Drijenak

U srednjoj Aziji te u srednjoj i južnoj Europi, sve do Kavkaza, u poljskim živicama i gušticima, na kamenitim obroncima, uz rubove svijetlih listopadnih šuma, na šumskih čistinama, kao i u šikarama, i u nizinama i u gorskom području, sve do 1300 m nadmorske visine samoniklo raste drijen, listopadni grm ili nisko stabalce iz porodice drijenova s gustom zaobljenom krošnjom. Stablo drijena rijetko kad je više od 5 - 6 metara, a može doživjeti i 200 godina. Rasprostranjen je u prirodi u svim krajevima Hrvatske, a zanimljiva stabalca drijenka možemo zapaziti i u gradskim parkovima.

Zbog rane cvatnje, potkraj veljače i u ožujku, u našim sjevernim krajevima grančice drijena s nježnim sitnim žutim cvjetićima, kao i vrbove i maslinove grančice, posljednje nedjelje prije Uskrsa, na Cvjetnicu, vjernici nose u crkvu na blagoslov. Time se obilježava Isusov ulazak u Jeruzalem, a blagoslovljene grančice podsjećaju nas na Isusovu muku, smrt na križu i uskrsnuće pa ih ostavljamo u kući i nakon što se osuše.

Kao divlju voćku drijenak su već poznavali stari Grci i Rimljani. Prema grčkom piscu Pausaniasu, trojanski konj bio je napravljen baš od drenovine. Odisejev luk, kojeg je samo on mogao upeti i kojim je gađao prosce, bio je također od drenovine. Antička koplja makedonske falange dužine 5 - 6 m  izrađivana su od drenovine, kože i metala.

U srednjem vijeku, najčešće kao medonosnu i ljekovitu biljku te zbog čvrsta, žilava i vrlo tvrda drva, drijen su uzgajali redovnici u samostanskim vrtovima. 

Zahvaljujući tvrdoj i teškoj građi, drvo drijena, ravno, čvrsto, otporno na bolesti i štetočine, može poslužiti za izradu ljestava, držala i ručki za razne alate, štapova za šetnju, štake za pomoć bolesnicima, kvalitetnog namještaja, a gorenjem se dobiva i drveni ugljen za ogrjev. Osim toga, dobro je posaditi drijenak na nagnutim terenima gdje postoji opasnost od erozije jer njegovo razgranato korijenje dobro učvršćuje tlo.

Drijen, lat. Cornus mas, heliofilna je biljna vrsta pa najbolje uspijeva na dobro osunčanim mjestima, a u našim vrtovima ga uzgajamo kao voćku ili kao ukrasno drvce.

Drijen nema velike zahtjeve, uspijeva i na žarku suncu i u polusjeni, a odlično podnosi i sušu i niske temperature. 

Ako ga uzgajamo kao stabalce oblikovati ga možemo kao piramidu, vazu, palmetu ili kordonac, a odabrani uzgojni oblik valja održavati redovitom rezidbom. 

Uspjelo raste na suhim, siromašnim i vapnenastim kao i na slabo kiselim tlima, a ne treba ga ni prečesto ni previše orezivati.  

No krupne sočne plodove, uzgajate li drijen kao voćku, a ne za ukras, dobit ćete uz redovitu gnojidbu i rezidbu samo na dubokim propusnim plodnim tlima.

Za ostvarivanje dobra uroda važno je izabrati sunčano stanište koje nije izloženo jakim mrazovima. Drijen, naime, cvate prije listanja, i to veoma rano, u veljači i ožujku, za blagih zima još i ranije, pa cvjetići mogu pozebsti. Zbog tako rane cvatnje koja traje oko dva tjedna, drijen je odlična paša za pčele koje u to doba polako počinju izlaziti na otvoreno.

Plodovi drijena, elipsoidne koštunice zvane drenjine, dozrijevaju potkraj kolovoza i u rujnu. Slatkasto su kiselkasti i pomalo trpki, a sadržavaju oko 8% šećera, trijeslovine, pektin, antocijane, aromatske tvari, oko 2,5% voćnih kiselina, 60 - 120 mg askorbinske kiseline tj. vitamina C na 100g plodova, a obiluju i mineralima, posebice kalijem, kalcijem te magnezijem.

foto: internet

Jedu se svježe ili se prerađuju u sokove, kompot, liker, pekmez, rakiju i vino. Drijen daje prvi urod od oko 1 kg po stablu četiri godine nakon sadnje. U punoj se rodnosti na jednom stablu može ubrati oko 30 - 40 kg, a u dobrim godinama i na povoljnim položajima čak i više od 80 kg drenjina.

Drijen se uspjelo može razmnožiti cijepljenjem na spavajući pup potkraj srpnja ili na početku kolovoza, grebenicama potkraj ožujka, na početku travnja ili tijekom jeseni te korijenovim izdancima u jesen ili u proljeće.

