Kadifice

Svake godine u proljeće, kad dođe vrijeme za sjetvu jednoljetnica, obavezno posijem kadifice. One uvijek dobro niknu, nikad me ne iznevjere, brzo rastu i popune sva prazna mjesta na rubnim dijelovima cvjetnjaka.

Premda potječu iz Meksika, kadifice, lat. Tagetes sp., kranjci, najglinčeki, smrdljivke, fratrići, jaruhol, gumbeki, - kako li ih sve ne nazivamo - tako su udomaćene u našim krajevima da ih smatramo domaćim starinskim ljetnim cvijećem. Usprkos velikom broju različitih vrsta jednogodišnjega cvijeća one su od lipnja do rujna jedan od najvažnijih i najupečatljivijih izvora žute, narančaste i crvenosmeđe boje na balkonima, terasama u kamenjarima i na cvjetnim gredicama.

Veoma su slikovite i rado ih uzgajaju vrtlari širom svijeta u svim područjima s povoljnom toplom klimom. U prošlih nekoliko stotina godina otkako je kadifica iz Novoga Svijeta u 16. st. prenesena u Europu nastalo je nekoliko stotina sorti, a i dalje se oplemenjivačicvijeća neumorno njome bave.

Visoke uspravne kadifice, lat. Tagetes erecta, narastu 30 - 75 cm, a dvostruki i polupuni loptasti cvatovi mogu biti blijedožuti do tamnonarančasti. Sadimo ih u sredinu cvjetnih gredica, zajedno s ostalim jednogodišnjim cvijećem ili među trajnice. Promjer im može biti čak 12 cm pa su pogodne i za vazu.

     

Niske kadifice, lat. Tagetes patula, narastu 15 - 30 cm, cvatovi su im manji jednostruki ili dvostruki, žuti, kestenjasti, crvenkasti sa žutom sredinom, šatirani, dvobojni ili poprskani. Grmolike su i zbijene pa ih sadimo uz rubove gredica, uza staze ili kao samostalne skupine ispod voćaka i na tratini. Izvrsne su i za sadnju u ukrasne posude i balkonske sandučiće.

Treća skupina ukrasnih kultivara kadifica su sitnocvatne kadifice, lat. Tagetes tenuifolia, limunskožute do zagasitonarančaste te crvene boje cvatova.

Razlike između glavnih skupina kultivara kadifice nisu uvijek oštre pa se tako našim vrtovima, osobito ako prikupljamo vlastito sjeme, mogu naći kadifice različitih boja.

Kadifice su veoma otporne i skromne biljke, svako im vrtno tlo pogoduje, izvrsno podnose sušu, uspijevaju na suncu i u polusjeni, obilno i dugo cvatu pa su i kod nas vrlo omiljene. 

I meni su drage; sve do prvih mrazova u jesen njihove tople boje uljepšavaju moj vrt, posebice ako redovito uklanjam ocvale cvatove. Stoga su uvijek uredne i pune cvatova, koji se izdižu iznad tamnozelenih duboko urezanih perastih listova. 

Povremeno ih okopam i opljevim te redovito otkidam uvenule cvatove; ako je ljeto sušno, jednom na tjedan ih zalijem. Potkraj ljeta najljepše cvatove ostavljam da u njima dozore sjemenke. Zdrave zrele sjemenke potom uberem...

...ostavim ih u protvanu ili sličnoj plitkoj posudi da se dobro osuše pa ih spremim u staklenku za sljedeću godinu.

Kadifice koje sam nekoliko godina uzgajala oko debla voćaka nakon prvog jesenskog mraza sam uvijek posjeckala, sjemenke ravnomjerno razbacala po gredici, tlo lagano pograbljala i čekala da same niknu iduće godine. Na proljeće, kad bi malo porasle, prorijedila sam ih, a višak biljčica posadila uz rub povrtnjaka. 

Poznato je da izlučevine iz korijenja kadifica rastjeruju nametnike iz tla, posebice nematode. Zbog toga je dobro posijati smrdljivke - samo ime govori da zgnječeno lišće nema baš ugodan miris - na gredice na kojima planiramo posaditi jagode. Prije sadnje jagoda, kadifice u punoj cvatnji valja usitniti i ukopati.

