Visibabe

Dok su okolne livade još prekrivene snijegom, na početku veljače - za blagih zima čak i ranije - u poljskim živicama i uz rub šume iz lišća proviruju visibabe, lat. Galanthus nivalis, najranije naše proljetnice, u narodu poznate i pod nazivima babji klimpač, cinglica te debeloglavka. Stručni naziv biljke potječe od grčkih riječi gala i anthos što znači mlijeko i cvijet tj. mliječno cvijeće, te latinskog pridjeva nivalis što znači snježan odnosno bijel kao snijeg. Narodni je naziv biljka vjerojatno dobila zbog cvijeta pognuta poput stare bakice tj. babe.

Visibaba je niska lukovičasta višegodišnja biljka iz porodice sunovrata s dva linearna lista koja su pri vrhu sužena i tupa, a u vrijeme cvjetanja dugačka 8 – 9 cm i široka 0,4 – 0,7 cm. Iz lukovice se izdiže jedna cvjetna stapka visoka 10 – 15 cm. Na vrhu je samo jedan viseći, dvospolni cvijet, zvonastog oblika što ga tvori šest listića ocvijeća raspoređenih u dva kruga.Tri vanjske latice su duguljaste i posve bijele, a tri unutrašnje su kraće; svaka sa prepoznatljivom zelenom polumjesečastom pjegom pri vrhu.

Nalazimo ih na rastresitim, svježim, hranjivim, humoznim, blago do umjereno kiselim, ilovastim šumskim tlima u listopadnim, najčešće hrastovim i bukovim, ali i mješovitim i četinarskim šumama te u šikarama od nizina do pretplaninskog područja, do 2200 m nadmorske visine. 

Rasprostranjene su na Pirinejskom, Apeninskom i Balkanskom poluotoku, u Francuskoj, Mađarskoj, južnoj Austriji, Poljskoj, na Karpatima, Kavkazu i u drugim područjima sve do Male Azije. 

Ugledate li ih za šetnje uz rub šume - kad ih zapazim uvijek se poveselim jer znam da je proljeće pred vratima! - ne berite ih i ne čupajte lukovice, jer su visibabe zaštićene biljke: prema Zakonu o zaštiti prirode osjetljiva su svojta.

Budući da su u narodu veoma omiljene, često ih – ne one iz prirode nego hortikulturne varijetete, s većim i dvostrukim vjenčićem, koje u obliku malih lukovica kupujemo u vrtnim centrima – uzgajamo i u našim cvjetnjacima pred kućom. 

Posaditi ih valja u rujnu ili listopadu na dubinu od 10 cm, na razmak od 8 cm. Kad se razrastu možete razdijeliti grumen na nekoliko dijelova te ih odmah nakon cvatnje posaditi. U laganoj sjeni, pored ukrasna grmlja ili ispred voćaka u tratini, nježna, svima draga snježnobijela zvonca visibabe pojavljivat će se svake godine od siječnja do ožujka i obradovati nas i u vrtu, a ne samo u prirodi.

Osim lukovicama, visibaba se lako razmnaža i sjemenom. Njezini su cvjetovi naime građeni tako da ih lako oprašuju pčele; visibaba je značajna medonosna biljka jer je važan izvor nektara u najranije proljeće. Pčele, privučene nektarom, prvo dotaknu njušku tučka i opraše je peludom što su ga donijele s druge biljke. Potom, u potrazi za nektarom unutar cvijeta u kojem se trenutno nalaze, pokupe pelud s njuške tučka i ga prenesu ga na sljedeću biljku. Nakon oplodnje, kad otpadnu latice, cvjetna se stapka povija prema tlu. Trodijelna plodnica dozrijeva i oblikuje se plod, žutozeleni mesnati jajolik tobolac s nekoliko sjemenki. Kad dozori, raspuca se pa iz njega ispadaju 3 - 4 mm dugačke svijetle sjemenke što ih raznose mravi i tako rasprostranjuju visibabe.

