Kana

Svojom egzotičnom elegancijom sve ostale krasnice u vrtu nadmašuje kana, lat. Canna indica, impozantna višegodišnja zeljasta biljka podrijetlom iz gorovitih tropskih predjela Srednje i Južne Amerike. Dok u našim primorskim krajevima odebljale podzemne stabljike, rizomi, prezimljuju na gredicama, u hladnijim ih krajevima moramo izvaditi u jesen i zimi čuvati u hladnim prostorijama. Kao i gomoljaste begonije, razmnožavamo ih u ožujku - svaki rizom razrežemo na onoliko dijelova koliko ima pupoljaka - i uzgajamo u posudama na toplu. Na cvjetne gredice, u velike posude na dvorištu, na terasi ili na balkonu sadimo ih potkaj travnja ili u svibnju, kad više nema opasnosti da mraz ošteti kanino osjetljivo lišće. Pri sadnji svakoj biljci osigurajte 50 cm²  jer su vrlo bujne; neki kultivari mogu biti viši od 150 cm. Osigurajte im hranjivo tlo i mnogo vode dok rastu, te po potrebi prihranjujte tekućim gnojivom.

Ne samo krupni asimetrični cvjetovi, žuti, ružičasti, narančastocrveni ili žarkocrveni, skupljeni u klasove nalik na one u gladiola, nego i tamnozeleno, svijetlozeleno, žutozeleno ili crvenosmeđe, veliko, vrlo upadljivo, dekorativno kanino lišće privlači našu pozornost. Stoga ih posadite na sunčano, pogledima izloženo mjesto na cvjetnoj gredici ili u veliki keramički lonac, stari ćup ili bačvicu u kut terase ili balkona. 

Neobična kana ne pristaje u svaki cvjetnjak, već joj valja brižljivo izabrati pratnju: biljke koje također djeluju pomalo egzotično, kao patuljaste cinije, sitnocvatuće petunije, verbene, lijepi dečki, ukrasni duhan i niske skrletne kadulje. Ako ih posadite ispred kana, one cijelo ljeto čine neumornocvatuće jastučiće i slapove. 

Uz kane ili iza njih pristaju i visoke dalije, gladiole, ukrasni mnogocvjetni suncokret ili egzotično grmlje.

Brojnim kultivarima, nastalim križanjem različitih vrsta iz roda kana ne mogu se više točno ustanoviti ishodne vrste, pa se svi vode pod zajedničkim latinskim imenom Canna x generalis. Najpoznatiji su kultivari brillant, visok oko 110 cm, s krvavocrvenim cvjetovima, wyoming, visok oko 120 cm, smeđecrvenog lišća s narančastim cvjetovima, goldenfinger, visine oko 110 cm, sa zelenožutim lišćem i zlatnožutim cvjetovima, goldenbird žutih cvjetova s crvenosmeđim pjegama, hercules crvenih cvjetova i purpurnih listova te lucifer, patuljasti kultivar, koji nije viši od 60 cm, svjetlucavocrvenih cvjetova sa žutim rubom.

Budući da nije otporna na hladnoću, kana u našem kopnenom području ne može prezimjeti u vrtu i na otvorenome. Poslije prvog jesenskog mraza biljke pažljivo iskopajte i ostavite ih da se osuše pod nadstrešnicom zaštićene od hladnoće.

 

Nemojte odmah odrezati stabljike da se mjesto reza ne zarazi gljivicama koje bi prouzročile truljenje. Odrežite ih desetak cm iznad podanka tek kad se posve osuše, pa složite u sandučić i prekrijte suhim pijeskom ili tresetom. Temperatura u prostoriji u koju ćete kane spremiti ne bi smjela biti viša od 8 -10°C.

U ožujku podanke razdijelite i posadite u svježu zemlju za cvijeće. Potaknite ih na novi rast smjestivši kane na toplo. U vrt ih ponovno posadite tek kad prođe opasnost od kasnoproljetnog mraza.

Posadite češnjak

Češnjak, lat. Allium sativum, vrlo je stara poljoprivredna biljka podrijetlom iz srednje Azije i Sredozemlja, odakle se proširio po cijeloj Europi. Uzgajali su ga i njegovu ljekovitost poznavali već stari Egipćani, Grci i Rimljani. Sitne crne sjemenke najčešće su sterilne, pa se češnjak u našim krajevima razmnožava vegetativno, sadnjom malih lučica, česana.

Dok se proljetni uskolisni češnjak sadi u ožujku, jesenski širokolisni valja posaditi potkraj rujna ili na početku listopada, na sunčane gredice, na glinasto-pjeskovito, nanosno, duboko, propusno i toplo vrtno tlo na kojem se zimi ne zadržava voda, nakon krumpira, kupusa i drugih kultura koje ste prošle godine obilno pognojili stajskim gnojem.

