Kasno ljeto

Puna cvatnja sitnolisne lipe znak je da nastupa fenološko kasno ljeto koje u našim krajevima traje od 15. srpnja do 1. rujna. Tijekom dana, kad je vruće i sparno, a temperature mogu biti i više od 35°C, nije preporučljivo raditi u vrtu. Sve poslove, a osobito zalijevanje povrća i cvijeća valja obaviti tijekom jutra ili predvečer. I uvijek neka bude kapica, rubac ili šeširić na glavi. Osim velikih vrućina, radove u vrtu tijekom kasnoga ljeta mogu ometati i iznenadne ljetne oluje, pljuskovi i grmljavina.

A kakva je situacija u korisnom dijelu naših vrtova?
Povrtnjak je pun povrća, pa beremo rajčice, tikvice, krastavce, kukuruz šećerac, mahune, korabice, kupus, kelj, blitvu, salatu, rano zelje, kelj, korabicu, cvjetaču, ciklu, mrkvu, peršin, luk, češnjak, paprike, patlidžane, dinje i lubenice, a naći će se i pokoja podzemna koraba te ljetna rotkva. Mahune su najbolje kad su mlade i nježne. Stoga ih berite redovito, i to one koje kad ih savinete odmah puknu, a na prerezu su sočne. Redovito pobiranje potiče cvatnju i zametanje novih mahuna. Rajčice berite kad su plodovi posve zreli i crveni, ali još tvrdi, jer tada sadržavaju najviše vitamina. Na vrijeme otkidajte zaperke, a stabljike vežite uz kolce.



Poslije berbe prazne gredice raščistite, prekopajte, pognojite i pripremite za kasnoljetnu sjetvu i sadnju. Izravno ili na posebnu gredicu za uzgoj presadnica, ovisno o načinu uzgoja pojedine kulture, posijte podzemnu korabu, crnu rotkvu, postrnu bijelu repu, rotkvice, kasne korabice, ciklu, niski grah mahunar, krastavce za kiseljenje, špinat, blitvu, salatu, endiviju, radič, kinesko zelje, pak choi, ozimi kelj, raštiku, vrtnu krešu, rukolu, kopar, mrkvu, peršin i luk srebrnjak, a potkraj ljeta, osobito u planinskim krajevima, možete posijati i grašak. 

Presadnice salate, endivije, radiča, poriluka i luka kozjaka, kasne korabice, kelja pupčara, cvjetače, raštike, brokule, zimskoga kupusa i kelja posadite navečer ili za oblačna vremena na pripremljene gredice u povrtnjaku. Poslije sadnje sve presadnice dobro zalijte.



Tijekom kasnoga ljeta možete posijati i raž, pšenicu, zob, ječam, krmne repice, uljanu repicu, uljanu rotkvu i slične usjeve za zelenu gnojidbu, koji obogaćuju tlo humusom i popravljaju njegovu plodnost posebice u portnjaku koji je dugi niz godina bio gnojen samo mineralnim gnojivima.
Prema potrebi posijano i posađeno povrće natapajte navečer ili rano ujutro. Koliko god kiše palo, za vrela ljeta nikad je nije dovoljno. Stoga povrće redovito zalijevajte, ali pazite da ne navlažite listove rajčica, tikvica i krastavaca. Njih zalijevajte laganim mlazom tik uz stabljiku, a s kante maknite ružu, jer su sitne kapljice vode na lišću dovoljne sporama gljivica da prouzroče zarazu. Poslije kiše ili zalijevanja povrće okopajte, ne ujutro nego navečer, jer se time sprječava isušivanje tla. Osim toga, vlagu u tlu sačuvat ćete prekrijete li gredice debelim slojem staroga sijena, pokošene trave ili slične usitnjene organske zastirke.
Redovito pregledavajte povrće na gredicama, kako biste pravodobno uočili pojavu bolesti i štetnika i spriječili ih da vam počine veću štetu.
Predvečer povrće i cvijeće okopavajte i plijevite kako biste sačuvali vlagu u tlu i spriječili korove da procvatu i osjemene se. Dopustite li da sjemenke korova dozru, nećete ih se moći riješiti najmanje pet godina jer dugo ostaju klijavi. Ako vlada suša povrće i cvijeće po potrebi zalijevajte i malčirajte
Začinsko i ljekovito bilje: timijan, kadulju, čubar, ljupčac, ružmarin, metvicu, matičnjak i slično, režite i sušite u buketićima ili na rešetki u hladu, pa spremite u staklenke. Lišće sadržava najviše aromatskih tvari prije cvatnje, a cvatovi, primjerice nevena, u punoj cvatnji.
U voćnjaku tijekom kasnoga ljeta beremo rane sorte jabuka i krušaka, a valjalo bi orezati višnje, ribiz, ogrozd, maline i kupine. 

Vrijeme je za zelenu rezidbu voćaka, posebice jabuka, jer se time održava uzgojni oblik voćki. U nasadu malina uklonite stare izdanke, a mlade prorijedite. Izdanke kupina vežite uz žicu i prema potrebi prorijedite ih i prikratite. Sve dvogodišnje izdanke koji su ove godine dali rod, te suhe, zakržljale i slomljene grane kupina valja orezati poslije berbe u razini tla. U kolovozu se može obaviti cijepljenje tj. okuliranje na spavajući pup. 