Visibabi slična biljka je drijemovac, lat. Leucojum vernum, koja se također pojavljuje u rano proljeće, također ima samo jednu cvjetnu stapku, najčešće s jednim visećim cvijetom, ali s 3 – 4 prizemna lista koja su obično šira (0,4 – 0,13 cm) od listova visibabe. Obje biljke je lako prepoznati i ne može ih se zamijeniti jer su u drijemovca, za razliku od visibabe, sve latice jednako dugačke i svaka na vrhu ima zelenožutu pjegu.

Rano proljeće - radovi u vrtu

Kad se na našim zelenim livadama u ožujku iz trave počnu izdizati žarkožute glavice maslačka, svi vrtlari znaju da je stiglo rano fenološko proljeće. A to znači da bismo se svi trebali probuditi iz zimskog drijemeža i prionuti na posao.  

U područjima u kojima zimi nema snijega, naši vrtovi bi do početka ožujka već trebali biti posve raščišćeni, a cvjetne i povrtne gredice pripremljene za sjetvu.

U kopnenom dijelu Hrvatske uvjeti za radove u vrtu često tijekom veljače nisu baš najpovoljniji, a na početku ožujka tlo bi moglo biti još uvijek premokro. No čim bude moguće, i u korisnom i u ukrasnom dijelu vrta, trebalo bi obaviti sve zaostale radove i započeti nove proljetne.

U korisnom dijelu vrta pokupite sve biljne ostatke iz povrtnjaka i složite ih u novu kompostnu hrpu. Zreli kompost izvadite iz sanduka pa ga utrošite za površinsku gnojidbu povrtnjaka, voćnjaka, cvjetnjaka i ukrasnoga grmlja.

Na Jadranu berite mrkvu, peršin, pastrnjak, celer, blitvu, salatu, endiviju, radič, špinat, raštiku, zimski kupus i kelj, kelj pupčar, cvjetaču, mladi luk, špargu i luk srebrenac, a u sjevernim krajevima poriluk, hren i matovilac.

Prazne gredice u povrtnjaku pripremajte za sjetvu i što prije izravno posijte mrkvu, peršin, pastrnjak, rotkvu, rotkvice, špinat, salatu, blitvu, ciklu, grašak i bob te posadite luk, luk kozjak, rabarbaru, špargu, hren i češnjak. U jadranskom području posadite proljetni kupus i kelj, salatu, špargu i artičoku, pa posađene presadnice zalijte.

Kad budete oblikovali gredice u povrtnjaku, imajte na umu da biljke najbolje iskorištavaju sunčevu svjetlost ako se gredice pružaju od sjevera prema jugu.

Njihova širina ovisi o obliku povrtnjaka, no najpovoljnijom se smatra 120 cm, jer se najbolje iskoristi raspoloživi prostor. No, muči li vas križobolja pa ne možete rukama dosegnuti sredinu gredice, neka ne budu šire od 90 -100 cm.
Niste li u veljači pripremili klijalište za sjetvu, napunite ga sada bioenergetskim materijalom i klijališnom zemljom, pa u njega ili u posudice stavljene na dobro osvjetljene prozorske klupčice u kući posijte rani kupus, kelj, cvjetaču i korabicu, te celer, salatu, rajčicu, papriku i patlidžan. 

Tijekom ožujka presadnice koje uzgajate u zaštićenu prostoru redovito zalijevajte i prozračujte. Za hladnih noći klijalište pokrijte hasurama ili kartonom. 

U jadranskom području, dvadesetak dana nakon sjetve, kad se nakon supki dobro razvije prvi pravi list, pikirajte presadnice rajčice, paprike, patlidžana i celera, a ozimo povrće prihranite i okopajte.

Voćke koje rastu u korisnom ili ukrasnom dijelu vašega vrta trebalo bi u ožujku pognojiti i okopati te ukloniti korove. Valjalo bi kraju privesti i rezidbu jezgričavih voćnih vrsta: jabuke, kruške, dunje, oskoruše i mušmule, te koštuničavih voćnih vrsta: šljive, marelice, breskve, nektarine, trešnje i višnje.

Vrijeme je i za sadnju voćaka, ako planirate malo popuniti voćnjak ili okućnicu dodavanjem neke nove voćne vrste koje u vašem vrtu još nema. Neku novu sortu jabuke ili kruške možete u voćnjak dodati i cijepljenjem na pojedine grane odabrane voćke.
U ožujku bi trebalo orezati maline i kupine te obaviti plavo prskanje breskvi i marelica.