Nedjelja u vrtu

Nedjeljom ne radim u vrtu, i biljkama i meni potreban je odmor. Poslije ručka, ako je lijepo vrijeme, sjedim na terasi i gledam u nebo; ako je hladno i kišovito ležim na otomanu u velikoj sobi, čitam, slušam radio i drijemam. Usput smišljam što bi sve sljedeći tjedan trebalo napraviti. 

Osim redovitih i uobičajenih radova u vrtu, povremeno valja obaviti i neke dodatne poslove i uvesti neke promjene. Naime, kad kupim ili dobijem neku biljku posijem ju ili posadim na mjesto koje mi se učini zgodno za nju i čekam da vidim kako će uspijevati. Jer nekim biljkama više paše da su cijeli dan na suncu, a nekima paše i polusjena. One kojima treba puno sunca u sjeni se izdužuju i ne cvatu kako treba.

A primjetila sam i da ono što o visini biljaka i vremenu cvatnje piše u raznim vrtlarskim knjigama često i nije baš tako u našim vrtovima. Sve je to doista divno i krasno, ali knjiga je knjiga, a vrt je vrt. Kod nas, osobito u mediteranskom području, sada kad smo izloženi sve većim klimatskim promjenama, sve cvate ranije. Osim toga, nije mi baš lako uskladiti visinu biljaka i boje na svakoj gredici. Cvjetnjake naime nastojim oblikovati tako da na svakoj gredici od proljeća do jeseni uvijek nešto cvate. Al' tek kad biljke poprime svoj konačni oblik, dosegnu svoju pravu veličinu i procvatu, možemo vidjeti dal' je to sve skupa na gredici skladno.

Ako mi se ne sviđa izgled gredice, biljke koje mi tu ne pašu, bilo po habitusu, bilo po boji cvjetova i lišća, izvadim ih i tražim im prikladnije mjesto. Osim toga dogodi se da poneka biljka strada, bilo od mraza, bilo od bolesti ili štetnika, ili se jednostavno osuši, pa i nju treba zamijeniti nekom drugom. 

Bilo kako bilo, u vrtu uvijek ima nešto što treba promijeniti, nikad ne možete reći da ste posve zadovoljni i da svaki cvjetnjak izgleda baš onako kako ste zamislili. Uvijek treba nešto poboljšati, zamijeniti, dodati neku novu biljku, razmjestiti biljke na novi način i slično. 

No drveće, grmlje i živice ne možete seljakati po dvorištu, to se uglavnom odnosi na cvijeće: jednoljetnice, dvoljetnice i trajnice. Tako se može dogoditi da treba preseliti perunike, hoste, graničice, srdašce, pupavice, sunčane i slične biljke, promijeniti raspored jednogodišnjeg i dvogodišnjeg i lukovičastog cvijeća. 

Jedne godine moj pesek je jedan dio vrta na kojem su rasle trajnice izabrao za sebe. Tu je popodne bila hladovina pa je to bilo baš zgodno mjesto za izležavanje. Baš mu je bilo lijepo tu ležati i valjati se po perunikama i narcisama. Dobro, predajem se, rekla sam mu, nek ti bude taj veliki cvjetnjak, presadit ću to cvijeće koje ti smeta na druge gredice, al' jao si ga tebi ak' se počneš valjati i izležavati i po ostalim cvjetnjacima.

Predvečer, kako svaki dan tako i nedjeljom, prošećem se po vrtu, pregledam biljke, ako treba zalijem flance i fotografiram biljke koje cvatu. Već nekoliko dana cvatu ivančice, perunike, vučjak i suručica, jutros se rascvao mirisni pajasmin, a počele su cvasti i ruže.

Avokado na balkonu

Prije nekoliko godina u jednom njemačkom vrtlarskom časopisu pronašla sam upute za uzgoj avokada iz sjemenke pa sam to i učinila, a stabalce avokada koje je tako nastalo godinama je uljepšavalo moj balkon.

