Izbor drveća i grmlja za obiteljski vrt

U želji da kuća što prije dobije zelenu kulisu, a vrt postane lijepo oblikovan prostor, često sadimo previše bujnih voćaka, visokog listopadnog drveća i grmlja te četinjača. Zaboravljamo da je bilje dinamično i da svake godine postaje sve više, šire i gušće. Obična smreka, primjerice, može narasti 50 m visoko, Pančićeva omorika 30 m, breza 25 m, tisa, grab i pačempres 20 m, bagrem, klen, oskoruša i tuja oko 15 metara, planinski bor 10 m, a glog 4 m. 

Visoko i bujno drveće i grmlje, ovisno o uvjetima rasta, može razviti i veoma široku krošnju. Kako godine prolaze tako slobodan prostor vrta biva sve manji, hladniji i sjenovitiji. primjerice, ispod bujnih velikih četinjača nema dovoljno svjetla i tlo je suho, pa ne uspijevaju ni najskromnije biljke koje nemaju velike prohtjeve.

Visoko listopadno drveće nije pogodno za sadnju u neposrednoj blizini kuće, kako u oluk ne bi padalo lišće i začepljivalo ga. Usto, razgranato korijenje bujnih stabala može razoriti izolaciju kućnih temelja pa u kuću lako prodire voda i oštećuje zidove.

Imajte na umu i to da bujno drveće, veliko i visoko grmlje posađeno preblizu vrtnih staza ometa normalno hodanje jer pojedine grane, osobito kod visećih vrsta, prekrivaju stazu. Ako ih odrežete, nagrđujeto prirodnu ljepotu stabala i grmova. 

Osim toga, dijelovi krošanja visokih stabala mogu prorasti između električnih vodova pa ni ta mjesta ne smijemo izabrati za sadnju takva drveća. 

Želite li izbjeći navedene neželjene posljedice brzopleta oblikovanja vrta, brižljivo izaberite drveće i grmlje primjereno veličini vrta i posadite ih na sigurnoj udaljenosti od kuće, imajući na umu koliki će prostor za nekoliko godina pojedina vrsta zauzeti. 

A to ćete najbolje saznati tako da strpljivo prolistate knjige i časopise u najbližoj knjižnici. Ako nemate vremena i volje za šetnju do knjižnice, pretražite vrtlarske i botaničke internetske stranice, ne samo stranice rasadnika koji prodaju sadnice nego i stranice botaničkih vrtova i vrtlarskih udruženja, primjerice zagrebačkog Botaničkog vrta - ako ste u mogućnosti otiđite i razgledajte uživo drveće i grmlje koje u njemu raste - te poznatog britanskog The Royal Horticultural Society (RHS).

A kad budete kupovali sadnice, pitajte za savjet i prodavače u rasadnicima i vrtnim centrima jer bi i oni trebali o bilju koje prodaju bar nešto znati.

Oblikovanje novoga obiteljskog vrta

Ako ste nadavno sagradili, kupili ili naslijedili kuću, vjerojatno ćete poželjeti vrt oko nje oblikovati na svoj način. Bilo da je riječ o novom vrtu na praznoj parceli ili o starom, kojega bi trebalo obnoviti i preurediti, prije početka bilo kakvih radova, bilo na papiru bilo na terenu, morate znati što želite i kako zamišljate svoj budući vrt.
Održite obiteljski sastanak, iznesite svi svoje želje i dogovorite se tko će biti glavni nositelj projekta tj. vrtni arhitekt. Sve želje razmotrite, proučite vrtlarske časopise, knjige i mrežne stranice: pronaći ćete bezbroj savjeta. Nabavite milimetarski papir, pribor za crtanje i jednu lijepu malu bilježnicu - i olovku s gumicom - u koju ćete pisati bilješke o svemu što radite u vezi s vrtom.