Ako u vašem vrtu raste i pokoji čokot vinove loze trebalo bi tijekom ožujka dobro pregledati sve trsove, okopati ih, pognojiti i orezati. Možete posaditi i nekoliko trsova neke nove sorte vinove loze i popuniti prazne dijelove svoga vrta.

U ukrasnom dijelu vrta u ožujku cvatu bergenije, narcise, forzicije, japanske dunje i ostalo ukrasno bilje koje u ovom razdoblju uljepšava naša dvorišta. Rano proljeće pravo je vrijeme za sadnju ukrasna grmlja i drveća, ako želite obogatiti svoju zbirku ponekom novom vrstom ili kultivarom.  

Ako niste do sad, prije nego što započne nanovo rasti, orežite listopadno grmlje koje cvate nakon sredine svibnja. Grmlje koje cvate rano u proljeće orežite nakon cvatnje. 

Uredite cvjetne gredice s trajnicama, raščistite ih, pograbljajte, pognojite kompostom, a prebujne i prerasle biljke prorijedite, razdijelite i presadite na ogoljele dijelove cvjetnjaka. Isto tako možete posaditi i nove trajnice, budete li nabavili neku vrstu koje u vašem vrtu još nema. 

Kad se tlo u vrtu prosuši pograbljajte lišće u voćnjaku, poravnajte krtičnjake i pograbljajte travnjak, a možete ga i pognojiti.
Kad trava poraste, ovisno o vremenu tijekom ožujka, travnjak prvi put pokosite.

Mirovanje kućnoga bilja i biljaka s balkona i terase koje prezimljuju u kući pri kraju je, pa ih možete početi obilnije i češće zalijevati i prihranjivati. 

Lisnate lončanice svaki tjedan okrenite za 45º kako se stabljika i lišće ne bi u potrazi za svjetlom stalno naginjalo na istu stranu.

Velikim biljkama - difenbahija, avokado, fikus, limun i slične - koje više ne presađujete, dio zemlje u loncu zamijenite svježim supstratom.
Malim kućnim grabljicama - ako ih nemate dobro će poslužiti i stara bakina viljuška - prorahlite zemlju u loncima, a biljke koje rastu u prostorijama u kojima je zrak suh povremeno poprskajte odstajalom vodom.

Ukrasne biljke kojima je korijenje popunilo dno lonca i počelo izlaziti van kroz rupice na dnu posude, presadite u broj veći lonac.

Budete li kupovali cvatuće ukrasno bilje: cinerarije, papučice, ciklame, kalanhoje i slične, izaberite one koje nisu prekrivene mahovinom i tek su počele cvasti, kako bi što dulje u kuću unosile dah proljeća.

Drijenak

U srednjoj Aziji te u srednjoj i južnoj Europi, sve do Kavkaza, u poljskim živicama i gušticima, na kamenitim obroncima, uz rubove svijetlih listopadnih šuma, na šumskih čistinama, kao i u šikarama, i u nizinama i u gorskom području, sve do 1300 m nadmorske visine samoniklo raste drijen, listopadni grm ili nisko stabalce iz porodice drijenova s gustom zaobljenom krošnjom, rijetko kada više od 5 - 6 metara. Rasprostranjen je i u svim krajevima Hrvatske, a može doživjeti i 200 godina.

Zbog rane cvatnje, potkraj veljače i u ožujku, grančice drijena s nježnim sitnim žutim cvjetićima u našim se sjevernim krajevima, kao i vrbove i maslinove grančice, posljednje nedjelje prije Uskrsa, na Cvjetnicu, nose u crkvu na blagoslov, čime se obilježava Isusov ulazak u Jeruzalem. Blagoslovljene grančice podsjećaju nas na Isusovu muku, smrt na križu i uskrsnuće, a ostavljaju se u kući i nakon što se osuše.