Potkraj 18. st. bilo je poznato dvanaestak inačica drijenka žutih do tamnocrvenih plodova, a sredinom 20. st. armenski, ukrajinski i drugi europski oplemenjivači selekcionirali su četrdesetak sorti.
Geografski položaj svih hrvatskih krajeva i klimatski uvjeti veoma su pogodni za uzgoj drijenka. Vrijednost i mogućnost primjene ove zanimljive biljke koja nema velike agrotehničke zahtjeve doista je velika, pa bi je trebalo više uzgajati na cijelom području Hrvatske, pogotovo na ekološkim gospodarstvima.

Moje fotografije

Svoj prvi fotoaparat - još čuvam tu malu beirettu - dobila sam za rođendan dok sam pohađala sedmi razred osnovne škole. Htjela sam se uključiti u školski fotoklub kako bih naučila nešto više o fotografiji, ali već sam bila članica literarne grupe i pjevačkog zbora, a pohađala sam i glazbenu školu pa mi je to bilo malo previše. No kamo god sam išla svoju beiretticu sam uvijek nosila sa sobom pa je nastalo mnogo mnogo papirnatih fotografija. Čuvam ih u kutijicama te u malim i velikim albumima.

Kad sam počela pisati vrtlarske podsjetnike za novine kupila sam i digitalac kako bih mogla sama fotografirati biljke u svom vrtu; da ne moram stalno zivkati njihovog fotografa.
U tih dvadesetak godina otkad imam camediu nakupilo se još nekoliko tisuća fotografija. I njih sve čuvam, na laptopu, na cd-ima, na usb-ima i u fotoalbumima na googlu, a koristim ih kao ilustracije ovdje na blogu Stara vrtlarica.

Sad najčešće koristim fotoaparat u sklopu novoga mobitela kojega sam u siječnju  dobila za rođendan.  No ipak još uvijek često posegnem za svojom starom camediom, pogotovo kad snimam detalje biljaka u vrtu. 
Budući da sam tijekom godina prikupila mnogo fotografija, prije nekoliko godina počela sam ih objavljivati i na posebnom fotoblogu Moje fotografije

Ako volite fotografije možete ih tamo pregledavati: ima mnogo fotki cvijeća, voća, povrća, drveća, grmlja itd. snimljenih na mom dvorištu, u gradskim parkovima i u prirodi, a tu su i ulice, vedute, zanimljivi detalji, crkve, mostovi, brodovi, čamci, naša prelijepa plavozelena rijeka, naše plavo more...

Mješovite gredice u povrtnjaku

Kišovita i hladna popodneva tijekom ranoga proljeća, kad ne možemo raditi u vrtu, idealna su za planiranje proljetne sjetve i sastavljanje novoga ili mijenjanje, ako je potrebno, već uhodana plodoreda. Sad valja odlučiti što ćemo sljedeće vrtlarske sezone uzgajati, kada i koliko posijati ili posaditi. 

Pritom razmislite isplati li se uporno uzgajati nešto što ne uspijeva i je li vam ustaljen, iz godine u godinu isti raspored bilja na gredicama već pomalo dosadio. 

Istina je da je lakše okopavati i njegovati povrće ako je ono pravilno raspoređeno u povrtnjaku, no ne bi li povrtnjak bio ljepši oku i ugodniji nosu, osobito u malom vrtu, kad bi među povrće pomiješali i cvijeće za rez, začinsko i ljekovito bilje, čak i jagodasto voće, niske trajnice i grmlje?
Šarene povrtne gredice nisu samo lijepe oku, nego su i korisne. Pa nisu naše bake bez razloga obrubljivale povrće cvjetnim gredicama i uz plot sijale i sadile visoke georgine, gladiole, uresnice, sljez i drugo cvijeće! 

Visoko bilje, naime, zaštićuje povrće od vjetra, pa se unutar obrubljene površine stvara specifična mikroklima povoljna za povrće.

Kad budete kupovali sjeme povrća i cvijeća za sljedeću vrtlarsku sezonu, birajte što više sorti različitih boja. Naime, što je povrtnjak šareniji to je manja mogućnost masovne pojave štetnika. Tako na lišću crvenih sorti salate, primjerice, nema mnogo lisnih uši, jer su zelene životinjice na crvenom lišću uočljivije, pa ih njihovi prirodni neprijatelji lakše uhvate.

Različite vrste povrća, začinskoga bilja i cvijeća mogu se uzgajati zajedno na mješovitim gredicama u povrtnjaku, ako dobro uskladite različit način rasta i potrebe pojedinih kultura za vodom i hranivima. 

Brižno kombinirajući kulture u povrtnjaku, pazeći na njihov vremenski slijed i prostornu izmjenu, može se postići najkvalitetniji i najveći mogući urod povrća i cvijeća čak i u najmanjem vrtu. 

