Gredica u obliku kratera

Gredica u obliku kratera, iznutra udubljena, a izvana obrubljena uzdignutom zemljom i ogradnim zidićem, na nepovoljnim položajima zaštićuje bilje od vjetra i hladnoće, osobito u rano proljeće i kasnu jesen, pa se povrću i cvijeću koje se u njoj uzgaja u hladnijim područjima produljuje vegetacija. Oblikujte ju u sunčanom dijelu vrta, na rahlu i plodnu vrtnu tlu. U sredinu buduće udubljene kružne gredice zabodite kolčić pa uz pomoć još jednog kolčića i špage dugačke 1 - 1,5 m iscrtajte krug promjera 2 - 3 m. Potom motikom postružite zemlju od sredine prema rubu kruga tako da gredica u sredini bude oko 15 - 20 cm dublja, a uz rub oko 30 - 40 cm viša od razine okolnoga tla. Kako se uzdignuto tlo na valjskom rubu gredice ne bi urušavalo, okruglu gredicu u obliku kratera ogradite niskim betonskim elementima, drvenom niskom palisadom ili kamenom. Središnji dio gredice prorahlite vilastom štihačom, a sirovo neplodno tlo obogatite zrelim kompostom kojega valja plitko ukopati. Na kraju tlo usitnite grabljama i vaša nova gredica u obliku kratera pripremljena je za sjetvu i sadnju.
Budući da ćete dok njegujete biljke morati ulaziti u unutrašnjost gredice, u njezinu sredinu kružno položite kamenje po kojemu ćete hodati. Kamenje se danju, osobito ono tamnije, zagrijava, a noću se prikupljena toplina iz njega oslobađa u okolinu, pa u krateru vlada povoljna mikroklima. Kako biste očuvali prikupljenu toplinu, osobito u područjima s nepovoljnom klimom u kojima se bojimo kasnih proljetnih mrazova, na početku vrtlarske sezone kad počnete sijati rano povrće i uzgajati presadnice cvijeća i povrća, krater prekrijte prozirnom folijom. U sredinu gredice zabijte jedan kolac, na njega stavite preokrenutu plastičnu kantu, pa preko cijeloga kratera navucite foliju. Uz vanjski rub foliju učvrstite kamenjem ili opekama i dobili ste okruglo klijalište u kojemu možete uzgajati presadnice osjetljiva cvijeća i povrća.

Ilustracija K. Skozret

Povrće i cvijeće u okrugloj udubljenoj gredici uvijek sijte i sadite u kružne redove, i to tako da visoke biljke uvijek budu u sredini, a niske uz rub zbog boljeg osvjetljenja. Biljke s velikim lišćem i plodovima, kao tikve i slično, također možete uzgajati u krateru, ali samo po nekoliko, tako da ostane dovoljno prostora i za ostale kulture, kako biste u krateru u povoljnim uvjetima uzgojili što više raznovrsna povrća. Pri uzgoju povrća na gredici u obliku kratera, kao i na ravnim gredicama, poštujte dobro isplaniran plodored. U rano proljeće, primjerice, uzgajajte rotkvice, salatu i špinat. Kad to poberete, u sredinu kratera kao glavnu kulturu možete posaditi presadnice rajčica ili krastavaca, kojima je potrebno mnogo topline, a zbog povoljnijih uvjeta uzgoja to možete učiniti tri tjedna prije nego na otvorenom. Uz rub gredice u svibnju posijte niski grah mahunar, koji nema tako velike potrebe za toplinom. Nakon berbe glavne kulture krater iskoristite za uzgoj zimske salate. 

U krateru uspijeva mnogo više povrća nego na ravnoj gredici jer je uzgojna površina veća, a zbog dodatne topline povoljniji su uzgojni uvjeti. Stoga je takva gredica veoma povoljna i za uzgoj višegodišnjega začinskog i ljekovitog bilja, npr. metvice, matičnjaka, kadulje, lavande i drugih, koje možete posaditi uz rub gredice i oblikovati nisku mirisnu živicu.