Ako želite da jedno lijepo drvce avokada raste u posudi i na vašem balkonu ili na terasi, pokušajte ga uzgojiti iz sjemenke. Izaberite posve zreo plod - bjelkastožućkasto meso mora biti tako mekano da se pri sobnoj temperaturi lako razmazuje, a kožica tvrda, čvrsta, vrlo tamno zelena, smeđa ili čak ljubičastocrna kod nekih sorti.
Oprezno razrežite plod do sjemenke...

...polovice razdvojite rukama...

... i žlicom izvadite sjemenku.

Ne čistite je nožem nego prstima operite pod toplom vodom.

U sjemenku boje slonovače ovijenu dvama smeđim ljuskama tankim kao papir, što često prianjaju uz meso ploda, utisnite tri čačkalice i položite ju, proširenim dijelom prema dolje, na čašu ili staklenku napunjenu vodom tako da bude uronjena samo 2,5 cm. Smjestite ju na prozorsku klupčicu u toploj prostoriji – temperatura zraka neka bude oko 20ºC - na lagano zasjenjeno mjesto i strpljivo čekajte da se sjemenka aktivira.

                 

Za 4-6 tjedana sjemenka će se raskoliti, pojavit će se izbojak i korijenje i počet će rasti mladica. Kad mladica naraste oko 20 cm visoko i razvije se nekoliko listova, prikratite ju na pola. Kad korijenje odeblja i lišće ponovo naraste, posadite mladi avokado u lončić promjera 10-15 cm u mješavinu za cvijeće bogatu humusom, ostavivši da polovica sjemenke viri van. Pazite da ne oštetite korijenje koje je veoma osjetljivo. Smjestite avokado na prozorsku klupčicu koja je cijeli dan dobro osvijetljena. Kako biste spriječili izduživanje izbojaka i oblikovali lijepo nisko razgranato stabalce, biljku povremeno prikraćujte i otkidajte vrhove izbojaka - uštipnite ih noktima dok su mekani. Zalijevajte ga redovito, ali umjereno, jer avokado ne podnosi premokro tlo. U početku nije potrebno prihranjivanje, tek nakon 4 mjeseca počnite prignojavati tekućim gnojivom jednom na tjedan, počevši s četvrtinom preporučene količine. 
Avokado presadite u veći lonac tek kad se korijenova bala dobro razvije. Ljeti neka bude na balkonu ili u vrtu na suncu sve dok noćne temperature ne budu niže od 0 °C, a zimi u svijetloj prostoriji pri 5ºC. Dok avokado miruje, ne gnojite ga. Svake godine u veljači stabalce orežite, a ljeti redovito uštipavajte vrhove da ne bude previsoko.

                   

Cijeli postupak uzgoja stabalca avokada možete i malo pojednostavniti tako da svježu sjemenku avokada - klijava je samo jedan mjesec i ne smije se osušiti - ljeti položite na vlažnu zemlju u balkonskom sandučiću s pelargonijama koje svaki dan zalijevate ili u posudu ispod nekog grma koji raste na sjenovitu dijelu balkona ili terase i jednostavno pričekate da nikne. Kad se razvije mlada stabljika i korijenje, avokado pažljivo presadite u odgovarajući lončić.

