Emisija za selo i poljoprivredu

Premda više ne radim kao agronom – radim samo u svom vrtu i pišem vrtlarske podsjetnike na ovom vrtlarskom blogu - agronom u meni još uvijek želi svaki tjedan čuti što ima novoga i koji problemi izlaze na vidjelo u sektoru poljoprivrede. Stoga svake nedjelje ujutro od 8:05h do 10h na Prvom programu Hrvatskoga radija slušam Emisiju za selo i poljoprivredu u kojoj se obrađuju aktualne teme iz poljoprivrede i prehrambene industrije u Hrvatskoj i Europskoj uniji, a emitira se iz Zagreba, Osijeka i Pule te s terena iz cijele Hrvatske. Emitiranje ove zanimljive i veoma rado slušane emisije započelo je daleke 1948. godine kad je radio bio čudo tehnike, kutija koja govori i svira, a Stare vrtlarice još nije bilo na ovome svijetu. Svoje mjesto na radiju tada je dobio i život na selu, odnosno poljodjelstvo, stočarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo.Urednici emisije svake nedjelje, od samog početka emitiranja, slušateljima donose aktualne vijesti, razgovore, reportaže i brojne korisne savjete. Česti gosti Emisije za selo i poljoprivredu su agronomi, predstavnici savjetodavnih službi, ljudi iz ministarstva poljoprivrede i povezanih državnih službi, sveučilišni profesori, proizvođači povrća i cvijeća, ratari, voćari, vinogradari, vinari, stočari i drugi ljudi koji se bave poljoprivredom. U prvim emisijama spikeri su čitali zapise novinara s terena, no pojava magnetofona, velikih poput kovčega i teških 20 kilograma, omogućila je novinarima i urednicima snimanje na poljoprivrednim gospodarstvima. Putovali su i vlakom i zaprežnim kolima i prenosili poruke poljoprivrednika.
A prije tridesetak godina Emisija za selo i poljoprivredu počela se izravno emitirati iz sredine u kojoj poljoprivrednici žive i rade. Urednici emisije često ističu da je najvažnije razumjeti probleme sela, biti ondje, razgovarati sa seljacima i pokušati putem etera pomoći ljudima koji žive sa zemljom i od zemlje da vrijedno rade svoj posao i žive od poljoprivrede. Susreti na poljoprivrednim površinama, u podrumima i na seoskim dvorištima najvažniji su sadržaji emisije, a urednici često govore o najuspješnijim hrvatskim poljoprivrednicima koji proizvode ekstra djevičanska ulja, visokokvalitetna vina, meso, žito, mlijeko, voće i druge poljoprivredne proizvode. A 24. travnja 1987. godine emisija je izašla iz studija i prvi put je u potpunosti emitirana s terena. Urednik te emisije bio je Ivica Fodor, a domaćin emisije poljoprivredna zadruga Krapina. Govorilo se o zadrugarstvu, otkupu mlijeka, pčelarstvu i voćarstvu. Otada Emisija za selo i poljoprivredu svojim pokretnim studijem zalazi u sve dijelove Hrvatske.
Prvi urednici bili su Šime Mihovilović i Ivo Horvat, potom je dvadeset godina emisiju uređivao Rudi Zadravec, koji ju je upotpunio stručnim savjetima i odgovorima na pisma slušatelja. U idućim godinama urednici su bili Momir Jovičić, Ivica Fodor, Ivo Lončar, Gorana Holub-Veršić, Marko Bijažić, Verica Mađer, Slavko Milas, Sanja Cota, Martin Vuković i drugi.
"Poljoprivreda je najplemenitija djelatnost na svijetu; najveća je bolest glad, a seljak proizvodi hranu i zato ga treba poštovati. Termin emitiranja naše emisije savršeno je pogođen - nedjeljom, kad ljudi ne rade” kazao je urednik Ivica Fodor koji je više od 30 godina uređivao Emisiju za selo i poljoprivredu Hrvatskoga radija.
Sada emisiju uređuju i vode Mirta Milas i Filip Matijević, a uz brojne stručne savjete u svakoj emisiji možemo čuti i agrometeorološku prognozu - agrometeorolog analizira vrijeme protekloga tjedna te najavljuje vrijeme za idući tjedan.