Osim toga, mješovitim uzgojem različitih kultura na istoj gredici ograničavamo i sprječavamo veće štete na povrću koje uzrokuju različite biljne bolesti i štetnici.
Na mješovitoj gredici štetnici se razvijaju sporije nego na gredici na kojoj raste samo jedna biljna vrsta, jer teže nalaze biljke kojima se hrane, a uz druge uzročnike bolesti moraju se i izboriti za tu hranu. 

Osim toga, cvijeće i cvatuće grmlje privlači leptire i druge kukce, čije se ličinke hrane jajašcima i ličinkama kukaca kojima je omiljena hrana naše povrće. U vrt pun raznovrsna bilja dolaze i ptice i ostale male životinje, pa nastaje jedna cjelovita životna zajednica u kojoj sva stvorenja nalaze dovoljno hrane za preživljavanje, a dovoljno voća, povrća i cvijeća ostane i za nas.

Različite mirisne tvari koje biljke izlučuju i izlučevine korijena koje ispuštaju u tlo poboljšavaju biljno zajedništvo i štite biljke od nametnika. Mnogi štetni kukci, naprimjer, orijentiraju se prema mirisu biljke domaćina. Miriši li susjedna biljka jače, štetnik se zbuni i odleti dalje. Mnogo je takvih primjera u mješovitom uzgoju. 

Uzgajate li primjerice kupusnjače i rajčice na istoj gredici, kupusov bijelac koji izgriza lišće kupusnjača, zbunjen je i smeten zbog intenzivna mirisa koji izlučuje lišće rajčice. 

Češnjak i luk ometaju i rastjeruju mrkvinu muhu, a krasuljica, lat. Anthriscus cerefolium, ometa biljne uši. 

Vrtna grbica, lat. Lepidium sativum, i dragoljub, lat. Tropaeolum majus, štite rajčicu i voćke od lisnih uši, a metvica i timijan odvraćaju kupusova bijelca. 

Korijenove izlučevine kadifice i nevena sprječavaju štetne nematode, sitne obliće u tlu.
Uzgoj različitih biljnih vrsta na istoj gredici poboljšava i aromu pojedine povrtlarske kulture. Poznato je da čubar, lat. Satureia hortensis, uzgajan uz grah mahunar poboljšava okus mahuna, kopar, lat. Anethum graveolens, okus krastavaca, a peršin doprinosi boljem okusu plodova rajčica. Korijandar, lat. Coriandrum sativum, i kiml, lat. Carum carvi, daju bolji okus gomoljima krumpira.
Biljke koje usklađeno raspoređene jedne uz druge rastu na mješovitoj gredici nisu međusobno u suparništvu, nego najbolje iskorištavaju rezerve hraniva i vode u tlu. Neke se ukorjenjuju pliće, a neke dublje, pa vodu i hraniva crpe na različitim dubinama, a tlo je time najpovoljnije prokorijenjeno po cijeloj dubini.
Odlučite li se da i vi u svom vrtu oblikujete mješovite gredice, kad budete sastavljali godišnji plan uzgoja povrća brižljivo izaberite vrste i sorte povrća, cvijeća i začinskoga bilja koje ćete uzgajati, kako bi mješovite gredice što bolje funkcionirale. 

Biljke koje budete izabrali uskladite prema potrebi za vodom i hranivima te isplanirajte prostornu i vremensku izmjenu usjeva na svakoj gredici. I uvijek nastojte da ni jedan red u povrtnjaku ne bude dugo prazan. Čim poberete jednu vrstu povrća, odmah posijte ili posadite sljedeću. Tako možete i u malom vrtu, na stotinjak četvornih metara, uzgojiti dovoljno povrća za svoju obitelj i svaki dan tijekom vegetacije pronaći nešto što je dospjelo za berbu. 
Pričuvu sjemena za mješovite gredice u povrtnjaku redovito nadopunjavajte, a klijalište neka bude uvijek puno presadnica povrća i cvijeća, kojima ćete popunjavati prazna mjesta. Budete li tako postupali, površinski sloj tla na gredicama u povrtnjaku nikad neće biti  ogoljen, bolje ćete iskoristiti biljna hraniva u tlu i vaš će lijepi mješoviti šareni vrt uvijek biti prepun zdravoga i kvalitetnoga povrća i prelijepoga mirisnog cvijeća svih duginih boja. 

Uzgoj presadnica na prozorskoj klupčici

Povrtlarske kulture koje potječu iz tropskih područja, kao paprika, rajčica, patlidžan, krastavci i tikvice, imaju velike potrebe za toplinom. U vrijeme rane proljetne sjetve u našim kopnenim krajevima još nije dovoljno toplo da bismo ih mogli izravno posijati na gredice u povrtnjaku, pa ih do sadnje uzgajamo u zaštićenim prostorima: staklenicima, plastenicima, toplim klijalištima ili u kući na dobro osvijetljenoj prozorskoj klupčici. 

