredice raščistite, biljne ostatke odložite u kompostište, pa tlo pognojite organskim gnojivima i duboko preštihajte ili prorahlite vilastom štihačom. Zaražene biljne ostatke ne ostavljajte na gredicama i ne odlažite u kompostište jer se u njima zadržavaju uzročnici biljnih bolesti. Sve zaražene ostatke pokupite i usitnite pa kompostirajte odvojeno, posuto tankim slojem vapna i prekriveno slojem zemlje debelim dvadesetak centimetara. Tako dobiven kompost dobar je za gnojidbu drveća, voćaka, tratine i drugih dijelova vrta na kojima ne uzgajate povrće.
Na prazne gredice dobro je posijati žitarice za zelenu gnojidbu - za popravljanje plodnosti tla jedan od najboljih ozimih usjeva je raž - osobito ako je tlo jako glinasto ili pjeskovito. U ožujku, 2 do 3 tjedna prije sjetve i sadnje povrća, raž treba pokositi, isjeckati, ostaviti nekoliko dana da pokošena masa uvene, pa uštihati. Pokošenu masu prije ukopavanja poprskajte gnojnicom od koprive, vrbe, stolisnika, breze i gaveza kako bi se što prije u tlu razgradila. Zelenom gnojidbom tlo se obogaćuje biljnim hranivima, korisnim bakterijama i humusom, pa pjeskovita tla postaju kompaktnija i bolje zadržavaju vodu.

Niste li dospjeli u ranu jesen, sada prebacite, prorahlite i prozračite kompost. Zreo kompost pritom odvojite i utrošite za gnojidbu cvjetnjaka, a polurazgrađene otpatke dodajte u novu hrpu koju ste u drugom sanduku naslagali tijekom ljeta.
Višegodišnje povrće i začinsko bilje, kao rabarbaru, timijan, metvicu, matičnjak i kadulju, osobito ako se jako raširilo, razmnožite dijeljenjem i presadite.
Ako imate klijalište, niste li dosad, ispraznite ga i dezinficirajte. Za zagrijavanje klijališta sljedeće vrtlarske sezone, nabavite i prikupljajte bioenergetski materijal: stajski gnoj, gnoj peradi, nezaražene otpatke iz vrta, slamu, kukuruzovinu, komušine, lišće i slično. Do punjenja klijališta u veljači, sav prikupljeni materijal, dok je još suh, prekrijte plastičnom folijom.

Blaga klima u jadranskom području omogućuje i u studenom sjetvu mrkve, peršina, matovilca, graška i boba te sadnju češnjaka, luka srebrnjaka, lučica za mladi luk, ozimoga kelja i salate. U kopnenom području u studenom više ne možemo sijati povrće na otvoreno. No u tunele i plastenike možete posaditi lučice za mladi luk, presadnice ozimoga kelja i zimske salate, češnjak i luk srebrnjak te posijati špinat i matovilac.
U voćnjaku valja obaviti važne kasnojesenske radove. Poberite dunje i zimske sorte jabuka i krušaka. Berite ih na vrijeme kako bi se što dulje očuvale u skladištima i izgradile specifičan okus. Kasne sorte mogu podnijeti kratkotrajan mraz do - 3°C, no ne smijete iz brati dok su u takvom ledenom stanju. Dunje berite za suha vremena, tek kad kožica plodova okolo-naokolo bude žute boje.

