Posadite češnjak

Češnjak, lat. Allium sativum, vrlo je stara poljoprivredna biljka podrijetlom iz srednje Azije i Sredozemlja, odakle se proširio po cijeloj Europi. Uzgajali su ga i njegovu ljekovitost poznavali već stari Egipćani, Grci i Rimljani. Sitne crne sjemenke najčešće su sterilne, pa se češnjak u našim krajevima razmnožava vegetativno, sadnjom malih lučica, česana.

Dok se proljetni uskolisni češnjak sadi u ožujku, jesenski širokolisni valja posaditi potkraj rujna ili na početku listopada, na sunčane gredice, na glinasto-pjeskovito, nanosno, duboko, propusno i toplo vrtno tlo na kojem se zimi ne zadržava voda, nakon krumpira, kupusa i drugih kultura koje ste prošle godine obilno pognojili stajskim gnojem.

Česna sadite u pripremljene brazde na dubinu od 4 - 5 cm. Razmak između redova neka bude 15 - 20 cm, a između česana u redu 10 -15 cm. Za jedan red duljine oko 4 m odnosno za svaki četvorni metar gredice pripremite 50–60 česana ili 8 -10 glavica. Za sadnju birajte samo vanjska krupna česna, a razdvojite ih neposredno prije sadnje.

   

Gredice prije sadnje duboko preštihajte, pognojite s 10 l/m2 komposta, a slabije plodnim tlima dodajte i 50 g mineralna gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, npr. florin 1 ili 5 s dodatkom sumpora, koji je češnjaku nužan za normalan rast i razvoj. 

Češnjak nikne 10-15 dana nakon sadnje, a zimi podnese i vrlo niske temperature; pod debelim snježnim pokrivačem čak i niže od -25°C. 

Za vegetacije ga okopajte 2-3 puta, ali ne češće jer ne podnosi prečesto okopavanje. Vadite ga u srpnju i kolovozu kad lišće požuti, a stabljika omekša i uvene. 

Ne smije se čekati da posve uvene jer se tada lišće otkida od glavice i pojedina česna se razdvajaju, a prezreli se češnjak zimi teško čuva. 

Osim za dobivanje glavica, jesenski se češnjak često uzgaja i za potrošnju zelen, kao i mladi luk.

Maćuhice

Vrtne maćuhice, lat. Viola x wittrockiana, kratkovječne zeljaste trajnice iz biljne porodice ljubica, lat. Violaceae, pripadaju skupini dvogodišnjega cvijeća. Veoma su otporne, zimi podnose do - 23 Celzijeva stupnja, lako ih je održavati na cvjetnim gredicama, ne napadaju ih štetni kukci i ne stradaju od biljnih bolesti.
Sve to, a posebice lijepi cvjetovi s crvenim, ružičastim, žutim, narančastim, crvenosmeđim, bijelim, plavim, ljubičastim, jednobojnim ili dvobojnim baršunastim laticama, što cvatu u doba kad nema mnogo drugoga cvijeća, čini maćuhicu jednom od najpopularnijih cvjetnica za gredice.

Sijemo ih u srpnju u sandučiće ili na gredice zaštićene od jakog sunca, jednom pikiramo u lončiće, a na gredice sadimo u rujnu i listopadu na razmak 10 - 15 cm.



Budući da nisu više od dvadesetak centimetara, vrlo su pogodne za sadnju na prednje dijelove cvjetnih gredica i za obrubljivanje vrtnih staza, a često ih kombiniramo s lukovičastim cvijećem.
Često procvatu već u jesen, a nastave s cvatnjom u proljeće nakon otapanja snijega.



Nema li snijega, i zimi uljepšavaju naše balkone, terase, prozore, vrtove, gradske parkove i trgove.



Nježne maćuhice nisu izbirljive; uspijevaju i na manje plodnim tlima, na suncu i u polusjeni. Ne odgovaraju im jedino visoke ljetne temperature.
Budete li ih uzgajali na vrlo laganim pjeskovitim tlima, dodajte malo komposta i tlo oko biljaka malčirajte kako bi se vlaga u tlu dulje zadržavala i sprečavala venuće maćuhica za sunčanih dana.
Dok cvatu redovito uklanjajte ocvale cvjetove kako biste produljili cvatnju i spriječili biljke da stvaraju sjemenke.