Suncokret za kompostiranje

S krumpirom, kukuruzom, grahom, duhanom i mnogim drugim biljkama Španjolci su na početku 16. st. iz Južne Amerike u Europu donijeli visoku biljku čvrste stabljike sa srcolikim listovima i velikim glavičastim cvatovima. Vanjski jezičasti cvjetovi velikoga cvata izrazito su žuti, a mogu biti dugački i do 10 cm. Iz središnjih malenih cjevastih cvjetova nastaju plodovi roške - orašci s višemanje sraslom sjemenom lupinom i usplođem. Budući da se veliki žuti cvatovi, ovijeni zelenim listovima što se prekrivaju kao crijepovi na krovu, za cvatnje naginju i okreću prema suncu, biljka je dobila ime suncokret, lat. Helianthus annuus.

Ne poznavajući njegova svojstva, Španjolci, a poslije i ostali europski narodi, sve do 19. st. tu su vrijednu biljku uzgajali u cvjetnjacima za ukras i plodovima hranili ptice jer nisu znali što bi drugo mogli s njom. Da nisu toliko bili zauzeti zatiranjem američkoga domorodačkog stanovništva u potrazi za zlatom, možda bi bili našli malo vremena i da pitaju i zabilježe kako najbolje iskoristiti pojedine biljke, bilo za prehranu ljudi ili kao stočnu hranu, pa i u druge svrhe. Doznali bi da su američki urođenici od suncokretovih sjemenki pravili brašno za kruh i kolače, te ulje za kuhanje i njegu kose. Danas dobro znamo vrijednost suncokreta pa se u mnogim krajevima uzgaja na velikim površinama kao jedna od glavnih ratarskih kultura za proizvodnju kvalitetna jestiva ulja, što sadržava nezasićene masne kiseline, karotinoide, lecitin, vitamine A, D, E i K, te bjelančevine, a ne sadržava kolesterol.

Najveći su svjetski proizvođači suncokreta Rusija, Argentina i SAD, a svi kultivari potječu od divljih predaka koji i danas rastu u gotovo svim dijelovima Sjeverne Amerike, od središnje Kanade do sjevernog Meksika, u prerijama i ostalim sušnim područjima te kao korov na pašnjacima i njivama.
Osim za ljudsku prehranu ulje se rabi i kao sirovina za različite industrijske proizvode, a uljane pogače i glave suncokreta samljevene u brašno vrlo su dobre za prehranu stoke. Suncokret stvara mnogo zelene mase, pa se neke sorte uzgajaju za zelenu krmu i silažu. Osim toga, latice su, pripremljene kao tinktura i čaj, ljekovite jer snižavaju povišenu temperaturu. Ljekovito je i ulje koje ubrzava zacjeljivanje rana, a djeluje i blago laksativno jer pomaže da zaostala hrana prođe kroz crijeva.

No, suncokret nije zanimljiv samo ratarima, veoma je omiljen i u našim vrtovima. Čini se da svi volimo promatrati kako se njegove velike cvatne glavice okreću prema suncu, ujutro prema istoku, a predvečer prema zapadu. U velikom vrtu visoke sorte najbolje pristaju uz plot ili ispred nekog ružnog zida, čak i kao privremena živica ili pregrada pojedinih dijelova vrta, primjerice povrtnjaka.
I u malom se vrtu uvijek može naći dovoljno mjesta za pokoji ukrasni suncokret, visoki i srednje visoki u pozadini ili u sredini, a niski u prednjem dijelu cvjetne gredice.
Manje je, međutim, znano da je suncokret odličan izvor biljnog materijala za kompostiranje. Europski eko-vrtlari vrlo ga jednostavno i jeftino uzgajaju već godinama. U trgovinama koje prodaju hranu za kućne ljubimce mogu se, naime, nabaviti roške običnog suncokreta kao hrana za papige.

Posijte ih u redove, od travnja do lipnja, 3-4 cm duboko, na razmak od 30 cm. Čim biljke narastu 1,20 m visoko, iščupajte ih, otresite što više zemlje s korijenja i naslažite na kompostište. Ako biljke izvadite prekasno, teško ih je iščupati, stabljike su drvenaste i nisu dobre za kompostiranje. Stoga je najbolje posijati suncokret dva do tri puta; do jeseni tako možete uzgojiti mnogo zelene mase, koja sama ili pomiješana s pokošenom travom daje vrlo dobar kompost bogat trajnim humusom. On može zamijeniti stajski gnoj i ostala organska gnojiva pri gnojidbi voćaka, povrća i ukrasna bilja.