U jadranskom području u kojem vlada mediteranska klima počinje berba maslina. Pritom je važno odrediti najpovoljniji trenutak za berbu kako bi dobili što kvalitetnije ulje. Vrijeme je i za berbu aktinidija i ranih sorti mandarinki.
Voćke, posebice starija i zapuštena stabla, nakon otpadanja lišća potkraj listopada počnite orezivati, a debla premažite vapnom ili biodinamičkom pastom. Otpale plodove pokupite i preradite ili odložite na kompost, a otpalo lišće ispod voćaka pograbljajte i također uklonite jer u njemu prezimljuju štetnici i bolesti voćaka.
Pred kraj vegetacije kupina, poslije berbe, sve izdanke koji su dali rod u ovoj vegetacijskoj sezoni, trebalo bi odrezati u razini tla. Valja odrezati i sve oštećene, polomljene i slabije izdanke koji su izrasli ove godine. Nakon rezidbe iznesite ih iz nasada i spalite. Prorijedite ovogodišnje izdanke, suvišne odstranite, a ostale ostavite da obrastaju rodnim pupovima i sazrijevaju za sljedeću godinu.
Poslije berbe i završene vegetacije, do konca studenoga, ovisno o stanju tla, obavite jesensku gnojidbu i obradu tla u voćnjaku. Nije li tlo smrznuto i nema li snijega, osobito u jadranskom području, to se može učiniti i tijekom cijele zime. Budete li tlo obrađivali ručno, štihajte 15 do 30 cm duboko, pri čemu se smije prikratiti korijen i potaknuti njegovo razgranjivanje. Ako je tlo u voćnjaku zastrto organskim pokrovom, u jesen ga odgrnite, tlo pognojite i okopajte, pa pokrivku obnovite tako da bude debela oko 15 cm. Prije obrade tlo pognojite organskim i mineralnim gnojivima. Stajski gnoj, kompost i ostala organska gnojiva obogaćuju tlo humusom, mikroorganizmima i gujavicama te poboljšavaju plodnost tla.
Prva polovica studenoga najbolje je vrijeme za sadnju voćaka jer se u to doba sadnice vade iz rasadnika i utrapljuju u prodajnim centrima. Ako ih budete kupovali, birajte dobro razvijene zdrave sadnice i odmah ih posadite. Voćke posađene u jesen brzo obnavljaju korijenov sustav, jer korijen u jesen intenzivno raste pa brzo zarastaju ozljede nastale prilikom vađenja sadnica iz tla u rasadniku.

Kad otpadne lišće možete započeti rezidbu starijih voćaka koje valja prorijediti i pomladiti. Pograbljajte otpalo lišće, pokupite sve otpale plodove, osobito one zaražene monilijom i drugim bolestima.
U kasnu jesen ima još posla i u ukrasnom dijelu vrta. Okopajte ukrasno grmlje, a ruže zagrnite zemljom i prekrijte granama četinjača. Cvjetnjake do kraja listopada treba raščistiti, pokupiti otpalo lišće i stabljike trajnica, počupajte sve osušene nadzemne dijelove jednogodišnjega cvijeća, usitnite i odložite u kompostište. Prazne i nove cvjetnjake prekopajte i pripremite za sadnju novoga cvijeća u jesen ili na proljeće.
Potkraj listopada odrežite stabljike dalija 15 cm iznad tla, izvadite gomolje i ostavite pod nadstrešnicom da se dobro osuše pa ih spremite u papirnate vrećice i odložite u tamno, suho, prohladno i zračno spremište na prezimljavanje.

Želite li dodati u ukrasni dio vrta neku novu vrstu ili sortu listopadnog ukrasnog drveća, grmlja i ruža, početak studenoga najbolje je vrijeme za sadnju. Pritom ih dobro zalijte kako bi mlaz vode iz kante zatvorio šupljine u tlu nastale pri sadnji. Time će se ujedno i korijenje dobro obložiti zemljom što će ubrzati ukorijenjavanje
Kad ih budete kupovali pazite na izgled biljke, veličinu i razvijenost korijena, a pri sadnji pažljivo odaberite mjesto, dovoljno udaljeno od ostalih biljaka u blizini, iskopajte dovoljno veliku jamu i ne štedite na kompostu. Posađeno će se bilje do proljeća dobro ukorijeniti - dok biljke miruju šok presađivanja je najmanji - i sljedeće godine na vrijeme započeti vegetaciju.

Pri sadnji posebno pazite da sadnice koje su bile u loncima posadite tako duboko da razina zemlje u loncu bude u razini sa zemljom. Sadnice ukrasnoga bilja nakon sadnje zagrnite slojem zemlje visokim oko 30 cm za zaštitu od hladnoće tijekom zime.
U prvom desetodnevlju studenoga, ako to niste učinili potkraj listopada, još možete posaditi trajnice, narcise i tulipane.

