Najpovoljniji trenutak za obradu tla

Kako ne biste tlo obrađivali premokro ili presuho te pogoršali plodnost i pokvarili strukturu tla, vrlo je važno odabrati najpovoljniji trenutak za obradu tla. 

Lagana pjeskovita tla lako obrađujemo i kad su suha i kad su mokra jer su uvijek sipka. Srednje teška ilovasta tla valja obrađivati kad sadržavaju 40 - 60% vlage od svoga maksimalnog kapaciteta, odnosno kad su osrednje vlažna. 

Razdoblje kad su teška glinasta tla povoljna za obradu najkraće je jer je u njih razmak između pretvrdog i ljepljivog stanja vrlo kratak. Obrađujete li takva tla prevlažna, pa ih ostavite da se prosuše, ona se jako stvrdnu, pa ih je teško usitniti. 

Stoga u jesen najprije treba obraditi teška tla prije nego što se previše natope vodom i postanu ljepljiva, potom srednje teška i na kraju lagana pjeskovita tla. 

U proljeće pak najprije valja obrađivati lakša tla jer se ona prva prosuše, potom srednje teška, pa teška, koja se prosuše najkasnije. 

Ako je tlo teško, glinasto i ljepljivo, bolje ga je obrađivati kad je malo suše nego dok je prevlažno. 

Ako je tlo u vrtu presuho, može se mala površina kao što je gredica u povrtnjaku poškropiti, pričekati nekoliko sati da tlo upije vodu i potom štihati.

Najpovoljniji trenutak za obradu tla u voćnjaku, povrtnjaku ili cvjetnjaku, možete odrediti vrlo jednostavno na nekoliko načina:

1. Prošećite se po vrtu - ponesite štihaču - i pogledajte kakav su otisak ostavili đonovi vaših cipela. Ako su otisci jasno vidljivi, možete početi štihati.

2. Najjednostavnije ćete odrediti je li tlo povoljno za obradu uzmete li grudicu zemlje u šaku i stisnete ju. Ostane li nakon otvaranja šake zemlja zbijena i slijepljena, ne žurite se s obradom; pričekajte još malo da se tlo prosuši do dubine štihače.
3. Je li tlo u povoljnom stanju za obradu najbolje je procijeniti pri pokušaju štihanja ili kopanja. Utisnite štihaču u zemlju i promotrite koliko se tla pritom odlomilo. 

Ako je širina odlomljene grude jednaka širini lopate, ako se tlo pri kopanju i štihanju lijepo rahli i miješa, tlo je u najpovoljnijem stanju za obradu. 

Ako se tlo pri štihanju i kopanju lijepi za štihaču i razmazuje, tlo je premokro; ako se kida u velike grude znači da je presuho.

I na kraju još jedan brzi test: uzmite veliku grudu zemlje i pustite da slobodno padne. 

Ako se gruda u dodiru s tlom rasprši, pravi je trenutak za obradu tla.
Prionite na posao!

Klijavost sjemenki povrća i cvijeća

Premda neke vrste cvijeća i povrća dugo zadržavaju dobru klijavost, ponekad se može dogoditi da mrkva, peršin, krastavci ili drugo povrće ili cvijeće ne nikne. Naime, ako sjemenje predugo čuvamo ili nije bilo hermetički zatvoreno pa se navlažilo, klijavost sjemena slabi. Čim se sjeme navlaži mirovanje se prekida. Ono ne mora odmah isklijati, ali se aktivira i troši rezervne tvari koje su u njemu pohranjene, pa ne klije poslije kad ga posijete.
Čuvate li stare zalihe sjemenja povrća i cvijeća od proteklih godina, bilo kupovno bilo ono koje ste sami prikupili, prije planirane sjetve pregledajte ih pa provjerite je li sjeme klijavo. Staro sjeme, kome je istekao rok ispisan na vrećici, a niste ga otvorili, još uvijek može biti klijavo, ali u manjem postotku.

Kako biste ustanovili isplati li se posijati sjeme iz starih zaliha, po dvadesetak sjemenki svake vrste povrća i cvijeća stavite na vlažan papirnati krep ubrus u petrijevku ili plitku staklenu posudicu preko koje se može navući tanka prianjajuća prozirna folija. 

Za nekoliko dana, najkasnije za 2 tjedna, pri temperaturi 20 - 22 °C pojavit će se klice. Ako isklije više od polovice sjemenki klijavost je još dovoljno dobra. Ipak, za svaki slučaj pri sjetvi malo povećajte količinu sjemena.
Ako sjeme i nakon tri tjedna naklijavanja ne pokaže nikakvu aktivnost, stare zalihe sjemenja povrća i cvijeća nisu više pogodne za sjetvu. To sjemenje možete pomiješati i razbacati u cvjetnjake, oko grmlja  ili ispod voćaka kao mješavinu iznanađenja - možda nešto od toga i nikne. 

Kad obavite inventuru zaliha sjemenja, iskušate njihovu klijavost i proanalizirate rezultate svog malog istraživanja, sastavite popis sjemenja koje valja nabaviti za proljetnu sjetvu. Ne kupujte napamet, birajući vrećice sjemena s lijepim sličicama, nego odaberite dobre i provjerene sorte povrća za koje ste sigurni da će dobro uspijevati u vašem vrtu. Kupite i iskušajte i pokoju novu sortu, ali na maloj površini da vidite kako uspijeva. Pokaže li se dobrom uvrstite je u plodored za iduću godinu.
Ako budete sami uzgajali presadnice povrća i cvijeća za novu vrtlarsku sezonu, nabavite i minijaturni alat i mali plastenik za uzgoj presadnica, malu sijačicu, posude za sjetvu, foliju i ostali sličan alat i pribor za uzgoj presadnica u kući na prozorskoj klupčici, u klijalištu, na balkonu ili na terasi.