Kad se odlučite kako će vaš novi vrt izgledati i koje će elemente sadržavati, pređite na crtanje plana. Na milimetarskom papiru nacrtajte točan tlocrt u mjerilu 1:100 (1 cm na papiru predstavlja 100 cm tj. 1 m u prirodi) i označite sve postojeće elemente: kuću, garažu, šupu i slične pomoćne objekte, postojeće staze, lijepo staro stablo ili grm koji želite zadržati, kanalizaciju, cijevi, vodovodno okno i drugo. 

Naznačite sjever, sunčane i sjenovite dijelove te njihove promjene tijekom dana, jer je to važno za raspored biljaka. Odaberite dijelove vrta koje želite učiniti skrovitijima, a ne zaboravite ni smještaj prometnica i drugih izvora buke i prašine. Povrtnjak bi primjerice zbog ispušnih plinova iz automobila trebao biti udaljen najmanje 150 m od ceste na kojoj je promet gust.
Prozirnim papirom za kopiranje prekrijte tlocrt i skicirajte nove elemente koje želite unijeti u vrt, uzimajući u obzir potrebnu površinu. 

Dio vrta ispred kuće okrenut prema ulici neka bude ukrasni vrt, a iza kuće smjestite voćke, povrtnjak, cvjetnjak i druge željene sadržaje. 

Cijeli vrt obrubite srednjevisokom živicom - možete je pustiti da prirodno raste ili je redovito orezivati - od listopadnog ili vazdazelenoga grmlja: forzicija, sljezolika, dunjarice, dojcija, bazga, biserak, bekovina, vajgelija, suručica, pajasmin, pirakanta, japanska dunja, lovorvišnja, kurika, božikovina, mahonija, kalina i slično. 

Potom ucrtajte terase i staze. Glavna terasa uz kuću mora biti dovoljno prostrana, površine najmanje 20 četvornih metara, da se na njoj može komotno sjediti za stolom i ležati na ležaljkama. Osim te terase, u velikom se vrtu može oblikovati još jedno mjesto za sjedenje i odmor udaljeno od kuće, u sjeni voćke ili nekog ukrasnog stabla. Staze koje spajaju pojedine dijelove vrta moraju biti široke 60 cm ako po stazi hoda jedna osoba, a 120 cm ako hodaju dvije osobe jedna uz drugu.

Iza kuće, na površini blago nagnutoj prema jugu ili jugozapadu, smjestite povrtnjak; neka bude na suncu, jer je povrću potrebno najmanje 6 sati sunčeva osvjetljenja na dan. Širina gredica u povrtnjaku može biti 100 – 120 cm, a duljina i njihov broj ovisi o veličini vrta, broju povrtnih kultura i količini povrća koju želite uzgojiti. 

Stazice između gredica najčešće su široke 30 cm, a možete ih popločiti, održavati kratko košenu travu ili prekrivati usitnjenom korom drveća. U sklopu povrtnjaka mogu biti i gredice za uzgoj višegodišnja povrća, jagoda i cvijeće za rez.

U kutu vrta, blizu povrtnjaka, podignite kompostište zapremine oko 3 prostorna metra, drveno ili zidano, pregrađeno na dva ili tri dijela, za svježi, poluzreli i zreli kompost, napravljeno tako da se daske što ga ograđuju s jedne strane mogu vaditi. 

Pokraj kompostišta smjestite mali plastenik ili drveno klijalište za uzgoj presadnica povrća i cvijeća, površine 2-3 četvorna metra, prekriveno ostakljenim prozorima, pleksiglasom ili dvostrukom plastičnom prozirnom folijom. 

U blizini povrtnjaka neka bude i bačva ili betonski bazen za vodu jer voda za zalijevanje ne smije biti hladna. Osim toga, koristite li vodu iz vodovoda, kad odstoji nekoliko dana na suncu, iz nje se gubi štetni klor.

