Moj vrt

Netko u slobodno vrijeme slika, netko štrika, netko vježba u teretani, netko ide na plivanje, netko igra šah, netko igra tenis...
A meni je najdraža moja motičica. 

Jednostavno, nešto me neprestano vuče u moj vrt, među moje cvijeće, povrće i voćke. Jer nema veće radosti za vrtlara, pa makar njegov vrt bio tek mali kutak na balkonu s biljkama u posudama i balkonskim sandučićima, od one koju osjeća kad sam svojim rukama uzgoji povrće i voće, od sjetve sjemena ili sadnje pa do berbe. 

Rad u vrtu na svježem zraku za mene je izvrsna tjelovježba - od štihanja preko grabljanja do tačkanja - zahvaljujući kojoj tijelo održavam u dobroj kondiciji; ne treba mi teretana. 

Ne može se zanemariti ni povoljan učinak rada u vrtu na psihičko zdravlje, jer vrt svojim cvatom, rastom i napretkom pruža posebnu radost i užitak.

A kad tulipani, narcise, božuri i ostalo cvijeće svojim prekrasnim bojama i preugodnim mirisima ispune vrt, najljepše je na terasi popiti kavicu i prošetati se rano ujutro po dvorištu.

Tržnice i trgovački centri puni su različita prekrasna povrća i voća, koje, osobito ljeti kad je ponuda bogata, nije ni jako skupo. No meni je sto puta draža ona moja mala tvrda mrkvica i pjegava jabuka koju sam sama uzgojila nego sve ono povrće i voće iz trgovina. 

Jer kupljeno povrće i voće ne može biti svježe kao ono kojim ujutro napunimo naše košarice te istoga dana pripremimo za ručak. 

Osim toga, i voće i povrće uvijek je lošijeg okusa čim neko vrijeme, makar i vrlo kratko, biva uskladišteno. Napokon, zdravstvena je vrijednost povrća i voća iz vlastita vrta, osobito ona uzgojena bez pesticida, neosporna, jer je svježe povrće najbogatije vitaminima.

Ipak, uz rad u vrtu, nađe se malo vremena i za kompjutor. Jer uz ovu modernu tehnologiju vrlo jednostavno mogu biljke fotografirati, uređivati ovaj vrtlarski podsjetnik, čitati blogove drugih vrtlara, virtualno putovati po cijelom svijetu, razgledavati poznate svjetske vrtove i parkove, "šetati" se po velikim botaničkim vrtovima i doznati mnoge pojedinosti o biljkama koje mi prije kad sam koristila samo papirnatu literaturu nisu bile tako lako dostupne.

Afrička ljubica

Potkraj 19. st. u Europu je pristigla mala nježna biljka s lijepim srcolikim baršunastim listovima i privlačnim plavkastim cvjetovima koji nalikuju na cvjetove obične ljubice.

Dobila je ime afrička ljubica, lat. Saintpaulia ionantha, jer ju je u sjenovitim, humusom bogatim pukotinama stijena na padinama planine Usambare, a kasnije i u ostalim planinskim područjima Tanzanije, otkrio Walter von Saint Paul-Illaire, guverner u nekadašnjoj koloniji Njemačkoj Istočnoj Africi. U narednih je stotinjak godina postala jedna od najomiljenijih biljaka za uzgoj u kući. Glavni je razlog tome njena dugotrajna, gotovo neprekidna cvatnja, velik broj kultivara i lakoća uzgoja. 

Afrička ljubica najbolje uspijeva na prozorskoj klupčici uz istočni ili zapadni prozor, jer tu stalno ima dovoljno svjetla, a nije izložena izravnim jakim sunčevim zrakama, koje mogu oštetiti listove. 

Pogoduje joj stalna temperatura od 22°C, iako zimi smije biti i nešto niža, no ne niža od 18°C. Da potaknete i produžite cvatnju, od proljeća do konca ljeta svaka dva tjedna prignojavajte ju tekućim gnojivom. 