Mješovite gredice u povrtnjaku

Kišovita i hladna popodneva tijekom ranoga proljeća, kad ne možemo raditi u vrtu, idealna su za planiranje proljetne sjetve i sastavljanje novoga ili mijenjanje, ako je potrebno, već uhodana plodoreda. Sad valja odlučiti što ćemo sljedeće vrtlarske sezone uzgajati, kada i koliko posijati ili posaditi. 

Pritom razmislite isplati li se uporno uzgajati nešto što ne uspijeva i je li vam ustaljen, iz godine u godinu isti raspored bilja na gredicama već pomalo dosadio. 

Istina je da je lakše okopavati i njegovati povrće ako je ono pravilno raspoređeno u povrtnjaku, no ne bi li povrtnjak bio ljepši oku i ugodniji nosu, osobito u malom vrtu, kad bi među povrće pomiješali i cvijeće za rez, začinsko i ljekovito bilje, čak i jagodasto voće, niske trajnice i grmlje?
Šarene povrtne gredice nisu samo lijepe oku, nego su i korisne. Pa nisu naše bake bez razloga obrubljivale povrće cvjetnim gredicama i uz plot sijale i sadile visoke georgine, gladiole, uresnice, sljez i drugo cvijeće! 

Visoko bilje, naime, zaštićuje povrće od vjetra, pa se unutar obrubljene površine stvara specifična mikroklima povoljna za povrće.

Kad budete kupovali sjeme povrća i cvijeća za sljedeću vrtlarsku sezonu, birajte što više sorti različitih boja. Naime, što je povrtnjak šareniji to je manja mogućnost masovne pojave štetnika. Tako na lišću crvenih sorti salate, primjerice, nema mnogo lisnih uši, jer su zelene životinjice na crvenom lišću uočljivije, pa ih njihovi prirodni neprijatelji lakše uhvate.

Različite vrste povrća, začinskoga bilja i cvijeća mogu se uzgajati zajedno na mješovitim gredicama u povrtnjaku, ako dobro uskladite različit način rasta i potrebe pojedinih kultura za vodom i hranivima. 

Brižno kombinirajući kulture u povrtnjaku, pazeći na njihov vremenski slijed i prostornu izmjenu, može se postići najkvalitetniji i najveći mogući urod povrća i cvijeća čak i u najmanjem vrtu. 

Osim toga, mješovitim uzgojem različitih kultura na istoj gredici ograničavamo i sprječavamo veće štete na povrću koje uzrokuju različite biljne bolesti i štetnici.
Na mješovitoj gredici štetnici se razvijaju sporije nego na gredici na kojoj raste samo jedna biljna vrsta, jer teže nalaze biljke kojima se hrane, a uz druge uzročnike bolesti moraju se i izboriti za tu hranu. 

Osim toga, cvijeće i cvatuće grmlje privlači leptire i druge kukce, čije se ličinke hrane jajašcima i ličinkama kukaca kojima je omiljena hrana naše povrće. U vrt pun raznovrsna bilja dolaze i ptice i ostale male životinje, pa nastaje jedna cjelovita životna zajednica u kojoj sva stvorenja nalaze dovoljno hrane za preživljavanje, a dovoljno voća, povrća i cvijeća ostane i za nas.

Različite mirisne tvari koje biljke izlučuju i izlučevine korijena koje ispuštaju u tlo poboljšavaju biljno zajedništvo i štite biljke od nametnika. Mnogi štetni kukci, naprimjer, orijentiraju se prema mirisu biljke domaćina. Miriši li susjedna biljka jače, štetnik se zbuni i odleti dalje. Mnogo je takvih primjera u mješovitom uzgoju. 

Uzgajate li primjerice kupusnjače i rajčice na istoj gredici, kupusov bijelac koji izgriza lišće kupusnjača, zbunjen je i smeten zbog intenzivna mirisa koji izlučuje lišće rajčice. 

Češnjak i luk ometaju i rastjeruju mrkvinu muhu, a krasuljica, lat. Anthriscus cerefolium, ometa biljne uši. 

Vrtna grbica, lat. Lepidium sativum, i dragoljub, lat. Tropaeolum majus, štite rajčicu i voćke od lisnih uši, a metvica i timijan odvraćaju kupusova bijelca. 

Korijenove izlučevine kadifice i nevena sprječavaju štetne nematode, sitne obliće u tlu.
Uzgoj različitih biljnih vrsta na istoj gredici poboljšava i aromu pojedine povrtlarske kulture. Poznato je da čubar, lat. Satureia hortensis, uzgajan uz grah mahunar poboljšava okus mahuna, kopar, lat. Anethum graveolens, okus krastavaca, a peršin doprinosi boljem okusu plodova rajčica. Korijandar, lat. Coriandrum sativum, i kiml, lat. Carum carvi, daju bolji okus gomoljima krumpira.
Biljke koje usklađeno raspoređene jedne uz druge rastu na mješovitoj gredici nisu međusobno u suparništvu, nego najbolje iskorištavaju rezerve hraniva i vode u tlu. Neke se ukorjenjuju pliće, a neke dublje, pa vodu i hraniva crpe na različitim dubinama, a tlo je time najpovoljnije prokorijenjeno po cijeloj dubini.
Odlučite li se da i vi u svom vrtu oblikujete mješovite gredice, kad budete sastavljali godišnji plan uzgoja povrća brižljivo izaberite vrste i sorte povrća, cvijeća i začinskoga bilja koje ćete uzgajati, kako bi mješovite gredice što bolje funkcionirale. 