Avokado iz sjemena može procvasti za 5-12 godina, no uzgojite li samo jednu biljku, ne nadajte se plodovima jer je stranooplodan. Bude li sreće, možda se razvije pokoji plod i bez oplodnje jer je u avokada i to moguće.
Avokado, lat. Persea gratissima, vazdazeleno, grmoliko, 9-20 m visoko stablo široke krošnje s ovalnim ili eliptičnim sjajnim tamnozelenim velikim listovima, jedina je važnija jestiva biljka iz porodice lovora. Na vrhu grančica i na bočnim kratkim mladim grančicama javljaju se mnogobrojni blijedozeleni ili žućkastozeleni cvatovi, a iz njih nastaju ovalni, kruškoliki ili okruglasti plodovi dugački do 33 cm s glatkom ili naboranom, sjajnom ili bez sjaja, tankom ili kožastom, debelom i elastičnom ili zrnatom i krhkom kožicom.
Avokado potječe iz toplih i vlažnih tropskih maglovitih i kišovitih šuma Srednje i Južne Amerike, od istočnoga Meksika do sjevernih Anda, a danas se uzgaja u svim dijelovima svijeta s tropskom i suptropskom klimom u krajevima u kojima nema ili vrlo rijetko ima mraza. Najbolje uspijeva na plodnim ocjeditim tlima na sunčanim staništima uz mnogo vlage, od razine mora do 2250 m nadmorske visine, ali ne na vjetrovitim položajima, jer mu jaki vjetrovi lome grane, smanjuju zračnu vlagu, isušuju cvjetove i ometaju oprašivanje pa plodovi prerano otpadaju.
Avokado se lako prilagođava raznim tipovima tla pa raste i na glinastim crvenicama i na laganim pjeskuljama, silikatnim i vapnenastim, ali ne kiselim tlima. Ne podnosi tla natopljena vodom, pa razina podzemne vode mora biti najmanje 90 cm ispod površine tla. Najveći je proizvođač i izvoznik avokada Meksiko, a plodovi stižu na tržište cijele godine jer pojedine sorte dozrijevaju u različito vrijeme. Ima mnogo kultiviranih sorti - najpoznatije su fuerte i hass - nastalih prirodnim križanjem i oplemenjivanjem meksičkog, gvatemalskog i zapadnoindijskog avokada, a razmnožavaju se cijepljenjem. 

Avokado je stranooplodan, jer su njuške tučka spremne za prihvaćanje peluda prije nego što se on oslobodi iz prašnica istoga cvijeta. Stoga se uvijek sadi nekoliko sorti kako bi se omogućila normalna oplodnja. Stabla su plodonosna pedesetak, a pokoji avokado poživi i daje plodove čak do stotinjak godina.

Guacamole

Budući da sadržava mnoge hranjive i ljekovite sastojke, kao što su vitamini E i C, kalij, magnezij, tiamin, riboflavin, glutation, lutein, fitosteroli i nezasićene masne kiseline, avokado je punovrijedna hrana i veoma kvalitetno voće. Preporučuju ga dijabetičarima i onima koji pate od srčanih bolesti, a prema istraživanjima Kalifornijskog sveučilišta (UCLA) pomaže i pri sprječavanju nekih oblika raka, primjerice raka prostate.
Prema meksičkoj legendi prvi avokado je oko 219. pr. Kr. pojela jedna majanska princeza. Azteki su ga smatrali zabranjenim voćem - kad su podovi dozrijevali za berbu, mlade žene nisu smjele izlaziti iz kuća - jer su vjerovali da djeluje kao afrodizijak.
Urođenici u tropskoj Americi avokado najčešće samo raspolove, malo posole i jedu uz tortilju i šalicu kave.
U SAD-u ga pripremaju kao slanu ili slatku salatu s povrćem i voćem, pune ga račićima, škampima i ostalim plodovima mora, prave namaz za sendviče, kremaste preljeve za salate i slična jela.
U gvatemalskim restoranima polovice avokada poslužuju uz topla jela, a gosti ga sami izdube. 

Avokado se, naime, ne smije kuhati jer meso postane gorko zbog trijeslovina. No, razrezan na kockice može se dodati u vruće jelo neposredno prije posluživanja.
U Brazilu ga više cijene kao voće nego kao povrće, pa pripremaju sladoled, voćne napitke i milkshake, a na Hawaima vole slatki avokado sa šećerom i ostalim voćem: ananasom, narančama, grejpom, datuljama i bananama.
Nasjeckan na prutiće ili kockice ili razrezan na polovice avokado se može ukiseliti ili zamrznuti, no prije zamrzavanja mora se dodati limunov sok da ne potamni.
Od svih jela od avokada najpopularniji je meksički guacamole, mješavina zgnječena avokada, limunova ili limetina soka, zgnječena luka ili luka u prahu, zgnječena češnjaka, čili praha ili tabasco umaka, soli i papra u koju se umaču prženi krumpirići, čips, tortilja čips, krekeri i slične grickalice. Guacamole se priprema na mnogo različitih načina uz dodatak pikantnih sastojaka i začina. Ne pojedete li sav pripremljen guacamole odjednom, spremite ga u nepropusnu posudicu, prekrijte plastičnom folijom i pritisnite je da se priljubi uz guacamole kako ne bi dolazio u dodir sa zrakom. Poklopljeno čuvajte u hladnjaku najdulje dva dana, a u zamrzivaču i dva mjeseca.