Ljubici s planine Usambare godi visoka vlaga zraka, ali ne prskanje lišća, pa posudu postavite na sloj šljunka ili sitnih kamenčića u podlošku. Zalijevajte oprezno ispod lišća ili preko podloška, i to tek kad zemlja u posudici bude na površini suha. Korijenova bala ne smije biti prevlažna da ne istrune.
Ako se na lišću prekrivenom finim dlačicama nakupi prašine ukonite ju mekanim kistom. Ne tuširajte biljku jer to afrička ljubica ne voli. Kapljice vode, kao i izravne sunčeve zrake, mogu prouzročiti pojavu ružnih smećkastih mrlja na lišću. 

Pri kraju cvatnje, u jesen, kad započne kratko razdoblje mirovanja, afričke ljubice zalijevajte manje i ne prignojavajte 2 – 3 tjedna, čime potičete novu cvatnju.

Kad posudica u kojoj biljka raste postane pretrpana i pretijesna pa se lisna rozeta počne izdizati, afričke ljubice razdijelite u proljeće prije cvatnje. Razdvojene biljke posadite u posudice napunjene supstratom za cvatuće kućno bilje. 

Afrička ljubica najbolje uspijeva u plitkim zdjelicama jer joj je rašireno korijenje kratko i ne voli suvišnu vlagu.

Ako biste voljeli na prozorsku klupčicu nanizati dražesne afričke ljubice, razmnožite ih lisnim reznicama, što je moguće tijekom cijele godine. 

Odrežite nekoliko dobro razvijenih listova s 3 - 4 cm peteljke. Stavite ih u čašu s vodom ili ih utaknite u supstrat za ukorijenjavanje reznica koji se sastoji od pijeska i komposta. Na toplom će se za nekoliko tjedana iz peteljke razviti korijenčići, a pri bazi staroga lista novi listići. 

Kad stari list požuti pažljivo ga odrežite, a novostvorenu biljčicu posadite u svježi supstrat za cvatuće bilje. Procvast će nakon 6 – 12 mjeseci, kad se razvije nova lisna rozeta.

Afrička ljubica dobro raste uz mnoge druge kućne biljke, pa s njom do mile volje možete eksperimentirati i slagati najrazličitije kombinacije. 

Njeni cvjetovi: plavi, ružičasti, plavoljubičasti, jednostruki, polupuni ili puni, kovrčasti ili naborani, jednobojni, dvobojni, prugasti, obojeni s bijelim rubom ili bijeli s obojenim rubom, dražesni su, tako nježni i lijepi i svi ih volimo gledati kad cvatu na našim prozorskim klupčicama. 

Rogač

Od kolovoza pa sve do kasne jeseni na našim otocima, u srednjoj i južnoj Dalmaciji cvate rogač, lat. Ceratonia siliqua, vazdazeleno drvo podrijetlom iz Sirije i Palestine. 

Osnivajući trgovačka uporišta po jadranskom primorju, nekoliko stoljeća prije Krista, u naše su ga krajeve vjerojatno donijeli Grci.

Stablo rogača može biti visoko 10 - 15 metara, a lijepa gusta krošnja ispunjena je parno perastim kožastim sjajnim tamnozelenim listovima. 

Uspravni grozdasti cvatovi duljine 6 - 8 cm rastu postrance na starijim granama, a sastavljeni su od malih neuglednih tamnocrvenih jednospolnih, rijetko dvospolnih cvjetića. 

Rogač je dvodomna biljka, pa su na pojedinim biljkama samo muški cvjetovi s prašnicima ili ženski s duguljastim plodnicama.

                                                                                      

 muški cvjetovi - prašnici

                                                                   

  ženski cvjetovi - plodnice 

Iz ženskih se cvjetova poslije cvatnje, na početku zime, zameću plodovi: plosnate, žilave, kožaste, blago povijene, tvrde, sjajne i suhe tamnocrvenosmeđe mahune. One dozrijevaju 11 mjeseci, do iduće jeseni, pa se na stablu rogača istodobno mogu vidjeti i cvatovi i plodovi. 