Biljke koje budete izabrali uskladite prema potrebi za vodom i hranivima te isplanirajte prostornu i vremensku izmjenu usjeva na svakoj gredici. I uvijek nastojte da ni jedan red u povrtnjaku ne bude dugo prazan. Čim poberete jednu vrstu povrća, odmah posijte ili posadite sljedeću. Tako možete i u malom vrtu, na stotinjak četvornih metara, uzgojiti dovoljno povrća za svoju obitelj i svaki dan tijekom vegetacije pronaći nešto što je dospjelo za berbu. 
Pričuvu sjemena za mješovite gredice u povrtnjaku redovito nadopunjavajte, a klijalište neka bude uvijek puno presadnica povrća i cvijeća, kojima ćete popunjavati prazna mjesta. Budete li tako postupali, površinski sloj tla na gredicama u povrtnjaku nikad neće biti  ogoljen, bolje ćete iskoristiti biljna hraniva u tlu i vaš će lijepi mješoviti šareni vrt uvijek biti prepun zdravoga i kvalitetnoga povrća i prelijepoga mirisnog cvijeća svih duginih boja. 

Uzgoj presadnica na prozorskoj klupčici

Povrtlarske kulture koje potječu iz tropskih područja, kao paprika, rajčica, patlidžan, krastavci i tikvice, imaju velike potrebe za toplinom. U vrijeme rane proljetne sjetve u našim kopnenim krajevima još nije dovoljno toplo da bismo ih mogli izravno posijati na gredice u povrtnjaku, pa ih do sadnje uzgajamo u zaštićenim prostorima: staklenicima, plastenicima, toplim klijalištima ili u kući na dobro osvijetljenoj prozorskoj klupčici. 

Kad presadnice dorastu za sadnju i prođe opasnost od proljetnih mrazova, presađujemo ih na gredice i nastavljamo s uzgojem na otvorenom.
Presadnice salate, ranih kupusnjača, celera i sličnih vrsta povrća koje nemaju tako velike potrebe za toplinom, u rano proljeće uzgajamo u zaštićenim prostorima zato što želimo da te kulture ranije dospiju za berbu. 

I neke ljetne i jesenske kulture, kao kasne kupusnjače, endiviju, poriluk, zimsku salatu, radič, i sl. uzgajamo iz presadnica kako bismo ih mogli brižljivije njegovati, no ne više u zaštićenom prostoru nego na otvorenom, u hladnom klijalištu bez prozora ili na posebnoj gredici za uzgoj presadnica. Time se bolje iskorištava prostor povrtnjaka jer se na istoj površini tijekom jedne vrtlarske sezone uzgoje dvije kulture, što ne bismo mogli kad bismo ih uzgajali izravnom sjetvom. 

Osim toga, kad sami uzgajamo presadnice, sami možemo izabrati vrste i sorte povrća koje želimo uzgajati u svom vrtu.

Presadnice povrća i cvijeća možete sami uzgojiti na prozorskoj klupčici u dobro osvijetljenoj prostoriji u kući u miniplastenicima i sličnim duguljastim uskim posudama kojima je lako rukovati. 

U svaku udubinu na dnu mini plastenika stavite po jedan sprešani suhi tresetni jiffy lončić pa ih prelijte toplom vodom. Kad upiju vodu i nabubre lončići će biti visoki oko 5 cm. Odlijte suvišnu vodu. 

Ovisno o veličini sjemenki, u svaki lončić posijte po 1 - 2 sjemenke. Lagano poškropite pa minijaturni plastenik pokrijte prozirnom plastičnom kapicom. 

Smjestite ga na dobro osvijetljenu prozorsku klupčicu, ali ne na izravno sunce, pri temperaturi 20 - 22°C. 

Kad biljčice niknu, kapicu podižite s jedne strane kako bi se plastenik prozračivao. Kad presadnice budu tako visoke da počnu dodirivati kapicu, maknite je.

Za uzgoj presadnica na prozorskoj klupčici osim kupovnih miniplastenika pogodne su i različite plitke posude za cvijeće, stare plastične kutije za pribor za jelo punoga dna s pregradama, a odlično mogu poslužiti i kutije za sladoled. 

Sjemenke ravnomjerno posijte na navlažen supstrat, pospite tankim slojem supstrata pa posude do nicanja prekrijte prozirnom folijom ili staklom. 

Svaki dan staklo okrenite i obrišite kondenziranu vodu. Dalje postupajte kao i pri uzgoju presadnica u miniplasteniku. 

Kad se nakon supki pojavi prvi pravi list i susjedne se biljčice počnu dodirivati, pikirajte ih tj. presadite pojedinačno u plastične ili tresetne lončiće, čaše od jogurta, kartonske kutijice od tetrapaka ili slične posudice, složite ih u duguljaste posude za cvijeće i do sadnje uzgajajte na balkonu ili na terasi pod krovom u blizini kuće kako biste ih mogli brzo i lako skloniti u kuću ako bude mraza. 