Tlo u cvjetnjacima s trajnicama na početku studenoga još jednom ako je potrebno plitko prorahlite i uklonite nisko nepoželjno bilje. Tlo među trajnicama prekrijte tankim slojem usitnjena lišća koje će višegodišnje cvijeće tijekom zime štititi od hladnoće. Trajnice prikratite tek u rano proljeće, ostavite uvelo lišće i stabljike kao zaštitu i zimski ukras vrta.
Osim toga, odrežete li stabljike kasnocvatućih trajnica u jesen, primjerice zvjezdana, mogle bi izbiti nove mladice koje će za hladne zime stradati. Ako zima bude hladna i ne bude li snijega koji bi zaštitio trajnice od smrzavanja, obložite ih usitnjenim grančicama četinjača.
Travnjak u kasnu jesen valja još jednom pokositi. Kosilicu namjestite na viši položaj kako biste pritom usitnili svo otpalo lišće. Sve pograbljajte i odložite u sanduk na kompostiranje; usitnjeno lišće i trava brže će se razgraditi i zauzeti manje mjesta u kompostištu.
Novi vrtlari, koji ove godine osnivaju svoj prvi vrt, trebali bi površinu na kojoj će uzgajati povrće, cvijeće i voćke rigolati, dakle prorahliti na dubinu dviju štihača, i ukopati stajnjak ili slično organsko gnojivo, što će se polako u sljedeće tri godine razgrađivati i zadržavati vodu. Površinski sloj pritom obogatite zrelim stajnjakom ili kompostom, a donji sloj prorahlite. Ako je tlo izrazito glinasto ili pjeskovito, na donji sloj tla položite dodatan što deblji sloj gnoja, natrula sijena ili slame, gruba, nezrela komposta ili lišća, što će tijekom godine zadržavati vodu, polako se razgrađivati i obogatiti tlo trajnim humusom. Preko zime novopreštihane gredice ostavite u gruboj brazdi, a na proljeće tlo prorahlite vilastom štihačom, po potrebi plitko prekopajte, usitnite grabljicama i pripremite za sjetvu i sadnju

Najkasnije sredinom studenoga trebalo bi izvaditi rizome kana koje su rasle na gredicama i odložiti ih na zimovanje u suh i umjereno vlažan podrum. Kane u posudama, kao i ostale biljke u loncima koje su tijekom ljeta bile na balkonu i na terasi, sklonite na zimovanje u odgovarajuću hladnu prostoriju u kući, u kojoj temperatura nije viša od 15ºC.

Osjetljivo ukrasno bilje na dvorištu u kasnu jesen obložite slamom ili kartonom te omotajte jutenim vrećama, starim dekama i sličnim komadima debelog platna kako ne bi došlo do smrzavanja korijena tijekom zime, ako temperature budu znatno niže od 0ºC. 

Ukrasne biljke u posudama u kući više ne bi trebalo prignojavati, sve do ožujka, jer u kasnu jesen i zimi nema dovoljno svjetla za rast zdravih izbojaka. Ni obilno zalijevanje nije više preporučljivo, osobito biljaka koje prezimljuju u hladnim prostorijama; uvijek prije zalijevanja provjerite prstom je li površinski sloj supstrata u loncu zasušen. Osim toga, voda ne smije nakon zalijevanja ostati u podlošku, jer to može prouzročiti truljenje korijenja.

E da! Lijepo smo mi to sve što bi trebalo učiniti u kasnu jesen nabrojili u ovom podsjetniku. A što će od svega toga vrijedne vrtlarice i vrtlari – i stari i novi - uspjeti obaviti, to ćemo vidjeti: jer sve ovisi o vremenu i o našem zdravlju. Sretno!

Cikla

Kad se lišće cikle počne sušiti i prigibati prema tlu, znak je to da je korijen posve razvijen i da je vrijeme za vađenje. Što se prije izvadi, dok je korijenje mlado i nježno, promjera ne većeg od 5 cm, to je boljega okusa.
Rana cikla posijana u proljeće vadi se cijelo ljeto, i to čim korijenje odeblja na promjer od 3 cm. Kasne sorte za zimsku potrošnju sijemo ljeti, sve do početka kolovoza, a za vađenje dospijevaju sredinom listopada i u studenom. Na jednome četvornom metru povrtnjaka možete uzgojiti najmanje 3-4 kg korijena.
Na jadranskom području, na žaštićenim položajima, posebice za veoma blagih zima, ciklu u jesen nije potrebno vaditi. Ostavite je da i dalje raste i vadite prema potrebi.