Mahune rogača otpadaju kad u njima dozore i štropoću vrlo tvrde, eliptične, plosnate, sjajne crvenosmeđe sjemenke. Ujednačene su veličine i težine, pa su se prvobitno upotrebljavale kao uteg za dragulje od jednog karata. 

Rogač dobro uspijeva na vapnenim krševitim tlima jer razgranato korijenje prodire duboko u tlo i pronalazi dovoljno vlage. Odlično podnosi sušu pa je prikladan za pošumljavanje krša. Smetaju mu jedino oštri hladni vjetrovi pa ga treba uzgajati na terasiranim terenima, na toplim zaštićenim položajima. 

Stablo se smrzava pri temperaturama nižim od - 8 °C, a zametnuti plodovi pri - 6 °C. Za krajnje oštrih zima mogu se smrznuti i krošnja i deblo, ali se obnove izdancima iz korijenova vrata. 

Rogač sporo raste - pojedina stabla mogu doživjeti i dvjestotinjak godina, a veoma se uspjelo može uzgajati i kao minijaturno stabalce - bonsai. 

Rogač se može razmnažiti sjemenom i cijepljenjem pitomih sorti na sjemenjake, a u rod dolazi za 6 - 8 godina. Budući da teško podnosi presađivanje, pojedinačna stabla u vrtu u područjima s blagom klimom možete uzgojiti tako da nekoliko sjemenki posijete izravno na mjesto uzgoja. Nakon nicanja ostavite samo jednu biljku, pa ju sljedeće godine okulirajte. 

Stablo rogača u dovoljno velikoj posudi dobro uspijeva i u posudama na dvorištu, na balkonu ili na terasi, pa godinama može biti lijep ukrasni element naših vrtova i u jadranskom i u kontinentalnom području.

 

Suhe mahune rogača, koje obiluju ugljikohidratima, bjelančevinama i trijeslovinama, nisu pokvarljive, pa su ih nekad cijenili kao osobito prikladnu hranu za pomorce na dugim putovanjima. Prema biblijskoj priči, Ivan Krstitelj preživio je u pustinji zahvaljujući upravo rogaču. 

Smeđe mahune rogača cjelovita su hrana i za ljude i za stoku, pa su služile za prehranu i hranidbu britanske konjice na početku 19. stoljeća. Mogu se grickati cijele ili mljeti u brašno za pripremu kolača. 

Rogačevo je brašno ljepljivo, upija vodu i bubri, pa se još od staroga vijeka upotrebljava za ublažavanje dugotrajna proljeva, osobito u djece, olakšavanje probave i ublažavanje žgaravice. Dnevna je doza za djecu 15 grama rogačeva brašna pomiješana s jabučnom kašom, a odrasli smiju uzimati oko 20 grama. Trijeslovine rogača sprječavaju razvoj bakterija, nisu topive u vodi, ne vežu proteine nego inaktiviraju toksine.

Drvo rogača tvrdo je i sjajno, pogodno za tokarske proizvode, intarzije i štapove za šetnju.

Sadnice rogača uzgojite iz sjemena

Sadnice rogača, lat. Ceratonia siliqua, možete sami uzgojiti iz sjemena. 

U veljači, ožujku ili travnju iz plodova izdvojite nekoliko sjemenki pa ih namačite u toploj vodi 2 - 3 dana kako bi nabubrile. Svaki dan vodu u posudici promijenite. 

Kad se sjemena ljuska raspukne i na vrhu se pojavi klica, sjemenke pojedinačno posijte u uske duboke lončiće.

Štapićem za pikiranje ili olovkom u navlaženu sjetvenu supstratu načinite rupicu duboku 2,5 cm, ubacite naklijalu sjemenku tako da vrh bude okrenut prema gore i pažljivo je zagrnite supstratom pazeći da ne oštetite klicu.