 
Ako su pojedini dijelovi vrta preobilno pognojeni organskim gnojem, posebice gnojem peradi i golubova, suncokret će upiti sav višak biljnih hraniva iz tla i pohraniti ga u kompostu. Osim toga, tlo na kojem se uzgaja suncokret za dobivanje zelene mase za kompostiranje, u jesen je rahlo i nezakorovljeno jer ta korisna i lijepa glavočika na površini na kojoj se uzgaja istiskuje sve ostale biljke, posebice jednogodišnje korove.

Zidano kompostište

Poslije gradnje kuće često ostane hrpa suvišne, obične ili fasadne, opeke. Ne znate li što biste s njom, uporabite je za gradnju čvrsta, stabilna, trajna kompostišta. Svim organizmima koji sudjeluju u razgradnji organske mase i nastajanju vrtlareva "smeđeg zlata" pogoduju ujednačena temperatura i vlažnost. Stoga za novo kompostište izaberite zaklonjeno mjesto koje će ljeti biti zasjenjeno zelenilom, a zimi obasjano suncem. Dobro će poslužiti bilo koje srednje bujno listopadno drvo, visoki cvatući grm ili lijepa penjačica na drvenoj kontrukciji.
Sazidajte dva ili tri odjeljka, svaki po 1 m visine, te 1 - 1,5 m širine i duljine. Prije zidanja izbetonirajte temelj dubok najmanje 30 cm. Ne zaboravite ni otvore za prozračivanje.



Sprijeda kompostište zatvarajte daskama koje se mogu lako postavljati i izvlačiti. Biljne otpatke iz vrta i kuhinje odlažite za početak u prvi odjeljak. Za 6 mjeseci masu premjestite u drugi odjeljak, a nove otpatke opet slažite u prvi. Poslije sljedećih 6 mjeseci kompost u drugom odjeljku trebao bi biti zreo. Premjestite ga u treći odjeljak do uporabe u vrtu, pa masu iz prvog odjeljka opet prenjestite u drugi.


                                 Ilustracije: Krešo Skozret

Budete li tako postupali, a ne miješali nove i odležane otpatke, uvijek ćete imati dobar zreo tamnosmeđi kompost. Koristite ga redovito za gnojidbu povrća, ukrasna grmlja, drveća, voćaka, cvjetnjaka i tratine. Vaše će biljke bujno rasti, povrće i voće će biti izvrsna okusa, a cvijeće će neumorno cvasti.

Kasno proljeće

Listanje krupnolisne lipe i bukve te cvatnja divljega kestena pokazuje nam da sredinom travnja započinje pravo fenološko proljeće. A to je doba kad imamo dovoljno vremena i ujutro i poslije podne za obavljanje svih neophodnih radova u vrtu. Ni za nas ni za biljke nije dobro raditi u vrtu oko podneva kad prži sunce i može biti već poprilično vruće.
Tijekom kasnoga proljeća u korisnom dijelu vrta u kopnenom području Hrvatske beremo ozimu i ranoproljetnu salatu, mladi luk, luk srebrnjak, poriluk, rotkvice, špargu, rabarbaru, hren, radič, bob, korabicu, ozimi kelj, špinat i blitvu.


             Prije no što procvate poberite biltvu

Prije no što procvate, do kraja travnja valja pobrati i sav matovilac jer je njegovo zeleno lišće blaga ugodna okusa vrijedan izvor kalcija, željeza, vitamina C i karotina.
U jadranskom području i sličnim krajevima s blagom mediteranskom klimom ima već i mlade mrkve i cikle, graška, proljetnoga kupusa, kelja i artičoka.
Prazne gredice, na koje ćete tijekom kasna proljeća - od sredine travnja do početka lipnja - sijati i saditi povrće, čim se tlo dovoljno prosuši pognojite, preštihajte, usitnite grabljicama pa pospite kompostom i sjeckanom travom. Za povrće koje ćete sijati zastirka neka bude tanja, a za sadnju presadnica deblja.
Na pripremljene gredice izravno posijte mrkvu, peršin, pastrnjak, crni korijen, salatu, ciklu, blitvu, podzemnu korabu, rotkvice, bob, grašak, te posadite luk i češnjak. Posadite i reznice hrena te presadnice rana kupusa, kelja, cvjetače, korabice, salate, celera, šparge i rabarbare pa ih zalijte.
Gredice na koje nećete odmah posijati ili posaditi povrće, neka ostanu pokrivene tankim slojem sjeckane trave ili slame da se površina do sjetve ili sadnje ne isušuje.