Cikla ne podnosi niske temperature, korijenje se smrzne već pri temperaturi -2°C, pa je najčešće skladištimo, zamrzavamo ili kiselimo za potrošnju tijekom zime. 

Za dulje čuvanje ciklu vadite na vrijeme, prije no što korijenje postane vlaknasto i drvenasto. Vadite je štihačom za suha vremena, lagano otresite zemlju i ostavite da se dobro prosuši. Oštećeno korijenje odvojite i odmah potrošite ili zamrznite. 

Listovi cikle također su jestivi i jednako vrijedni kao i korijenje. Stoga svježe mlado lišće cikle ne bacajte, nego ga pripremite kao blitvu ili špinat. 

Samo zdravo korijenje pripremite za skladištenje u podrumu, spremištu, klijalištu, u jami ili u trapu. Pažljivo odvojite preostalu nalijepljenu zemlju, a osušeno lišće odrežite oko 3 cm iznad korijena. Tanki donji korjenčić ostavite netaknut. Dok ciklu prenašate pazite da se ne natuče, kako u skladištu ne bi ubrzo istrunula. 

Svježa cikla u 100 g  korijena sadržava oko 82 g vode, 1,5 g bjelančevina, 0,1 g masti, 9,4 g ugljikohidrata i 2,5 g vlakana. Energetska vrijednost cikle je mala: 100 g svježe cikle daje samo 45 kcal. Lako je probavljiva, a sadržava gotovo sve minerale: kalij, fosfor, kalcij, magnezij, željezo, mangan, fluor, sumpor, jod, brom, litij, rubidij, cezij, stroncij i selen. Sadržava i kobalt, važan za stvaranju vitamina B12, te vitamine B1, B2, B6, vitamin C, pantotensku kiselinu te druge korisne i ljekovite tvari. 

Kuhanjem cikle u vodi dio ljekovith tvari se gubi, pa bi najbolje bilo ciklu jesti sirovu, naribanu, začinjenu samo limunovim sokom. 

Velik dio ljekovitih tvari u korijenju zadržat će se ako ciklu umotanu u alufoliju ispečete u pećnici. 

Korijenje cikle u hladnjaku u plastičnoj vrećici možete očuvati 7 - 10 dana, a lišće dva dana. Kuhanu i oguljenu ciklu u hladnjaku ne čuvajte dulje od sedam dana. 

U zamrzivaču, cijela ili narezana, poškropljena octom ili limunovim sokom, cikla može potrajati do 10 mjeseci.

Najpovoljnija je temperatura za čuvanje cikle 0 - 2°C. Vlažnost zraka mora biti oko 90 % jer cikla u suhom skladištu lako gubi vodu i namreška se. To se može izbjeći spremite li ciklu u umjereno vlažni pijesak. Zdravo i neoštećeno korijenje u dobrom se spremištu može očuvati sve do ožujka. 

Da je cikla, lat. Beta vulgaris var. conditiva, ljekovita jestiva biljka poznato je već od antičkih vremena. Jedan je od najboljih prirodnih lijekova za ublažavanje anemije, pomaže u liječenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripe, povoljno utječe na živce i rad mozga, a potiče rad želuca, crijeva i žuči. 

Antocijani, pigmenti koji cikli daju crvenu boju, utječu na obnavljanje krvi, suzbijaju rast stanica tumora i prirodno su sredstvo za zaštitu i otklanjanje posljedica štetnog zračenja. 

Osim toga, betain i betanin iz cikle pomažu u učvršćenju krvnih žila, reguliranju krvnog tlaka, smanjuju kolesterol u krvi, potiču metabolizam i rad jetara, a jačaju i obrambeni sustav organizma. 