Lončiće prekrijte prianjajućom folijom ili staklenim tanjurićem da se supstrat ne isušuje i prema potrebi povremeno zalijte. Ako se supstrat slegne, nadodajte ga tako da lončići budu uvijek puni. 

Rogač niče nakon desetak dana, a najprije se razviju prva dva listića - supke, poslije kojih će se početi razvijati pravi listovi rogača s 3 - 5 pari liski. 

Smjestite ih na što svjetlije mjesto u kući s temperaturom 15 - 18°C, da se previše ne izduže.

Čim u sredini između supki izraste prvi pravi list, biljčice pojedinačno presadite u uske lonce duboke 25 cm; neka budu u supstratu sve do supki.

Pazite da ne oštetite korijen, jer je veoma osjetljiv. Prije presađivanja nemojte rogačiće zaliti, jer premokar supstrat može uslijed svoje težine polomiti korijenčiće.

U proljeće, čim zatopli, biljčice rogača danju iznosite na balkon, u početku u sjenu, a kasnije na sunce, da se privikavaju na vanjske uvjete. 

Ljeti neka budu stalno vani, a u jesen ih spremite na prezimljavanje. 

Po potrebi, ne prečesto, presađujte ih u veće lončiće. 

Rogač sporo raste, pa je pogodan za uzgoj u posudama na balkonu ili na terasi u našim hladnijim krajevima, a uspjelo raste i kao bonsai.
Stabalce rogača u našim kopnenim krajevima možete uzgajati u velikoj i dubokoj posudi, u mješavini vrtne zemlje, pijeska i komposta. 

Ljeti neka bude na balkonu, terasi ili u vrtu na suncu, a zimi u kući pri 5°C. 

Oblikujte ga kao malo drvce s niskim deblom ili kao grm, redovito ga orezujući.

 

Na jadranskoj obali i na otocima sjemenjake rogača možete na jesen ili sljedeće proljeće posaditi u vrt. Do tada neka polako rastu u loncima. 

Kad ih budete presađivali, pazite da ne ozlijedite korijenje. Ostavite da se supstrat u loncima malo zasuši pa rubom lonca, okrenuvši ga naopačke, lupnite o kamen ili neki zidić da korijenova bala sama ispadne iz lonca. Pri sadnji ne rastresajte korijenovu balu nego je odmah posadite.

Želite li rogač uzgajati radi mahuna, sjemenjake koje budete uzgojili morate cijepiti, jer biljke uzgojene iz sjemena mogu imati samo muške cvjetove s prašnicima, bez plodnica iz kojih bi se mogle razviti mahune. 

Okulirajte ih na spavajući pup u rujnu ili na budni pup u lipnju druge ili treće godine nakon sjetve. 

Ako nemate "zelene ruke", pa se ne usudite to učiniti sami, raspitajte se kod susjeda i drugih mještana, bavi li se netko cijepljenjem voćaka.
Trebali bi pronaći stablo neke pitome sorte, primjerice komiški krupni, puljiški ili šipanjski, s kojega ćete uzeti pupove za okuliranje.
Ako vam nije stalo do plodova, rogač uzgojen iz sjemenke ostavite da raste kao ukrasno drvo. Procvast će za 6 - 8 godina, u jesen, a onda ćete moći ustanoviti ima li samo ženske, samo muške ili jedne i druge cvjetove.

Bergenija

Prije nekoliko godina posadila sam ispred patuljastih četinjača u prednjem dijelu vrta desetak sadnica bergenije, otporne zeljaste trajnice iz porodice kamenika. Njeni okruglasti do srcoliki, veliki vazdazeleni kožasti listovi valovita ili nazubljena ruba, duljine i širine oko 25 cm, uljepšavaju vrt tijekom cijele godine, a izvrstan su dodatak i za cvjetne aranžmane.
Smješteni su na kratkim peteljkama koje izbijaju iz debela tamnosmeđa podanka što se širi u razini sa zemljom te oblikuju niske rahle busene visoke 30 - 45 cm.
Najčešće su sjajnozeleni, no zimi mogu poprimiti brončanosmeđu ili crvenkastogrimiznu boju.
Kasno zimi i u rano proljeće iz njih se izdižu veliki grozdasti cvatovi s blijedoružičastim, tamnoružičastim ili bijelim zvonolikim cvjetićima.