Pri pikiranju biljčice valja posaditi do supki kako bi se potaknuo razvitak korijenja. 

Prvih nekoliko dana nakon pikiranja biljčice zaštitite od izravna jaka sunca da ne gube previše vode dok se ne ukorijene. 

Nakon kraćeg zastoja u rastu pikirane biljke počnu snažno rasti, a kad dođe vrijeme za sadnju na gredice presadnice, primjerice rajčice, bit će visoke oko 30 cm, imat će dobro razvijenih 7 - 8 listova i zametnutu prvu cvjetnu grančicu. 

Za uzgoj presadnica krastavaca, tikvica i sličnih vrsta koje ne podnose presađivanje pogodni su veliki tresetni lončići. Rabimo ih i za pikiranje biljčica uzgojenih u sjetvenim posudama te za ukorjenjivanje reznica. 

Umjesto kupovnih tresetnih lončića za uzgoj presadnica mogu poslužiti i valjci domaće izrade od kartona ili nekoliko slojeva novinskoga papira. Spojite ih klamericom, napunite supstratom za sjetvu, utisnite ga i zalijte, pa u svaki posijte po 1 - 2 sjemenke. Kad biljčice niknu uzgajajte ih kao i one pikirane.

Presadnice povrća i cvijeća koje ste sami uzgojili – bit ćete jako ponosni - na pripremljene gredice posadite u travnju ili svibnju, kad prestane opasnost od mraza, pridržavajući se odabranog plodoreda.

Pet do šest dana prije sadnje biljke neka budu i preko noći na balkonu kako bi se što bolje prilagodile vanjskim uvjetima. 

Prije sadnje ih ne zalijevajte nego ostavite da se supstrat malo prosuši.
Korijenje se tako manje oštećuje, presadnice se lakše vade iz posudica, dobro podnesu presađivanje, lako se ukorijene na gredicama i odmah nastave rasti i razvijati se.

Zasnivanje nove tratine

Premda se trave mogu sijati tijekom cijele godine, novu tratinu najčešće zasnivamo u rano proljeće, u ožujku i travnju, kad je vlažnost i temperatura tla i zraka povoljna za nicanje. 

Ljeta su u našim krajevima, i na Jadranu i u kopnenom području, posebice proteklih godina, prilično vruća i sušna, pa to doba nije povoljno za zasnivanje tratine jer bi novozasijanu površinu trebalo neprestano zalijevati. 

Stoga je bolje, ne stignete li sjetvu obaviti u proljeće, trave koje će činiti vaš lijepi novi zeleni sag posijati potkaj ljeta i na početku jeseni: potkraj kolovoza, u rujnu i na početku listopada. 

Brižljivo izaberite najpogodniju travnu smjesu za svoj vrt. Koje ćete trave izabrati ovisi o plodnosti tla, klimi i svojstvima trava, ali i o tome hoće li tratina biti samo ukras vrta ili će služiti za dječju igru, smještaj stola i roštilja, ležaljki za odmor i slično. 

Važno je i koliko vremena namjeravate utrošiti na tratinu, jer neke trave zahtijevaju redovitu gnojidbu i njegu. Da bi tratina bila lijepa i ravnomjerno zelena cijele godine, trave se moraju gusto razrastati i brzo obnavljati nakon košnje, te dobro podnositi gaženje, bolesti, niske temperature i snježni pokrivač.

 

U poljoprivrednim ljekarnicama i vrtnim centrima možete pronaći raznovrsne travne smjese u manjim pakiranjima za male vrtove, i to za različite namjene i položaje. 

Za sunčane dijelove vrta i plitka, pjeskovita i suha tla izaberite travne smjese koje sadržavaju tankolisnu rosulju, običnu i crvenu vlasulju, engleski ljulj, puzavi troskot i trstastu vlasulju. 

Za sjenovite dijelove vrta izaberite travne smjese koje sadržavaju engleski ljulj, crvenu vlasulju, busenastu crvenu vlasulju, pršljenastu crvenu vlasulju, livadnu vlasnjaču, šumsku vlasnjaču i tankolisnu rosulju. 

Smjesa za vlažna i teška glinasta tla može sadržavati i nisku, vrlo otpornu sitnolisnu bijelu djetelinu koja odlično veže tlo, uspijeva i na kiselim tlima te upija dušik iz zraka. Tratina će svake godine u proljeće biti posuta bijelim točkicama dodate li travnoj smjesi i sjeme običnih tratinčica.

U posve zasjenjenim dijelovima vrta, posebice ispod velikih stabala bora, smreke i jele, tlo je suho, iglice četinjača ga zakiseljuju, pa trava ne uspijeva. Ne ustrajte na tratini, nego tlo pospite grubo usitnjenom korom drveća.
Kao dobra zamjena za travu, posebice na manjim površinama što nisu predviđene za hodanje, mogu poslužiti i niske trajnice, vazdazeleno grmlje i puzavice. 

Na polusjenovitu i sjenovitu staništu tlo će vrlo brzo prekriti volujsko oko, kavkaska potočnica, jaglaci, pjenica, bergenija, patuljasta astilba, niske mlječike, modrica, ljubica, krespin, broćika, valdštajnija, vrkuta, mala pavenka, puzava kurika, golterija, pahisandra ili sitnolisni bršljan.