Ako planirate na jesen posaditi još koju voćku sada valja pripremiti tlo i iskopati jame za sadnju.
U ukrasnom dijelu vrta redovito uklanjajte ocvale cvjetove na ukrasnom grmlju, jednoljetnicama, trajnicama i ostalom cvijeću kako bi što dulje cvalo. Cvjetnjake redovito plijevite da se korov ne osjemeni i samozasije. Stoga sve nepoželjne biljke na gredicama, ako je ikako moguće, počupajte prije no što procvatu.
Visoko cvijeće i penjačice vežite uz oslonac i prikratite ako su neuredne i ako se previše šire. 

Ukrasno grmlje orezujte prema potrebi da održi željeni oblik i da se razviju mladi izboji koji će cvasti sljedeće godine. Ako živica bujno raste, ošišajte je, kao i crnogorično grmlje.
Sredinom kolovoza možete saditi ljiljane, a kad minu ljetne vrućine može se početi sa sjetvom travnjaka i sadnjom crnogoričnoga drveća i grmlja, osobito onoga u posudama.
U kolovozu možete reznicama razmnožiti vazdazeleno ukrasno grmlje, osobito ako vam se staro osušilo pa treba popuniti prazninu u vrtu koja je time nastala. Uzmite nekoliko reznica i utaknite ih u mješavinu pijeska i treseta da se ukorijene. Prije toga dno reznice možete uroniti u hormon za ožiljavanje u prahu - izgleda kao sivi puder, a možete ga nabaviti u poljoprivrednim apotekama.
Dvogodišnje cvijeće, koje ste posijali do sredine srpnja, pikirajte u lončiće ili na novu gredicu kako bi se razvile što snažnije biljke za jesensku sadnju.
Kasno ljeto je idealno vrijeme za prikupljanje zreloga sjemenja jednogodišnjega cvijeća, ostavite da se dobro prosuši u plitkim posudama pa ga spremite u male staklenke ili slične posudice.

Ako ima dosta vlage i trava brzo raste, češće kosite travnjak; ako vlada suša travnjak zalijevajte, ali ne prečesto, bolje je jednom obilno zaliti travu s desetak litara vode po četvornom metru nego češće po malo. Time se bolje razvija korijenje, prodire dublje u tlo i bolje crpi zalihe vode. Za zalijevanje vrta ne trošite pitku vodu iz vodovoda; nastojte skupljati kišnicu ili iskopajte bunar ili postavite pumpu.

Pregledajte kompostište; ako su otpadci presuhi, kompostnu hrpu poškropite vodom pa je prebacite kako biste pomiješali suhe otpatke s površine s onima vlažnima sa dna hrpe. Time ćete gujavicama, kukcima i mikroorganizmima omogućili da što brže i bolje razgrade biljnu masu koja će se pretvoriti u kvalitetan kompost ugodna mirisa.

Tijekom kasnoga ljeta ne zaboravite na biljke u posudama na balkonu, na terasi i u kući koje također valja redovito njegovati: redovito uklanjajte ocvale cvjetove pelargonija i ostalih cvjetnica, brišite prašinu s listova fikusa i sličnih biljaka vlažnom krpicom ili spužvicom, zalijevajte i po potrebi prignojavajte tekućim gnojivima za ljepšu i obilniju cvatnju i rast.

Sredinom kolovoza presadite u svježu zemlju za cvijeće člankoviti kaktus i ciklame i postupno pojačavajte njihovo zalijevanje.
Vrijeme je za razmnožavanje kalanhoje i afričke ljubice reznicama. Odrežite vršne reznice kalanhoje i nekoliko zdravih listova afričke ljubice, uronite ih u hormonski prah za ukorijenjivanje pa popikajte u supstrat za ukorijenjivanje reznica. Kad se ukorijene posadite ih pojedinačno u manje lončiće. 

Ako idete na godišnji odmor lijepo se provedite i malo odmorite, no prije toga se  pobrinite da netko zalijeva vaše biljke u posudama i da malo pripazi na vaš lijepi vrt dok vas nema.

Tikve u našim povrtnjacima

Tikve, jednogodišnje zeljaste penjačice iz porodice tikvenjača, među najstarijim su poljoprivrednim kulturnim biljkama, a potječu iz tropskih zona Afrike, istočne Indije i srednje Amerike. Brojni arheološki nalazi iz Meksika i Perua svjedoče da su ih stari američki narodi poznavali i uzgajali prije 4000 godina.
Od tridesetak poznatih biljnih vrsta iz roda tikava, lat. Cucurbita, iz porodice tikvenjača, lat. Cucurbitaceae, koja obuhvaća 120 rodova i oko 1000 vrsta, kao ratarske i povrtlarske kulture u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi uzgajamo pet najvažnijih vrsta: Cucurbita argyrosperma, C. ficifolia, C. maxima, C. moschata i C. pepo.

Listovi zimske tikve, lat. Cucurbita argyrosperma, plitko su razdijeljeni i prekriveni bijelim mrljama, te najčešće nemaju dlačica. Čvrste uglate stabljike prekrivene su mekanim dlačicama, a drška ploda oštro je peterouglasta. Na mjestu spajanja plutasto je zadebljana, ali nije proširena. Sjemenke su bijele ili žutosmeđe, sa svjetlijim rubom.

Velika bundeva, lat. Cucurbita maxima, ima mekanu spužvastu dlakavu valjkastu stabljiku i kuglaste ili valjkaste plodove, što dosegnu i do 100 kg. Vrlo veliki dlakavi listovi okruglasti su i obično nisu razdijeljeni. Krupne sjemenke, sa zadebljalim svjetlijim rubom, prekrivene su tankom prozirnom opnom. 

