Zasnivanje nove tratine

Premda se trave mogu sijati tijekom cijele godine, novu tratinu najčešće zasnivamo u rano proljeće, u ožujku i travnju, kad je vlažnost i temperatura tla i zraka povoljna za nicanje. 

Ljeta su u našim krajevima, i na Jadranu i u kopnenom području, posebice proteklih godina, prilično vruća i sušna, pa to doba nije povoljno za zasnivanje tratine jer bi novozasijanu površinu trebalo neprestano zalijevati. 

Stoga je bolje, ne stignete li sjetvu obaviti u proljeće, trave koje će činiti vaš lijepi novi zeleni sag posijati potkaj ljeta i na početku jeseni: potkraj kolovoza, u rujnu i na početku listopada. 

Brižljivo izaberite najpogodniju travnu smjesu za svoj vrt. Koje ćete trave izabrati ovisi o plodnosti tla, klimi i svojstvima trava, ali i o tome hoće li tratina biti samo ukras vrta ili će služiti za dječju igru, smještaj stola i roštilja, ležaljki za odmor i slično. 

Važno je i koliko vremena namjeravate utrošiti na tratinu, jer neke trave zahtijevaju redovitu gnojidbu i njegu. Da bi tratina bila lijepa i ravnomjerno zelena cijele godine, trave se moraju gusto razrastati i brzo obnavljati nakon košnje, te dobro podnositi gaženje, bolesti, niske temperature i snježni pokrivač.

 

U poljoprivrednim ljekarnicama i vrtnim centrima možete pronaći raznovrsne travne smjese u manjim pakiranjima za male vrtove, i to za različite namjene i položaje. 

Za sunčane dijelove vrta i plitka, pjeskovita i suha tla izaberite travne smjese koje sadržavaju tankolisnu rosulju, običnu i crvenu vlasulju, engleski ljulj, puzavi troskot i trstastu vlasulju. 

Za sjenovite dijelove vrta izaberite travne smjese koje sadržavaju engleski ljulj, crvenu vlasulju, busenastu crvenu vlasulju, pršljenastu crvenu vlasulju, livadnu vlasnjaču, šumsku vlasnjaču i tankolisnu rosulju. 

Smjesa za vlažna i teška glinasta tla može sadržavati i nisku, vrlo otpornu sitnolisnu bijelu djetelinu koja odlično veže tlo, uspijeva i na kiselim tlima te upija dušik iz zraka. Tratina će svake godine u proljeće biti posuta bijelim točkicama dodate li travnoj smjesi i sjeme običnih tratinčica.

U posve zasjenjenim dijelovima vrta, posebice ispod velikih stabala bora, smreke i jele, tlo je suho, iglice četinjača ga zakiseljuju, pa trava ne uspijeva. Ne ustrajte na tratini, nego tlo pospite grubo usitnjenom korom drveća.
Kao dobra zamjena za travu, posebice na manjim površinama što nisu predviđene za hodanje, mogu poslužiti i niske trajnice, vazdazeleno grmlje i puzavice. 

Na polusjenovitu i sjenovitu staništu tlo će vrlo brzo prekriti volujsko oko, kavkaska potočnica, jaglaci, pjenica, bergenija, patuljasta astilba, niske mlječike, modrica, ljubica, krespin, broćika, valdštajnija, vrkuta, mala pavenka, puzava kurika, golterija, pahisandra ili sitnolisni bršljan.

Ne patite li za travnatim sagom, u prijatelja ili susjeda poljoprivrednika u kraju u kojem namjeravate oblikovati novu tratinu pokupite sjeme koje se natrusilo ispod stoga ili bala sijena. Sjetvom tog sjemena dobit ćete prirodan travnjak s velikim brojem različitih vrsta, koji će i bez zalijevanja u ljetnim mjesecima lakše prebroditi sušu i visoke temperature. Neovisno o tome koje ćete trave izabrati, za svaki četvorni metar tratine pripremite 30 - 35 g travne smjese. Prije sjetve tlo preorite, preštihajte ili prekopajte, usitnite grabljama i uklonite korov, osobito korijenje i podanke nepoželjnih višegodišnjih biljaka, pa cijelu površinu što bolje poravnajte. 