Uz kompostište oblikujte malu gredicu za jednogodišnje penjačice: ukrasni slak, dragoljub, mirisna grahorica, ukrasne tikvice i slično, te postavite drvenu pregradu po kojoj će se biljke širiti i sprječavati isušivanje komposta. 

Uz penjačicu smjestite klupicu da se vrijedna vrtlarica ili vrtlar povremeno malo odmori. Prostor oko kompostišta, klijališta i bačve mora biti dovoljno velik da možete nesmetano raditi i prolaziti s tačkama.

Na sjevernoj strani dvorišta neka budu crnogorična stabla za zaštitu od hladnoće i vjetra. 

Može to biti smreka, jela, bor, pačempres, duglazija, omorika, tisa, borovica, tuja i slično. 

Preostali prostor između kuće i povrtnjaka neka bude tratina koja će poslužiti i nama i djeci za igru, a ne za gledanje. Stoga posijte djetelinskotravnu smjesu koja podnosi gaženje i čestu košnju. 

Potom razmjestite i ostalo ukrasno grmlje i drveće: primjerice magnoliju, japansku trešnju, javor, pajasmin, suručicu, ruže itd. uzimajući u obzir promjer krošnje svakoga stabla i grma.

U velikom će vrtu biti mjesta i za nekoliko stabala voćaka: orah, trešnja, višnja, jabuka, kruška, breskva, marelica, lijeska i drugo, te za grmove ribiza, ogrozda, jošte, maline i kupine.

Imate li malu djecu, u blizini glavne terase - djeca vam uvijek moraju biti na oku - uredite i malo dječje igralište na koje ćete smjestiti pješčanik, ljuljačku, klackalicu, penjalicu, tobogan i sl.. Drvenu penjalicu, ljuljačku ili kućicu možete napraviti tako da ih kad djeca porastu iskoristite kao oslonce za penjačice. Tlo oko sprava može biti posuto debelim slojem kore drveta da ublaži padove.

Uz terasu, po mogućnosti blizu kuhinje, oblikujte gredicu za ljekovito i začinsko bilje: ružmarin, kadulja, lavanda, timijan, ljupčac, bosiljak, čubar, matičnjak i slično, a možete im dodati i niske cvatuće trajnice. 

Uz rub terase postavite pergolu po kojoj će se penjati vinova loza, pasiflora, tekoma ili glicinija i za vrućih ljetnih popodneva praviti hladovinu.  

Na vrtnom planu rasporedite i druge korisne i ukrasne vrtne elemente: raznovrsne cvjetne gredice na kojima ćete uzgajati jedogodišnje, dvogodišnje, višegodišnje i lukovičasto cvijeće, kamenjar, bilje u loncima, pokretni tuš, bazen, fontanu, hranilište i pojilo za ptice, vrtni roštilj, klupu, prostor za sušenje rublja, radni kutak za domaćicu tj. vrtlaricu i slično, a morat ćete pronaći zgodno mjesto i za kantu za smeće te ostavu za alat i pribor, ako je nema u sklopu kuće. 

Imate li psa ili ga planirate nabaviti, i za njega valja predvidjeti prostor kamo ćete smjestiti njegov boks i kućicu. Pojedine dijelove vrta koje želite detaljnije isplanirati nacrtajte u mjerilu 1:50.

Dakle, želja će biti mnogo pa treba doista dobro razmisliti koje elemente uvrstiti u plan, a što izostaviti. U velikom će vrtu, na parceli od 1200 - 1300 četvornih metara, biti dovoljno mjesta za većinu vrtnih elemenata koje sam spomenula, no mali vrt koji se prostire na 300 - 400 četvornih metara mnogo je teže oblikovati. 

Stoga, pogotovo ako imate malo prostora na raspolaganju, nemojte se žuriti s radovima jer jednom oblikovan vrt, kao i kuću, teško je mijenjati. Nastojte sve dijelove vrta uskladiti tako da vrt u konačnici bude i koristan i lijep i ugodan te da svi članovi obitelji budu zadovoljni.
Nacrtajte nekoliko varijanti plana pa izaberite najbolju. Ako niste vješti u crtanju, potražite programe za oblikovanje vrtova na internetu, možda će vam to lakše poći za rukom.