Bundeva šećerka, odnosno turkinja, lat. Cucurbita moschata, ima uglatu stabljiku s mekanim dlačicama, a udubine plitko razdijeljenih, prilično dlakavih listova, prekrivenih bijelim piknjama, okruglaste su. Rub bijelih do smeđih sjemenki uvijek je tamniji. Drška se ploda na mjestu spajanja proširuje. Poznata je kruškolika sorta butternut čije je slatkasto meso pogodno za pripremu juha, kolača, kompota i marmelade.

                                                                                 

Bundeva šećerka, lat. Cucurbita moschata

Stabljika azijske, sijamske tj . smokvolisne bundeve, lat. Cucurbita ficifolia, može biti 5 do 15 m dugačka, listovi joj nalikuju na lišće smokve, a duguljasti plodovi što podsjećaju na lubenice sadržavaju široke sjemenke boja kojih varira od bijele do crne. Za jelo se koriste cvjetovi, mladi listovi i stabljika kao povrće, meso zrelih plodova služi za proizvodnju marmelade i pripremu kolača i drugih slastica. Najhranjivije su sjemenke koje se u Meksiku često jedu karamelizirane.
Stabljika obične tikve koju najčešće nazivamo tikvica, lat. Cucurbita pepo, tvrda je i peterouglasta te prekrivena bodljikavim dlačicama. Na mjestu na kojem se spaja s plodom, duboko rebrasta drška ploda veoma je tvrda. Listovi, prekriveni čekinjastim dlačicama, duboko su razdijeljeni. Rub sjemenke različito je obojen. 

Sjemenke i plodovi svih pet navedenih vrsta tikava rabe se i za ljudsku prehranu i kao krma. Veoma su slični, pa nije lako, osobito kad su odvojeni od biljke, odgonetnuti kojoj vrsti zapravo pripadaju.

Većina kultivara tikvica, koje se u našim krajevima najčešće uzgajaju kao povrtlarske kulture, potječe od C. pepo, kao i patišon i cukini, te male ukrasne tikvice različitih oblika i boja. U ostalim europskim zemljama, osobito u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji poznate su brojne sorte i ostalih vrsta tikava koje pomalo stižu i na naše tržište. Dok se tikvice za jelo beru mlade, nezrele, plodovi ostalih tikava su najbolji kad su posve zreli. 

U domaćim, narodnim nazivima, u svim područjima uzgoja vlada poprilična zbrka jer se tikve različito nazivaju u pojedinim hrvatskim krajevima, a razvrstavaju se prema boji, obliku, tvrdoći kore i mesa te mogućnosti skladištenja.

Tratorak

Prije dvadesetak godina dobila sam od jedne gospođe malo sitnog crnog sjemena nekog cvijeća. To vam je jako lijepo cvijeće, bute vidli kad procvate, rekla je. Kad sam uzgojila flance i kad su visoke uspravne razgranate biljke procvale, ustanovila sam da je to tratorak, lat. Celosia argentea var. cristata, kratkovjeka zeljasta trajnica svjetlozelenih duguljastih ovalnih ili kopljastih listova iz porodice štirova, lat. Amaranthaceae. Bila sam oduševljena kad su se na vrhovima stabljika počeli razvijati i kovrčati veliki baršunasti tamnoružičastocrveni cvatovi. Zbog tih grandioznih i neobičnih cvatova, točnije proširenog cvjetišta, osebujan uspravan tratorak zaslužuje počasno mjesto u svakom vrtu. Od srpnja pa sve do sredine listopada svi vrtlari dive se tim bijelim, žarkožutim, narančastim, crvenim ili tamnoružičastim cvatovima u obliku pijetlove kreste ili perjanice što izranjaju između listova iz središta biljke.



Ukrasni kultivari ove neobične biljke razvrstavaju se u četiri skupine:
1. cristata s cvatom u obliku pijetlove kreste,
2. plumosa s cvatom u obliku perjanice,
3. childsii s okruglim cvatovima nalik na loptaste zamršene spiralne smotuljke pređe,
4. spicata s vitkim cilindričnim ružičastim cvatovima metalna sjaja jer su pojedini cvjetići pri bazi srebrnastobjelkasti.
Svi vrtni kultivari potječu od ishodne divlje vrste Celosia argentea koja je široko rasprostranjena kao korov u ekvatorijalnim tropskim područjima Afrike, Azije i Južne Amerike. Celozije mogu biti visoke od 20 do 80 cm, a najbolje uspijevaju na toplim, sunčanim i zaštićenim mjestima na umjereno plodnom i vlažnom, propusnom, humusom bogatom tlu. Niske sorte su pogodne za obrube i prednje dijelove gredica ispred visokih jednoljetnica i trajnica, srednje visoke za mješovite gredice, a visoke mogu poslužiti kao žarišne točke ukrasnoga dijela vrta. Odrezani cvatovi dugo mogu u vazi uljepšavati dnevnu sobu ili blagovaonicu, a pogodni su i za izradu neobičnih cvjetnih aranžmana. Velika baršunasta proširena cvjetišta kultivara iz skupine cristata što nalikuju na pijetlove kreste, što rastu i u mom vrtu, tijekom ljeta se neprestano povećavaju i postupno nabiru.