Stara vrtlarica nije pripremala guacamole; samo sam žličicom izdubla meso avokada ovako kako je prikazano na fotografiji i odmah sam ga pojela - usput rečeno bilo je izvrsno - bez ikakvih dodataka.
No pronašla sam negdje ova tri recepta pa ih prilažem ovom tekstu; ako netko želi može ih iskušati. A Stara vrtlarica želi vam dobar tek!

Argentinski guacamole
Pripremite 2 avokada (oko 45 dag), 1 žlicu svježeg limunova soka, 1/4 šalice fino sjeckana luka, 2 žlice sitno sjeckana peršinova lišća, 2 čajne žličice sitno sjeckana svježeg ili 1 žličicu suhog timijana (majčine dušice), 2 velika česna češnjaka, 1/2 žličice soli i šafran. Razrežite avokado, raspolovite rukama i žlicom izvadite sjemenku pa izdubite mekano meso. Grubo ga zgnječite viljuškom, (ne mikserom!), umiješajte limunov sok, dodajte ostale sastojke i začinite šafranom u prahu.

Kalifornijski guacamole
Za 6 osoba pripremite 2 avokada, 1/2 šalice usitnjena hladnog svježeg kozjeg sira, 1/4 šalice sitno sjeckana svježeg lišća korijandra, 2 žlice usitnjenih prženih pistacija, 1/4 čajne žličice ili još manje po želji zgnječenih čili papričica te 2 velika česna sitno sjeckana češnjaka.
Zgnječite viljuškom izdubeno meso avokada i pomiješajte s ostalim sastojcima.

Karipski guacamole
Pripremite 2 avokada, 2 žličice svježa soka od limete, 1/2 šalice sitno sjeckana svježeg manga, 1/2 šalice sitno sjeckana svježeg ananasa, dobro ocijeđena, 2 žlice osušena naribana kokosova oraha, 1/2 žličice crvene paprike i 1/2 žličice soli.
Zgnječite avokado pa dodajte sok limete i ostale sastojke. Dobivena količina guacamolea dovoljna je za 6 osoba, a svaki obrok daje 130 kalorija i 10 g masnoće.

Zajčeki

Od lipnja do listopada široku lepezu divnih boja, od bijele, žute, ružičaste, narančaste, crvene do grimizne i gotovo crne - izuzetak je plava – u vrt unosi velika zijevalica, lat. Antirrhinum majus, višegodišnja biljka iz porodice trputaca, lat. Plantaginaceae. Samoniklu susrećemo u južnoj Europi, sjeverozapadnoj Africi i zapadnoj Aziji, a ukrasne se sorte širom svijeta u područjima s umjerenom klimom uzgajaju u vrtovima. Zijevalice, odnosno žabice ili zajčeki, omiljeno su cvijeće za gredice i za rez, a brojne sorte mogu biti visoke, (70-100 cm), srednje visoke (40–60 cm) i niske (15-20 cm).



Premda je biljka višegodišnja – u područjima u kojima zimi temperatura nije niža od -6°C uspijeva kao kratkovjeka trajnica - zajčeke najčešće uzgajamo kao jednogodišnje biljke, a sijemo ih rano u proljeće u zaštićenu prostoru te u vrt presadimo u svibnju.
Za kasniju cvatnju možete ih u lipnju posijati na gredicu za uzgoj presadnica u vrtu. U rujnu flance presadite na razmak od 30 cm, na željeno mjesto u cvjetnjaku, pa će cvasti veoma rano u proljeće.