Kao divlju voćku poznavali su ga već stari Grci i Rimljani. Prema grčkom piscu Pausaniasu, trojanski konj bio je napravljen baš od drenovine. Odisejev luk, kojeg je samo on mogao upeti i kojim je gađao prosce, bio je također od drenovine. Antička koplja makedonske falange dužine 5 - 6 m  izrađivana su od drenovine, kože i metala.

U srednjem vijeku, najčešće kao medonosnu i ljekovitu biljku te zbog čvrsta, žilava i vrlo tvrda drva, drijen su uzgajali u samostanskim vrtovima. 

Zahvaljujući tvrdoj i teškoj građi, drvo drijena, ravno, čvrsto, otporno na bolesti i štetočine, može poslužiti za izradu ljestava, držala i ručki za razne alate, štapova za šetnju, štake za pomoć bolesnicima, kvalitetnog namještaja, a gorenjem se dobiva i drveni ugljen za ogrjev. Osim toga, dobro je posaditi drijenak na nagnutim terenima gdje postoji opasnost od erozije jer njegovo razgranato korijenje dobro učvršćuje tlo.

Drijen, lat. Cornus mas, heliofilna je biljna vrsta pa najbolje uspijeva na dobro osunčanim mjestima. Uzgajamo ga kao voćku ili kao ukrasno drvce u našim vrtovima i gradskim parkovima. Drijen nema velike zahtjeve, uspijeva i na žarku suncu i u polusjeni, a odlično podnosi i sušu i niske temperature. 

Ako ga uzgajamo kao stabalce oblikovati ga možemo kao piramidu, vazu, palmetu ili kordonac, a odabrani uzgojni oblik valja održavati redovitom rezidbom. 

Uspjelo raste na suhim, siromašnim i vapnenastim kao i na slabo kiselim tlima, a ne treba ga ni prečesto ni previše orezivati.  

No krupne sočne plodove, uzgajate li drijen kao voćku, a ne za ukras, dobit ćete uz redovitu gnojidbu i rezidbu samo na dubokim propusnim plodnim tlima.

Za ostvarivanje dobra uroda važno je izabrati sunčano stanište koje nije izloženo jakim mrazovima. Drijen, naime, cvate prije listanja, i to veoma rano, u veljači i ožujku, za blagih zima još i ranije, pa cvjetići mogu pozebsti. Zbog tako rane cvatnje koja traje oko dva tjedna, drijen je odlična paša za pčele koje u to doba polako počinju izlaziti na otvoreno.

Plodovi drijena, elipsoidne koštunice zvane drenjine, dozrijevaju potkraj kolovoza i u rujnu. Slatkasto su kiselkasti i pomalo trpki, a sadržavaju oko 8% šećera, trijeslovine, pektin, antocijane, aromatske tvari, oko 2,5% voćnih kiselina, 60 - 120 mg askorbinske kiseline tj. vitamina C na 100g plodova, a obiluju i mineralima, posebice kalijem, kalcijem te magnezijem. 

Jedu se svježe ili se prerađuju u sokove, kompot, liker, pekmez, rakiju i vino.

Drijen daje prvi urod od oko 1 kg po stablu četiri godine nakon sadnje. U punoj se rodnosti na jednom stablu može ubrati oko 30 - 40 kg, a u dobrim godinama i na povoljnim položajima čak i više od 80 kg drenjina.

Drijen se uspjelo može razmnožiti cijepljenjem na spavajući pup potkraj srpnja ili na početku kolovoza, grebenicama potkraj ožujka, na početku travnja ili tijekom jeseni te korijenovim izdancima u jesen ili u proljeće.

Potkraj 18. st. bilo je poznato dvanaestak inačica drijenka žutih do tamnocrvenih plodova, a sredinom 20. st. armenski, ukrajinski i drugi europski oplemenjivači selekcionirali su četrdesetak sorti.

Geografski položaj svih hrvatskih krajeva i klimatski uvjeti veoma su pogodni za uzgoj drijenka. Vrijednost i mogućnost primjene ove zanimljive biljke koja nema velike agrotehničke zahtjeve doista je velika, pa bi je trebalo više uzgajati na cijelom području Hrvatske, pogotovo na ekološkim gospodarstvima. 