Ako ih želite sušiti, kad cvatovi dosegnu svoju punu veličinu, prije no što počnu stvarati plodiće, odrežite ih i uklonite sve listove pa objesiti da se što brže osuše na sjenovitu mjestu – na suncu mogu izblijediti i posmeđiti. Osušeni cvatovi sve četiri skupine kultivara izvrsni su za izradu cvjetnih aranžmana za sve moguće prigode – ne mijenjaju boju i ne drobe se.



Ako želite sačuvati sjeme tratorka iz svoga vrta – to su zapravo sitni sjajnocrni plodići oraščići što rastu na vanjskoj strani cvjetišta, a u svakom je po jedna sjemenka - prikupite malo tih plodića kad počnu dozrijevati i ispadati s cvjetišta. Najjednostavnije ih je prikupiti tako da ispod cvata podmetnete široku plitku posudu - ja za to koristim stari plitki emajlirani protvan za pečenje štrudla - i prstima lagano trljate po cvjetištu: plodići će sami padati u posudu. Pričekajte da se razbježe sitni kukci, otpuhnite latice cvjetića, prosijte plodiće kroz sito ili cjedilku odgovarajuće veličine rupica pa čisto sjeme spremite u suhu staklenu bočicu.



U krajevima s umjerenom klimom gdje temperature zimi nikad nisu niže od - 4°C tratorak prezimljuje u vrtu kao i sve ostale trajnice.
U krajevima sa oštrim zimama, visokim snijegom i temperaturama nižim od - 20°C uzgajamo ih kao jednogodišnje biljke, što znači da ih izravno na gredice možemo sijati tek onda kad više ne očekujemo proljetne mrazove. Posijte ih plitko; najbolje je sjemenčice samo širom razbacati na gredicu jer im je za klijanje potrebno svjetlo. Za raniju cvatnju valja uzgojiti presadnice u kući, u plasteniku ili u klijalištu pri temperaturi 21 - 24°C; sjetvu obavite sredinom ožujka, 6 - 8 tjedana prije posljednjeg očekivanog proljetnog mraza. Dobro razvijene presadnice tratorka na cvjetne gredice posadite tek kad noćne temperature ne budu niže od 7 - 10°C, na početku ili sredinom svibnja, na razmak od 20 do 30 cm. Redovito ih zalijevajte jer ne podnose sušu, visokim kultivarima osigurajte oslonac i čekajte da procvatu, što će se dogoditi oko 2 mjeseca nakon sadnje. Cvatnja prelijepih neobičnih celozija u našim vrtovima može trajati oko 8 tjedana.
Kad jednom unesete tratorak u svoj vrt, bilo da ste posadili flance ili posijali sjemenčice, on će se svake godine i sam pojaviti na različitim mjestima u vrtu.
Kad ih uočite negdje u povrtnjaku ili u drugim dijelovima vrta gdje su nepoželjne, izvadite ih i presadite na željeno mjesto u cvjetnjak ili u neku prikladnu posudu za cvijeće koja može uljepšavati balkon, terasu ili podest na ulazu u kuću.

Emisija za selo i poljoprivredu

Premda više ne radim kao agronom – radim samo u svom vrtu i pišem vrtlarske podsjetnike na ovom vrtlarskom blogu - agronom u meni još uvijek želi svaki tjedan čuti što ima novoga i koji problemi izlaze na vidjelo u sektoru poljoprivrede. Stoga svake nedjelje ujutro od 8:05h do 10h na Prvom programu Hrvatskoga radija slušam Emisiju za selo i poljoprivredu u kojoj se obrađuju aktualne teme iz poljoprivrede i prehrambene industrije u Hrvatskoj i Europskoj uniji, a emitira se iz Zagreba, Osijeka i Pule te s terena iz cijele Hrvatske. Emitiranje ove zanimljive i veoma rado slušane emisije započelo je daleke 1948. godine kad je radio bio čudo tehnike, kutija koja govori i svira, a Stare vrtlarice još nije bilo na ovome svijetu. Svoje mjesto na radiju tada je dobio i život na selu, odnosno poljodjelstvo, stočarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo.Urednici emisije svake nedjelje, od samog početka emitiranja, slušateljima donose aktualne vijesti, razgovore, reportaže i brojne korisne savjete. Česti gosti Emisije za selo i poljoprivredu su agronomi, predstavnici savjetodavnih službi, ljudi iz ministarstva poljoprivrede i povezanih državnih službi, sveučilišni profesori, proizvođači povrća i cvijeća, ratari, voćari, vinogradari, vinari, stočari i drugi ljudi koji se bave poljoprivredom. U prvim emisijama spikeri su čitali zapise novinara s terena, no pojava magnetofona, velikih poput kovčega i teških 20 kilograma, omogućila je novinarima i urednicima snimanje na poljoprivrednim gospodarstvima. Putovali su i vlakom i zaprežnim kolima i prenosili poruke poljoprivrednika.
A prije tridesetak godina Emisija za selo i poljoprivredu počela se izravno emitirati iz sredine u kojoj poljoprivrednici žive i rade. Urednici emisije često ističu da je najvažnije razumjeti probleme sela, biti ondje, razgovarati sa seljacima i pokušati putem etera pomoći ljudima koji žive sa zemljom i od zemlje da vrijedno rade svoj posao i žive od poljoprivrede. Susreti na poljoprivrednim površinama, u podrumima i na seoskim dvorištima najvažniji su sadržaji emisije, a urednici često govore o najuspješnijim hrvatskim poljoprivrednicima koji proizvode ekstra djevičanska ulja, visokokvalitetna vina, meso, žito, mlijeko, voće i druge poljoprivredne proizvode. A 24. travnja 1987. godine emisija je izašla iz studija i prvi put je u potpunosti emitirana s terena. Urednik te emisije bio je Ivica Fodor, a domaćin emisije poljoprivredna zadruga Krapina. Govorilo se o zadrugarstvu, otkupu mlijeka, pčelarstvu i voćarstvu. Otada Emisija za selo i poljoprivredu svojim pokretnim studijem zalazi u sve dijelove Hrvatske.
Prvi urednici bili su Šime Mihovilović i Ivo Horvat, potom je dvadeset godina emisiju uređivao Rudi Zadravec, koji ju je upotpunio stručnim savjetima i odgovorima na pisma slušatelja. U idućim godinama urednici su bili Momir Jovičić, Ivica Fodor, Ivo Lončar, Gorana Holub-Veršić, Marko Bijažić, Verica Mađer, Slavko Milas, Sanja Cota, Martin Vuković i drugi.
"Poljoprivreda je najplemenitija djelatnost na svijetu; najveća je bolest glad, a seljak proizvodi hranu i zato ga treba poštovati. Termin emitiranja naše emisije savršeno je pogođen - nedjeljom, kad ljudi ne rade” kazao je urednik Ivica Fodor koji je više od 30 godina uređivao Emisiju za selo i poljoprivredu Hrvatskoga radija.
Sada emisiju uređuju i vode Mirta Milas i Filip Matijević, a uz brojne stručne savjete u svakoj emisiji možemo čuti i agrometeorološku prognozu - agrometeorolog analizira vrijeme protekloga tjedna te najavljuje vrijeme za idući tjedan.