Čak i u kopnenom području s kontinentalnom klimom, u zaštićenu dijelu vrta, primjerice uz jugozapadni zid kuće, uza zaštitnu zastirku od lišća i novina, žabice mogu preživjeti blagu zimu.
Bez obzira na to kad ih posijali, biljkama, kad dosegnu visinu od 8 cm, otkinite vrh kako bi se potaknuo grmolik rast. Grmići zjevalice bit će cijelo ljeto, do prvih jesenskih mrazova, puni krasnih cvatnih klasova sastavljenih od neobičnih dvousnatih cvjetova. Latice su im srasle, pa kad ih stisnete, što neobično vole djeca, nalikuju na zečju njuškicu, po čemu je biljka i dobila ime zajček.



Iz cvjetova velike zijevalice nakon oplodnje se razvijaju plodovi tobolci puni sitnih crnih sjemenki. Za klijanje im je nužno svjetlo, pa ih pri sjetvi ne valja prekrivati zemljom, nego samo lagano pritisnuti.
Da biste potakli razvitak novih cvatnih klasova, redovito ih uklanjajte čim posljednji cvijet uvene. Ostavite li pokoji tobolac da dozre, sjemenke će padati na tlo. Na tom će mjestu u proljeće niknuti mnogo mladih biljčica, koje možete iskoristiti kao presadnice.
Žabice najbolje uspijevaju na gredici koju sunce obasjava cijeli dan. U sjeni slabije cvatu, a listovi, dugo prekriveni sitnim kapljicama vode, stradaju od sive plijesni i hrđe, vidljive na lišću kao narančaste pjege koje poslije posmeđe. Te su bolesti također jedan od razloga što se zijevalica uzgaja kao jednoljetnica, jer lišće koje je stalno vlažno može jako stradati. Zajčeke nikad ne sadite uz krizanteme, turske karamfile i sljez jer i njih napada hrđa.



Tlo za uzgoj ove lijepe ljetnice - najpogodnija je mješavina ilovače, pijeska, zreloga komposta i treseta - mora biti stalno umjereno vlažno, jer se za vrijeme suše ubrzano razvijaju sjemenke.
Patuljaste sorte zajčeka mogu se uzgajati u balkonskim sandučićima, ukrasnim posudama te uz rubove vrtnih stazica, a srednje i visoke sorte prikladne su za velike cvjetne gredice.
Visoke sorte s velikim cvatovima, osobito one s punim kovrčavim laticama poput azaleja, mogu se i rezati za vazu, jer se u vazi svi pupoljci, jedan za drugim, posve rascvatu.

Biskupova kapa

U proljeće 1980. godine, na sajmu cvijeća u Zagrebu – tada se još održavao na Gornjem gradu – kupila sam jedan zgodan mali kaktusić koji nema bodlje. Bila je to biskupova kapa, lat. Astrophytum myriostigma, biljka koja potječe iz gorovitih pustinjskih predjela sjevernog i središnjeg Meksika, a pripada biljnoj porodici Cactaceae. Taj astrofitum ove godine slavi 46. rođendan i premda sada već pomalo nalikuje na grbavoga djedicu, još je uvijek živ i zdrav te svake godine od proljeća do jeseni uljepšava moj balkon. Nedavno sam ga presadila u malo veći lonac, dodala sam mu malo novoga supstrata za kaktuse i smjestila ga na njegovo stalno mjesto. Sad samo treba pričekati da ponovno počne cvasti. 



Astrofitum može imati 4 do 8 zelenih uzdužnih rebara sa smećkastim vunastim bradavicama, a nema bodlje, zbog čega je jedan od najpopularnijih kaktusa za uzgoj u kući. Pri vrhu rebara izdižu se svilenkasti sjajni nježnožuti cvjetovi promjera od 3 do 6 cm. Njihove se latice potpuno otvaraju samo danju, a noću su uvijek sklopljene.



Biskupova kapa je okruglasta biljka - stariji primjerci kasnije poprimaju valjkast oblik - promjera od 10 do 20 cm, a u postojbini može doseći visinu od 2 metra. Cijelo tijelo biljke posve je prekriveno sitnim bjelkastim vunastim ljuskicama. 
Kad ga pogledate odozgo, astrofitum nalikuje na biskupovu mitru, pa je stoga i dobio ime biskupova kapa. Poprečni je prerez u obliku zvijezde, pa je po tome biljka dobila latinsku oznaku astrophytum, što znači zvjezdolika biljka.