Bergenija, lat. Bergenia sp., poznata i pod nazivom slonovo uho, jedna je od rijetkih biljaka koje uspijevaju u suhoj sjeni, pa je idealna za prekrivanje tla ispod listopadnog drveća i velikoga grmlja. Pogodna je i za kamenite vrtove, i na suncu i u sjeni, te za ukrašavanje grobova, obrubljivanje staza i cvjetnih gredica.

Dobro uspijeva i na vlažnim terenima uz ribnjake, jezerca i potočiće, a njeno veliko široko lišće čini gust nepropusan prekrivač koji sprječava nicanje korova.

Kako potječe iz hladnih područja istočne i središnje Azije, od Altajskoga gorja i Sibira do Mongolije, s oštrom kontinentalnom klimom, ta skromna trajnica malih zahtjeva, odlično podnosi i hladnoću i vrućinu. U krajevima s hladnom klimom sadimo je na suncu, a u područjima s toplom klimom bolje uspijeva u sjeni.
Tlo za bergeniju neka bude pjeskovito, propusno, umjereno plodno i vlažno.
Ljeti je povremeno zalijte ako je suša, no ne preobilno, jer na vlažnim tlima listovi posvijetle.
U kasnu jesen ili u rano proljeće odrežite sve osušene listove koji nagrđuju cvjetnu gredicu.
Za cvatnje u proljeće redovito uklanjajte ocvale cvatove kako biste potaknuli nastanak novih i produljili cvatnju sve do svibnja.
U rano proljeće svake godine oko biljke razaspite oko 5 cm debeo sloj komposta, plitko ga ukopajte pa tlo prekrijte desetak centimetara debelom organskom zastirkom, npr. od usitnjena lišća, tankih grančica i trave.
Kad biljke postanu preguste i djeluju neuredno, a podanci i listovi počnu se izdizati, bergeniju u jesen, u listopadu, ili na proljeće nakon cvatnje izvadite, grumene razdijelite i nanovo posadite kako bi se pomladila.

Bergeniju možete razmnožiti i sjemenom, koje valja posijati od veljače do svibnja u plitke sjetvene posudice za uzgoj presadnica. Do nicanja posudicu stavite u čistu plastičnu vrećicu. Pri temperaturi 18 - 20°C biljke niču za 14 - 60 dana.
Kad budu dovoljno velike da ih možete hvatati prstima, presadite ih u lončiće promjera 8 cm i uzgajajte dalje na prohladnu dobro osvijetljenu mjestu.
Na željeno mjesto u vrtu posadite ih kada dovoljno narastu, u jesen ili u proljeće na razmak 30 - 40 cm.
Rodu Bergenia pripada nekoliko vrsta, a u našim vrtovima su kao ukrasne biljke najčešće Bergenia cordifolia, B. crassifolia i B. purpurascens te njihovi brojni vrtni ukrasni hibridi, nastali tijekom posljednjih stotinjak godina.

Klijavost sjemenki povrća i cvijeća

Premda neke vrste cvijeća i povrća dugo zadržavaju dobru klijavost, ponekad se može dogoditi da mrkva, peršin, krastavci ili drugo povrće ili cvijeće ne nikne. Naime, ako sjemenje predugo čuvamo ili nije bilo hermetički zatvoreno pa se navlažilo, klijavost sjemena slabi. Čim se sjeme navlaži mirovanje se prekida. Ono ne mora odmah isklijati, ali se aktivira i troši rezervne tvari koje su u njemu pohranjene, pa ne klije poslije kad ga posijete.
Čuvate li stare zalihe sjemenja povrća i cvijeća od proteklih godina, bilo kupovno bilo ono koje ste sami prikupili, prije planirane sjetve pregledajte ih pa provjerite je li sjeme klijavo. Staro sjeme, kome je istekao rok ispisan na vrećici, a niste ga otvorili, još uvijek može biti klijavo, ali u manjem postotku.