Nakon planiranja nabavite i pripremite vrtlarski alat i pribor: štihaču običnu i vilastu, motiku, lopatu, grablje, škare, sadilicu, lopaticu, ručni kultivator, motičice, običnu kantu, bačvu za vodu, crijevo za zalijevanje, kantu za zalijevanje, metar, špagu, kolčiće i drugo. Nadam se da tačke već imate.

Kad pripremite sve što vam je potrebno, ako su povoljne vremenske prilike i tlo nije premokro, započnite s radovima na terenu. Raščistite parcelu, izradite terase i staze - na nagnutom terenu bit će potrebne i stube i potporni zidovi - zasijte travu, posadite živicu, ukrasno drveće, grmlje i voćke. 

Ostale vrtne elemente možete dodavati malo po malo svake godine. 

Ne žurite se s oblikovanjem povrtnjaka i cvjetnjaka; bolje je prvih nekoliko godina na njihovu mjestu uzgajati djetelinskotravne smjese i usjeve za zelenu gnojidbu, kao žitarice, suncokret i slično, posebice ako tlo u vašem vrtu sadržava premalo humusa.
Obavite li strpljivo većinu radova sami, oblikovanje vrta će, istina, potrajati nekoliko godina, ali zadovoljstvo što ste jedan vrt oblikovali sami svojim vlastitim rukama bit će nemjerljivo.

Klijavost sjemenki povrća i cvijeća

Premda neke vrste cvijeća i povrća dugo zadržavaju dobru klijavost, ponekad se može dogoditi da mrkva, peršin, krastavci ili drugo povrće ili cvijeće ne nikne. Naime, ako sjemenje predugo čuvamo ili nije bilo hermetički zatvoreno pa se navlažilo, klijavost sjemena slabi. Čim se sjeme navlaži mirovanje se prekida. Ono ne mora odmah isklijati, ali se aktivira i troši rezervne tvari koje su u njemu pohranjene, pa ne klije poslije kad ga posijete.
Čuvate li stare zalihe sjemenja povrća i cvijeća od proteklih godina, bilo kupovno bilo ono koje ste sami prikupili, prije planirane sjetve pregledajte ih pa provjerite je li sjeme klijavo. Staro sjeme, kome je istekao rok ispisan na vrećici, a niste ga otvorili, još uvijek može biti klijavo, ali u manjem postotku.

Kako biste ustanovili isplati li se posijati sjeme iz starih zaliha, po dvadesetak sjemenki svake vrste povrća i cvijeća stavite na vlažan papirnati krep ubrus u petrijevku ili plitku staklenu posudicu preko koje se može navući tanka prianjajuća prozirna folija. 

Za nekoliko dana, najkasnije za 2 tjedna, pri temperaturi 20 - 22 °C pojavit će se klice. Ako isklije više od polovice sjemenki klijavost je još dovoljno dobra. Ipak, za svaki slučaj pri sjetvi malo povećajte količinu sjemena.
Ako sjeme i nakon tri tjedna naklijavanja ne pokaže nikakvu aktivnost, stare zalihe sjemenja povrća i cvijeća nisu više pogodne za sjetvu. To sjemenje možete pomiješati i razbacati u cvjetnjake, oko grmlja  ili ispod voćaka kao mješavinu iznanađenja - možda nešto od toga i nikne. 