Ne patite li za travnatim sagom, u prijatelja ili susjeda poljoprivrednika u kraju u kojem namjeravate oblikovati novu tratinu pokupite sjeme koje se natrusilo ispod stoga ili bala sijena. Sjetvom tog sjemena dobit ćete prirodan travnjak s velikim brojem različitih vrsta, koji će i bez zalijevanja u ljetnim mjesecima lakše prebroditi sušu i visoke temperature. Neovisno o tome koje ćete trave izabrati, za svaki četvorni metar tratine pripremite 30 - 35 g travne smjese. Prije sjetve tlo preorite, preštihajte ili prekopajte, usitnite grabljama i uklonite korov, osobito korijenje i podanke nepoželjnih višegodišnjih biljaka, pa cijelu površinu što bolje poravnajte. 

Tlo slabije plodnosti pritom pognojite bilo kojim organskim gnojivoom: stajnjakom, kompostom, gnojem peradi ili tvorničkim peletiranim organskim gnojivima, kako biste poboljšali mikrobiološku aktivnost i mrvičavost tla te sposobnost zadržavanja vode. Ljepljivim glinastim tlima dodajte i pijesak za popravljanje mehaničkog sastava tla i poboljšavanje propusnosti.
Tlo povaljajte ili lagano ugazite daskama pričvršćenim na vrtlarske čizme remenčićima ili uzicom. Uz rubove buduće tratine motičicom izvucite jarčiće i posebno ih zasijte kako bi rub gusto obrastao travom. 

Potom cijelu površinu podijelite na nekoliko dijelova, a ukupnu količinu sjemena razdijelite u isto toliko posudica. Zasijte iz zamaha, hodajući polako u dva smjera, svaki dio tratine posebno, kako bi se sjeme što ravnomjernije raspodijelilo po cijeloj površini. Grabljicama sjeme ukopajte na dubinu 1 - 1,5 cm. 

Nakon toga cijelu površinu ponovno čvrsto ugazite ili povaljajte te lagano poprskajte. Bude li vrijeme povoljno, a tlo dovoljno vlažno, trava će niknuti za 8 - 14 dana. 

Za lijepih i toplih dana, uz jaku noćnu rosu, trava brzo raste pa će vaša lijepa zelena tratina ubrzo doseći visinu od desetak centimetara kad je valja prvi put pokositi.

Moj plodored

Kad sam počela uzgajati povrće u svom povrtnjaku, nakon strpljivog popravljanja plodnosti tla dodavanjem pijeska, uštihavanjem stajskoga gnoja i usjeva za zelenu gnojidbu, podijelila sam cijelu površinu na dva polja, sve povrtne kulture svrstala u dvije skupine, te razradila dvopoljni plodored.
Skupinu A činile su zeljarice i ostalo povrće iz porodice krstašica te povrće iz porodice  tikvenjača i ponoćnica, a skupinu B lukovičasto, korjenasto i lisnato povrće te mahunarke.
Obje skupine su se vremenski i prostorno izmjenjivale na dva polja podjednake površine. No povrće mi prvih nekoliko godina nije uspijevalo baš najbolje, jer je tlo u tom vrtu poprilično glinasto. Vruća ljeta bez kiše, sve češća u našim krajevima - uz moje neprestano zastiranje tla sjeckanom travom i zalijevanje – pogodovala su samo rajčici, tikvicama, krastavcima, blitvi, peršinu i pastrnjaku.
Na koncu sam odustala od uzgoja zelja, brokule, karfiola i kelja, plodored malo izmijenila i rokove sjetve prilagodila vremenskim prilikama.

U skupinu A dodala sam gladiole, georgine i slično cvijeće za rez koje se sadi u proljeće, bijelu i žutu repu, crnu rotkvu i rotkvice te kelj pupčar. Budući da je ova skupina poprilično brojna i ostaje na istom polju najdulje, da bi sve kulture uspjele, valja ih na vrijeme, jednu za drugom, sijati, saditi i pobrati. 

Skupina B ostaje na gredicama od proljeća do kasne jeseni pa ima dovoljno vremena za pripremu tla za sljedeću godinu. U tu sam skupinu dodala i začinsko bilje i jednogodišnje cvijeće: cinije, neven, uresnice i slično. 

Kako su godine prolazile, plodnost tla u mom vrtu pomalo se poboljšavala pa sam nakon nekoliko godina ipak prešla na tropoljni pa potom i na četveropoljni plodored.

Prošle godine sam počela preuređivati svoj mali povrtnjak pa sam ga podijelila na četiri novouređena polja i povrće razvrstala u četiri skupine što znači da ću sastaviti novi četveropoljni plodored. Ove godine ću uzgajati tikvice, bundeve, rajčice, paprike, grašak, bob, grah mahunar i zrnaš, rotkvu, rotkvice, mrkvu, peršin, pastrnjak, ciklu, korabicu, radič, endiviju, blitvu, matovilac, salatu, luk i poriluk. Sad još samo moram dobro razmisliti i izabrane vrste povrća razvrstati na gredice i sastaviti plan uzgoja povrća za novu vrtlarsku sezonu koja upravo počinje. 

Posijat ću i malo začinskoga bilja i posaditi višegodišnje začinsko i ljekovito bilje u cvjetnjak. Od jednogodišnjega cvijeća izabrala sam kao i lani kadifice, cinije, celozije, neven, uresnice, lijepe kate i zajčeke.