U zadnjih nekoliko emisija glavne teme su bile elementarne nepogode, štete na usjevima od divljih svinja, prosvjed protiv peradarskih megafarmi, prosvjed veterinara, biosigurnosne mjere u uzgoju svinja, baranjska vina, kuga malih preživača, afrička svinjska kuga, iskorištavanje vune, tripice i poljoprivredna mehanizacija. A u današnjoj emisiji bilo je riječi o žetvi pšenice i otkupnim cijenama žita, zakonu o lovstvu, državnim potporama za mini sirane, varaždinskim vinima, pojeftinjenju goriva, magarećem mlijeku iz okolice Zadra te janjetini i štrudlima iz Jaškova.
A nakon današnje emisije prisjetila sam se jedne emisije iz 2020. kad smo saznali da su moslavački vinari iz udruge Škrlet darovali vino vinarima na Pokuplju i Banovini kojima su se bačve pune vina razbile u razornom potresu - potres magnitude 6.2 prema Richteru 29. prosinca 2020. godine u 12 sati i 19 minuta pogodio je Pokuplje - pa je iz njih iscurilo vino.

I na kraju moram spomenuti da Hrvatska radiotelevizija ove godine obilježava 100 godina Hrvatskog radija i 70 godina Hrvatske televizije, prisjećajući se prvog radijskog javljanja iz Zagreba 15. svibnja 1926. godine i legendarnih riječi Božene Begović: “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb”. Tijekom cijele godine održavaju se brojni programski, produkcijski i javni događaji kojima HRT želi istaknuti svoju ulogu javnog servisa kroz desetljeća.

Radič - uzgoj i etioliranje

Od 20.000 biljnih vrsta iz porodice glavočika, lat. Asteraceae, u Hrvatskoj raste njih četiristotinjak. Mnoge su jestive, ljekovite ili ukrasne, a jedna je od njih i cikorija, vodopija ili divlji radič, lat. Cichorium intybus, srednje visoka trajnica sa svijetloplavim glavičastim cvatovima. 

Njenom je selekcijom nastao kultivirani radič, lat. Cichorium intybus var. foliosum, jednogodišnja ili dvogodišnja povrtlarska kultura s izrezuckanim ili ovalnim listovima, koja se najčešće uzgaja za zimsko etioliranje, odnosno izbjeljivanje lišća. 

U prvoj godini biljka razvija zadebljali vretenast korijen s mnogo sitnih korjenčića i skraćenu, zadebljalu, konusnu stabljiku s lišćem u obliku rozete.

Iduće godine iz nje se izdiže oko 1 m visoka cvjetna stabljika sa svijetloplavim cvatovima. Iz cvjetića u cvatu nastaju jednosjemeni rebrasti plodići koji dobru klijavost zadržavaju 5 - 7 godina, a u jednom ih je gramu 600 - 700.

Radič, kojeg su poznavali i upotrebljavali kao lijek i hranu već stari Grci i Rimljani, najbolje uspijeva u područjima s umjerenom klimom, na sipkim, dubokim, plodnim, vapnenim tlima. No uz redovito zalijevanje i gnojidbu uspijeva i na nešto lošijim tlima. 

Kultivirani je radič veoma prilagodljiva biljka, pa dobro podnosi i mraz i sušu. To je biljka umjerene klime pa je za rast lišća najpovoljnija temperatura 16 - 23°C. Pri temperaturama nižim od 2°C i višim od 30°C lišće prestaje rasti, a minimalna temperatura klijanja za sjemenke radiča je također 2°C.

U nas su najčešće sorte pan di zucchero, palla rosa, palla bianca, averto, crveni treviški, verona, virtus, witloof, katalonski, bijeli milanski, leonardo, indigo, castelfranco i fidelio. 

                      

  kultivar radiča pan di zucchero

U kontinentalnom području radič sijemo od kraja lipnja do sredine srpnja, a na Jadranu ga valja posijati od lipnja pa sve do rujna, a za lijepa vremena i kasnije, za potrošnju u jesen, tijekom zime i u proljeće.
Posijte ga uza zeljarice ili ispod kukuruza šećerca, na gredice prošle jeseni pognojene s najmanje 2 kg/m² zrela stajskoga gnoja nakon krastavaca, krumpira, kupusnjača, rajčica, graha, graška, salate ili špinata. Za svaki red duljine 4 m potrebno vam je 1 g sjemena; razmak između redova neka bude 20 - 30 cm.

Kad se nakon supki razviju 3 - 4 prava lista, radič prorijedite na razmak od 12 do 15 cm, kako biste uzgojili zadebljalo korijenje promjera 4 - 5 cm, koje zimi možete izbjeljivati.