U zadnjih nekoliko emisija glavne teme su bile elementarne nepogode, štete na usjevima od divljih svinja, prosvjed protiv peradarskih megafarmi, prosvjed veterinara, biosigurnosne mjere u uzgoju svinja, baranjska vina, kuga malih preživača, afrička svinjska kuga, iskorištavanje vune, tripice i poljoprivredna mehanizacija. A u današnjoj emisiji bilo je riječi o žetvi pšenice i otkupnim cijenama žita, zakonu o lovstvu, državnim potporama za mini sirane, varaždinskim vinima, pojeftinjenju goriva, magarećem mlijeku iz okolice Zadra te janjetini i štrudlima iz Jaškova.
A nakon današnje emisije prisjetila sam se jedne emisije iz 2020. kad smo saznali da su moslavački vinari iz udruge Škrlet darovali vino vinarima na Pokuplju i Banovini kojima su se bačve pune vina razbile u razornom potresu - potres magnitude 6.2 prema Richteru 29. prosinca 2020. godine u 12 sati i 19 minuta pogodio je Pokuplje - pa je iz njih iscurilo vino.

I na kraju moram spomenuti da Hrvatska radiotelevizija ove godine obilježava 100 godina Hrvatskog radija i 70 godina Hrvatske televizije, prisjećajući se prvog radijskog javljanja iz Zagreba 15. svibnja 1926. godine i legendarnih riječi Božene Begović: “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb”. Tijekom cijele godine održavaju se brojni programski, produkcijski i javni događaji kojima HRT želi istaknuti svoju ulogu javnog servisa kroz desetljeća.

Radič - uzgoj i etioliranje

Od 20.000 biljnih vrsta iz porodice glavočika, lat. Asteraceae, u Hrvatskoj raste njih četiristotinjak. Mnoge su jestive, ljekovite ili ukrasne, a jedna je od njih i cikorija, vodopija ili divlji radič, lat. Cichorium intybus, srednje visoka trajnica sa svijetloplavim glavičastim cvatovima. 

Njenom je selekcijom nastao kultivirani radič, lat. Cichorium intybus var. foliosum, jednogodišnja ili dvogodišnja povrtlarska kultura s izrezuckanim ili ovalnim listovima, koja se najčešće uzgaja za zimsko etioliranje, odnosno izbjeljivanje lišća. 

U prvoj godini biljka razvija zadebljali vretenast korijen s mnogo sitnih korjenčića i skraćenu, zadebljalu, konusnu stabljiku s lišćem u obliku rozete.

Iduće godine iz nje se izdiže oko 1 m visoka cvjetna stabljika sa svijetloplavim cvatovima. Iz cvjetića u cvatu nastaju jednosjemeni rebrasti plodići koji dobru klijavost zadržavaju 5 - 7 godina, a u jednom ih je gramu 600 - 700.

Radič, kojeg su poznavali i upotrebljavali kao lijek i hranu već stari Grci i Rimljani, najbolje uspijeva u područjima s umjerenom klimom, na sipkim, dubokim, plodnim, vapnenim tlima. No uz redovito zalijevanje i gnojidbu uspijeva i na nešto lošijim tlima. 

Kultivirani je radič veoma prilagodljiva biljka, pa dobro podnosi i mraz i sušu. To je biljka umjerene klime pa je za rast lišća najpovoljnija temperatura 16 - 23°C. Pri temperaturama nižim od 2°C i višim od 30°C lišće prestaje rasti, a minimalna temperatura klijanja za sjemenke radiča je također 2°C.

U nas su najčešće sorte pan di zucchero, palla rosa, palla bianca, averto, crveni treviški, verona, virtus, witloof, katalonski, bijeli milanski, leonardo, indigo, castelfranco i fidelio. 