Kako biste ustanovili isplati li se posijati sjeme iz starih zaliha, po dvadesetak sjemenki svake vrste povrća i cvijeća stavite na vlažan papirnati krep ubrus u petrijevku ili plitku staklenu posudicu preko koje se može navući tanka prianjajuća prozirna folija. 

Za nekoliko dana, najkasnije za 2 tjedna, pri temperaturi 20 - 22 °C pojavit će se klice. Ako isklije više od polovice sjemenki klijavost je još dovoljno dobra. Ipak, za svaki slučaj pri sjetvi malo povećajte količinu sjemena.
Ako sjeme i nakon tri tjedna naklijavanja ne pokaže nikakvu aktivnost, stare zalihe sjemenja povrća i cvijeća nisu više pogodne za sjetvu. To sjemenje možete pomiješati i razbacati u cvjetnjake, oko grmlja  ili ispod voćaka kao mješavinu iznanađenja - možda nešto od toga i nikne. 

Kad obavite inventuru zaliha sjemenja, iskušate njihovu klijavost i proanalizirate rezultate svog malog istraživanja, sastavite popis sjemenja koje valja nabaviti za proljetnu sjetvu. Ne kupujte napamet, birajući vrećice sjemena s lijepim sličicama, nego odaberite dobre i provjerene sorte povrća za koje ste sigurni da će dobro uspijevati u vašem vrtu. Kupite i iskušajte i pokoju novu sortu, ali na maloj površini da vidite kako uspijeva. Pokaže li se dobrom uvrstite je u plodored za iduću godinu.
Ako budete sami uzgajali presadnice povrća i cvijeća za novu vrtlarsku sezonu, nabavite i minijaturni alat i mali plastenik za uzgoj presadnica, malu sijačicu, posude za sjetvu, foliju i ostali sličan alat i pribor za uzgoj presadnica u kući na prozorskoj klupčici, u klijalištu, na balkonu ili na terasi.

Presadite limun u loncu

Nakon prezimljavanja u hladnim prostorijama, pri temperaturi nižoj od 7°C, prije proljetnog početka vegetacije, potkraj veljače ili na početku ožujka, trebalo bi presaditi stabla limuna koja tijekom ljeta uzgajamo u posudama na našim balkonima i terasama.
U prvim godinama uzgoja limun bi trebalo presaditi svake godine, povećavajući veličinu lonca za jednu četvrtinu dotadašnje veličine - nova posuda neka bude nekoliko centimetara veća od prethodne i po širini i po visini.
Ne preporučuje se mladu biljku odmah presaditi u veliku posudu jer limun najčešće donosi rod tek kad korijenje potpuno ispuni supstrat u loncu.
Kad naš limun dostigne željenu veličinu - obujam krošnje trebao bi biti četiri puta veći od volumena lonca tj. tla u njemu - presađujte ga svake tri do četiri godine. Volumen posude više ne bi trebalo povećavati nego samo nadodavati ili zamjenjivati supstrat za uzgoj.

 

A kako bi trebalo stabalce limuna presaditi?
Izvadite ga iz posude - lakše se vadi ostavite li neko vrijeme da se zemlja u loncu malo zasuši - pa vrhove korijena raščupajte prstima i prikratite ih škarama.