Limun u loncu presadite potkraj veljače

Nakon prezimljavanja u hladnim prostorijama, pri temperaturi nižoj od 7°C, prije proljetnog početka vegetacije, potkraj veljače ili na početku ožujka, trebalo bi presaditi stabla limuna koja tijekom ljeta uzgajamo u posudama na našim balkonima i terasama.
U prvim godinama uzgoja limun bi trebalo presaditi svake godine, povećavajući veličinu lonca za jednu četvrtinu dotadašnje veličine - nova posuda neka bude nekoliko centimetara veća od prethodne i po širini i po visini.
Ne preporučuje se mladu biljku odmah presaditi u veliku posudu jer limun najčešće donosi rod tek kad korijenje potpuno ispuni supstrat u loncu.
Kad naš limun dostigne željenu veličinu - obujam krošnje trebao bi biti četiri puta veći od volumena lonca tj. tla u njemu - presađujte ga svake tri do četiri godine. Volumen posude više ne bi trebalo povećavati nego samo nadodavati ili zamjenjivati supstrat za uzgoj.

 

A kako bi trebalo stabalce limuna presaditi?
Izvadite ga iz posude - lakše se vadi ostavite li neko vrijeme da se zemlja u loncu malo zasuši - pa vrhove korijena raščupajte prstima i prikratite ih škarama.

U novi veći lonac dodajte supstrat za uzgoj agruma koji možete nabaviti u vrtlarskim centrima.
Na dno novog većeg lonca stavite oko 5 cm debeo sloj šljunka ili kuglica glinopora za bolje ocjeđivanje. Na šljunak uspite nekoliko cm supstrata, malo zalijte pa stavite stablo limuna. Namjestite ga na sredinu i popunite lonac supstratom.
Dobro zalijte pa dodajte još zemlje po potrebi, pazeći da spojno mjesto plemke i podloge tj. mjesto cijepljenja bude u razini tla ili malo pokriveno zemljom.
Nakon presađivanja limun neka bude najmanje dva tjedna, ovisno o oštećenju korijena ili krošnje, u umjereno toploj prostoriji, ali ne izložen izravnom sunčevom svjetlu. Prvih nekoliko dana lišće povremeno poprskajte mlakom vodom.

Kad vani zatopli, stablo limuna u loncu iznesite na povoljno mjesto na dvorište, na balkon ili na terasu, gdje će uljepšavati vrt sve do kasne jeseni.
Limun u loncu mogli bismo presaditi u bilo koje doba godine, no ipak je najbolje vrijeme za to doba mirovanja vegetacije. Naime, za vrijeme pune vegetacije, posebno dok limun cvate i dok rastu mladi plodovi, presađivanje može nepovoljno utjecati na cijelu biljku te prouzročiti opadanje lišća, cvjetova ili plodova.

Klijavost sjemenki povrća i cvijeća

Premda neke vrste cvijeća i povrća dugo zadržavaju dobru klijavost, ponekad se može dogoditi da mrkva, peršin, krastavci ili drugo povrće ili cvijeće ne nikne. Naime, ako sjemenje predugo čuvamo ili nije bilo hermetički zatvoreno pa se navlažilo, klijavost sjemena slabi. Čim se sjeme navlaži mirovanje se prekida. Ono ne mora odmah isklijati, ali se aktivira i troši rezervne tvari koje su u njemu pohranjene, pa ne klije poslije kad ga posijete.
Čuvate li stare zalihe sjemenja povrća i cvijeća od proteklih godina, bilo kupovno bilo ono koje ste sami prikupili, prije planirane sjetve pregledajte ih pa provjerite je li sjeme klijavo. Staro sjeme, kome je istekao rok ispisan na vrećici, a niste ga otvorili, još uvijek može biti klijavo, ali u manjem postotku.

Kako biste ustanovili isplati li se posijati sjeme iz starih zaliha, po dvadesetak sjemenki svake vrste povrća i cvijeća stavite na vlažan papirnati krep ubrus u petrijevku ili plitku staklenu posudicu preko koje se može navući tanka prianjajuća prozirna folija. 