                      

  kultivar radiča pan di zucchero

U kontinentalnom području radič sijemo od kraja lipnja do sredine srpnja, a na Jadranu ga valja posijati od lipnja pa sve do rujna, a za lijepa vremena i kasnije, za potrošnju u jesen, tijekom zime i u proljeće.
Posijte ga uza zeljarice ili ispod kukuruza šećerca, na gredice prošle jeseni pognojene s najmanje 2 kg/m² zrela stajskoga gnoja nakon krastavaca, krumpira, kupusnjača, rajčica, graha, graška, salate ili špinata. Za svaki red duljine 4 m potrebno vam je 1 g sjemena; razmak između redova neka bude 20 - 30 cm.

Kad se nakon supki razviju 3 - 4 prava lista, radič prorijedite na razmak od 12 do 15 cm, kako biste uzgojili zadebljalo korijenje promjera 4 - 5 cm, koje zimi možete izbjeljivati.

Osim izravno, radič možete posijati i na posebnu gredicu za uzgoj presadnica, pa ga kasnije presaditi na gredicu za stalni uzgoj. Iz jednog grama sjemena možete dobiti najmanje 450 presadnica, što je dovoljno, uz razmak sadnje od 15 cm, odnosno 25 biljaka na red od 4 metra, za 18 redova. 

Prema tome, za peteročlanu obitelj dovoljna su, uzgojite li godišnje najmanje 1 kg lišća u jednom redu, četiri reda radiča.

Poslije prorjeđivanja ili presađivanja radič redovito okopavajte, plijevite, ako treba zalijevajte i uklanjajte cvatove koji se mogu pojaviti već prve godine. 

Čim lišće bude dovoljno bujno, režite ga ili trgajte za jelo, pazeći da ne oštetite vegetacijske vrhove na "glavi" korijena, kako bi moglo i dalje rasti.

U jadranskom području s blagom klimom radič tijekom zime ostaje u povrtnjaku i bere se kako dospijeva. 

 

U kopnenom području u jesen, potkraj listopada, biljke radiča izvadite, korijenove s lišćem ostavite na gredici 4 - 5 dana, a potom lišće prikratite. 

Pritom pazite da ne oštetite vegetacijski vrh na glavi korijena; ostavite 2 - 3 cm lišća. Korijenje utrapite tj. ukopajte u jamu na zaštićenu mjestu u vrtu, poredavši ih gusto jednog uz drugoga ili složite u pijesak u prikladnu kantu ili sličnu posudu u hladnom podrumu.
Za pospješivanje radiča tj. za razvitak izbijeljenih listova, korijenje izvadite iz trapa ili iz posude u podrumu i složite u drveni štajglec jabučar obložen crnom folijom. 

Na dno sanduka stavite malo vlažnog komposta i korijene složite gusto jedan do drugoga tako da im pupovi budu na istoj razini. Između korijenja dodajte tek toliko komposta da se popune šupljine. 

Sanduk pokrijte crnom folijom tako da iznad korijenja bude oko 20 cm slobodnog prostora, smjestite ga u umjereno toplu i vlažnu prostoriju s temperaturom 14 - 20 Celzijevih stupnjeva i svaka dva do tri dana kompost malo navlažite. 

Za tri tjedna iz vršnih pupova će se razviti bijele izdužene glavice radiča s nježnim krhkim lišćem koje zimi možete jesti svježe kao salatu.

Biljke radiča ne izbjeljujte sve odjednom, istovremeno, nego ih pripremajte za etioliranje postupno, malo po malo, i trošite kako izbijeljene glavice budu  dospijevale za jelo. 

Pokoji red radiča možete i u kontinentalnom području ostaviti zimi u vrtu na gredici. Bude li zima blaga i bez snijega, moći ćete svaki čas ubrati malo lišća, sve do kasna proljeća, kad radič počne "bježati u sjeme".

Crvena pustikara ili naprstak

Od kasna proljeća do rana ljeta iz bujna zelenila polusjenovitih i sjenovitih cvjetnih gredica prirodnih vrtova izdižu se 60 -150 cm visoki grozdasti cvatovi crvene pustikare odnosno naprstka, lat. Digitalis purpurea, dvogodišnje zeljaste biljke iz porodice trputaca, lat. Plantaginaceae.

Nerazgranjena stabljika i jajoliko izduženo svijetlozeleno lišće prekriveno je sitnim vunastim bjelkastim dlačicama. 

Dražesni zvonoliki, bijeli, žućkasti, ružičasti, grimizni ili tamnocrveni cvjetovi sraslih latica nalikuju na naprstak, a svi su, položeni gotovo vodoravno, okrenuti na istu stranu. Pogledate li ih bolje, uočit ćete da su donje latice zašiljene i iznutra prekrivene neobičnim tamnoljubičastocrvenim bijelo obrubljenim pjegama, a gornje malo povinute prema van.

Budući da u prirodi raste uz rubove šuma, na dubokim, plodnim, vlažnim kiselim tlima, pustikari pronađite takvo mjesto i u vrtu jer će samo u takvim uvjetima dobro uspijevati i stvarati bujne rozete i visoke cvatove. 

Iako je zapravo dvogodišnja biljka, kad se jednom nastani u vrtu, naprstak će trajno ostati njegov stanovnik, no nikad vam neće dosaditi. Naime, kad plodovi tobolci dozriju sjemenke se rasipaju po tlu i same se zasijavaju. Do jeseni se razviju rozete koje će prezimiti, a u proljeće iz njih izbijaju cvatovi.