Sjemenje sam već kupila, no kad idućih dana budem išla u grad u kupovinu još jednom ću pregledati ponudu u poljoprivrednoj apoteci na placu pa možda još nešto zgodno izaberem da popunim cvjetnjake i gredice za začinsko i ljekovito bilje na terasama u mom malom vrtu.

Rano proljeće

Kad se na našim zelenim livadama u ožujku iz trave počnu izdizati žarkožute glavice maslačka, svi vrtlari znaju da je stiglo rano fenološko proljeće. A to znači da bismo se svi trebali probuditi iz zimskog drijemeža i prionuti na posao.  

U područjima u kojima zimi nema snijega, naši vrtovi bi do početka ožujka već trebali biti posve raščišćeni, a cvjetne i povrtne gredice pripremljene za sjetvu.

U kopnenom dijelu Hrvatske uvjeti za radove u vrtu često tijekom veljače nisu baš najpovoljniji, a na početku ožujka tlo bi moglo biti još uvijek premokro. No čim bude moguće, i u korisnom i u ukrasnom dijelu vrta, trebalo bi obaviti sve zaostale radove i započeti nove proljetne.

U korisnom dijelu vrta pokupite sve biljne ostatke iz povrtnjaka i složite ih u novu kompostnu hrpu. Zreli kompost izvadite iz sanduka pa ga utrošite za površinsku gnojidbu povrtnjaka, voćnjaka, cvjetnjaka i ukrasnoga grmlja.

Na Jadranu berite mrkvu, peršin, pastrnjak, celer, blitvu, salatu, endiviju, radič, špinat, raštiku, zimski kupus i kelj, kelj pupčar, cvjetaču, mladi luk, špargu i luk srebrenac, a u sjevernim krajevima poriluk, hren i matovilac.

Prazne gredice u povrtnjaku pripremajte za sjetvu i što prije izravno posijte mrkvu, peršin, pastrnjak, rotkvu, rotkvice, špinat, salatu, blitvu, ciklu, grašak i bob te posadite luk, luk kozjak, rabarbaru, špargu, hren i češnjak. U jadranskom području posadite proljetni kupus i kelj, salatu, špargu i artičoku, pa posađene presadnice zalijte.

Kad budete oblikovali gredice u povrtnjaku, imajte na umu da biljke najbolje iskorištavaju sunčevu svjetlost ako se gredice pružaju od sjevera prema jugu.

Njihova širina ovisi o obliku povrtnjaka, no najpovoljnijom se smatra 120 cm, jer se najbolje iskoristi raspoloživi prostor. No, muči li vas križobolja pa ne možete rukama dosegnuti sredinu gredice, neka ne budu šire od 90 -100 cm.
Niste li u veljači pripremili klijalište za sjetvu, napunite ga sada bioenergetskim materijalom i klijališnom zemljom, pa u njega ili u posudice stavljene na dobro osvjetljene prozorske klupčice u kući posijte rani kupus, kelj, cvjetaču i korabicu, te celer, salatu, rajčicu, papriku i patlidžan. 

Tijekom ožujka presadnice koje uzgajate u zaštićenu prostoru redovito zalijevajte i prozračujte. Za hladnih noći klijalište pokrijte hasurama ili kartonom. 

U jadranskom području, dvadesetak dana nakon sjetve, kad se nakon supki dobro razvije prvi pravi list, pikirajte presadnice rajčice, paprike, patlidžana i celera, a ozimo povrće prihranite i okopajte.

Voćke koje rastu u korisnom ili ukrasnom dijelu vašega vrta trebalo bi u ožujku pognojiti i okopati te ukloniti korove. Valjalo bi kraju privesti i rezidbu jezgričavih voćnih vrsta: jabuke, kruške, dunje, oskoruše i mušmule, te koštuničavih voćnih vrsta: šljive, marelice, breskve, nektarine, trešnje i višnje.

Vrijeme je i za sadnju voćaka, ako planirate malo popuniti voćnjak ili okućnicu dodavanjem neke nove voćne vrste koje u vašem vrtu još nema. Neku novu sortu jabuke ili kruške možete u voćnjak dodati i cijepljenjem na pojedine grane odabrane voćke.
U ožujku bi trebalo orezati maline i kupine te obaviti plavo prskanje breskvi i marelica.

Ako u vašem vrtu raste i pokoji čokot vinove loze trebalo bi tijekom ožujka dobro pregledati sve trsove, okopati ih, pognojiti i orezati. Možete posaditi i nekoliko trsova neke nove sorte vinove loze i popuniti prazne dijelove svoga vrta.

U ukrasnom dijelu vrta u ožujku cvatu bergenije, narcise, forzicije, japanske dunje i ostalo ukrasno bilje koje u ovom razdoblju uljepšava naša dvorišta. Rano proljeće pravo je vrijeme za sadnju ukrasna grmlja i drveća, ako želite obogatiti svoju zbirku ponekom novom vrstom ili kultivarom.  

Ako niste do sad, prije nego što započne nanovo rasti, orežite listopadno grmlje koje cvate nakon sredine svibnja. Grmlje koje cvate rano u proljeće orežite nakon cvatnje. 

Uredite cvjetne gredice s trajnicama, raščistite ih, pograbljajte, pognojite kompostom, a prebujne i prerasle biljke prorijedite, razdijelite i presadite na ogoljele dijelove cvjetnjaka. Isto tako možete posaditi i nove trajnice, budete li nabavili neku vrstu koje u vašem vrtu još nema. 