    Zastirka na gredicama za rajčice

U klijalište ili u sjetvene posudice u kasno proljeće posijte kasni kupus, kelj, cvjetaču, korabicu, špargu, poriluk i ljetnu salatu. Presadnice povrća, koje ste u klijalište i u sjetvene posude posijali tijekom rana proljeća, redovito njegujte i privikavajte na vanjske uvjete. Kad se razvije prvi pravi list, na veći razmak ili u lončiće pikirajte rajčicu, patlidžan, papriku i celer.
Ne zaboravite ni začinsko i ljekovito bilje: prikratite grmiće lavande i kadulje, a osušene grančice metvice, matičnjaka i ostalih trajnih začinskih biljaka uklonite. Prebujne biljke prorijedite i razdijelite, a po cijeloj gredici plitko ukopajte kompost.
U povrtnjaku na jadranskom području i sličnim područjima s blagom mediteranskom klimom u kasno proljeće berite mrkvu, peršin, grašak, bob, zimski kupus i kelj, cvjetaču, salatu, špargu, artičoku, raštiku, luk srebrnjak i rotkvice.
Na pripremljene gredice izravno posijte mrkvu, peršin, salatu, ciklu i blitvu, grah mahunar, krastavce, tikvice, dinje, lubenice, bamiju, slanutak, rajčicu, papriku i patlidžan.
Presadnice zeljarica i ostalog ranog povrća uzgojene u zaštićenim prostorima posadite, a povrće koje ste posijali ili posadili u veljači i ožujku prihranite, opljevite i okopajte te bude li potrebno zalijevajte. Toploljubive kulture u klijalištu kalite prije sadnje na otvoreno, pa potkraj travnja na pripremljene gredice posadite i presadnice rajčice, paprike te patlidžana.
Poštujući plodored kojega ste izabrali z svoj povrtnjak u svibnju u kopnenom području izravno posijte salatu, mrkvu, peršin, ciklu, blitvu, rotkvu, podzemnu korabu, krastavce, tikvice, dinje, lubenice, bundeve, grah mahunar i zrnaš, bamiju i kukuruz šećerac. Na sjetvenu gredicu za uzgoj presadnica posijte kasni kupus, kelj, cvjetaču, brokulu i korabicu, kelj pupčar, poriluk i salatu.
Sredinom svibnja, kad ne bi smjelo biti više mraza, posadite presadnice rajčice, paprike, patlidžana, poriluka, celera i salate uzgojene u toplom klijalištu, te krastavca, tikvice, dinje i lubenice uzgojene u lončićima, pa ih dobro zalijte.


    Presadnice rajčice

Povrće što ste ga posijali u ožujku i na početku travnja okopavajte, plijevite, prorijedite i po potrebi zalijte. Rahlite li tlo redovito, spriječit ćete rast korova, vlaga će se u tlu dulje zadržavati, a kisik dopirati do korijenja. Slično postižete i zastiranjem gredica provenulom pokošenom travom i sličnom usitnjenom organskom masom. Visokim sortama graška potreban je oslonac, pa kad biljke budu visoke 15 cm postavite granje ili razapnite mrežu.
U jadranskom području pincirajte rajčice koje ste posadili u travnju i vežite ih uz kolce.
Otpatke u kompostištu valjalo bi tijekom svibnja prebaciti i prozračiti kako bi se ubrzala razgradnja organskih tvari, osobito ako se širi neugodan miris, ako ima mnogo mušica i ako je hrpa premokra.
Voćke, nezaobilazan dio korisnoga vrta, nakon cvatnje plitko okopajte pa krug tla ispod krošnje prekrijte grubim kompostom. Za to može poslužiti i istrošena zemlja za cvijeće iz balkonskih sandučića. 

Povremeno se prošećite po vrtu i pregledajte sve krošnje voćaka kako biste na vrijeme uočili pojavu bolesti i štetnika. Uočite li da su se vrhovi grančica i cvjetovi na njima osušili, odmah ih odrežite. Ne razbacujte odrezane grančice po tlu, nego sve prikupite i uklonite.
Redovito okopavajte, plijevite i rahlite jagode, a kad počnu dozrijevati berite ih rano ujutro. Pokupite pritom i sve natrule plodove kako biste spriječili širenje bolesti. 