Kad presadnice dorastu za sadnju i prođe opasnost od proljetnih mrazova, presađujemo ih na gredice i nastavljamo s uzgojem na otvorenom.
Presadnice salate, ranih kupusnjača, celera i sličnih vrsta povrća koje nemaju tako velike potrebe za toplinom, u rano proljeće uzgajamo u zaštićenim prostorima zato što želimo da te kulture ranije dospiju za berbu. 

I neke ljetne i jesenske kulture, kao kasne kupusnjače, endiviju, poriluk, zimsku salatu, radič, i sl. uzgajamo iz presadnica kako bismo ih mogli brižljivije njegovati, no ne više u zaštićenom prostoru nego na otvorenom, u hladnom klijalištu bez prozora ili na posebnoj gredici za uzgoj presadnica. Time se bolje iskorištava prostor povrtnjaka jer se na istoj površini tijekom jedne vrtlarske sezone uzgoje dvije kulture, što ne bismo mogli kad bismo ih uzgajali izravnom sjetvom. 

Osim toga, kad sami uzgajamo presadnice, sami možemo izabrati vrste i sorte povrća koje želimo uzgajati u svom vrtu.

Presadnice povrća i cvijeća možete sami uzgojiti na prozorskoj klupčici u dobro osvijetljenoj prostoriji u kući u miniplastenicima i sličnim duguljastim uskim posudama kojima je lako rukovati. 

U svaku udubinu na dnu mini plastenika stavite po jedan sprešani suhi tresetni jiffy lončić pa ih prelijte toplom vodom. Kad upiju vodu i nabubre lončići će biti visoki oko 5 cm. Odlijte suvišnu vodu. 

Ovisno o veličini sjemenki, u svaki lončić posijte po 1 - 2 sjemenke. Lagano poškropite pa minijaturni plastenik pokrijte prozirnom plastičnom kapicom. 

Smjestite ga na dobro osvijetljenu prozorsku klupčicu, ali ne na izravno sunce, pri temperaturi 20 - 22°C. 

Kad biljčice niknu, kapicu podižite s jedne strane kako bi se plastenik prozračivao. Kad presadnice budu tako visoke da počnu dodirivati kapicu, maknite je.

Za uzgoj presadnica na prozorskoj klupčici osim kupovnih miniplastenika pogodne su i različite plitke posude za cvijeće, stare plastične kutije za pribor za jelo punoga dna s pregradama, a odlično mogu poslužiti i kutije za sladoled. 

Sjemenke ravnomjerno posijte na navlažen supstrat, pospite tankim slojem supstrata pa posude do nicanja prekrijte prozirnom folijom ili staklom. 

Svaki dan staklo okrenite i obrišite kondenziranu vodu. Dalje postupajte kao i pri uzgoju presadnica u miniplasteniku. 

Kad se nakon supki pojavi prvi pravi list i susjedne se biljčice počnu dodirivati, pikirajte ih tj. presadite pojedinačno u plastične ili tresetne lončiće, čaše od jogurta, kartonske kutijice od tetrapaka ili slične posudice, složite ih u duguljaste posude za cvijeće i do sadnje uzgajajte na balkonu ili na terasi pod krovom u blizini kuće kako biste ih mogli brzo i lako skloniti u kuću ako bude mraza. 

Pri pikiranju biljčice valja posaditi do supki kako bi se potaknuo razvitak korijenja. 

Prvih nekoliko dana nakon pikiranja biljčice zaštitite od izravna jaka sunca da ne gube previše vode dok se ne ukorijene. 

Nakon kraćeg zastoja u rastu pikirane biljke počnu snažno rasti, a kad dođe vrijeme za sadnju na gredice presadnice, primjerice rajčice, bit će visoke oko 30 cm, imat će dobro razvijenih 7 - 8 listova i zametnutu prvu cvjetnu grančicu. 

Za uzgoj presadnica krastavaca, tikvica i sličnih vrsta koje ne podnose presađivanje pogodni su veliki tresetni lončići. Rabimo ih i za pikiranje biljčica uzgojenih u sjetvenim posudama te za ukorjenjivanje reznica. 

Umjesto kupovnih tresetnih lončića za uzgoj presadnica mogu poslužiti i valjci domaće izrade od kartona ili nekoliko slojeva novinskoga papira. Spojite ih klamericom, napunite supstratom za sjetvu, utisnite ga i zalijte, pa u svaki posijte po 1 - 2 sjemenke. Kad biljčice niknu uzgajajte ih kao i one pikirane.

Presadnice povrća i cvijeća koje ste sami uzgojili – bit ćete jako ponosni - na pripremljene gredice posadite u travnju ili svibnju, kad prestane opasnost od mraza, pridržavajući se odabranog plodoreda.

Pet do šest dana prije sadnje biljke neka budu i preko noći na balkonu kako bi se što bolje prilagodile vanjskim uvjetima. 

Prije sadnje ih ne zalijevajte nego ostavite da se supstrat malo prosuši.
Korijenje se tako manje oštećuje, presadnice se lakše vade iz posudica, dobro podnesu presađivanje, lako se ukorijene na gredicama i odmah nastave rasti i razvijati se.