Za nekoliko dana, najkasnije za 2 tjedna, pri temperaturi 20 - 22 °C pojavit će se klice. Ako isklije više od polovice sjemenki klijavost je još dovoljno dobra. Ipak, za svaki slučaj pri sjetvi malo povećajte količinu sjemena.
Ako sjeme i nakon tri tjedna naklijavanja ne pokaže nikakvu aktivnost, stare zalihe sjemenja povrća i cvijeća nisu više pogodne za sjetvu. To sjemenje možete pomiješati i razbacati u cvjetnjake, oko grmlja  ili ispod voćaka kao mješavinu iznanađenja - možda nešto od toga i nikne. 

Kad obavite inventuru zaliha sjemenja, iskušate njihovu klijavost i proanalizirate rezultate svog malog istraživanja, sastavite popis sjemenja koje valja nabaviti za proljetnu sjetvu. Ne kupujte napamet, birajući vrećice sjemena s lijepim sličicama, nego odaberite dobre i provjerene sorte povrća za koje ste sigurni da će dobro uspijevati u vašem vrtu. Kupite i iskušajte i pokoju novu sortu, ali na maloj površini da vidite kako uspijeva. Pokaže li se dobrom uvrstite je u plodored za iduću godinu.
Ako budete sami uzgajali presadnice povrća i cvijeća za novu vrtlarsku sezonu, nabavite i minijaturni alat i mali plastenik za uzgoj presadnica, malu sijačicu, posude za sjetvu, foliju i ostali sličan alat i pribor za uzgoj presadnica u kući na prozorskoj klupčici, u klijalištu, na balkonu ili na terasi.

Jaglaci u lončićima

Neki dan, dok sam bila u šetnji – iskoristila sam dan kad nije bilo puno snijega da bar malo protegnem noge - ugledala sam u izlogu cvjećarnice jaglace, lat. Primula sp. 

Predivni bijeli, žuti, narančasti, ružičasti i zagasito ljubičasti rascvjetali jastučići iznad zelenih lisnih rozeta razvedrili su mi tmuran zimski dan i, premda je vrt još pod snijegom, podsjetili me da će zima ipak doći svome kraju i da će čim zatopli i jaglaci u cvjetnjaku podići svoje nježne žute cvjetiće.

Ako ste i vi kupili nekoliko jaglaca u lončićima, imajte na umu da obični jaglaci nisu kućne biljke i da ne mogu dugo uspijevati u toplim sobama. Stoga ih, želite li da lijepo cvatu i u kući, smjestite u što svjetliju prostoriju u kojoj temperatura nije viša od 10 do 15°C.

Zalijevajte ih umjereno, ali često i redovito, tako da listovi i cvjetovi nikad ne polegnu, ali pazite da u podlošku ne stoji voda, kako korijenova bala ne bi bila premokra. 

Uklanjate li ocvale cvjetiće čim povenu, jaglaci mogu na prozorskoj klupčici u kući cvasti i do dva mjeseca. 

Kad se više ne budu pojavljivali cvjetovi, rozete jaglaca posadite u vrt, na cvjetnu gredicu u djelomičnoj sjeni, uz rub vrtne staze ili među nisko ukrasno grmlje i drveće. 

Jaglaci su zeljaste trajnice s djelomično vazdazelenim listovima, pa će u vrtu uspijevati nekoliko godina. Cvjetovi možda neće biti tako raskošni kao ovi u lončićima, ali će vas skromni jaglaci u vrtu svakoga proljeća nanovo razveseliti.

Pogoduje im propusno humozno tlo obogaćeno zrelim stajskim gnojem ili kompostom. Svakoga proljeća tlo oko lisnih rozeta obložite grubim kompostom, usitnjenim grančicama ili mljevenom korom drveća što će biljke ljeti štititi od vrućine i sprječavati isušivanje tla. 

Poslije cvatnje uklonite sve osušene cvjetove i listove, posebice one zaražene hrđom – nikad ne sadite jaglace uz turske karamfile, zajčeke, pelargonije, sljez i krizanteme na kojima se hrđa također može pojaviti – kako bi biljčice i dalje bile uredne i dekorativne. 