U novi veći lonac dodajte supstrat za uzgoj agruma koji možete nabaviti u vrtlarskim centrima.
Na dno novog većeg lonca stavite oko 5 cm debeo sloj šljunka ili kuglica glinopora za bolje ocjeđivanje. Na šljunak uspite nekoliko cm supstrata, malo zalijte pa stavite stablo limuna. Namjestite ga na sredinu i popunite lonac supstratom.
Dobro zalijte pa dodajte još zemlje po potrebi, pazeći da spojno mjesto plemke i podloge tj. mjesto cijepljenja bude u razini tla ili malo pokriveno zemljom.
Nakon presađivanja limun neka bude najmanje dva tjedna, ovisno o oštećenju korijena ili krošnje, u umjereno toploj prostoriji, ali ne izložen izravnom sunčevom svjetlu. Prvih nekoliko dana lišće povremeno poprskajte mlakom vodom.

Kad vani zatopli, stablo limuna u loncu iznesite na povoljno mjesto na dvorište, na balkon ili na terasu, gdje će uljepšavati vrt sve do kasne jeseni.
Limun u loncu mogli bismo presaditi u bilo koje doba godine, no ipak je najbolje vrijeme za to doba mirovanja vegetacije. Naime, za vrijeme pune vegetacije, posebno dok limun cvate i dok rastu mladi plodovi, presađivanje može nepovoljno utjecati na cijelu biljku te prouzročiti opadanje lišća, cvjetova ili plodova.

Rano proljeće - radovi u vrtu

Kad se na našim zelenim livadama u ožujku iz trave počnu izdizati žarkožute glavice maslačka, svi vrtlari znaju da je stiglo rano fenološko proljeće. A to znači da bismo se svi trebali probuditi iz zimskog drijemeža i prionuti na posao.  

U područjima u kojima zimi nema snijega, naši vrtovi bi do početka ožujka već trebali biti posve raščišćeni, a cvjetne i povrtne gredice pripremljene za sjetvu.

U kopnenom dijelu Hrvatske uvjeti za radove u vrtu često tijekom veljače nisu baš najpovoljniji, a na početku ožujka tlo bi moglo biti još uvijek premokro. No čim bude moguće, i u korisnom i u ukrasnom dijelu vrta, trebalo bi obaviti sve zaostale radove i započeti nove proljetne.

U korisnom dijelu vrta pokupite sve biljne ostatke iz povrtnjaka i složite ih u novu kompostnu hrpu. Zreli kompost izvadite iz sanduka pa ga utrošite za površinsku gnojidbu povrtnjaka, voćnjaka, cvjetnjaka i ukrasnoga grmlja.

Na Jadranu berite mrkvu, peršin, pastrnjak, celer, blitvu, salatu, endiviju, radič, špinat, raštiku, zimski kupus i kelj, kelj pupčar, cvjetaču, mladi luk, špargu i luk srebrenac, a u sjevernim krajevima poriluk, hren i matovilac.

Prazne gredice u povrtnjaku pripremajte za sjetvu i što prije izravno posijte mrkvu, peršin, pastrnjak, rotkvu, rotkvice, špinat, salatu, blitvu, ciklu, grašak i bob te posadite luk, luk kozjak, rabarbaru, špargu, hren i češnjak. U jadranskom području posadite proljetni kupus i kelj, salatu, špargu i artičoku, pa posađene presadnice zalijte.

Kad budete oblikovali gredice u povrtnjaku, imajte na umu da biljke najbolje iskorištavaju sunčevu svjetlost ako se gredice pružaju od sjevera prema jugu.

Njihova širina ovisi o obliku povrtnjaka, no najpovoljnijom se smatra 120 cm, jer se najbolje iskoristi raspoloživi prostor. No, muči li vas križobolja pa ne možete rukama dosegnuti sredinu gredice, neka ne budu šire od 90 -100 cm.
Niste li u veljači pripremili klijalište za sjetvu, napunite ga sada bioenergetskim materijalom i klijališnom zemljom, pa u njega ili u posudice stavljene na dobro osvjetljene prozorske klupčice u kući posijte rani kupus, kelj, cvjetaču i korabicu, te celer, salatu, rajčicu, papriku i patlidžan. 