I u ukrasnom dijelu vrta tijekom kasnoga proljeća ima mnogo posla. Valja orezati živicu i pokositi tatinu. Kosite li novi travnjak koji ste zasnovali ovoga proljeća, noževe na kosilici podesite najmanje na 5 cm iznad tla, tako da ne oštetite mladu tek izniklu travu. Pokošenu travu odmah izgrabljajte; ne ostavljajte je na tratini jer će oštetiti mlade nježne busenove na kojima leži. Želite li da vrt uvijek bude uredan, travu kosite svakih desetak dana, prema potrebi i češće.


    Pokošenu travu odmah pograbljajte

Tulipane, narcise i slično otporno lukovičasto cvijeće malo dotjerajte: odrežite sve ocvale cvjetove kako se ne bi stvarali plodovi i u njima sjemenke što iscrpljuje biljke. To će omogućiti da se dobro razviju lukovice i u njima začeci cvjetova za sljedeće proljeće.
Ocvale cvjetove ruža, jorgovana, i ostalog ukrasnog bilja koje u ovo doba cvate ili završava s cvatnjom, također redovito uklanjajte kako ne bi nagrđivale vrt.

          Nakon cvatnje odrežite uvenule cvjetove ruža

Do sredine svibnja trebalo bi posaditi flance kadifica, cinija, kunica, begonija, gazanija, skrletnih kadulja, zajčeka, celozija, lobelija i drugih jednoljetnica koje ste kupili na placu ili sami uzgojili u posudama ili u klijalištu. Ne sadite ih u pravilne redove nego ih što prirodnije rasporedite na gredicama.
U otvoreno klijalište ili na gredicu za uzgoj presadnica potkraj svibnja možete početi sijati dvogodišnje cvijeće: potočnice, šeboj, tratinčice, maćuhice, pustikaru i zvončiće te zeljaste trajnice kao zvjezdan, pakujac i druge.
Još nije kasno za sjetvu jednoljetnica, a ni sadnju trajnica i vazdazelena grmlja, osobito onih uzgojenih u posudama, koje možete saditi tijekom cijele vrtlarske sezone. Prije sadnje tlo pognojite zrelim stajnjakom ili kompostom i duboko prekopajte – za grmlje i velike trajnice i do dubine od 50 cm - jer će višegodišnje biljke dugi niz godina ostati na istom mjestu. Pri sadnji, najkasnije do sredine svibnja, biljke pažljivo izvadite iz lončića, prstima malo prorahlite korijenje i posadite u jamu malo veću od promjera lončića. Jamu popunite mješavinom plodne vrtne zemlje i komposta, pa zalijte. Visoke trajnice i trave smjestite u pozadinu ili na sredinu, umjereno visoke ispred njih, a niske uz rub gredice.

    Presadnice cvijeća i povrća

Na početku svibnja još možete posaditi i dalije, gladiole te ostalo osjetljivo lukovičasto cvijeće koje cvate ljeti.
Bergenija, jaglaci, ljubice, kukurijek idruge trajnice koje cvatu u rano proljeće dobro podnose dijeljenje i presađivanje poslije cvatnje. Ako je potrebno pritom ih prorijedite i pomladite.
Uz obilje vlage u kasno proljeće sve bujno raste pa tako i korovi; redovito plijevite i okopavajte ukrasno bilje; ne mora biti baš svaka travčica na gredicama i oko grmlja počupana, no ipak nastojte da vrt ne bude previše neuredan.
Iznesite fikuse, limune, oleandere, kaktuse i slične biljke koje u loncima preko ljeta mogu biti na balkonu i na terasi. Ne izlažite ih odmah jakom suncu da se ne oprže mlade stabljike i listovi; prvih nekoliko dana neka budu u zasjenjenom dijelu terase.



Biljke u kući također valja redovito njegovati. Po potrebi ih zalijevajte, prihranjujte, orezujte, brišite s listova prašinu ili biljke iznesite na blagu proljetnu kišicu da se istuširaju.
Kad obavimo sve radove na dvorištu, malo vremena tijekom dana nađe se i za odmor na ležaljki na terasi odakle možemo gledati ruže, božure, pajasmin i drugo ukrasno bilje koje cvate u kasno proljeće i naše vrtove ispunjava raznovrsnim bojama i ugodnim mirisima.