Kineski kupus

Budući da kineskom kupusu, lat. Brassica rapa ssp. pekinensis, spontanom križancu postrne repe i kineske raštike, pogoduje prohladno vrijeme s mnogo vlage u tlu i zraku, u našim ga je krajevima, i kopnenim i primorskim, bolje uzgajati u jesen nego u proljeće. Naime, za oblikovanje lijepih ovalnih ili valjkastih glavica najpovoljnija je temperatura 16 do 20°C. Pri temperaturama višim od 25°C one postanu rahle i na lisnim se rubovima javlja palež. Osim toga, ljeti kad dan traje dulje od 12 sati, te zimi kad je temperatura zraka niža od 13°C, kineski kupus brzo "bježi u sjeme". 

 

Budete li ipak kineski kupus uzgajali u proljeće, izaberite kultivare kratke vegetacije otporne na prijevremeno prorastanje. Presadnice uzgojite u zaštićenu prostoru, u kojem temperatura ne smije biti niža od 13°c, a sijte što ranije, u siječnju i veljači. 

Budući da većina malih vrtlara ne može tako rano uzgojiti dobre presadnice, jednostavnije je kineski kupus posijati ljeti, najkasnije u posljednjem desetodnevlju srpnja, izravno na gredicu za zeljasto povrće, na plodno tlo bogato humusom. Razmak između redova neka bude 30 do 40 cm. Sitne sjemenke posijte na rijetko, a kad se razviju 3 do 4 lista biljke prorijedite na razmak od 30 do 40 cm. Redovito ih okopavajte i pljevite kao i ostale zeljarice.

Kad glavice dosegnu težinu 200 - 300 g, od rujna do studenoga u kopnenim krajevima, a do sredine prosinca u jadranskom području, berite ih kako dospijevaju, a prije no što počnu prorastati. Na jednom četvornom metru možete ubrati 1,5 - 3 kg, odnosno u jednom redu duljine 4 metra 10  do 13 lijepih velikih glavica kineskoga zelja. Prije jačih mrazova - kineski kupus ne podnosi temperature niže od - 5°C - sve glavice za suha vremena izvadite s korijenom. Prikratite vrhove korijenja, uklonite natrulo i oštećeno lišće, ovijte svaku biljku novinskim papirom, pa ih okomito složite u letvaricu ili sličan drveni sanduk i spremite u hladan podrum. 

Ako kineskoga zelja imate malo, odrežite korijen pa glavice ovijte prianjajućom plastičnom folijom da ne uvenu i čuvajte nekoliko dana u hladioniku. Pofureno i ohlađeno lišće možete i zalediti kao i lišće kelja i ostalih zeljarica. 

 

Kineski je kupus dijetalno povrće, ima veliku prehrambenu vrijednost, sadržava važne aminokiseline kao što je arginin i lizin te druge bjelančevine, ugljikohidrate u obliku jednostavnih šećera, karotin, vitamine B1, B2, B3 te niacin, a obiluje i mineralima: kalcijem, željezom, fosforom i fluorom. 

Stoga ga svrstavamo ne samo u vrlo hranjivo nego i u vrlo ljekovito i lako probavljivo povrće, pa se može preporučiti i osobama sa želučanim i crijevnim tegobama. 

Ukrasni slak

Trobojni ukrasni slak, lat. Ipomoea tricolor, podrijetlom iz tropskih područja južnog Meksika i Gvatemale, jedna je od najomiljenijih zeljastih penjačica. Veliki srcoliki živahno zeleni listovi, osobito u prvom desetodnevlju rujna, kad nakon ljetnih vrućina počnu brže rasti, ukrašavaju sjenice, pergole, ograde, rešetkaste pregradne zidove ili žičane piramide. 

Slak veoma brzo raste, pa svakog ljeta, sve dok ne narastu drvenaste penjačice, odlično može poslužiti kao privremeni paravan koji nas štiti od neželjenih pogleda, osobito na terasama okrenutima prema ulici. Penje se uvijanjem čvrste i žilave stabljike na desno, a može doseći duljinu od 3 metra. 

Budući da u sjenovitu dijelu vrta stvara više lišća, trobojni slak najbolje uspijeva na suncu, na vlažnu do umjereno suhu plodnom i propusnom tlu, gdje obilno i neprestano cvate, od srpnja do rujna, pa i dulje ako je jesen topla i vrijeme sunčano. 