Osim izravno, radič možete posijati i na posebnu gredicu za uzgoj presadnica, pa ga kasnije presaditi na gredicu za stalni uzgoj. Iz jednog grama sjemena možete dobiti najmanje 450 presadnica, što je dovoljno, uz razmak sadnje od 15 cm, odnosno 25 biljaka na red od 4 metra, za 18 redova. 

Prema tome, za peteročlanu obitelj dovoljna su, uzgojite li godišnje najmanje 1 kg lišća u jednom redu, četiri reda radiča.

Poslije prorjeđivanja ili presađivanja radič redovito okopavajte, plijevite, ako treba zalijevajte i uklanjajte cvatove koji se mogu pojaviti već prve godine. 

Čim lišće bude dovoljno bujno, režite ga ili trgajte za jelo, pazeći da ne oštetite vegetacijske vrhove na "glavi" korijena, kako bi moglo i dalje rasti.

U jadranskom području s blagom klimom radič tijekom zime ostaje u povrtnjaku i bere se kako dospijeva. 

 

U kopnenom području u jesen, potkraj listopada, biljke radiča izvadite, korijenove s lišćem ostavite na gredici 4 - 5 dana, a potom lišće prikratite. 

Pritom pazite da ne oštetite vegetacijski vrh na glavi korijena; ostavite 2 - 3 cm lišća. Korijenje utrapite tj. ukopajte u jamu na zaštićenu mjestu u vrtu, poredavši ih gusto jednog uz drugoga ili složite u pijesak u prikladnu kantu ili sličnu posudu u hladnom podrumu.
Za pospješivanje radiča tj. za razvitak izbijeljenih listova, korijenje izvadite iz trapa ili iz posude u podrumu i složite u drveni štajglec jabučar obložen crnom folijom. 

Na dno sanduka stavite malo vlažnog komposta i korijene složite gusto jedan do drugoga tako da im pupovi budu na istoj razini. Između korijenja dodajte tek toliko komposta da se popune šupljine. 

Sanduk pokrijte crnom folijom tako da iznad korijenja bude oko 20 cm slobodnog prostora, smjestite ga u umjereno toplu i vlažnu prostoriju s temperaturom 14 - 20 Celzijevih stupnjeva i svaka dva do tri dana kompost malo navlažite. 

Za tri tjedna iz vršnih pupova će se razviti bijele izdužene glavice radiča s nježnim krhkim lišćem koje zimi možete jesti svježe kao salatu.

Biljke radiča ne izbjeljujte sve odjednom, istovremeno, nego ih pripremajte za etioliranje postupno, malo po malo, i trošite kako izbijeljene glavice budu  dospijevale za jelo. 

Pokoji red radiča možete i u kontinentalnom području ostaviti zimi u vrtu na gredici. Bude li zima blaga i bez snijega, moći ćete svaki čas ubrati malo lišća, sve do kasna proljeća, kad radič počne "bježati u sjeme".

Crvena pustikara ili naprstak

Od kasna proljeća do rana ljeta iz bujna zelenila polusjenovitih i sjenovitih cvjetnih gredica prirodnih vrtova izdižu se 60 -150 cm visoki grozdasti cvatovi crvene pustikare odnosno naprstka, lat. Digitalis purpurea, dvogodišnje zeljaste biljke iz porodice trputaca, lat. Plantaginaceae.

Nerazgranjena stabljika i jajoliko izduženo svijetlozeleno lišće prekriveno je sitnim vunastim bjelkastim dlačicama. 

Dražesni zvonoliki, bijeli, žućkasti, ružičasti, grimizni ili tamnocrveni cvjetovi sraslih latica nalikuju na naprstak, a svi su, položeni gotovo vodoravno, okrenuti na istu stranu. Pogledate li ih bolje, uočit ćete da su donje latice zašiljene i iznutra prekrivene neobičnim tamnoljubičastocrvenim bijelo obrubljenim pjegama, a gornje malo povinute prema van.

Budući da u prirodi raste uz rubove šuma, na dubokim, plodnim, vlažnim kiselim tlima, pustikari pronađite takvo mjesto i u vrtu jer će samo u takvim uvjetima dobro uspijevati i stvarati bujne rozete i visoke cvatove. 

Iako je zapravo dvogodišnja biljka, kad se jednom nastani u vrtu, naprstak će trajno ostati njegov stanovnik, no nikad vam neće dosaditi. Naime, kad plodovi tobolci dozriju sjemenke se rasipaju po tlu i same se zasijavaju. Do jeseni se razviju rozete koje će prezimiti, a u proljeće iz njih izbijaju cvatovi.