Želite li unijeti digitalis u svoj vrt, prvi put posijte svijetlosmeđe vrlo sitne sjemenke - 1000 sjemenki teži samo 0,05 g - rasuvši ih po tlu u lipnju ili srpnju ne prekrivajući ih. Sjetva u posude i pikiranje u lončiće ne preporučuje se jer pustikara ima dugačko čupavo korijenje koje se razvija do dubine od 30 cm. Stoga je najbolje sjetvu obaviti na gredicu za uzgoj presadnica ili u hladno klijalište. Ljeti iznikle biljčice pustikare redovito zalijevajte i plijevite korov, a na jesen rozete presadite na stalno mjesto na mješovitu cvjetnu gredicu uz trajnice, na razmak od 30 do 40 cm. Za daljni život u vašem vrtu digitalis će se sam pobrinuti.

 

Borave li u vašem vrtu mala djeca, s pustikarom budite oprezni ili je izbjegavajte. Lišće pustikare, naime, sadržava otrovne srčane glikozide koji služe za proizvodnju važnih kardiotoničnih lijekova. Oni djeluju na srčani mišić tako da pojačavaju rad oslabljele sistole pa se srce pravilnije, potpunije i jače steže. 

No, od lišća digitalisa ne smijemo nikad sami pripremati domaće lijekove. Smiju se koristiti samo gotovi tvornički pripravci - kapi ili dražeje - i to samo pod nadzorom liječnika, koji sadržavaju točno određenu količinu aktivnih tvari: digitoksina, digoksina i lanatozida. Veća količina srčanih glikozida, osobito kod djece, požvaču li slučajno malo lišća digitalisa, može prouzročiti povraćanje, slabost, proljev, smetnje vida, vrtoglavicu pa i zastoj rada srca.

Rano ljeto

Početak cvatnje bagrema označava fenološko rano ljeto koje u našim krajevima traje od 1. lipnja do 15. srpnja. A što bi sve trebalo tijekom ranoga ljeta učiniti u korisnom dijelu naših vrtova? Ovisno o tome jesmo li u jesen i u proljeće u povrtnjaku uspjeli sve po planu posijati i posaditi, tijekom ranoga ljeta u kopnenom području za berbu dospijeva grašak i bob, luk srebrenac, češnjak, mlada mrkva, cikla i peršin, salata, blitva, rani kupus, kelj, cvjetača i korabica, mahune, bučice, krastavci, luk, rajčice, paprike i patlidžani. U jadranskom području bit će zrela i pokoja dinja i lubenica.

Tijekom ranoga ljeta za berbu dospijeva luk srebrenac

 Uzgajate li rabarbaru, kad berete peteljke uvijek ostavite polovicu listova, kako bi biljka imala dovoljno lišća za stvaranje novih izbojaka. Peteljku hvatajte što bliže bazi i naglim pokretom prema gore otkinite list da ožiljak na stabljici bude što manji. Kad peteljke postanu spužvaste više nisu za jelo.

Šparoge u novom nasadu koji je ove godine dao prvi urod berite samo do početka lipnja. U starijim nasadima izboje režite sve do trećeg desetodnevlja. Kad završi berba pognojite ih kompostom i gnojivom s podjednakim udjelom dušika, fosfora i kalija i okopajte. Listove koji će ljeti biti lijep ukras vrta ostavite da slobodno rastu.
Gredice s kojih ste pobrali rano povrće prorahlite vilastom štihačom i plitko ukopajte kompost pa pridržavajući se izabranog plodoreda izravno posijte mrkvu, peršin, ciklu, rotkvu, podzemnu korabu, postrnu bijelu repu, blitvu, salatu, kinesko zelje, niski grah mahunar, kukuruz šećerac, krastavce, tikvice, endiviju, radič i komorač. Na gredicu za uzgoj presadnica posijte cvjetaču, korabicu, salatu, endiviju i radič. U jadranskom području posijte i kupus, zimski kelj, kelj pupčar i raštiku.
Presadnice kupusa, kelja, kelja pupčara, salate, poriluka, radiča, endivije, brokule, kelja pupčara i cvjetače navečer ili za oblačna vremena posadite na pripremljene gredice. Ne zaboravite svaku biljku poslije sadnje dobro zaliti. Na Jadranu posadite i rajčice i paprike za kasnoljetnu i jesensku berbu. Prema potrebi posijano i posađeno povrće dodatno zalijevajte navečer ili rano ujutro.
Koliko god kiše palo, za vrela ljeta nikad je nije dovoljno. Stoga povrće redovito zalijevajte jednom tjedno ako ne padne kiša, ali pazite da ne navlažite listove rajčica, tikvica i krastavaca. Njih zalijevajte laganim mlazom tik uz stabljiku, a s kante maknite ružu, jer su sitne kapljice vode na lišću dovoljne sporama gljivica da prouzroče zarazu. Poslije kiše ili zalijevanja povrće okopajte, ne ujutro nego na večer, jer se time sprječava isušivanje tla.
Rajčice na gredicama za uzgoj polodovita povrća redovito vežite uz potpornje i na vrijeme im otkidajte zaperke, da se prejako ne razgranaju.