Kad obavite inventuru zaliha sjemenja, iskušate njihovu klijavost i proanalizirate rezultate svog malog istraživanja, sastavite popis sjemenja koje valja nabaviti za proljetnu sjetvu. Ne kupujte napamet, birajući vrećice sjemena s lijepim sličicama, nego odaberite dobre i provjerene sorte povrća za koje ste sigurni da će dobro uspijevati u vašem vrtu. Kupite i iskušajte i pokoju novu sortu, ali na maloj površini da vidite kako uspijeva. Pokaže li se dobrom uvrstite je u plodored za iduću godinu.
Ako budete sami uzgajali presadnice povrća i cvijeća za novu vrtlarsku sezonu, nabavite i minijaturni alat i mali plastenik za uzgoj presadnica, malu sijačicu, posude za sjetvu, foliju i ostali sličan alat i pribor za uzgoj presadnica u kući na prozorskoj klupčici, u klijalištu, na balkonu ili na terasi.

Rano proljeće - radovi u vrtu

Kad se na našim zelenim livadama u ožujku iz trave počnu izdizati žarkožute glavice maslačka, svi vrtlari znaju da je stiglo rano fenološko proljeće. A to znači da bismo se svi trebali probuditi iz zimskog drijemeža i prionuti na posao.  

U područjima u kojima zimi nema snijega, naši vrtovi bi do početka ožujka već trebali biti posve raščišćeni, a cvjetne i povrtne gredice pripremljene za sjetvu.

U kopnenom dijelu Hrvatske uvjeti za radove u vrtu često tijekom veljače nisu baš najpovoljniji, a na početku ožujka tlo bi moglo biti još uvijek premokro. No čim bude moguće, i u korisnom i u ukrasnom dijelu vrta, trebalo bi obaviti sve zaostale radove i započeti nove proljetne.

U korisnom dijelu vrta pokupite sve biljne ostatke iz povrtnjaka i složite ih u novu kompostnu hrpu. Zreli kompost izvadite iz sanduka pa ga utrošite za površinsku gnojidbu povrtnjaka, voćnjaka, cvjetnjaka i ukrasnoga grmlja.

Na Jadranu berite mrkvu, peršin, pastrnjak, celer, blitvu, salatu, endiviju, radič, špinat, raštiku, zimski kupus i kelj, kelj pupčar, cvjetaču, mladi luk, špargu i luk srebrenac, a u sjevernim krajevima poriluk, hren i matovilac.

Prazne gredice u povrtnjaku pripremajte za sjetvu i što prije izravno posijte mrkvu, peršin, pastrnjak, rotkvu, rotkvice, špinat, salatu, blitvu, ciklu, grašak i bob te posadite luk, luk kozjak, rabarbaru, špargu, hren i češnjak. U jadranskom području posadite proljetni kupus i kelj, salatu, špargu i artičoku, pa posađene presadnice zalijte.

Kad budete oblikovali gredice u povrtnjaku, imajte na umu da biljke najbolje iskorištavaju sunčevu svjetlost ako se gredice pružaju od sjevera prema jugu.

Njihova širina ovisi o obliku povrtnjaka, no najpovoljnijom se smatra 120 cm, jer se najbolje iskoristi raspoloživi prostor. No, muči li vas križobolja pa ne možete rukama dosegnuti sredinu gredice, neka ne budu šire od 90 -100 cm.
Niste li u veljači pripremili klijalište za sjetvu, napunite ga sada bioenergetskim materijalom i klijališnom zemljom, pa u njega ili u posudice stavljene na dobro osvjetljene prozorske klupčice u kući posijte rani kupus, kelj, cvjetaču i korabicu, te celer, salatu, rajčicu, papriku i patlidžan. 

Tijekom ožujka presadnice koje uzgajate u zaštićenu prostoru redovito zalijevajte i prozračujte. Za hladnih noći klijalište pokrijte hasurama ili kartonom. 

U jadranskom području, dvadesetak dana nakon sjetve, kad se nakon supki dobro razvije prvi pravi list, pikirajte presadnice rajčice, paprike, patlidžana i celera, a ozimo povrće prihranite i okopajte.