Kad se tlo u vrtu prosuši pograbljajte lišće u voćnjaku, poravnajte krtičnjake i pograbljajte travnjak, a možete ga i pognojiti.
Kad trava poraste, ovisno o vremenu tijekom ožujka, travnjak prvi put pokosite.

Mirovanje kućnoga bilja i biljaka s balkona i terase koje prezimljuju u kući pri kraju je, pa ih možete početi obilnije i češće zalijevati i prihranjivati. 

Lisnate lončanice svaki tjedan okrenite za 45º kako se stabljika i lišće ne bi u potrazi za svjetlom stalno naginjalo na istu stranu.

Velikim biljkama - difenbahija, avokado, fikus, limun i slične - koje više ne presađujete, dio zemlje u loncu zamijenite svježim supstratom.
Malim kućnim grabljicama - ako ih nemate dobro će poslužiti i stara bakina viljuška - prorahlite zemlju u loncima, a biljke koje rastu u prostorijama u kojima je zrak suh povremeno poprskajte odstajalom vodom.

Ukrasne biljke kojima je korijenje popunilo dno lonca i počelo izlaziti van kroz rupice na dnu posude, presadite u broj veći lonac.

Budete li kupovali cvatuće ukrasno bilje: cinerarije, papučice, ciklame, kalanhoje i slične, izaberite one koje nisu prekrivene mahovinom i tek su počele cvasti, kako bi što dulje u kuću unosile dah proljeća.

Četveropoljni povrtlarski plodored

Ako ste od bake naslijedili vrt u kojem je ona, a možda i njezina baka uzgajala povrće za svoju obitelj, tlo je u vašem povrtnjaku vjerojatno bogato humusom i biljnim hranivima. Ako usto i dobro zadržava vodu i nije teško za obradu, za svoj novi povrtnjak odaberite četveropoljni plodored.
Povrtnjak podijelite na četiri podjednaka polja, a sve povrćarske kulture svrstajte u četiri skupine: A,B,C i D.
U prvoj godini, poslije gnojidbe stajskim gnojem prethodne jeseni, na prvom polju uzgajajte skupinu A, zeljasto povrće iz biljne porodice krstašice, lat. Brassicaceae: kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, raštika, brokula, korabica, žuta repa, bijela repa, rotkva, rotkvica i kineski kupus.

  Skupina A

Na drugom polju neka bude skupina B: plodovito povrće iz porodice ponoćnice, lat. Solanaceae: rajčica, paprika i patlidžan te povrće iz porodice tikvenjača, lat. Cucurbitaceae: krastavci, tikvice, dinje, lubenice i bundeve.

  Skupina B

Na treće polje smjestite skupinu C : lukovičasto povrće iz porodice ljiljana, lat. Liliaceae: luk, češnjak, poriluk i luk kozjak; korjenasto povrće iz porodice štitarki, lat. Apiaceae: mrkvu, celer, peršin, pastrnjak te povrće iz porodice pepeljuge, lat. Chenopodiaceae: ciklu i blitvu.

   Skupina C

Skupinu D, na četvrtom polju, čini mahunasto povrće iz porodice lepirnjača, lat. Fabaceae: grašak, grah mahunar, slanutak i bob te kukuruz šećerac iz porodice trava, lat. Poaceae.
Neke vrste povrća, kao špinat, salata, matovilac, endivija i radič, mogu se neprestano uzgajati na istom mjestu, pa ih možete uzgajati kao međuusjev, podusjev ili naknadni usjev uz glavnu kulturu na svim poljima.

Skupina D

Svake godine sve četiri skupine, kao i kod tropoljnoga plodoreda, premjestite po abecedi na sljedeća polja, pa će se u četiri godine na svim poljima izmijeniti sve četiri skupine. 

Svake godine u jesen, kad s polja D poberete mahunarke, na to polje uštihajte stajski gnoj ili pognojite peletiranim stajskim gnojem i posijte raž ili pšenicu za zelenu gnojidbu. 

Pete godine u rano proljeće, prije sadnje presadnica povrća iz skupine A, koja ponovo dolazi na to polje nakon mahunarki, zelenu masu žitarice uštihajte u tlo. 

Time počinje nova ophodnja, povrće iz sve četiri skupine vraća se na isto mjesto tek nakon četiri godine; tijekom te četiri godine cijeli povrtnjak bit će pognojen stajnjakom. 

 

Ako je vaš povrtnjak malen i ne planirate ga gnojiti stajskim gnojem nego samo kompostom i sličnim organskim gnojivima, možda ćete pomisliti da ne trebate uzgajati povrće u plodoredu. Varate se! 

I vi bi trebali isplanirati plodored tj. prostornu i vremensku izmjenu povrćarskih kultura. 

Za svaki povrtnjak, ma koliko malen bio, bez obzira na gnojidbu stajskim gnojem, plodored je važan. Povrće se, naime, kao i ratarske kulture, ne smije neprestano uzgajati na istoj površini jer se u tlu nagomilavaju štetne tvari, uzročnici biljnih bolesti, štetnici i korovi, a hraniva se iz tla troše jednostrano i nepravilno.