Klijavost sjemenki povrća i cvijeća

Premda neke vrste cvijeća i povrća dugo zadržavaju dobru klijavost, ponekad se može dogoditi da mrkva, peršin, krastavci ili drugo povrće ili cvijeće ne nikne. Naime, ako sjemenje predugo čuvamo ili nije bilo hermetički zatvoreno pa se navlažilo, klijavost sjemena slabi. Čim se sjeme navlaži mirovanje se prekida. Ono ne mora odmah isklijati, ali se aktivira i troši rezervne tvari koje su u njemu pohranjene, pa ne klije poslije kad ga posijete.
Čuvate li stare zalihe sjemenja povrća i cvijeća od proteklih godina, bilo kupovno bilo ono koje ste sami prikupili, prije planirane sjetve pregledajte ih pa provjerite je li sjeme klijavo. Staro sjeme, kome je istekao rok ispisan na vrećici, a niste ga otvorili, još uvijek može biti klijavo, ali u manjem postotku.

Kako biste ustanovili isplati li se posijati sjeme iz starih zaliha, po dvadesetak sjemenki svake vrste povrća i cvijeća stavite na vlažan papirnati krep ubrus u petrijevku ili plitku staklenu posudicu preko koje se može navući tanka prianjajuća prozirna folija. 

Za nekoliko dana, najkasnije za 2 tjedna, pri temperaturi 20 - 22 °C pojavit će se klice. Ako isklije više od polovice sjemenki klijavost je još dovoljno dobra. Ipak, za svaki slučaj pri sjetvi malo povećajte količinu sjemena.
Ako sjeme i nakon tri tjedna naklijavanja ne pokaže nikakvu aktivnost, stare zalihe sjemenja povrća i cvijeća nisu više pogodne za sjetvu. To sjemenje možete pomiješati i razbacati u cvjetnjake, oko grmlja  ili ispod voćaka kao mješavinu iznanađenja - možda nešto od toga i nikne. 

Kad obavite inventuru zaliha sjemenja, iskušate njihovu klijavost i proanalizirate rezultate svog malog istraživanja, sastavite popis sjemenja koje valja nabaviti za proljetnu sjetvu. Ne kupujte napamet, birajući vrećice sjemena s lijepim sličicama, nego odaberite dobre i provjerene sorte povrća za koje ste sigurni da će dobro uspijevati u vašem vrtu. Kupite i iskušajte i pokoju novu sortu, ali na maloj površini da vidite kako uspijeva. Pokaže li se dobrom uvrstite je u plodored za iduću godinu.
Ako budete sami uzgajali presadnice povrća i cvijeća za novu vrtlarsku sezonu, nabavite i minijaturni alat i mali plastenik za uzgoj presadnica, malu sijačicu, posude za sjetvu, foliju i ostali sličan alat i pribor za uzgoj presadnica u kući na prozorskoj klupčici, u klijalištu, na balkonu ili na terasi.

Korisne životinjice

Ispod našega dvorišta dugi niz godina rastao je jedan lijepi mali šumarak; bila je tu jedna lijepa breskvica, jedna jabučica, jedan već poprilično veliki orah, divlja šljiva, lijeska, svibovina i slično grmlje. Nitko to nije kosio pa se tu oblikovala jedna zgodna mala prirodna zajednica puna različitih trava i drugih biljaka, kukaca, guštera, malih sisavaca i raznoraznih drugih malih životinja. Iz trave je često znao izjuriti sljepić ili jež, a predvečer su svjetlucale krijesnice.

A onda je taj "moj mali šumarak” kupio vlasnik susjedne parcele, naručio malčer, onu veliku mašinu, dojurila mašina, potrgala svo drveće i grmlje i pokušala poravnati i terasirati taj nagnuti teren bez gradnje potpornog zida. Pritom je potkopala betonski temelj naše ograde, pa se jedan dio moje visoke guste živice lijepo osušio jer je korijenje ostalo visiti u zraku. Kad su to tako “lijepo poravnali", nadala sam se da će novi vlasnik te parcele posaditi voćke, ukrasno drveće, grmlje, cvijeće, oblikovati povrtnjak i sve to lijepo odrżavati kao pravi vrtlar. Ma je!!! Figu frišku!! Dohvatio se on rotacione kosilice pa kosi li ga kosi, i kad treba i kad ne treba. Svake godine kad god bi biljčice malo narasle eto ti njega s kosilicom pa struže li struže sve do zemlje. Zbog toga se uskoro s lijeve strane parcele napravilo i “lijepo malo klizište” jer nema korijenja drveća koje bi držalo glinastu zemlju koja kad se fino natopi vodicom curi li ga curi.
Otkad je obavljeno to preuređenje “mojega maloga šumarka”, nema više na našem brijegu ni visoke trave, nema više ni krijesnica ni sljepića ni ježeva. 