Voćke koje rastu u korisnom ili ukrasnom dijelu vašega vrta trebalo bi u ožujku pognojiti i okopati te ukloniti korove. Valjalo bi kraju privesti i rezidbu jezgričavih voćnih vrsta: jabuke, kruške, dunje, oskoruše i mušmule, te koštuničavih voćnih vrsta: šljive, marelice, breskve, nektarine, trešnje i višnje.

Vrijeme je i za sadnju voćaka, ako planirate malo popuniti voćnjak ili okućnicu dodavanjem neke nove voćne vrste koje u vašem vrtu još nema. Neku novu sortu jabuke ili kruške možete u voćnjak dodati i cijepljenjem na pojedine grane odabrane voćke.
U ožujku bi trebalo orezati maline i kupine te obaviti plavo prskanje breskvi i marelica.

Ako u vašem vrtu raste i pokoji čokot vinove loze trebalo bi tijekom ožujka dobro pregledati sve trsove, okopati ih, pognojiti i orezati. Možete posaditi i nekoliko trsova neke nove sorte vinove loze i popuniti prazne dijelove svoga vrta.

U ukrasnom dijelu vrta u ožujku cvatu bergenije, narcise, forzicije, japanske dunje i ostalo ukrasno bilje koje u ovom razdoblju uljepšava naša dvorišta. Rano proljeće pravo je vrijeme za sadnju ukrasna grmlja i drveća, ako želite obogatiti svoju zbirku ponekom novom vrstom ili kultivarom.  

Ako niste do sad, prije nego što započne nanovo rasti, orežite listopadno grmlje koje cvate nakon sredine svibnja. Grmlje koje cvate rano u proljeće orežite nakon cvatnje. 

Uredite cvjetne gredice s trajnicama, raščistite ih, pograbljajte, pognojite kompostom, a prebujne i prerasle biljke prorijedite, razdijelite i presadite na ogoljele dijelove cvjetnjaka. Isto tako možete posaditi i nove trajnice, budete li nabavili neku vrstu koje u vašem vrtu još nema. 

Kad se tlo u vrtu prosuši pograbljajte lišće u voćnjaku, poravnajte krtičnjake i pograbljajte travnjak, a možete ga i pognojiti.
Kad trava poraste, ovisno o vremenu tijekom ožujka, travnjak prvi put pokosite.

Mirovanje kućnoga bilja i biljaka s balkona i terase koje prezimljuju u kući pri kraju je, pa ih možete početi obilnije i češće zalijevati i prihranjivati. 

Lisnate lončanice svaki tjedan okrenite za 45º kako se stabljika i lišće ne bi u potrazi za svjetlom stalno naginjalo na istu stranu.

Velikim biljkama - difenbahija, avokado, fikus, limun i slične - koje više ne presađujete, dio zemlje u loncu zamijenite svježim supstratom.
Malim kućnim grabljicama - ako ih nemate dobro će poslužiti i stara bakina viljuška - prorahlite zemlju u loncima, a biljke koje rastu u prostorijama u kojima je zrak suh povremeno poprskajte odstajalom vodom.

Ukrasne biljke kojima je korijenje popunilo dno lonca i počelo izlaziti van kroz rupice na dnu posude, presadite u broj veći lonac.

Budete li kupovali cvatuće ukrasno bilje: cinerarije, papučice, ciklame, kalanhoje i slične, izaberite one koje nisu prekrivene mahovinom i tek su počele cvasti, kako bi što dulje u kuću unosile dah proljeća.

Visibabe

Dok su okolne livade još prekrivene snijegom, na početku veljače - za blagih zima čak i ranije - u poljskim živicama i uz rub šume iz lišća proviruju visibabe, lat. Galanthus nivalis, najranije naše proljetnice, u narodu poznate i pod nazivima babji klimpač, cinglica te debeloglavka. Stručni naziv biljke potječe od grčkih riječi gala i anthos što znači mlijeko i cvijet tj. mliječno cvijeće, te latinskog pridjeva nivalis što znači snježan odnosno bijel kao snijeg. Narodni je naziv biljka vjerojatno dobila zbog cvijeta pognuta poput stare bakice tj. babe.