Biskupova kapa najbolje uspijeva na dijelu balkona ili terase koji je cijeli dan izložen suncu, a može ostati vani sve do prvog jesenskog mraza jer dobro podnosi hladnoću. No zemlja u posudi ne smije biti premokra kako korijenje ne bi istrunulo. Ljeti je zalijevajte umjereno i svaka dva tjedna gnojite mineralnim gnojivom za kaktuse. U listopadu, kad zahladi, zalijevajte sve manje i sve rjeđe, a zimi zalijevanje posve obustavite.
Astrofitum na prezimljavanje smjestite u svijetlu prostoriju u kojoj temperatura neće biti niža od 10°C. Na balkon ga vratite u proljeće kad više nema opasnosti da vrhove njegovih rebara sprži mraz. Ako preraste posudu, u proljeće ga presadite u standardnu mješavinu za kaktuse, sastavljenu od jednakih dijelova sterilizirane ilovače, treseta i gruboga pijeska.
Osebujna biskupova kapa najčešće se razmnožava u rano proljeće sjetvom sjemenki, koje lako i brzo iskliju pri temperaturi od 21°C. No, da bi biljka uzgojena iz sjemena počela cvasti valja pričekati oko 6 godina.
Biskupova kapa može se razmnožiti i cijepljenjem no pritom se biljka oštećuje pa se taj način razmnažanja ne preporučuje.
Osim biskupove kape, iz roda Astrophytum uzgaja se još nekoliko vrsta, neke s bodljama, a neke bez njih, kao A. asterias, A. capricorne, A. ornatus te A. columnare.

Amarilis ili viteška zvijezda

Kad u našim zbirkama kućnoga bilja počne cvasti prugasti sunovrat, viteška zvijezda tj. amarilis, svi se divimo njegovim prelijepim velikim crvenim ili crvenobijelim prugastim zvjezdolikim cvjetovima.

Među botaničarima je dugo vladala pomutnja oko stručnih naziva rodova Hippeastrum i Amaryllis što je dovelo do toga da se lukovice ukrasnih kultivara iz roda Hippeastrum, što se na sjevernoj hemisferi najčešće kupuju u rascvjetanom obliku kao kućne biljke oko Božića, prodaju pod nazivom amarilis. No botanički rod Amaryllis zapravo čine lukovičaste biljke podrijetlom iz južne Afrike, koje se najčešće uzgajaju kao ukrasne biljke na cvjetnim gredicama u vrtovima.

Biljka koju mi nazivamo amarilis zapravo je viteška zvijezda, lat. Hippeastrum sp., južnoamerička lukovičasta trajnica iz porodice sunovrata, a najčešće ju uzgajamo kao ukrasnu kućnu biljku u posudama.

Biljnom rodu Hippeastrum ime je dao botaničar William Herbert (1778. – 1847.) kad je opisivao prvu prepoznatu vrstu unutar toga roda, vrstu Hippeastrum reginae. Sam naziv hippeastrum potječe iz starogrčkog jezika, a složenica je riječi hippeus što znači vitez ili konjanik i riječi astron što znači zvijezda.

Lukovice amarilisa možete posaditi od listopada do siječnja u posudu malo veću nego što je sama lukovica, u umjereno vlažan višenamjenski kompost za uzgoj kućnoga bilja, i to tako da trećina lukovice viri iznad ruba lončića. Smjestite ga u umjereno osvijetljenu prostoriju s temperaturom 18 - 20 Celzijevih stupnjeva.

Umjereno zalijevajte, tek toliko da se kompost u posudi ne osuši, sve dok se ne razvije batvo – to je šuplja cvatna stapka koja na vrhu razvija cvjetove - visine 20 cm i kratki začetak lista.

Potom zalijevajte jednom u tjednu pazeći da ne polijete sredinu lukovice. Nakon 40 do 100 dana na vrhu batva pojavit će se dva do šest prekrasnih veliki cvjetova čiju ljepotu rijetko koja biljka može nadmašiti.