Salata od cikle

Za salatu od cikle za četiri osobe pripremite:

750 g cikle, po mogućnosti što sitnije 

4 lista lovora

15 cijelih zrna pimenta

15 klekinja (bobica borovice)

4 žlice ulja 

sok od pola limuna

3 žlice vinskoga octa

1 žlica meda

2 male crvene jabuke

2 mala kisela krastavca

1 mala glavica crvenog luka. 

Odstranite listove i korijenje, pa ciklu dobro operite. 

Lovor, piment i klekinje stavite u malu platnenu vrećicu, pa skupa s vrećicom kuhajte u ½ litre posoljene vode dok ne zavrije. 

Dodajte ciklu i kuhajte 15 - 30 minuta dok korijenje ne omekša. 

Kuhanu ciklu potopite u hladnu vodu, oljuštite i narežite na ploškice. 

Pomiješajte ulje, limunov sok, ocat, sol i med za preljev. 

Nasjeckajte jabuke, kisele krastavce i luk, pa sve sastojke prelijte pripremljenim preljevom. Lagano promiješajte pa do posluživanja poklopljenu salatu ostavite najmanje pola sata na hladnom kako bi sastojci upili fini preljev. 

Kana

Svojom egzotičnom elegancijom sve ostale krasnice u vrtu nadmašuje kana, lat. Canna indica, impozantna višegodišnja zeljasta biljka podrijetlom iz gorovitih tropskih predjela Srednje i Južne Amerike. Dok u našim primorskim krajevima odebljale podzemne stabljike, rizomi, prezimljuju na gredicama, u hladnijim ih krajevima moramo izvaditi u jesen i zimi čuvati u hladnim prostorijama. Kao i gomoljaste begonije, razmnožavamo ih u ožujku - svaki rizom razrežemo na onoliko dijelova koliko ima pupoljaka - i uzgajamo u posudama na toplu. Na cvjetne gredice, u velike posude na dvorištu, na terasi ili na balkonu sadimo ih potkaj travnja ili u svibnju, kad više nema opasnosti da mraz ošteti kanino osjetljivo lišće. Pri sadnji svakoj biljci osigurajte 50 cm²  jer su vrlo bujne; neki kultivari mogu biti viši od 150 cm. Osigurajte im hranjivo tlo i mnogo vode dok rastu, te po potrebi prihranjujte tekućim gnojivom.

Ne samo krupni asimetrični cvjetovi, žuti, ružičasti, narančastocrveni ili žarkocrveni, skupljeni u klasove nalik na one u gladiola, nego i tamnozeleno, svijetlozeleno, žutozeleno ili crvenosmeđe, veliko, vrlo upadljivo, dekorativno kanino lišće privlači našu pozornost. Stoga ih posadite na sunčano, pogledima izloženo mjesto na cvjetnoj gredici ili u veliki keramički lonac, stari ćup ili bačvicu u kut terase ili balkona. 

Neobična kana ne pristaje u svaki cvjetnjak, već joj valja brižljivo izabrati pratnju: biljke koje također djeluju pomalo egzotično, kao patuljaste cinije, sitnocvatuće petunije, verbene, lijepi dečki, ukrasni duhan i niske skrletne kadulje. Ako ih posadite ispred kana, one cijelo ljeto čine neumornocvatuće jastučiće i slapove. 

Uz kane ili iza njih pristaju i visoke dalije, gladiole, ukrasni mnogocvjetni suncokret ili egzotično grmlje.

Brojnim kultivarima, nastalim križanjem različitih vrsta iz roda kana ne mogu se više točno ustanoviti ishodne vrste, pa se svi vode pod zajedničkim latinskim imenom Canna x generalis. Najpoznatiji su kultivari brillant, visok oko 110 cm, s krvavocrvenim cvjetovima, wyoming, visok oko 120 cm, smeđecrvenog lišća s narančastim cvjetovima, goldenfinger, visine oko 110 cm, sa zelenožutim lišćem i zlatnožutim cvjetovima, goldenbird žutih cvjetova s crvenosmeđim pjegama, hercules crvenih cvjetova i purpurnih listova te lucifer, patuljasti kultivar, koji nije viši od 60 cm, svjetlucavocrvenih cvjetova sa žutim rubom.