Veliki trubasti cvjetovi, sastavljeni od pet međusobno sraslih latica, bijeli, nebesko plavi, svijetlo do tamno ružičasti, crveni ili tamnoljubičasti, često raznobojni s prugama i mrljama, promjera i do 15 cm, cvatu samo jedan dan. Otvaraju se rano ujutro, a poslije podne, kad zaprži sunce, latice se skupe. 

Nakon oplodnje razvijaju se suhi smeđasti plodići s po nekoliko crnih ili svijetlosmeđastih sjemenki. One sadržavaju otrovne halucinogene alkaloide, pa su ih svećenici Azteka za vrijeme religioznih obreda žvakali kako bi potaknuli vizije i halucinacije, za koje su vjerovali da su poruke od bogova.

No žvakanje sjemenki opasno je jer nastaju mučnine i povraćanje, proljev, grčevi mišića, obamrlost i bunilo te širenje zjenica. 

Zreli plodovi pucaju, sjemenke padaju na tlo i slak se samozasijava, pa na proljeće na istome mjestu čim zatopli, sam i niče. 

Premda je ukrasni slak višegodišnja biljka, u našim se krajevima uzgaja kao jednogodišnja penjačica. Posijati je valja u travnju ili svibnju izravno na mjesto uzgoja. Prije sjetve sjemenke lagano zarežite ili namačite 24 sata u mlakoj vodi. 

Preduzgoj u pojedinačnim lončićima u ožujku također je moguć, ali pri sadnji u svibnju treba paziti da se ne ošteti korijen, jer biljke teško podnose presađivanje. Kad ga jednom posijete trobojni će slak na tome mjestu rasti niz godina, razbacujući svake jeseni mnoštvo sjemenki. 

To je idealna biljka za nestrplljive vrtlare jer brzo raste i lako se uzgaja. 

Jedini posao koji valja svake jeseni obaviti uklanjanje je poprilično žilave stabljike, čvrsto ovijene oko žice, kako zimi ne bi nagrđivala dvorište.

Rana jesen

Kad počnu dozrijevati plodovi drijenka, gloga, lijeske i šipka znamo da je nastupila fenološka rana jesen koja u našim krajevima u Srednjoj Europi traje od 1. rujna do 15. listopada. Temperature bi se u to doba u unutrašnjosti Hrvatske trebale pomalo spuštati, vrelo ljeto bi trebalo završiti, a sve češće su jutarnje magle. Ako bude sreće da potkraj rujna padne kiša, naši će vrtovi nakon vrućeg i suhog ljeta malo živnuti.
Ugodni i topli ranojesenski dani pogoduju rastu biljaka pa povrće još uvijek raste, cvijeće i dalje obilno cvate. Lijepo vrijeme pogoduje i nama pa ugodne dane možemo iskoristiti za sve važne ranojesenske radove u našim vrtovima.
U korisnom dijelu vrta veći dio radova u ranu jesen odnosi se na berbu, vađenje i spremanje povrća i voća za zimu. U povrtnjaku berite zelje, kelj, cvjetaču, korabicu, brokule, kelj pupčar, kineski kupus, komorač, salatu, endiviju, radič, blitvu, špinat, rajčice, krastavce, paprike, patlidžane, bamiju, tomatiljo, kasne mahune, tikvice, dinje, lubenice, raštiku, artičoke i kukuruz šećerac. Vadite peršin, mrkvu, celer, pastrnjak, ciklu, rotkvu, podzemnu korabu, crni korijen, bijelu i žutu repu, poriluk i hren.
Želite li u kopnenom području produljiti vegetaciju i berbu do kasne jeseni, na gredice s kojih nije sve ubrano postavite konstrukciju niskih i visokih tunela. Prije prvih jesenskih mrazova na nju navucite netkanu ili najlonsku foliju pa će i u studenom još biti povrća za berbu.