Kad rozete postanu sitne i preguste, jaglace izvadite, razdijelite ih i ponovo posadite na razmak od 15 cm, pazeći da krune rozeta budu u razini sa zemljom.

Maćuhice

Vrtne maćuhice, lat. Viola x wittrockiana, kratkovječne zeljaste trajnice iz biljne porodice ljubica, pripadaju skupini dvogodišnjega cvijeća. Veoma su otporne, zimi podnose do - 23 Celzijeva stupnja, lako ih je održavati na cvjetnim gredicama, ne napadaju ih štetni kukci i ne stradaju od biljnih bolesti. 

Sve to, a posebice lijepi cvjetovi s crvenim, ružičastim, žutim, narančastim, crvenosmeđim, bijelim, plavim, ljubičastim, jednobojnim ili dvobojnim baršunastim laticama, što cvatu u doba kad nema mnogo drugoga cvijeća, čini maćuhicu jednom od najpopularnijih cvjetnica za gredice.

Sijemo ih u srpnju u sandučiće ili na gredice zaštićene od jakog sunca, jednom pikiramo u lončiće, a na gredice sadimo u rujnu i listopadu na razmak 10 - 15 cm. 

Budući da nisu više od dvadesetak centimetara, vrlo su pogodne za sadnju na prednje dijelove cvjetnih gredica i za obrubljivanje vrtnih staza, a često ih kombiniramo s lukovičastim cvijećem. 

Često procvatu već u jesen, a nastave s cvatnjom u proljeće nakon otapanja snijega. 

Nema li snijega, i zimi uljepšavaju naše balkone, terase, prozore, vrtove, gradske parkove i trgove. 

Nježne maćuhice nisu izbirljive; uspijevaju i na manje plodnim tlima, na suncu i u polusjeni. Ne odgovaraju im jedino visoke ljetne temperature. 

Budete li ih uzgajali na vrlo laganim pjeskovitim tlima, dodajte malo komposta i tlo oko biljaka malčirajte kako bi se vlaga u tlu dulje zadržavala i sprečavala venuće maćuhica za sunčanih dana. 

Dok cvatu redovito uklanjajte ocvale cvjetove kako biste produljili cvatnju i spriječili biljke da stvaraju sjemenke.

Zumbul potaknite na cvatnju u kući

U cvjećarnicama, vrtnim i trgovačkim centrima u siječnju se mogu nabaviti šafrani, zumbuli, tulipani, narcise, amarilisi i drugo lukovičasto cvijeće u lončićima s izniknulom stabljikom na kojoj se već javljaju i cvjetni pupovi. Vjerujem da će ih mnogi od vas kupiti - birajte uvijek one biljke koje još nisu procvale - kako biste u svoje domove nakon tmurnog i hladnog zimskog razdoblja unijeli dašak proljeća. 

Želite li što dulje uživati u njihovoj ljepoti i proljetnom ugođaju, posudice s biljkama smjestite na što svjetlije mjesto u prostoriju u kojoj temperatura nije viša od 20°C, a supstrat u koji su utisnute lukovice neka bude neprestano umjereno vlažan. 

No mnogi će ljubitelji cvijeća proljetni ugođaj na svom prozoru poželjeti ostvariti i sami, potičući lukovice na raniju cvatnju u kući. 

U prodaji se mogu naime naći i velike lukovice zumbula, lat. Hyacinthus orientalis, pripremljene za uzgoj u vodi. One su spremne za cvatnju jer su već bile izložene temperaturi nižoj od 5°C, nužnoj za normalan razvitak zumbula.

Za uzgoj lukovičasta cvijeća u vodi postoje i specijalne staklenke s proširenjem na vrhu.

Ne možete li nabaviti takvu staklenku, za uzgoj zumbula u vodi može poslužiti i staklena ili keramička četvrtasta vazica u koju lukovica ne može upasti. 

Lukovicu stavite dovoljno duboko u vazicu kako se ne bi prevrnula pod težinom cvijeta. Dno lukovice neka bude tik iznad vode no ne i uronjeno u nju. Oko mjesec dana nakon što stavite lukovicu u vazu zumbul će procvasti. 