Budući da nije otporna na hladnoću, kana u našem kopnenom području ne može prezimjeti u vrtu i na otvorenome. Poslije prvog jesenskog mraza biljke pažljivo iskopajte i ostavite ih da se osuše pod nadstrešnicom zaštićene od hladnoće.

 

Nemojte odmah odrezati stabljike da se mjesto reza ne zarazi gljivicama koje bi prouzročile truljenje. Odrežite ih desetak cm iznad podanka tek kad se posve osuše, pa složite u sandučić i prekrijte suhim pijeskom ili tresetom. Temperatura u prostoriji u koju ćete kane spremiti ne bi smjela biti viša od 8 -10°C.

U ožujku podanke razdijelite i posadite u svježu zemlju za cvijeće. Potaknite ih na novi rast smjestivši kane na toplo. U vrt ih ponovno posadite tek kad prođe opasnost od kasnoproljetnog mraza.

Posadite češnjak

Češnjak, lat. Allium sativum, vrlo je stara poljoprivredna biljka podrijetlom iz srednje Azije i Sredozemlja, odakle se proširio po cijeloj Europi. Uzgajali su ga i njegovu ljekovitost poznavali već stari Egipćani, Grci i Rimljani. Sitne crne sjemenke najčešće su sterilne, pa se češnjak u našim krajevima razmnožava vegetativno, sadnjom malih lučica, česana.

Dok se proljetni uskolisni češnjak sadi u ožujku, jesenski širokolisni valja posaditi potkraj rujna ili na početku listopada, na sunčane gredice, na glinasto-pjeskovito, nanosno, duboko, propusno i toplo vrtno tlo na kojem se zimi ne zadržava voda, nakon krumpira, kupusa i drugih kultura koje ste prošle godine obilno pognojili stajskim gnojem.

Česna sadite u pripremljene brazde na dubinu od 4 - 5 cm. Razmak između redova neka bude 15 - 20 cm, a između česana u redu 10 -15 cm. Za jedan red duljine oko 4 m odnosno za svaki četvorni metar gredice pripremite 50–60 česana ili 8 -10 glavica. Za sadnju birajte samo vanjska krupna česna, a razdvojite ih neposredno prije sadnje.

   

Gredice prije sadnje duboko preštihajte, pognojite s 10 l/m2 komposta, a slabije plodnim tlima dodajte i 50 g mineralna gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, npr. florin 1 ili 5 s dodatkom sumpora, koji je češnjaku nužan za normalan rast i razvoj. 

Češnjak nikne 10-15 dana nakon sadnje, a zimi podnese i vrlo niske temperature; pod debelim snježnim pokrivačem čak i niže od -25°C. 

Za vegetacije ga okopajte 2-3 puta, ali ne češće jer ne podnosi prečesto okopavanje. Vadite ga u srpnju i kolovozu kad lišće požuti, a stabljika omekša i uvene. 

Ne smije se čekati da posve uvene jer se tada lišće otkida od glavice i pojedina česna se razdvajaju, a prezreli se češnjak zimi teško čuva. 

Osim za dobivanje glavica, jesenski se češnjak često uzgaja i za potrošnju zelen, kao i mladi luk.

Maćuhice

Vrtne maćuhice, lat. Viola x wittrockiana, kratkovječne zeljaste trajnice iz biljne porodice ljubica, lat. Violaceae, pripadaju skupini dvogodišnjega cvijeća. Veoma su otporne, zimi podnose do - 23 Celzijeva stupnja, lako ih je održavati na cvjetnim gredicama, ne napadaju ih štetni kukci i ne stradaju od biljnih bolesti.
Sve to, a posebice lijepi cvjetovi s crvenim, ružičastim, žutim, narančastim, crvenosmeđim, bijelim, plavim, ljubičastim, jednobojnim ili dvobojnim baršunastim laticama, što cvatu u doba kad nema mnogo drugoga cvijeća, čini maćuhicu jednom od najpopularnijih cvjetnica za gredice.

Sijemo ih u srpnju u sandučiće ili na gredice zaštićene od jakog sunca, jednom pikiramo u lončiće, a na gredice sadimo u rujnu i listopadu na razmak 10 - 15 cm.