Gredice s kojih ste sve povrće pobrali štihajte i gnojite, pa pripremite za uzgoj ozimih kultura. U kopnenom području izravno, prema plodoredu, na početku rane jeseni posijte rotkvice, a do kraja razdoblja špinat, matovilac i vrtnu krešu tj. grbicu. Posadite češnjak, luk kozjak, luk srebrnjak, lučice za mladi luk, špargu i rabarbaru te presadnice zimske salate i ozimog kelja. U jadranskom području s blagom klimom izravno posijte salatu mrkvu, peršin i bob, posadite artičoke i presadnice endivije, radiča, salate i ozime cvjetače. Nakon presađivanja flanaca sve biljke uvijek treba dobro zaliti.
Na gredicu za uzgoj presadnica u kopnenom području posijte na početku rane jeseni ozimu salatu, a u primorskom području i ozimi kelj te luk srebrnjak. Višegodišnje biljke na gredici za ljekovito i začinsko bilje, primjerice matičnjak i metvicu, razdijelite i rasadite, osobito ako su se jako raširile te ih pognojite zrelim kompostom. Kelj pupčar, brokulu, kinesko zelje, korabicu, mrkvu, poriluk i drugo kasno povrće okopajte i nagrnite te prema potrebi prignojite mineralnim gnojivom s većim udjelom kalija, pogotovo ako je tlo u povrtnjaku slabije plodno.
U godinama kad ljeti vlada suša, povrće i na početku rane jeseni valja redovito zalijevati. No od sredine rujna prestanite zalijevati, kako bi se povećala količina suhe tvari u tkivu biljaka. Povrće koje sadržava manje vode može se dulje čuvati. Tlo na gredicama s rajčicama neka bude neprestano podjednako vlažno kako se plodovi ne bi raspucavali. Kad dani i noći postanu hladniji, još će mnogo plodova rajčice dozreti, osobito na dobro razvijenim biljkama kojima ste u kolovozu otkinuli vrhove s novim cvjetovima. Za razvitak plodova iz tih cvjetova u jesen u našim krajevima nema naime dovoljno vremena.
U voćnjaku je naradosnije vrijeme u godini jer u ranu jesen dozrijevaju šljive, jabuke, kruške, lješnjaci, orasi, a u jadranskom području ima i smokava, rogača, badema, kasnih bresaka i mandarinki. Pripremite letvarice i slične sandučiće za voće, očistite police u spremištu na koje ćete ih složiti. Ako voća ima mnogo, valja se odlučiti koliko ćemo voća ostaviti za jelo u svježem stanju, ovisno o tome imamo li spremište gdje se voće može dulje očuvati, te hoćemo li dio uroda zalediti ili odmah skuhati pekmez, kompot, sokove, sirupe i slično.

Nakon berbe, kad otpadne lišće, voćke možete početi orezivati. Budete li uklanjali deblje grane, rane nastale rezom ne zaboraviti premazati zaštitnom pastom ili cjepljarskim voskom. Vrijeme je i za orezivanje malina, kupina, ribiza i ogrozda: prorijedite grmove, odrežite osušene šibe malina i kupina koje su ove godine dale rod te ukonite sve zaražene izbojke.
I u ukrasnom dijelu vrta u ranu jesen ima dosta posla. Prikupljajte sjemenke cvijeća koje želite sačuvati, osobito onih vrsta koje ne podnose presađivanje, kako biste ih u proljeće mogli posijati na željeno mjesto.

Cvjetnjake i dalje treba plijeviti i okopavati, uklanjati ocvale cvjetove, osobito trajnica i ruža jer stvaranje plodića i sjemenki nepotrebno iscrpljuje biljke. Odrežite također i sve oštećene i osušene grančice ruža, a ružama penjačicama potkraj rujna skratite predugačke grane. Uzgajate li celozije, lunarije i fizalis i slično cvijeće koje se može sušiti, odrežite cvatove i zavežite ih u kitice pa ih objesite da se što brže osuše na propuhu.
Rana jesen je povoljno doba za sadnju trajnica te vazdazelena drveća i grmlja. Zbijene korijenove bale sadnica s gusto isprepletenim korijenjem rastresite pa ih uronite u kantu s vodom kako bi biljke prije sadnje dobile zalihu vode. Trajnice koje cvatu u proljeće i ljeti, npr božur, najbolje je posaditi u prvom desetodnevlju rujna, kako bi biljke do zime imale dovoljno vremena da se prime i ukorijene. Prije sadnje tlo dobro prorahlite, ukopajte kompost i uklonite što više korijenja korova. Početak i sredina rujna najbolji je termin i za vađenje, dijeljenje i presađivanje trajnica.
Vrijeme je i za sadnju tulipana, narcisa, zumbula, visibaba, ozimnica, kionodoksa i sličnoga lukovičasta i gomoljasta cvijeća otporna na hladnoću. Sve posađeno bilje, i drveće i cvijeće, poslije sadnje dobro zalijte da se korijenje i lukovice stope s tlom; to je biljkama poticaj za stvaranje novoga korijenja.