Bob

Tijekom prvih nekoliko godina moga rada u vrtu, jedna od kultura koju sam za probu posijala u povrtnjak bio je i bob. Dobro je uspijevao, no nisam ga uzgajala baš svake godine, nego bih povremeno posijala po nekoliko kućica. Ove godine sam odlučila ponovo pokušati uzgojiti malo zelenoga boba pa sam sredinom ožujka posijala po nekoliko sjemenki u posudice, a kasnije ću ih pažljivo posaditi na gredicu.

Bob, lat. Vicia faba, jednogodišnja zeljasta grmolika biljka iz porodice mahunarki, lat. Fabaceae, najstarija je jednogodišnja kultivirana mahunarka, poznata je bila u Europi, Egiptu i Arabiji još u doba neolitika. Uzgajali su ga i stari Egipćani i stari Židovi i stari Grci a spominje ga i Homer u Ilijadi. Kao ljudska hrana koristi se vjerojatno već desetak tisuća godina, a potisnuli su ga krumpir, kukuruz i grah doneseni u Europu poslije otkrića Amerike. 

Plosnate, nepravilno zaokružene, tamne smeđezelenkaste krupne sjemenke boba kliju već pri temperaturi 3 - 6 Celzijevih stupnjeva, mlade biljke izdrže bez povreda - 4°C, a smrznu se tek pri -7°C. Sjemenke boba niču pri temperaturi 10 - 14 Celzijevih stupnjeva za 14 - 18 dana. 

Zbog velike otpornosti na hladnoću, bob se uspjelo uzgaja i u područjima s kontinentalnom i planinskom klimom, primjerice u središnjoj Aziji, na Tibetu i Himalaji, čak i na visini od 4200 m.
Bob ima razgranjen korijen i šuplju zeljastu stabljiku visoku od 60 do 80 cm. Listovi su dugački od 10 do 25 cm, a cvjetovi, promjera 1 - 2,5 cm, imaju 5 bijelih latica sa crnim pjegama. 

Nakon cvatnje postupno se razvijaju debele mesnate tridesetak centimetara dugačke mahune ispunjene spužvastim bijelim tkivom u kom dozrijeva 4 - 8 velikih sjemenki. 

Na početku rasta su mekane, potom bivaju sve tvrđe i mijenjaju boju iz zelene u bijelo-zelenkastu. Sjemenke boba izrazito su velike, a najčešće ih beremo dok su još zelene. 

Suhi bob dok se kuha širi neugodan miris, a i okus mu je pomalo neobičan pa nije baš omiljena hrana, posebice u našim kopnenim krajevima. Mnogo je bolji zeleni bob kojega sami uzgajamo u našim povrtnjacima, posebice kad ga skuhamo odmah nakon branja. Osim toga, to je i jedna od prvih biljaka koju u našim povrtnjacima beremo u proljeće.

Najpoznatije sorte boba koje se uzgajaju širom svijeta su white windsor, green windsor, express, dreadnought, jubilee hysor, relon, imperial green longpod i druge. 

Mi najčešće uzgajamo domaće srednje bujne populacije te sortu aquadulce. To je najpopularnija sorta dugih mahuna i bijeloga zrna. Ona odlično podnosi niske temperature i rano dospijeva za berbu. Biljka je visoka oko 100 cm i široka oko 40 cm. Crna bobova muha napada je manje nego druge sorte.

U sredozemnom krugu i područjima sa sličnom blagom klimom, gdje minimalne temperature zimi nisu niže od - 6 °C, krupnosjemene sorte boba kao povrtne kulture vrtlari  uzgajaju zimi, a sijati se može od početka listopada do kraja prosinca. U primorskom zaleđu sije se u veljači i na početku ožujka, a u kontinentalnom području u ožujku i na početku travnja. 

Prije sjetve, u vlažno ilovasto-glinasto tlo, na kojem bob najbolje uspijeva, ukopajte oko 2 kg kompostiranoga organskoga gnojiva na četvorni metar. Dodajte i oko 100 g kamena brašna ili kompleksna mineralna gnojiva, birajući ona s manjim udjelom dušika, jer je bobu potrebno mnogo fosfora i kalija. Na pripremljene gredice posijte po 5 do 6 zrna u kućice na dubinu od 5 do 8 cm, a razmak neka bude 40 x 60 cm. 