Česna sadite u pripremljene brazde na dubinu od 4 - 5 cm. Razmak između redova neka bude 15 - 20 cm, a između česana u redu 10 -15 cm. Za jedan red duljine oko 4 m odnosno za svaki četvorni metar gredice pripremite 50–60 česana ili 8 -10 glavica. Za sadnju birajte samo vanjska krupna česna, a razdvojite ih neposredno prije sadnje.

   

Gredice prije sadnje duboko preštihajte, pognojite s 10 l/m2 komposta, a slabije plodnim tlima dodajte i 50 g mineralna gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, npr. florin 1 ili 5 s dodatkom sumpora, koji je češnjaku nužan za normalan rast i razvoj. 

Češnjak nikne 10-15 dana nakon sadnje, a zimi podnese i vrlo niske temperature; pod debelim snježnim pokrivačem čak i niže od -25°C. 

Za vegetacije ga okopajte 2-3 puta, ali ne češće jer ne podnosi prečesto okopavanje. Vadite ga u srpnju i kolovozu kad lišće požuti, a stabljika omekša i uvene. 

Ne smije se čekati da posve uvene jer se tada lišće otkida od glavice i pojedina česna se razdvajaju, a prezreli se češnjak zimi teško čuva. 

Osim za dobivanje glavica, jesenski se češnjak često uzgaja i za potrošnju zelen, kao i mladi luk.

Maćuhice

Vrtne maćuhice, lat. Viola x wittrockiana, kratkovječne zeljaste trajnice iz biljne porodice ljubica, lat. Violaceae, pripadaju skupini dvogodišnjega cvijeća. Veoma su otporne, zimi podnose do - 23 Celzijeva stupnja, lako ih je održavati na cvjetnim gredicama, ne napadaju ih štetni kukci i ne stradaju od biljnih bolesti.
Sve to, a posebice lijepi cvjetovi s crvenim, ružičastim, žutim, narančastim, crvenosmeđim, bijelim, plavim, ljubičastim, jednobojnim ili dvobojnim baršunastim laticama, što cvatu u doba kad nema mnogo drugoga cvijeća, čini maćuhicu jednom od najpopularnijih cvjetnica za gredice.

Sijemo ih u srpnju u sandučiće ili na gredice zaštićene od jakog sunca, jednom pikiramo u lončiće, a na gredice sadimo u rujnu i listopadu na razmak 10 - 15 cm.



Budući da nisu više od dvadesetak centimetara, vrlo su pogodne za sadnju na prednje dijelove cvjetnih gredica i za obrubljivanje vrtnih staza, a često ih kombiniramo s lukovičastim cvijećem.
Često procvatu već u jesen, a nastave s cvatnjom u proljeće nakon otapanja snijega.



Nema li snijega, i zimi uljepšavaju naše balkone, terase, prozore, vrtove, gradske parkove i trgove.



Nježne maćuhice nisu izbirljive; uspijevaju i na manje plodnim tlima, na suncu i u polusjeni. Ne odgovaraju im jedino visoke ljetne temperature.
Budete li ih uzgajali na vrlo laganim pjeskovitim tlima, dodajte malo komposta i tlo oko biljaka malčirajte kako bi se vlaga u tlu dulje zadržavala i sprečavala venuće maćuhica za sunčanih dana.
Dok cvatu redovito uklanjajte ocvale cvjetove kako biste produljili cvatnju i spriječili biljke da stvaraju sjemenke.

Kineski kupus

Budući da kineskom kupusu, lat. Brassica rapa ssp. pekinensis, spontanom križancu postrne repe i kineske raštike, pogoduje prohladno vrijeme s mnogo vlage u tlu i zraku, u našim ga je krajevima, i kopnenim i primorskim, bolje uzgajati u jesen nego u proljeće. Naime, za oblikovanje lijepih ovalnih ili valjkastih glavica najpovoljnija je temperatura 16 do 20°C. Pri temperaturama višim od 25°C one postanu rahle i na lisnim se rubovima javlja palež. Osim toga, ljeti kad dan traje dulje od 12 sati, te zimi kad je temperatura zraka niža od 13°C, kineski kupus brzo "bježi u sjeme". 

 

Budete li ipak kineski kupus uzgajali u proljeće, izaberite kultivare kratke vegetacije otporne na prijevremeno prorastanje. Presadnice uzgojite u zaštićenu prostoru, u kojem temperatura ne smije biti niža od 13°c, a sijte što ranije, u siječnju i veljači. 

Budući da većina malih vrtlara ne može tako rano uzgojiti dobre presadnice, jednostavnije je kineski kupus posijati ljeti, najkasnije u posljednjem desetodnevlju srpnja, izravno na gredicu za zeljasto povrće, na plodno tlo bogato humusom. Razmak između redova neka bude 30 do 40 cm. Sitne sjemenke posijte na rijetko, a kad se razviju 3 do 4 lista biljke prorijedite na razmak od 30 do 40 cm. Redovito ih okopavajte i pljevite kao i ostale zeljarice.