Tijekom ožujka presadnice koje uzgajate u zaštićenu prostoru redovito zalijevajte i prozračujte. Za hladnih noći klijalište pokrijte hasurama ili kartonom. 

U jadranskom području, dvadesetak dana nakon sjetve, kad se nakon supki dobro razvije prvi pravi list, pikirajte presadnice rajčice, paprike, patlidžana i celera, a ozimo povrće prihranite i okopajte.

Voćke koje rastu u korisnom ili ukrasnom dijelu vašega vrta trebalo bi u ožujku pognojiti i okopati te ukloniti korove. Valjalo bi kraju privesti i rezidbu jezgričavih voćnih vrsta: jabuke, kruške, dunje, oskoruše i mušmule, te koštuničavih voćnih vrsta: šljive, marelice, breskve, nektarine, trešnje i višnje.

Vrijeme je i za sadnju voćaka, ako planirate malo popuniti voćnjak ili okućnicu dodavanjem neke nove voćne vrste koje u vašem vrtu još nema. Neku novu sortu jabuke ili kruške možete u voćnjak dodati i cijepljenjem na pojedine grane odabrane voćke.
U ožujku bi trebalo orezati maline i kupine te obaviti plavo prskanje breskvi i marelica.

Ako u vašem vrtu raste i pokoji čokot vinove loze trebalo bi tijekom ožujka dobro pregledati sve trsove, okopati ih, pognojiti i orezati. Možete posaditi i nekoliko trsova neke nove sorte vinove loze i popuniti prazne dijelove svoga vrta.

U ukrasnom dijelu vrta u ožujku cvatu bergenije, narcise, forzicije, japanske dunje i ostalo ukrasno bilje koje u ovom razdoblju uljepšava naša dvorišta. Rano proljeće pravo je vrijeme za sadnju ukrasna grmlja i drveća, ako želite obogatiti svoju zbirku ponekom novom vrstom ili kultivarom.  

Ako niste do sad, prije nego što započne nanovo rasti, orežite listopadno grmlje koje cvate nakon sredine svibnja. Grmlje koje cvate rano u proljeće orežite nakon cvatnje. 

Uredite cvjetne gredice s trajnicama, raščistite ih, pograbljajte, pognojite kompostom, a prebujne i prerasle biljke prorijedite, razdijelite i presadite na ogoljele dijelove cvjetnjaka. Isto tako možete posaditi i nove trajnice, budete li nabavili neku vrstu koje u vašem vrtu još nema. 

Kad se tlo u vrtu prosuši pograbljajte lišće u voćnjaku, poravnajte krtičnjake i pograbljajte travnjak, a možete ga i pognojiti.
Kad trava poraste, ovisno o vremenu tijekom ožujka, travnjak prvi put pokosite.

Mirovanje kućnoga bilja i biljaka s balkona i terase koje prezimljuju u kući pri kraju je, pa ih možete početi obilnije i češće zalijevati i prihranjivati. 

Lisnate lončanice svaki tjedan okrenite za 45º kako se stabljika i lišće ne bi u potrazi za svjetlom stalno naginjalo na istu stranu.

Velikim biljkama - difenbahija, avokado, fikus, limun i slične - koje više ne presađujete, dio zemlje u loncu zamijenite svježim supstratom.
Malim kućnim grabljicama - ako ih nemate dobro će poslužiti i stara bakina viljuška - prorahlite zemlju u loncima, a biljke koje rastu u prostorijama u kojima je zrak suh povremeno poprskajte odstajalom vodom.

Ukrasne biljke kojima je korijenje popunilo dno lonca i počelo izlaziti van kroz rupice na dnu posude, presadite u broj veći lonac.

Budete li kupovali cvatuće ukrasno bilje: cinerarije, papučice, ciklame, kalanhoje i slične, izaberite one koje nisu prekrivene mahovinom i tek su počele cvasti, kako bi što dulje u kuću unosile dah proljeća.