Al' zato ima svake godine sve više puževa. A svaki pravi vrtlar zna da su krijesnice, sljepići i ježevi veoma korisne životinje, da su naši vrijedni suradnici jer jako vole jesti pužiće i tako smanjuju njihovu brojnost i štetu koju čine u našim lijepim vrtovima. Stoga u svakom vrtu ili u njegovoj blizini mora biti grmlja, cvijeća i visoke trave kako bi korisne životinje imale što povoljnije uvjete za život. I kako bi nam stalno mogle pomagati da bez pesticida uzgojimo što više finog domaćeg povrća.

      

              

Takav veliki lijepi vrt, obrubljen gustom visokom mješovitom cvjetnom gredicom imala je i moja Staramama i Najstarija teta i nikad nisu rabile nikakve pesticide, a vrt im je svake godine bio pun povrća. I ja sam u svom malom vrtu posadila dosta grmlja, trajnica i lukovičastog cvijeća, a svake godine sijem i jednoljetnice i dvoljetnice i začinsko i ljekovito bilje. I u povrtnjaku oblikujem mješovite gredice kako bi na dvorištu bilo što više raznovrsnog bilja koje privlači korisne kukce i ostale korisne životinjice.

Ali to, ta biljna raznolikost mnogim ljudima nije važna. Neki ljudi bi, kako se meni čini, svoja dvorišta najradije izbetonirali ili prekrili umjetnom travicom tak da im oko kuće ne može puzat, hodat, skakutat, trčat ili letit nikakva gamad.
No prošle godine parcelu na kojoj je nekad bio “moj mali šumarak” kupio je novi vlasnik; vidim da uređuje kuću pa se nadam da će lijepo urediti i dvorište: da će posaditi voćkice, ukrasno drveće i grmlje, oblikovati lijepe cvjetnjake i mali povrtnjak. Možda će se tako na naš brežuljak bar djelomično vratiti i “moj mali šumarak” tj, jedna zgodna mala prirodna zajednica puna različitih biljaka, kukaca, guštera, malih sisavaca i raznoraznih drugih malih korisnih životinjica.

Kana

Svojom egzotičnom elegancijom sve ostale krasnice u vrtu nadmašuje kana, lat. Canna indica, impozantna višegodišnja zeljasta biljka podrijetlom iz gorovitih tropskih predjela Srednje i Južne Amerike. Dok u našim primorskim krajevima odebljale podzemne stabljike, rizomi, prezimljuju na gredicama, u hladnijim ih krajevima moramo izvaditi u jesen i zimi čuvati u hladnim prostorijama. Kao i gomoljaste begonije, razmnožavamo ih u ožujku - svaki rizom razrežemo na onoliko dijelova koliko ima pupoljaka - i uzgajamo u posudama na toplu. Na cvjetne gredice, u velike posude na dvorištu, na terasi ili na balkonu sadimo ih potkaj travnja ili u svibnju, kad više nema opasnosti da mraz ošteti kanino osjetljivo lišće. Pri sadnji svakoj biljci osigurajte 50 cm²  jer su vrlo bujne; neki kultivari mogu biti viši od 150 cm. Osigurajte im hranjivo tlo i mnogo vode dok rastu, te po potrebi prihranjujte tekućim gnojivom.

Ne samo krupni asimetrični cvjetovi, žuti, ružičasti, narančastocrveni ili žarkocrveni, skupljeni u klasove nalik na one u gladiola, nego i tamnozeleno, svijetlozeleno, žutozeleno ili crvenosmeđe, veliko, vrlo upadljivo, dekorativno kanino lišće privlači našu pozornost. Stoga ih posadite na sunčano, pogledima izloženo mjesto na cvjetnoj gredici ili u veliki keramički lonac, stari ćup ili bačvicu u kut terase ili balkona. 

Neobična kana ne pristaje u svaki cvjetnjak, već joj valja brižljivo izabrati pratnju: biljke koje također djeluju pomalo egzotično, kao patuljaste cinije, sitnocvatuće petunije, verbene, lijepi dečki, ukrasni duhan i niske skrletne kadulje. Ako ih posadite ispred kana, one cijelo ljeto čine neumornocvatuće jastučiće i slapove. 

Uz kane ili iza njih pristaju i visoke dalije, gladiole, ukrasni mnogocvjetni suncokret ili egzotično grmlje.

Brojnim kultivarima, nastalim križanjem različitih vrsta iz roda kana ne mogu se više točno ustanoviti ishodne vrste, pa se svi vode pod zajedničkim latinskim imenom Canna x generalis. Najpoznatiji su kultivari brillant, visok oko 110 cm, s krvavocrvenim cvjetovima, wyoming, visok oko 120 cm, smeđecrvenog lišća s narančastim cvjetovima, goldenfinger, visine oko 110 cm, sa zelenožutim lišćem i zlatnožutim cvjetovima, goldenbird žutih cvjetova s crvenosmeđim pjegama, hercules crvenih cvjetova i purpurnih listova te lucifer, patuljasti kultivar, koji nije viši od 60 cm, svjetlucavocrvenih cvjetova sa žutim rubom.