Želite li unijeti digitalis u svoj vrt, prvi put posijte svijetlosmeđe vrlo sitne sjemenke - 1000 sjemenki teži samo 0,05 g - rasuvši ih po tlu u lipnju ili srpnju ne prekrivajući ih. Sjetva u posude i pikiranje u lončiće ne preporučuje se jer pustikara ima dugačko čupavo korijenje koje se razvija do dubine od 30 cm. Stoga je najbolje sjetvu obaviti na gredicu za uzgoj presadnica ili u hladno klijalište. Ljeti iznikle biljčice pustikare redovito zalijevajte i plijevite korov, a na jesen rozete presadite na stalno mjesto na mješovitu cvjetnu gredicu uz trajnice, na razmak od 30 do 40 cm. Za daljni život u vašem vrtu digitalis će se sam pobrinuti.

 

Borave li u vašem vrtu mala djeca, s pustikarom budite oprezni ili je izbjegavajte. Lišće pustikare, naime, sadržava otrovne srčane glikozide koji služe za proizvodnju važnih kardiotoničnih lijekova. Oni djeluju na srčani mišić tako da pojačavaju rad oslabljele sistole pa se srce pravilnije, potpunije i jače steže. 

No, od lišća digitalisa ne smijemo nikad sami pripremati domaće lijekove. Smiju se koristiti samo gotovi tvornički pripravci - kapi ili dražeje - i to samo pod nadzorom liječnika, koji sadržavaju točno određenu količinu aktivnih tvari: digitoksina, digoksina i lanatozida. Veća količina srčanih glikozida, osobito kod djece, požvaču li slučajno malo lišća digitalisa, može prouzročiti povraćanje, slabost, proljev, smetnje vida, vrtoglavicu pa i zastoj rada srca.

Rano ljeto

Početak cvatnje bagrema označava fenološko rano ljeto koje u našim krajevima traje od 1. lipnja do 15. srpnja. A što bi sve trebalo tijekom ranoga ljeta učiniti u korisnom dijelu naših vrtova? Ovisno o tome jesmo li u jesen i u proljeće u povrtnjaku uspjeli sve po planu posijati i posaditi, tijekom ranoga ljeta u kopnenom području za berbu dospijeva grašak i bob, luk srebrenac, češnjak, mlada mrkva, cikla i peršin, salata, blitva, rani kupus, kelj, cvjetača i korabica, mahune, bučice, krastavci, luk, rajčice, paprike i patlidžani. U jadranskom području bit će zrela i pokoja dinja i lubenica.

Tijekom ranoga ljeta za berbu dospijeva luk srebrenac

 Uzgajate li rabarbaru, kad berete peteljke uvijek ostavite polovicu listova, kako bi biljka imala dovoljno lišća za stvaranje novih izbojaka. Peteljku hvatajte što bliže bazi i naglim pokretom prema gore otkinite list da ožiljak na stabljici bude što manji. Kad peteljke postanu spužvaste više nisu za jelo.

Šparoge u novom nasadu koji je ove godine dao prvi urod berite samo do početka lipnja. U starijim nasadima izboje režite sve do trećeg desetodnevlja. Kad završi berba pognojite ih kompostom i gnojivom s podjednakim udjelom dušika, fosfora i kalija i okopajte. Listove koji će ljeti biti lijep ukras vrta ostavite da slobodno rastu.
Gredice s kojih ste pobrali rano povrće prorahlite vilastom štihačom i plitko ukopajte kompost pa pridržavajući se izabranog plodoreda izravno posijte mrkvu, peršin, ciklu, rotkvu, podzemnu korabu, postrnu bijelu repu, blitvu, salatu, kinesko zelje, niski grah mahunar, kukuruz šećerac, krastavce, tikvice, endiviju, radič i komorač. Na gredicu za uzgoj presadnica posijte cvjetaču, korabicu, salatu, endiviju i radič. U jadranskom području posijte i kupus, zimski kelj, kelj pupčar i raštiku.
Presadnice kupusa, kelja, kelja pupčara, salate, poriluka, radiča, endivije, brokule, kelja pupčara i cvjetače navečer ili za oblačna vremena posadite na pripremljene gredice. Ne zaboravite svaku biljku poslije sadnje dobro zaliti. Na Jadranu posadite i rajčice i paprike za kasnoljetnu i jesensku berbu. Prema potrebi posijano i posađeno povrće dodatno zalijevajte navečer ili rano ujutro.
Koliko god kiše palo, za vrela ljeta nikad je nije dovoljno. Stoga povrće redovito zalijevajte jednom tjedno ako ne padne kiša, ali pazite da ne navlažite listove rajčica, tikvica i krastavaca. Njih zalijevajte laganim mlazom tik uz stabljiku, a s kante maknite ružu, jer su sitne kapljice vode na lišću dovoljne sporama gljivica da prouzroče zarazu. Poslije kiše ili zalijevanja povrće okopajte, ne ujutro nego na večer, jer se time sprječava isušivanje tla.
Rajčice na gredicama za uzgoj polodovita povrća redovito vežite uz potpornje i na vrijeme im otkidajte zaperke, da se prejako ne razgranaju.