Gladiole izvadite u ranu jesen dok su im listovi još zeleni i odrežite ih 2-3 cm iznad gomolja kako biste spriječili tripse tj. resičare da iz lišća pređu u gomolje na kojima ispod ljuskica prezimljuju. Kad se osuše, gomolje pažljivo pregledajte i spremite na prezimljavanje u podrum u kojem je temperatura zimi oko 10ºC.

U prvom desetodnevlju listopada izravno na cvjetnu gredicu možete posijati ljetni kokotac, obični i islandski mak, neven, kalifornijski mak, različak i crnjiku, jednogodišnje cvijeće koje bolje uspijeva i ranije cvate ako ga posijete u jesen a ne na proljeće.
U ranu jesen trebalo bi posaditi presadnice dvogodišnjega cvijeća: maćuhica, potočnica, tratinčica i turskih karamfila.
Do sredine listopada izvadite, razdijelite i presadite hoste, djevojačko oko, pupoljku, astilbe, žuti stolisnik i slične trajnice koje cvatu u proljeće i ljeti. Pampas travu i slične velike ukrasne trave povežite u svežanj.
Budete li na istu gredicu sadili dvoljetnice, trajnice i lukovičasto cvijeće, uvijek najprije posadite sadnice a potom između njih pomoću sadilice za lukovičasto cvijeće popikajte lukovice. Sve posađeno bilje dobro zalijte.

Vrijeme između kolovoza i listopada povoljno je za jesensku gnojidbu tratine mineralnim gnojivima s većim udjelom kalija što omogućuje da „zeleni sag“ dobro podnese zimsku hladnoću i dočeka proljeće u dobroj kondiciji. Pognojiti možete i mlada stabla četinjača te ruže i ostalo grmlje, jer kalij jača biljna tkiva pa poboljšava otpornost na niske temperature.
U ranu jesen, ako je potrebno, još jednom ošišajte živice i oblikovano ukrasno grmlje. Travnjake redovito kosite svakih desetak dana, pokošenu travu prosušite i odložite u kompostište, a kad trava na dvorištu bude suha, travnjak prihranite zrelim kompostom i peletiranim stajnjakom. Udubljene dijelove travnjaka popunite zemljom i kompostom ili supstratom u kojem ste u posudama uzgajali kane, pelargonije i drugo ukrasno bilje. Osim toga sada se može zasnovati i novi travnjak jer je tlo još uvijek dovoljno toplo da trava brzo nikne.

U ranu jesen bi trebalo pronaći malo vremena i za prebacivanje kompostne hrpe; dobro je promiješajte i prorahlite da se prozrači i prosuši, a zreli kompost odvojite za kasnojesensku gnojidbu.
Osjetljivo bilje u posudama na balkonu i terasi: kaktuse, fikus, monsteru, limun, oleander i slično, koje u našem brdskom i kopnenom području ne može tijekom zime ostati vani, sklonite u ranu jesen pod krov kako biste ih zaštitili od kiše.

Prije nego što ih sklonite u kuću ili u staklenik, optrgajte sve oštećene, oboljele ili uvenule cvjetove, stabljike i listove. Biljke u posudama sve sporije rastu kako su dani sve kraći pa ih pomalo prestanite dohranjivati i rjeđe zalijevajte.

Otporno ukrasno grmlje i cvijeće u posudama na dvorištu, na balkonu ili na terasi, koje prezimljuje vani, također sklonite od kiše i smjestite uza zid kuće da se pripremi za mirovanje.
Pelargonije i drugo cvatuće bilje u posudama na terasi i na balkonu može ostati vani sve do prvog mraza. Ne treba ih više gnojiti; samo ih po potrebi zalijevajte i uklanjajte ocvale cvjetove. Pelargonije i fuksije možete razmnožiti ukorjenjivanjem reznica u malim lončićima.
Osjetljivo kućno bilje koje je ljeto provelo na balkonu treba skloniti u kuću jer su povećana vlaga i hladne noći za njih nepovoljne.

E sad, lijepo je sve to što bi trebalo napraviti u ranu jesen nabrojila Stara vrtlarica, no pitanje je što ćemo od svega toga uspjeti učiniti u našim vrtovima, osobito ako se vrućina nastavi, ako sunce i dalje bude pržilo, a temperature budu tijekom dana i dalje više od 30 Celzijevih stupnjeva. No ipak se nadam da će biti dovoljno ugodnih dana da sve radove u vrtu, ili ujutro ili predvečer, obavimo na vrijeme, smireno i s radošću, bez žurbe.