Budući da nije otporna na hladnoću, kana u našem kopnenom području ne može prezimjeti u vrtu i na otvorenome. Poslije prvog jesenskog mraza biljke pažljivo iskopajte i ostavite ih da se osuše pod nadstrešnicom zaštićene od hladnoće.

 

Nemojte odmah odrezati stabljike da se mjesto reza ne zarazi gljivicama koje bi prouzročile truljenje. Odrežite ih desetak cm iznad podanka tek kad se posve osuše, pa složite u sandučić i prekrijte suhim pijeskom ili tresetom. Temperatura u prostoriji u koju ćete kane spremiti ne bi smjela biti viša od 8 -10°C.

U ožujku podanke razdijelite i posadite u svježu zemlju za cvijeće. Potaknite ih na novi rast smjestivši kane na toplo. U vrt ih ponovno posadite tek kad prođe opasnost od kasnoproljetnog mraza.

Najpovoljniji trenutak za obradu tla

Kako ne biste tlo obrađivali premokro ili presuho te pogoršali plodnost i pokvarili strukturu tla, vrlo je važno odabrati najpovoljniji trenutak za obradu tla. 

Lagana pjeskovita tla lako obrađujemo i kad su suha i kad su mokra jer su uvijek sipka. Srednje teška ilovasta tla valja obrađivati kad sadržavaju 40 - 60% vlage od svoga maksimalnog kapaciteta, odnosno kad su osrednje vlažna. 

Razdoblje kad su teška glinasta tla povoljna za obradu najkraće je jer je u njih razmak između pretvrdog i ljepljivog stanja vrlo kratak. Obrađujete li takva tla prevlažna, pa ih ostavite da se prosuše, ona se jako stvrdnu, pa ih je teško usitniti. 

Stoga u jesen najprije treba obraditi teška tla prije nego što se previše natope vodom i postanu ljepljiva, potom srednje teška i na kraju lagana pjeskovita tla. 

U proljeće pak najprije valja obrađivati lakša tla jer se ona prva prosuše, potom srednje teška, pa teška, koja se prosuše najkasnije. 

Ako je tlo teško, glinasto i ljepljivo, bolje ga je obrađivati kad je malo suše nego dok je prevlažno. 

Ako je tlo u vrtu presuho, može se mala površina kao što je gredica u povrtnjaku poškropiti, pričekati nekoliko sati da tlo upije vodu i potom štihati.

Najpovoljniji trenutak za obradu tla u voćnjaku, povrtnjaku ili cvjetnjaku, možete odrediti vrlo jednostavno na nekoliko načina:

1. Prošećite se po vrtu - ponesite štihaču - i pogledajte kakav su otisak ostavili đonovi vaših cipela. Ako su otisci jasno vidljivi, možete početi štihati.

2. Najjednostavnije ćete odrediti je li tlo povoljno za obradu uzmete li grudicu zemlje u šaku i stisnete ju. Ostane li nakon otvaranja šake zemlja zbijena i slijepljena, ne žurite se s obradom; pričekajte još malo da se tlo prosuši do dubine štihače.
3. Je li tlo u povoljnom stanju za obradu najbolje je procijeniti pri pokušaju štihanja ili kopanja. Utisnite štihaču u zemlju i promotrite koliko se tla pritom odlomilo. 

Ako je širina odlomljene grude jednaka širini lopate, ako se tlo pri kopanju i štihanju lijepo rahli i miješa, tlo je u najpovoljnijem stanju za obradu. 

Ako se tlo pri štihanju i kopanju lijepi za štihaču i razmazuje, tlo je premokro; ako se kida u velike grude znači da je presuho.

I na kraju još jedan brzi test: uzmite veliku grudu zemlje i pustite da slobodno padne. 

Ako se gruda u dodiru s tlom rasprši, pravi je trenutak za obradu tla.
Prionite na posao!

Zasnivanje nove tratine

Premda se trave mogu sijati tijekom cijele godine, novu tratinu najčešće zasnivamo u rano proljeće, u ožujku i travnju, kad je vlažnost i temperatura tla i zraka povoljna za nicanje. 

Ljeta su u našim krajevima, i na Jadranu i u kopnenom području, posebice proteklih godina, prilično vruća i sušna, pa to doba nije povoljno za zasnivanje tratine jer bi novozasijanu površinu trebalo neprestano zalijevati. 

Stoga je bolje, ne stignete li sjetvu obaviti u proljeće, trave koje će činiti vaš lijepi novi zeleni sag posijati potkaj ljeta i na početku jeseni: potkraj kolovoza, u rujnu i na početku listopada. 