Rajčice na zastirci od sijena tijekom ranoga ljeta brzo rastu

Sve gredice u povrtnjaku redovito okopavajte i plijevite ili tlo prekrivajte organskom zastirkom (lišće, sijeno, pokošena trava i slični usitnjeni otpaci iz vrta koji trunu) kako biste sačuvali vlagu. Ako je tlo premokro, zastirku odgrćite i okopavajte ujutro kad vlaga isparava iz tla. Suho tlo okopavajte predvečer kad tlo upija vlagu.
Dijelove povrtnjaka u kojima je tlo manje plodno možete tijekom ljeta poboljšati zelenom gnojidbom. Na gusto posijte faceliju, soju ili neku drugu mahunarku te suncokret, kukuruz i druge žitarice. Korijenje usjeva za zelenu gnojidbu rahli tlo, a ukopana zelena masa povećava količinu humusa.
Tijekom vegatacije u rano ljeto redovito pregledavajte povrće kako biste na vrijeme uočili jaja, ličinke ili odrasle štetnike te znakove biljnih bolesti i poduzeli potrebne mjere za njihovo sprječavanje.
Zaokupljeni povrćem, ne zaboravite na ljekovito i začinsko bilje. Metvici, matičnjaku, kadulji, čubru i timijanu povremeno prikratite vrhove, kako bi im grmići bili lijepi i zbijeni. Odrezanu zelen, s cvjetićima ili bez njih, trošite svježu – kušajte kokošju juhu s timijanom i jednim listićem kadulje - ili sušite u hladovini u tankom sloju za zimu. Lišće sadržava najviše aromatskih tvari prije cvatnje, a cvatovi u punoj cvatnji. Berite lišće i cvatove pa ih sušite u buketićima ili na rešetki u tankom sloju, u hladu na prozračnu mjestu.

Od kraja svibnja pa sve do konca lipnja voćke u našim vrtovima odbacuju plodiće koje neće moći ishraniti. Plodovi posebno jako otpadaju za oblačna i kišovita vremena, te ako nastupi suša. Mnogo plodova otpadne s mlađih stabala, sa slabije razvijenih grana na starijim stablima, te ako je cijelo stablo slabo razvijeno. Voćke ne mogu ishraniti sve zametnute plodove jer tijekom lipnja intenzivno rastu mladice i zameću se cvjetni pupovi za sljedeću vegetaciju. 

Dio plodova otpadne i zbog mraza, tuče i jaka vjetra. Ako usprkos prirodnom otpadanju na stablima ostane još mnogo plodića, osobito na stablima jabuka i breskvi, ne bi bilo loše prorijediti ih i ostaviti samo one najkrupnije i najbolje razvijene. Plodovi će ravnomjerno i ranije dozrijevati, biti bolje obojeni i krupniji.
Uzgajate li jagode, uvijek poberite i sve plodove zaražene sivom plijesni, kako se ne bi zarazili preostali zdravi plodovi. Po potrebi, sve dok traje berba, nasad jagoda zalijevajte.

 
Ako u rano ljeto bude jako vruće i padne li premalo kiše, tlo ispod voćaka i oko grmova jagodastog voća prekrijte organskom zastirkom kao i biljke u povrtnjaku i cvjetnjacima.
U ukrasnom dijelu vrta redovito uklanjajte ocvale cvjetove, rahlite tlo i uništavajte korove ili prekrivajte tlo zastirkom. Vežite i usmjeravajte ukrasne penjačice, visoke trajnice vežite uz potporne kolčiće, po potrebi šišajte živicu i kosite travnjak.