Tropoljni povrtlarski plodored

Ako je tlo u vašem povrtnjaku dobre plodnosti, bogato biljnim hranivima, ali sadržava premalo humusa, izaberite tropoljni povrtlarski plodored. Sve povrćarske kulture koje ćete uzgajati svrstajte u tri skupine: A, B i C.
Skupinu A čini zeljasto i plodovito povrće kojemu je potrebno mnogo hraniva i dobro podnosi izravnu gnojidbu stajskim gnojem: kupus, kelj, cvjetača, brokula, korabica, kelj pupčar, kineski kupus, raštika, podzemna koraba, crna rotkva, rajčica, paprika, patlidžan, krastavci, tikvice i bundeve.

Skupina A

                                                                       
U skupinu B svrstajte korjenasto, lisnato i lukovičasto povrće:
mrkvu, peršin, celer, pastrnjak, ciklu, crni korijen, rotkvice, salatu, endiviju, radič, špinat, blitvu, matovilac, luk, češnjak, kozjak, poriluk, luk srebrnjak i ostale kulture koje troše umjerene količine biljnih hraniva i mogu se uzgajati u drugoj godini nakon gnojidbe stajskim gnojem. 

Skupina B

                                                                         
Skupinu C neka čine mahunarke: grašak, grah, grah mahunar, bob, slanutak, a uz njih možete uzgajati i cvijeće za rez, kukuruz šećerac, bamiju te sve ostale vrste povrća koje dobro uspijevaju na tlu pognojenom stajskim gnojem pretprošle godine i nemaju velike potrebe za hranivima.

Skupina C

                                                                         
Povrtnjak podijelite na tri podjednaka polja i na njima abecednim redom svake godine zarotirajte navedene skupine povrća. Tijekom te tri godine na svim će se poljima izmijeniti sve tri skupine. 

Svake godine u jesen s onoga polja na kojem je bila skupina C, dakle mahunarke, uklonite sve ostatke biljaka koje ste na njemu uzgajali pa to polje, na koje iduće godine po plodoredu ponovo dolazi skupina A, dakle zeljasto i plodovito povrće, pognojite stajskim gnojem i ostavite da miruje do sljedećeg proljeća. 

Tako će tijekom tri godine cijeli povrtnjak biti pognojen stajskim gnojem, a vaše će povrtne kulture imati povoljne uvjete za rast i razvitak.

Dvopoljni povrtlarski plodored

Ako je tlo u vašem novom povrtnjaku slabije plodnosti, izrazito pjeskovito ili glinasto, slabo opskrbljeno biljkama pristupačnim hranivima, ako ne zadržava vodu i ako sadržava premalo humusa, trebalo bi prije uzgoja povrća tlo obilno pognojiti organskim i mineralnim gnojivima i uzgajati usjeve za zelenu gnojidbu. Nakon toga nekoliko godina povrće uzgajajte prema pravilima dvopoljnoga povrtlarskog plodoreda. 

Povrtnjak podijelite na dva polja, a sve povrćarske kulture svrstajte u dvije skupine prema potrebi povrćarskih kultura za vodom i hranivima.

U skupini A, koja dolazi na prvo polje nakon obilne gnojidbe stajskim gnojem, neka budu kupusnjače odnosno zeljasto povrće: kupus, kelj, cvjetača, kelj pupčar, korabica, brokula, raštika, kineski kupus i podzemna koraba te plodovito povrće: rajčica, paprika, patlidžan, krastavci, tikvice, dinje, lubenice, bamija i slično. 

Povrće iz ove skupine uzgaja se na gredicama obilno pognojenim stajnjakom jer im je za dobar urod i što bolju kakvoću potrebno mnogo hraniva i vode. Stoga ih valja tijekom uzgoja redovito gnojiti i zalijevati.

                                                          

Skupina A

Skupinu B čini korjenasto, lisnato i lukovičasto povrće: mrkva, peršin, celer, pastrnjak, cikla, luk, srebrnjak, poriluk, češnjak, rotkvice, radič, salata, endivija, špinat i blitva te mahunarke: grašak, grah mahunar, slanutak, bob i leća. 

Ove vrste povrća imaju manje potrebe za hranivima i vodom pa mogu doći na drugo mjesto u plodoredu, nakon kultura koje su bile pognojene stajskim gnojem. Osim toga, mahunarke u simbiozi s kvržišnim bakterijama na korijenju vežu dušik iz zraka i njime obogaćuju tlo. Neke vrste povrća, kao špinat, salata, matovilac, endivija i radič, mogu se neprestano uzgajati na istom mjestu, pa ih možete uzgajati kao međuusjev, podusjev ili naknadni usjev uz glavnu kulturu na jednom i na drugom polju.

                                                           

Skupina B

U jesen, kad poberete povrće, drugo polje pognojite stajskim gnojem, prema potrebi dodajte i mineralno gnojivo. 

Iduće godine u proljeće skupinama povrća zamijenite mjesta. Skupina A u drugoj godini neka bude na drugom polju, a skupina B na prvom. Prema pravilima dvopoljnoga plodoreda cijeli povrtnjak će biti pognojen stajskim gnojem tijekom dvije godine.

U trećoj godini skupinu A ponovo smjestite na prvo polje, a skupinu B na drugo. Prema potrebi pojedinih povrćarskih kultura gredice gnojite kompostom i mineralnim gnojivima.

Sve dok se plodnost tla ne poboljša u povrtnjaku održavajte dvopoljni plodored. Za nekoliko godina, ovisno o tipu tla i njegovim fizikalnim i kemijskim svojstvima, kad se količina humusa poveća i tlo počne bolje zadržavati vodu, u povrtnjak možete uvesti tropoljni ili četveropoljni plodored.