Kad glavice dosegnu težinu 200 - 300 g, od rujna do studenoga u kopnenim krajevima, a do sredine prosinca u jadranskom području, berite ih kako dospijevaju, a prije no što počnu prorastati. Na jednom četvornom metru možete ubrati 1,5 - 3 kg, odnosno u jednom redu duljine 4 metra 10  do 13 lijepih velikih glavica kineskoga zelja. Prije jačih mrazova - kineski kupus ne podnosi temperature niže od - 5°C - sve glavice za suha vremena izvadite s korijenom. Prikratite vrhove korijenja, uklonite natrulo i oštećeno lišće, ovijte svaku biljku novinskim papirom, pa ih okomito složite u letvaricu ili sličan drveni sanduk i spremite u hladan podrum. 

Ako kineskoga zelja imate malo, odrežite korijen pa glavice ovijte prianjajućom plastičnom folijom da ne uvenu i čuvajte nekoliko dana u hladioniku. Pofureno i ohlađeno lišće možete i zalediti kao i lišće kelja i ostalih zeljarica. 

 

Kineski je kupus dijetalno povrće, ima veliku prehrambenu vrijednost, sadržava važne aminokiseline kao što je arginin i lizin te druge bjelančevine, ugljikohidrate u obliku jednostavnih šećera, karotin, vitamine B1, B2, B3 te niacin, a obiluje i mineralima: kalcijem, željezom, fosforom i fluorom. 

Stoga ga svrstavamo ne samo u vrlo hranjivo nego i u vrlo ljekovito i lako probavljivo povrće, pa se može preporučiti i osobama sa želučanim i crijevnim tegobama. 

Ukrasni slak

Trobojni ukrasni slak, lat. Ipomoea tricolor, podrijetlom iz tropskih područja južnog Meksika i Gvatemale, jedna je od najomiljenijih zeljastih penjačica. Veliki srcoliki živahno zeleni listovi, osobito u prvom desetodnevlju rujna, kad nakon ljetnih vrućina počnu brže rasti, ukrašavaju sjenice, pergole, ograde, rešetkaste pregradne zidove ili žičane piramide. 

Slak veoma brzo raste, pa svakog ljeta, sve dok ne narastu drvenaste penjačice, odlično može poslužiti kao privremeni paravan koji nas štiti od neželjenih pogleda, osobito na terasama okrenutima prema ulici. Penje se uvijanjem čvrste i žilave stabljike na desno, a može doseći duljinu od 3 metra. 

Budući da u sjenovitu dijelu vrta stvara više lišća, trobojni slak najbolje uspijeva na suncu, na vlažnu do umjereno suhu plodnom i propusnom tlu, gdje obilno i neprestano cvate, od srpnja do rujna, pa i dulje ako je jesen topla i vrijeme sunčano. 

Veliki trubasti cvjetovi, sastavljeni od pet međusobno sraslih latica, bijeli, nebesko plavi, svijetlo do tamno ružičasti, crveni ili tamnoljubičasti, često raznobojni s prugama i mrljama, promjera i do 15 cm, cvatu samo jedan dan. Otvaraju se rano ujutro, a poslije podne, kad zaprži sunce, latice se skupe. 

Nakon oplodnje razvijaju se suhi smeđasti plodići s po nekoliko crnih ili svijetlosmeđastih sjemenki. One sadržavaju otrovne halucinogene alkaloide, pa su ih svećenici Azteka za vrijeme religioznih obreda žvakali kako bi potaknuli vizije i halucinacije, za koje su vjerovali da su poruke od bogova.

No žvakanje sjemenki opasno je jer nastaju mučnine i povraćanje, proljev, grčevi mišića, obamrlost i bunilo te širenje zjenica. 

Zreli plodovi pucaju, sjemenke padaju na tlo i slak se samozasijava, pa na proljeće na istome mjestu čim zatopli, sam i niče. 

Premda je ukrasni slak višegodišnja biljka, u našim se krajevima uzgaja kao jednogodišnja penjačica. Posijati je valja u travnju ili svibnju izravno na mjesto uzgoja. Prije sjetve sjemenke lagano zarežite ili namačite 24 sata u mlakoj vodi. 

Preduzgoj u pojedinačnim lončićima u ožujku također je moguć, ali pri sadnji u svibnju treba paziti da se ne ošteti korijen, jer biljke teško podnose presađivanje. Kad ga jednom posijete trobojni će slak na tome mjestu rasti niz godina, razbacujući svake jeseni mnoštvo sjemenki. 

To je idealna biljka za nestrplljive vrtlare jer brzo raste i lako se uzgaja. 

Jedini posao koji valja svake jeseni obaviti uklanjanje je poprilično žilave stabljike, čvrsto ovijene oko žice, kako zimi ne bi nagrđivala dvorište.