Graničice u lipnju uljepšavaju naše cvjetne gredice

 Do sredine lipnja još uvijek možete izravno na gredice posijati neven, dragoljub, ukrasne tikvice, ukrasni slak, uresnice, djevojačko oko, različak, lijepe kate, prkos, ukrasni suncokret i slično jednogodišnje cvijeće.
U drugom desetodnevlju lipnja počinje sjetva dvoljetnica: maćuhica, zvončića, potočnica, vrtnih tratinčica, turskih klinčeka, islandskog maka, pustikare, divizme, šeboja i sljeza. Posijte ih izravno na mjesto uzgoja, u plitke posude ili na zasebnu gredicu za uzgoj presadnica. Dobro razvijene presadnice na jesen ćete posaditi na stalno mjesto.
Prekontrolirajte u kakvom je stanju kompostište; ako niste dospjeli u svibnju, premokru hrpu tijekom rana ljeta prorahlite i prebacite kako bi se što brže prozračila i prosušila, osobito ako je neugodna mirisa i okružena rojevima mušica.
Ukrasno bilje na balkonu, na terasi i u kući redovito zalijevajte ujutro ili predvečer odstajalom vodom, po potrebi prignojavajte, sklanjajte u zavjetrinu ako naiđe ljetna oluja ili tuča te otkidajte ocvale cvjetove, oštećene i bolesne dijelove biljke. Tijekom ranoga ljeta većina kućnoga bilja lako se ukorijenjava, pa ih možete razmnožiti zelenim reznicama.

 

Od početka lipnja do sredine srpnja u našim vrtovima ima mnogo posla, pa bi svakoga tjedna trebalo dobro isplanirati što ćemo raditi kako ne bismo ujutro kad dođemo na dvorište radili ono što nije neophodno a zaboravili učiniti ono što je važno. Tijekom ranoga ljeta moglo bi oko podneva biti već jako vruće, a kad zaprži sunce ne pomaže ni šilterica ni šeširić. Stoga bi u vrtu ujutro trebali raditi do 9 h, a poslijepodne nastaviti raditi tek poslije 17h, i to samo ako nije jako vruće i sparno.

Kelj

Premda nije tako omiljeno povrće kao kupus i cvjetača, i kelj, lat. Brassica oleracea var. sabauda, ipak nalazi svoje mjesto u našim vrtovima i u našim jelovnicima. 

Po građi i biološkim svojstvima vrlo je sličan kupusu, lat. Brassica oleracea var. capitata, jer su to zapravo dva varijeteta iste biljne vrste. Kao i kupus, kelj oblikuje veliki vršni pup obavijen brojnim listovima, koji se razvijaju na gornjem dijelu stabljike. Dok kupus razvija relativno glatko lišće, lišće kelja mjehurasto je naborano, jer se lisna plojka razvija brže od lisnih žila. 

Najbolje uspijeva na suncu ili u polusjeni, na nanosnim, humusnim, srednje teškim, pjeskovito glinastim, blago kiselim, dubokim i plodnim vrtnim tlima s propusnom zdravicom, obilno pognojenim kompostiranim stajskim gnojem ili sličnim organskim gnojivom. Tlo mora biti dobro opskrbljeno dušikom, fosforom, kalcijem i ostalim hranivima, osobito kalijem, kako bi glavice kelja bile čvrste, a listovi dobro savijeni, ugodna mirisa i okusa. Kelj, kao i ostale kupusnjače, ima velike zahtjeve prema vlažnosti zraka i tla. Ako nema dovoljno vlage, biljke se sporo razvijaju, oblikuju se sitne glavice, listovi su mali, grubi i pokriveni voskom. Osobito mnogo vlage u zraku kelju je potrebno kad se savijaju glavice, pa ga je najbolje uzgajati kao kasnu kulturu kako bi se izbjeglo vruće i suho ljeto.

Stoga se u našem jadranskom području najčešće uzgaja zimi jer je veoma otporan na niske temperature i vrlo dugo može ostati u povrtnjaku, osobito ako zima nije prehladna. Kad mu mraz malo "ofuri" lišće još je blažeg i boljeg okusa. Za zimski uzgoj u jadranskom području, ali i u kopnenom području, osobito za blagih zima, pogodne su sorte algro, wigro, winterfürst, te noviji hibridi milena F1, tarvoy F1, wirosa F1, concerto F1 i slične. 