Brižljivo izaberite najpogodniju travnu smjesu za svoj vrt. Koje ćete trave izabrati ovisi o plodnosti tla, klimi i svojstvima trava, ali i o tome hoće li tratina biti samo ukras vrta ili će služiti za dječju igru, smještaj stola i roštilja, ležaljki za odmor i slično. 

Važno je i koliko vremena namjeravate utrošiti na tratinu, jer neke trave zahtijevaju redovitu gnojidbu i njegu. Da bi tratina bila lijepa i ravnomjerno zelena cijele godine, trave se moraju gusto razrastati i brzo obnavljati nakon košnje, te dobro podnositi gaženje, bolesti, niske temperature i snježni pokrivač.

 

U poljoprivrednim ljekarnicama i vrtnim centrima možete pronaći raznovrsne travne smjese u manjim pakiranjima za male vrtove, i to za različite namjene i položaje. 

Za sunčane dijelove vrta i plitka, pjeskovita i suha tla izaberite travne smjese koje sadržavaju tankolisnu rosulju, običnu i crvenu vlasulju, engleski ljulj, puzavi troskot i trstastu vlasulju. 

Za sjenovite dijelove vrta izaberite travne smjese koje sadržavaju engleski ljulj, crvenu vlasulju, busenastu crvenu vlasulju, pršljenastu crvenu vlasulju, livadnu vlasnjaču, šumsku vlasnjaču i tankolisnu rosulju. 

Smjesa za vlažna i teška glinasta tla može sadržavati i nisku, vrlo otpornu sitnolisnu bijelu djetelinu koja odlično veže tlo, uspijeva i na kiselim tlima te upija dušik iz zraka. Tratina će svake godine u proljeće biti posuta bijelim točkicama dodate li travnoj smjesi i sjeme običnih tratinčica.

U posve zasjenjenim dijelovima vrta, posebice ispod velikih stabala bora, smreke i jele, tlo je suho, iglice četinjača ga zakiseljuju, pa trava ne uspijeva. Ne ustrajte na tratini, nego tlo pospite grubo usitnjenom korom drveća.
Kao dobra zamjena za travu, posebice na manjim površinama što nisu predviđene za hodanje, mogu poslužiti i niske trajnice, vazdazeleno grmlje i puzavice. 

Na polusjenovitu i sjenovitu staništu tlo će vrlo brzo prekriti volujsko oko, kavkaska potočnica, jaglaci, pjenica, bergenija, patuljasta astilba, niske mlječike, modrica, ljubica, krespin, broćika, valdštajnija, vrkuta, mala pavenka, puzava kurika, golterija, pahisandra ili sitnolisni bršljan.

Ne patite li za travnatim sagom, u prijatelja ili susjeda poljoprivrednika u kraju u kojem namjeravate oblikovati novu tratinu pokupite sjeme koje se natrusilo ispod stoga ili bala sijena. Sjetvom tog sjemena dobit ćete prirodan travnjak s velikim brojem različitih vrsta, koji će i bez zalijevanja u ljetnim mjesecima lakše prebroditi sušu i visoke temperature. Neovisno o tome koje ćete trave izabrati, za svaki četvorni metar tratine pripremite 30 - 35 g travne smjese. Prije sjetve tlo preorite, preštihajte ili prekopajte, usitnite grabljama i uklonite korov, osobito korijenje i podanke nepoželjnih višegodišnjih biljaka, pa cijelu površinu što bolje poravnajte. 

Tlo slabije plodnosti pritom pognojite bilo kojim organskim gnojivoom: stajnjakom, kompostom, gnojem peradi ili tvorničkim peletiranim organskim gnojivima, kako biste poboljšali mikrobiološku aktivnost i mrvičavost tla te sposobnost zadržavanja vode. Ljepljivim glinastim tlima dodajte i pijesak za popravljanje mehaničkog sastava tla i poboljšavanje propusnosti.
Tlo povaljajte ili lagano ugazite daskama pričvršćenim na vrtlarske čizme remenčićima ili uzicom. Uz rubove buduće tratine motičicom izvucite jarčiće i posebno ih zasijte kako bi rub gusto obrastao travom. 

Potom cijelu površinu podijelite na nekoliko dijelova, a ukupnu količinu sjemena razdijelite u isto toliko posudica. Zasijte iz zamaha, hodajući polako u dva smjera, svaki dio tratine posebno, kako bi se sjeme što ravnomjernije raspodijelilo po cijeloj površini. Grabljicama sjeme ukopajte na dubinu 1 - 1,5 cm. 

Nakon toga cijelu površinu ponovno čvrsto ugazite ili povaljajte te lagano poprskajte. Bude li vrijeme povoljno, a tlo dovoljno vlažno, trava će niknuti za 8 - 14 dana. 

Za lijepih i toplih dana, uz jaku noćnu rosu, trava brzo raste pa će vaša lijepa zelena tratina ubrzo doseći visinu od desetak centimetara kad je valja prvi put pokositi.