Rajčice na zastirci od sijena tijekom ranoga ljeta brzo rastu

Sve gredice u povrtnjaku redovito okopavajte i plijevite ili tlo prekrivajte organskom zastirkom (lišće, sijeno, pokošena trava i slični usitnjeni otpaci iz vrta koji trunu) kako biste sačuvali vlagu. Ako je tlo premokro, zastirku odgrćite i okopavajte ujutro kad vlaga isparava iz tla. Suho tlo okopavajte predvečer kad tlo upija vlagu.
Dijelove povrtnjaka u kojima je tlo manje plodno možete tijekom ljeta poboljšati zelenom gnojidbom. Na gusto posijte faceliju, soju ili neku drugu mahunarku te suncokret, kukuruz i druge žitarice. Korijenje usjeva za zelenu gnojidbu rahli tlo, a ukopana zelena masa povećava količinu humusa.
Tijekom vegatacije u rano ljeto redovito pregledavajte povrće kako biste na vrijeme uočili jaja, ličinke ili odrasle štetnike te znakove biljnih bolesti i poduzeli potrebne mjere za njihovo sprječavanje.
Zaokupljeni povrćem, ne zaboravite na ljekovito i začinsko bilje. Metvici, matičnjaku, kadulji, čubru i timijanu povremeno prikratite vrhove, kako bi im grmići bili lijepi i zbijeni. Odrezanu zelen, s cvjetićima ili bez njih, trošite svježu – kušajte kokošju juhu s timijanom i jednim listićem kadulje - ili sušite u hladovini u tankom sloju za zimu. Lišće sadržava najviše aromatskih tvari prije cvatnje, a cvatovi u punoj cvatnji. Berite lišće i cvatove pa ih sušite u buketićima ili na rešetki u tankom sloju, u hladu na prozračnu mjestu.

Od kraja svibnja pa sve do konca lipnja voćke u našim vrtovima odbacuju plodiće koje neće moći ishraniti. Plodovi posebno jako otpadaju za oblačna i kišovita vremena, te ako nastupi suša. Mnogo plodova otpadne s mlađih stabala, sa slabije razvijenih grana na starijim stablima, te ako je cijelo stablo slabo razvijeno. Voćke ne mogu ishraniti sve zametnute plodove jer tijekom lipnja intenzivno rastu mladice i zameću se cvjetni pupovi za sljedeću vegetaciju. 

Dio plodova otpadne i zbog mraza, tuče i jaka vjetra. Ako usprkos prirodnom otpadanju na stablima ostane još mnogo plodića, osobito na stablima jabuka i breskvi, ne bi bilo loše prorijediti ih i ostaviti samo one najkrupnije i najbolje razvijene. Plodovi će ravnomjerno i ranije dozrijevati, biti bolje obojeni i krupniji.
Uzgajate li jagode, uvijek poberite i sve plodove zaražene sivom plijesni, kako se ne bi zarazili preostali zdravi plodovi. Po potrebi, sve dok traje berba, nasad jagoda zalijevajte.

 
Ako u rano ljeto bude jako vruće i padne li premalo kiše, tlo ispod voćaka i oko grmova jagodastog voća prekrijte organskom zastirkom kao i biljke u povrtnjaku i cvjetnjacima.
U ukrasnom dijelu vrta redovito uklanjajte ocvale cvjetove, rahlite tlo i uništavajte korove ili prekrivajte tlo zastirkom. Vežite i usmjeravajte ukrasne penjačice, visoke trajnice vežite uz potporne kolčiće, po potrebi šišajte živicu i kosite travnjak.

Graničice u lipnju uljepšavaju naše cvjetne gredice

 Do sredine lipnja još uvijek možete izravno na gredice posijati neven, dragoljub, ukrasne tikvice, ukrasni slak, uresnice, djevojačko oko, različak, lijepe kate, prkos, ukrasni suncokret i slično jednogodišnje cvijeće.
U drugom desetodnevlju lipnja počinje sjetva dvoljetnica: maćuhica, zvončića, potočnica, vrtnih tratinčica, turskih klinčeka, islandskog maka, pustikare, divizme, šeboja i sljeza. Posijte ih izravno na mjesto uzgoja, u plitke posude ili na zasebnu gredicu za uzgoj presadnica. Dobro razvijene presadnice na jesen ćete posaditi na stalno mjesto.
Prekontrolirajte u kakvom je stanju kompostište; ako niste dospjeli u svibnju, premokru hrpu tijekom rana ljeta prorahlite i prebacite kako bi se što brže prozračila i prosušila, osobito ako je neugodna mirisa i okružena rojevima mušica.
Ukrasno bilje na balkonu, na terasi i u kući redovito zalijevajte ujutro ili predvečer odstajalom vodom, po potrebi prignojavajte, sklanjajte u zavjetrinu ako naiđe ljetna oluja ili tuča te otkidajte ocvale cvjetove, oštećene i bolesne dijelove biljke. Tijekom ranoga ljeta većina kućnoga bilja lako se ukorijenjava, pa ih možete razmnožiti zelenim reznicama.

 

Od početka lipnja do sredine srpnja u našim vrtovima ima mnogo posla, pa bi svakoga tjedna trebalo dobro isplanirati što ćemo raditi kako ne bismo ujutro kad dođemo na dvorište radili ono što nije neophodno a zaboravili učiniti ono što je važno. Tijekom ranoga ljeta moglo bi oko podneva biti već jako vruće, a kad zaprži sunce ne pomaže ni šilterica ni šeširić. Stoga bi u vrtu ujutro trebali raditi do 9 h, a poslijepodne nastaviti raditi tek poslije 17h, i to samo ako nije jako vruće i sparno.