Visibaba je niska lukovičasta višegodišnja biljka iz porodice sunovrata s dva linearna lista koja su pri vrhu sužena i tupa, a u vrijeme cvjetanja dugačka 8 – 9 cm i široka 0,4 – 0,7 cm. Iz lukovice se izdiže jedna cvjetna stapka visoka 10 – 15 cm. Na vrhu je samo jedan viseći, dvospolni cvijet, zvonastog oblika što ga tvori šest listića ocvijeća raspoređenih u dva kruga.Tri vanjske latice su duguljaste i posve bijele, a tri unutrašnje su kraće; svaka sa prepoznatljivom zelenom polumjesečastom pjegom pri vrhu.

Nalazimo ih na rastresitim, svježim, hranjivim, humoznim, blago do umjereno kiselim, ilovastim šumskim tlima u listopadnim, najčešće hrastovim i bukovim, ali i mješovitim i četinarskim šumama te u šikarama od nizina do pretplaninskog područja, do 2200 m nadmorske visine. 

Rasprostranjene su na Pirinejskom, Apeninskom i Balkanskom poluotoku, u Francuskoj, Mađarskoj, južnoj Austriji, Poljskoj, na Karpatima, Kavkazu i u drugim područjima sve do Male Azije. 

Ugledate li ih za šetnje uz rub šume - kad ih zapazim uvijek se poveselim jer znam da je proljeće pred vratima! - ne berite ih i ne čupajte lukovice, jer su visibabe zaštićene biljke: prema Zakonu o zaštiti prirode osjetljiva su svojta.

Budući da su u narodu veoma omiljene, često ih – ne one iz prirode nego hortikulturne varijetete, s većim i dvostrukim vjenčićem, koje u obliku malih lukovica kupujemo u vrtnim centrima – uzgajamo i u našim cvjetnjacima pred kućom. 

Posaditi ih valja u rujnu ili listopadu na dubinu od 10 cm, na razmak od 8 cm. Kad se razrastu možete razdijeliti grumen na nekoliko dijelova te ih odmah nakon cvatnje posaditi. U laganoj sjeni, pored ukrasna grmlja ili ispred voćaka u tratini, nježna, svima draga snježnobijela zvonca visibabe pojavljivat će se svake godine od siječnja do ožujka i obradovati nas i u vrtu, a ne samo u prirodi.

Osim lukovicama, visibaba se lako razmnaža i sjemenom. Njezini su cvjetovi naime građeni tako da ih lako oprašuju pčele; visibaba je značajna medonosna biljka jer je važan izvor nektara u najranije proljeće. Pčele, privučene nektarom, prvo dotaknu njušku tučka i opraše je peludom što su ga donijele s druge biljke. Potom, u potrazi za nektarom unutar cvijeta u kojem se trenutno nalaze, pokupe pelud s njuške tučka i ga prenesu ga na sljedeću biljku. Nakon oplodnje, kad otpadnu latice, cvjetna se stapka povija prema tlu. Trodijelna plodnica dozrijeva i oblikuje se plod, žutozeleni mesnati jajolik tobolac s nekoliko sjemenki. Kad dozori, raspuca se pa iz njega ispadaju 3 - 4 mm dugačke svijetle sjemenke što ih raznose mravi i tako rasprostranjuju visibabe.

Visibabi slična biljka je drijemovac, lat. Leucojum vernum, koja se također pojavljuje u rano proljeće, također ima samo jednu cvjetnu stapku, najčešće s jednim visećim cvijetom, ali s 3 – 4 prizemna lista koja su obično šira (0,4 – 0,13 cm) od listova visibabe. Obje biljke je lako prepoznati i ne može ih se zamijeniti jer su u drijemovca, za razliku od visibabe, sve latice jednako dugačke i svaka na vrhu ima zelenožutu pjegu.