No da bi se razvilo bujno korijenje i izdužilo batvo i na vrhu batva mirisan cvat, zumbul mora biti u mraku pri temperaturi oko 15°C. 

Ne bude li lukovica u mraku, batvo će ostati kratko i cvat će se razviti tik pri vrhu lukovice. Najjednostavnije ju možete zamračiti tako da od ukrasna papira za zamatanje darova izrežete kapice.

Šestarom iscrtajte krugove, izrežite ih, pa škarama zarežite do sredine; do mjesta uboda šestara. Oblikujte kapicu željene veličine, pa rubove spojite spajalicom.

Kapica neka bude na zumbulu oko tri tjedna, odnosno sve dok se ne počne razvijati batvo i listovi. Povremeno dolijte vode tako da voda u vazici cijelo vrijeme bude na istoj razini. Potom kapicu skinite i premjestite vazicu na toplo dok se cvat posve ne otvori. 

Zumbul će pri temperaturi oko 22°C procvasti za desetak dana te nakon toga pri temperaturi oko 20°C cvasti još desetak dana.

Poslije cvatnje batvo s uvenulim cvatom odrežite što bliže lukovici i ostavite zumbul da i dalje raste u prohladnoj prostoriji. 

Kad se počnu razvijati zumbuli u vašem vrtu, posadite ga na cvjetnu gredicu gdje može ostati nekoliko godina, kao i ostalo lukovičasto cvijeće otporno na niske temperature.

Podloge za jabuku

Osobine stabla jabuke ne ovise samo o sorti nego i o podlozi na koju je ona cijepljena. Podloga, naime, stvara korijen voćke, koji učvršćuje stablo u tlu, crpi vodu i mineralne tvari. O njenim osobinama ovisi koliko će voćka biti bujna, kad će početi i kako će se odvijati njena vegetacija, hoće li biti otporna na bolesti i štetočine, kako će se prilagoditi tlu i klimi, koliki će biti urod, te hoće li plodovi biti krupni, lijepo obojeni i kvalitetni. 

Ako su plemenite sorte jabuka cijepljene na generativne podloge, nastale sjetvom sjemena divlje jabuke, lat. Malus silvestris, stabla su neujednačena rasta, a visina im često premašuje pet metara. Vegetativne podloge – ishodišna im je vrsta patuljasta jabuka, lat. Malus pumila – razmnožavaju se ukorijenjivanjem reznica ili nagrtanjem. One predstavljaju vegetativno potomstvo jedne biljke, odnosno klon, pa su im svojstva ujednačena. 

Prva serija vegetativnih podloga proizvedena je u Istraživačkoj stanici East Malling u Velikoj Britaniji još 1912.-1917. godine. Njihove su oznake M1 - M16, a neke su od njih i danas česte u rasadničkoj proizvodnji, kao M1, M2, M4, M7, M11 i M16. 

Kasnije su nastale podloge druge serije s oznakama MM101 – MM115, otpornije na bolesti i štetočine, bolje podudarnosti sa sortama.

Vegetativne podloge za jabuku grupirane su po bujnosti u četiri skupine:
1. Slabo bujne M9, M26, M27, Ottava 3, P2, P16, BUD118.
2. Srednje bujne MM106, M2, M4, M7, MM104, MM111
3. Bujne M1, M11, A2, MM109
4. Vrlo bujne M16, M25.

     Ilustracija: Krešo Skozret

Ne samo britanski nego i ostali europski – posebice nizozemski i talijanski – i svjetski rasadničari i istraživači stalno pronalaze, ispituju i postupno uvode u proizvodnju nove, kvalitetnije podloge za jabuku. 

Posljednjih nekoliko godina iskušavaju se i rabe za proizvodnju sadnica novije podloge M9 EMLA, M9a, M9 337, M9 33, B 29, Pajam 1 Lancep, Pajam 2 Cepilend, Marc 9, P22, Pi 8, Ottava 3, BUD 90, Bemali, Novele i druge.
Napredni hrvatski rasadničari, želeći poboljšati kvalitetu voćnih sadnica, uvoze podloge za jabuku, pa i ostale voćke, iz Europe. Naime, zna se da nema dobrog voćnjaka bez kvalitetnog sadnog materijala.