Viteška zvijezda u prohladnoj prostoriji pri temperaturi od 15 do 18 Celzijevih stupnjeva može cvasti 15 - 20 dana. Za to vrijeme redovito okrećite posudu s biljkom kako biste spriječili da se batvo nagne prema svjetlosti.
Cvjetovi su prilično teški pa biljke s visokim batvom valja privezati uz kolčić.
Ocvale cvjetove čim povenu odrežite uza sam vrh batva kako biste spriječili stvaranje sjemena. Razvitak sjemenki iscrpljuje biljku što može prouzročiti izostanak cvatnje u narednim godinama.

Kad završi cvatnja svih cvjetova na vrhu batva i kad odstranite i posljednju uvenulu zvijezdu, ostavite batvo tj. cvjetnu stapku još neko vrijeme na biljci, odrežite ju tik iznad lukovice tek kad počne poprimati žućkastu boju i kad počne venuti. 

U svibnju, kad cvatnja završi, vitešku zvijezdu preselite u vrt, kako bi biljka nastavila rasti. Zajedno s posudom posadite je u cvjetnjak, u polusjenu ispred drveća i grmlja.
Ako nemate vrt, biljka cijelo ljeto može provesti i na balkonu. Redovito je zalijevajte i dva puta na mjesec pognojite tekućim gnojivom za cvatuće lončanice ili svakih 6 tjedana u supstrat utisnite gnojidbene štapiće.
Lukovice će odebljati, prikupiti energiju i oblikovati cvjetne pupove za sljedeću godinu.
Potkraj rujna lončić s amarilisom stavite pod nadstrešnicu ili uza zid balkona pod krov, prestanite zalijevati i ostavite da se supstrat postupno osuši, lišće povene i biljka zamre.

Sredinom listopada, kad dani budu sve kraći, a noći hladnije, prije prvih jačih jesenskih mrazova, uklonite uvenule listove pa vitešku zvijezdu smjestite u hladan i suh podrum, na stubište ili u garažu, gdje pri temperaturi od od 5 - 13 Celzijevih stupnjeva mora u mirovanju provesti najmanje 45 dana.
Mirovanje je prirodan proces koji biljkama pomaže da prežive teške uvjete, primjerice zimu ili sušu, čuvajući energiju i hranjive tvari usporavanjem ili zaustavljanjem rasta i razvitka.
Najbolje bi bilo da amarilis miruje 8 - 12 tjedana, dakle do sredine sljedećeg prosinca, kad poticanje viteške zvijezde na cvatnju u kući može ponovno započeti.
Smjestite ju tada u umjereno osvijetljenu prostoriju s temperaturom 18 - 20 Celzijevih stupnjeva i dalje postupajte na isti način kao i prethodne godine pa će se iz velike lukovice ubrzo opet početi izdizati novi cvatni pup.

Ako se uz glavnu lukovicu u posudi počnu razvijati i nove male lukovice, pažljivo ih izvadite i posadite svaku zasebno u nove lončiće. One bi trebale procvasti za 3 - 6 godina; prve zime ne morate ih sklanjati na hladno, tek od iduće godine s njima postupajte na isti način kao sa zrelim biljkama.
Presađivanje lukovica starijih biljaka amarilisa u novu posudu svake godine nije potrebno, biljka bolje uspijeva ako 2 - 3 godine ostane u istoj posudi. 

Samo površinskih 6 cm komposta svake godine u lončiću zamijenite svježim, i čekajte da prelijepa viteška zvijezda opet procvate. 

Moj amarilis prezimljuje na stubištu i lukovica se svake godine aktivira potkraj siječnja. Zadnjih nekoliko godina svake sam zime čekala da vrh pupoljka izviri iz lukovice i tek sam tada počela ponovno zalijevati. Ove godine moj crveni amarilis ima dva batva i na njima se izdiglo 7 velikih cvjetova. Na prvom batvu su bila tri cvijeta koja su već uvenula, a 4 cvijeta na drugom batvu ovih se dana otvaraju jedan za drugim.