Bob možete uzgajati i na mješovitim gredicama, u redovima među ostalim povrtnim kulturama, uz blitvu, špinat, radič, mrkvu, češnjak, poriluk ili endiviju, predvidjevši za njega dio gredice širine 30 do 50 cm. Za vrijeme vegetacije biljke redovito okopavajte, ogrnite i plijevite po potrebi. 

Za razliku od ostalih mahunarki bob nema vitice pomoću kojih bi se hvatao za potporanj, pa biljke poduprite kolčićima ili granama grmlja koje vam je ostalo nakon rezidbe. Kad na stabljici naraste četrnaesti list otkinite vrh, da se zaustavi rast u visinu. Hranjive tvari zadržavat će se u donjem dijelu biljke, pa se mahune boba bolje razvijaju. 

Na jednom četvornom metru možete uzgojiti oko 4 kg zelenih mahuna boba. Berite ih kad dostignu tri četvrtine svoje konačne veličine, dok su zelene, sočne i mekane i kuhajte ih cijele jer su tada najhranjivije i lakše probavljive. Nakon toga berite zelena zrna kad nabreknu pazeći pritom da bob ne otvrdne i postane kožast i gibak.

Bob posijan na jesen i tijekom zime u primorskom području, za berbu dospijeva u proljeće, u travnju i svibnju, jer razdoblje vegetacije većine sorti traje od 100 do 196 dana. U kopnenom području bob beremo od svibnja do srpnja, ovisno o tome kad smo ga posijali. Možete ga posijati u nekoliko navrata po nekoliko kućica pa će biljke postupno dospijevati za berbu, a ne sve istovremeno. 

Ubrana zrna boba, čvrsta i jarke boje, bez mrlja, sluzi ili nabora može se čuvati u hladioniku 5 dana, u lagano zatvorenoj plastičnoj vrećici. U mahunama se može čuvati desetak dana pri temperaturi 7 - 9 Celzijevih stupnjeva i vlažnosti zraka od 90 do 95%. Osušena zrna boba možete čuvati do 12 mjeseci u hermetički zatvorenim posudama u hladnom i mračnom spremištu. 

Bob je vrijedna namirnica jer sadržava višestruko nezasićene masne kiseline, spororazgradive ugljikohidrate, vrijedne bjelančevine te minerale: kalij, kalcij, fosfor, magnezij, željezo, cink, bakar, mangan i selen; vitamine A, D, K, E i C, vitamin B12, tiamin, riboflavin, niacin i pantotensku kiselinu. Svi ti sastojci doprinose našem zdravlju jer sprečavaju slabokrvnost, poboljšavaju probavu i jačaju imunološki sustav. 

Bob je izvrsna namirnica za osobe oboljele od Parkinsonove bolesti, jer sadržava tirozin, neesencijalnu aminokiselinu od koje nastaje dopamin, hormon koji djeluje kao neurotransmiter, tvar koja prenosi živčane impulse od jedne do druge živčane stanice te ima važnu ulogu u kontroli voljnih pokreta.
Pri uzgoju boba najčešći i najozbiljniji štetnik je crna bobova uš, lat. Aphis fabae, česta i na grahu, grašku te drugim povrtnim kulturama, koja izravnu štetu nanosi sisanjem sokova, kao i sve uši, što uzrokuje promjenu boje listova i njihovo kovrčanje. Indirektnu štetu nanosi prenošenjem velikog broja virusnih bolesti. 

Bob je namirnica koja se koristi za pripremu tradicionalnih jela u Egiptu, Alžiru, Maroku, Iraku, Siriji, Turskoj, Italiji, Portugalu, Španjolskoj, Švedskoj, Kolumbiji, Ekvadoru, Indiji, Japanu, Kini, Meksiku, Vijetnamu i drugim zemljama širom svijeta. Najpoznatija jela od boba su kineski doubanjiang, bliskoistočni falafel, egipatski ful medames, etiopski shiro wot te iranski baghali polo.
A Stara vrtlarica je mladi zeleni bob najčešće kuhala kao varivo s korjenastim povrćem i tjesteninom. Ako želite kušati to jelo od zelenog boba, evo recepta: Varivo od boba s tjesteninom.