Presadnice tih sorti trebalo bi uzgajati od početka lipnja do sredine srpnja. Na gredice bi ih trebali posaditi od sredine srpnja do sredine kolovoza, a glavice brati od listopada pa sve do travnja. Osim toga kelj možete u jadranskom području i u svim područjima sa sličnom blagom klimom uzgajati i kao ranoproljetni usjev: presadnice uzgojite u prosincu i siječnju, presadite u veljači i ožujku, a glavice berite u svibnju.

U kopnenom području kelj uzgajamo, kao i kupus, kao ranu, srednje ranu i kasnu kulturu. Rane sorte, vorbote, kapucinski i sl., posijte u veljači u polutoplo klijalište, u travnju presadite na gredice na razmak 50 x 50 cm, a berite u lipnju i srpnju. 

Srednje rane sorte, npr, željeznu glavu, posijte u travnju na sjetvenu gredicu, presadnice posadite u povrtnjak u svibnju, a berite od srpnja do rujna. 

Kasne sorte, kao vertus i sl., obično se siju potkraj travnja ili na početku svibnja, a presađuju u lipnju na razmak 60 x 60 cm, pa za potrošnju dospijevaju u listopadu i studenom. Otporne sorte možete posijati i ljeti, kao i na Jadranu, pa presadnice u jesen presaditi na gredice. Za potrošnju će dospijeti u rano proljeće.

Pri uzgoju kelja valja dobro paziti na plodored, kako bi glavice bile što bolje kakvoće. Uzgajajte ga u prvoj godini nakon gnojidbe tla stajnjakom ili zelene gnojidbe, poslije graha mahunara i graha zrnaša, graška, boba, slanutka i drugih mahunarki, krastavaca ili krumpira. 

Kelj nikad ne uzgajajte godinu za godinom na istome mjestu, nego ga na istu gredicu posadite tek nakon 3 - 4 godine kako biste spriječili umor tla te bolesti i štetnike kupusnjača.

Marijino srdašce

U sunčanu ili polusjenovitu dijelu vrta, uz visoko grmlje ili ispod drveća, na plodnu, umjereno vlažnu, humoznu, propusnu pjeskovito-ilovastu tlu najbolje uspijeva Marijino srdašce, lat. Dicentra spectabilis, zeljasta trajnica podrijetlom iz Koreje, Sjeverne Kine i Sibira. U travnju i svibnju njeni se grozdasti cvatovi na nježnim stapkama lučno povijaju iznad lišća što nalikuje na paprat. Iz vanjskih ružičastih latica proviruju unutarnje bijele, pa cvijet izgleda kao srce iz kojeg kaplju suze, po čemu je biljka dobila engleski naziv bleeding heart, odnosno njemački tränendes herz.

Poslije cvatnje, u rano ljeto, lišće postupno odumire, pa u cvjetnjaku ostaje praznina. Stoga nije loše srdašce uzgajati uz hoste, paprati i druge trajnice koje se razvijaju poslije njega, pa svojim lišćem popune taj dio cvjetnjaka. Osim toga uza srdašce dobro uspijeva i lukovičasto cvijeće koje cvate prije njega: sunovrati, zumbuli i tulipani.

Lijepo i nježno srdašce nije napasna biljka, ne širi se nauštrb drugih trajnica pa dugo može ostati na istom mjestu. Ako ga ipak želite premjestiti i razmnožiti, grumen razdijelite u rano proljeće ili kasno ljeto, no oprezno, jer je korijenje lomljivo. Srdašce se može razmnožiti i korijenovim reznicama poslije cvatnje te zelenim reznicama stabljike u rano proljeće čim lišće počne rasti. 

Kasno ljeti ili u ranu jesen uspijeva i uzgoj iz sjemena, koje najbolje niče dok je svježe. Osim najpopularnije vrste D. spectabilis visoke 60-90 cm s ružičastim vanjskim laticama u hortikulturi su poznate još neke vrste niža rasta, primjerice D. formosa i D. eximia. Lišćem srdašca hrane se lisne uši, a vole ga i puževi i gusjenice nekih leptira.

Pomalo staromodno srdašce iz seoskih vrtova meni je jako draga biljka - srce mi zatreperi od radosti kad se iz mase lišća izdignu ti neobični ružičasti cvjetići jer me podsjećaju na našu Staru mamu i njezin veliki vrt koji je uvijek bio pun povrća i cvijeća.

Poriluk

Poriluk, lat. Allium porrum, dvogodišnja je povrtna kultura podrijetlom sa Sredozemlja, koja u prvoj godini razvija duge plosnate listove, a u drugoj visoku cvjetnu stabljiku na vrhu koje nastaje krupni loptasti cvat s mnogo ružičastih, ljubičastih ili bijelih cvjetića.