Budući da nisu više od dvadesetak centimetara, vrlo su pogodne za sadnju na prednje dijelove cvjetnih gredica i za obrubljivanje vrtnih staza, a često ih kombiniramo s lukovičastim cvijećem.
Često procvatu već u jesen, a nastave s cvatnjom u proljeće nakon otapanja snijega.



Nema li snijega, i zimi uljepšavaju naše balkone, terase, prozore, vrtove, gradske parkove i trgove.



Nježne maćuhice nisu izbirljive; uspijevaju i na manje plodnim tlima, na suncu i u polusjeni. Ne odgovaraju im jedino visoke ljetne temperature.
Budete li ih uzgajali na vrlo laganim pjeskovitim tlima, dodajte malo komposta i tlo oko biljaka malčirajte kako bi se vlaga u tlu dulje zadržavala i sprečavala venuće maćuhica za sunčanih dana.
Dok cvatu redovito uklanjajte ocvale cvjetove kako biste produljili cvatnju i spriječili biljke da stvaraju sjemenke.

Kineski kupus

Budući da kineskom kupusu, lat. Brassica rapa ssp. pekinensis, spontanom križancu postrne repe i kineske raštike, pogoduje prohladno vrijeme s mnogo vlage u tlu i zraku, u našim ga je krajevima, i kopnenim i primorskim, bolje uzgajati u jesen nego u proljeće. Naime, za oblikovanje lijepih ovalnih ili valjkastih glavica najpovoljnija je temperatura 16 do 20°C. Pri temperaturama višim od 25°C one postanu rahle i na lisnim se rubovima javlja palež. Osim toga, ljeti kad dan traje dulje od 12 sati, te zimi kad je temperatura zraka niža od 13°C, kineski kupus brzo "bježi u sjeme". 

 

Budete li ipak kineski kupus uzgajali u proljeće, izaberite kultivare kratke vegetacije otporne na prijevremeno prorastanje. Presadnice uzgojite u zaštićenu prostoru, u kojem temperatura ne smije biti niža od 13°c, a sijte što ranije, u siječnju i veljači. 

Budući da većina malih vrtlara ne može tako rano uzgojiti dobre presadnice, jednostavnije je kineski kupus posijati ljeti, najkasnije u posljednjem desetodnevlju srpnja, izravno na gredicu za zeljasto povrće, na plodno tlo bogato humusom. Razmak između redova neka bude 30 do 40 cm. Sitne sjemenke posijte na rijetko, a kad se razviju 3 do 4 lista biljke prorijedite na razmak od 30 do 40 cm. Redovito ih okopavajte i pljevite kao i ostale zeljarice.

Kad glavice dosegnu težinu 200 - 300 g, od rujna do studenoga u kopnenim krajevima, a do sredine prosinca u jadranskom području, berite ih kako dospijevaju, a prije no što počnu prorastati. Na jednom četvornom metru možete ubrati 1,5 - 3 kg, odnosno u jednom redu duljine 4 metra 10  do 13 lijepih velikih glavica kineskoga zelja. Prije jačih mrazova - kineski kupus ne podnosi temperature niže od - 5°C - sve glavice za suha vremena izvadite s korijenom. Prikratite vrhove korijenja, uklonite natrulo i oštećeno lišće, ovijte svaku biljku novinskim papirom, pa ih okomito složite u letvaricu ili sličan drveni sanduk i spremite u hladan podrum. 

Ako kineskoga zelja imate malo, odrežite korijen pa glavice ovijte prianjajućom plastičnom folijom da ne uvenu i čuvajte nekoliko dana u hladioniku. Pofureno i ohlađeno lišće možete i zalediti kao i lišće kelja i ostalih zeljarica. 

 

Kineski je kupus dijetalno povrće, ima veliku prehrambenu vrijednost, sadržava važne aminokiseline kao što je arginin i lizin te druge bjelančevine, ugljikohidrate u obliku jednostavnih šećera, karotin, vitamine B1, B2, B3 te niacin, a obiluje i mineralima: kalcijem, željezom, fosforom i fluorom. 

Stoga ga svrstavamo ne samo u vrlo hranjivo nego i u vrlo ljekovito i lako probavljivo povrće, pa se može preporučiti i osobama sa želučanim i crijevnim tegobama.