Listovi, zbog kojih poriluk od davnina uzgajamo, prema vrhu su zeleni i otvoreni, a u donjem dijelu zadebljani te se prekrivaju i tvore produljenu cilindričnu bijelu lukovicu.
Uzgajati ga valja na suncu ili u polusjeni, na umjereno vlažnim dubokim vrtnim humusnim tlima, pjeskovito glinastim, obilno pognojenim i stajskim gnojem i mineralnim gnojivima. Suha, siromašna i pjeskovita, kao ni glinasta premokra tla nisu povoljna za uzgoj te vrijedne povrtne kulture.

Poriluk vrlo dobro podnosi hladnoću pa dobro uspijeva i u našim planinskim krajevima, a najčešće ga uzgajamo za potrošnju ljeti i zimi.
Za ranu, ljetnu potrošnju sitne crne sjemenke valja posijati u ožujku u klijalište, a presadnice debljine olovke posaditi na gredice u svibnju i lipnju.
Za kasniju, jesensku i zimsku potrošnju presadnice uzgojite na otvorenom: sjeme sijte na posebnu gredicu za uzgoj presadnica od svibnja do srpnja, a poriluk na stalno mjesto presađujte u srpnju i kolovozu.
Sjeme sporo niče, za 2 - 3 tjedna, a biljke sporo i dugo rastu - od sjetve do berbe prođe 80 - 150 dana - pa poriluk nikad ne sijemo izravno na gredice nego uvijek uzgajamo presadnice.

Dok mlade biljčice ne dorastu za presađivanje, na gredicama na koje ćemo ih posaditi uzgajamo pretkulture, npr. rani kelj i kupus, grašak, proljetna salata i slične.
Da bi produljena bijela lukovica bila što razvijenija, poriluk posadite u jarke duboke oko 15 cm, a tijekom vegetacije biljke redovito nagrćite.
Potkraj vegetacije vrhove listova prikratite kako bi baza lišća što bolje odebljala. 

Poriluk vadite za jelo kad bude 4 - 9 cm promjera, a biljke dosegnu visinu od 20 do 40 cm.

Na jednomu četvornomu metru možete uzgojiti 1 - 5 kg poriluka, što ovisi o uvjetima uzgoja i sorti koju ste izabrali. U nas su najčešće sorte domaći dugi, elefant, karentan i goliath.

Ako sjemenke poriluka posijete kasno ljeti, a presadnice posadite potkraj kolovoza, neke biljke prije zime možda neće dorasti za berbu. Nagrnite ih još jednom u kasnu jesen, tlo prekrijte debelom organskom zastirkom i ostavite preko zime na gredici. Ako zima bude blaga vadite ga kako dospijevaju za berbu. 

U proljeće će lišće opet rasti i lukovice će odebljati. No treba ih pobrati do svibnja, prije no što se počne izdizati cvjetna stabljika.
Poriluk koji do zime doraste za vađenje, a nećete ga odmah utrošiti za jelo, pred zimu izvadite i utrapite u zaklonjenom dijelu povrtnjaka ili u podrumu u pijesku.
Na ispražnjenu gredicu posijte špinat ili posadite zimsku salatu te ozimi kelj.

Premda ga mnogi ne vole, svježi je poriluk vrlo vrijedna i ljekovita namirnica velike nutritivne, a male energetske vrijednosti. Sadržava vitamine B skupine, karotin, minerale, specifična eterična ulja te aminokiseline sa sumporom koje prilikom pripremanja poriluka prelaze u tiosulfinate, polisulfide i druge spojeve što djeluju kao prirodni antibiotici, snizuju krvni tlak, jačaju imunološki i krvožilni sustav, snizuju kolesterol, aktiviraju enzime koji sudjeluju u detoksifikaciji organizma, a sprečavaju i maligne bolesti.
Eterično ulje i drugi ljekoviti sastojci potiču probavu te izlučivanje mokraće, a biljna sluz olakšava iskašljavanje, ublažava bronhitis, prehladu i upale dišnih putova.
Zeleni dijelovi listova sadržavaju više vitamina i ostalih korisnih sastojaka nego bijela izdužena lukovica. Ne bacajte ih nego utrošite svježe kao salatu ili pripremite različita jela; ne samo dosadno bakino varivo s krumpirom u kojem se razvlače bijele niti poriluka, nego i maštovite juhe, pite, složence, omlete, palačinke i slično.