Tlo slabije plodnosti pritom pognojite bilo kojim organskim gnojivoom: stajnjakom, kompostom, gnojem peradi ili tvorničkim peletiranim organskim gnojivima, kako biste poboljšali mikrobiološku aktivnost i mrvičavost tla te sposobnost zadržavanja vode. Ljepljivim glinastim tlima dodajte i pijesak za popravljanje mehaničkog sastava tla i poboljšavanje propusnosti.
Tlo povaljajte ili lagano ugazite daskama pričvršćenim na vrtlarske čizme remenčićima ili uzicom. Uz rubove buduće tratine motičicom izvucite jarčiće i posebno ih zasijte kako bi rub gusto obrastao travom. 

Potom cijelu površinu podijelite na nekoliko dijelova, a ukupnu količinu sjemena razdijelite u isto toliko posudica. Zasijte iz zamaha, hodajući polako u dva smjera, svaki dio tratine posebno, kako bi se sjeme što ravnomjernije raspodijelilo po cijeloj površini. Grabljicama sjeme ukopajte na dubinu 1 - 1,5 cm. 

Nakon toga cijelu površinu ponovno čvrsto ugazite ili povaljajte te lagano poprskajte. Bude li vrijeme povoljno, a tlo dovoljno vlažno, trava će niknuti za 8 - 14 dana. 

Za lijepih i toplih dana, uz jaku noćnu rosu, trava brzo raste pa će vaša lijepa zelena tratina ubrzo doseći visinu od desetak centimetara kad je valja prvi put pokositi.

Moj plodored

Kad sam počela uzgajati povrće u svom povrtnjaku, nakon strpljivog popravljanja plodnosti tla dodavanjem pijeska, uštihavanjem stajskoga gnoja i usjeva za zelenu gnojidbu, podijelila sam cijelu površinu na dva polja, sve povrtne kulture svrstala u dvije skupine, te razradila dvopoljni plodored.
Skupinu A činile su zeljarice i ostalo povrće iz porodice krstašica te povrće iz porodice  tikvenjača i ponoćnica, a skupinu B lukovičasto, korjenasto i lisnato povrće te mahunarke.
Obje skupine su se vremenski i prostorno izmjenjivale na dva polja podjednake površine. No povrće mi prvih nekoliko godina nije uspijevalo baš najbolje, jer je tlo u tom vrtu poprilično glinasto. Vruća ljeta bez kiše, sve češća u našim krajevima - uz moje neprestano zastiranje tla sjeckanom travom i zalijevanje – pogodovala su samo rajčici, tikvicama, krastavcima, blitvi, peršinu i pastrnjaku.
Na koncu sam odustala od uzgoja zelja, brokule, karfiola i kelja, plodored malo izmijenila i rokove sjetve prilagodila vremenskim prilikama.

U skupinu A dodala sam gladiole, georgine i slično cvijeće za rez koje se sadi u proljeće, bijelu i žutu repu, crnu rotkvu i rotkvice te kelj pupčar. Budući da je ova skupina poprilično brojna i ostaje na istom polju najdulje, da bi sve kulture uspjele, valja ih na vrijeme, jednu za drugom, sijati, saditi i pobrati. 

Skupina B ostaje na gredicama od proljeća do kasne jeseni pa ima dovoljno vremena za pripremu tla za sljedeću godinu. U tu sam skupinu dodala i začinsko bilje i jednogodišnje cvijeće: cinije, neven, uresnice i slično. 

Kako su godine prolazile, plodnost tla u mom vrtu pomalo se poboljšavala pa sam nakon nekoliko godina ipak prešla na tropoljni pa potom i na četveropoljni plodored.

Prošle godine sam počela preuređivati svoj mali povrtnjak pa sam ga podijelila na četiri novouređena polja i povrće razvrstala u četiri skupine što znači da ću sastaviti novi četveropoljni plodored. Ove godine ću uzgajati tikvice, bundeve, rajčice, paprike, grašak, bob, grah mahunar i zrnaš, rotkvu, rotkvice, mrkvu, peršin, pastrnjak, ciklu, korabicu, radič, endiviju, blitvu, matovilac, salatu, luk i poriluk. Sad još samo moram dobro razmisliti i izabrane vrste povrća razvrstati na gredice i sastaviti plan uzgoja povrća za novu vrtlarsku sezonu koja upravo počinje. 

Posijat ću i malo začinskoga bilja i posaditi višegodišnje začinsko i ljekovito bilje u cvjetnjak. Od jednogodišnjega cvijeća izabrala sam kao i lani kadifice, cinije, celozije, neven, uresnice, lijepe kate i zajčeke.

Sjemenje sam već kupila, no kad idućih dana budem išla u grad u kupovinu još jednom ću pregledati ponudu u poljoprivrednoj apoteci na placu pa možda još nešto zgodno izaberem da popunim cvjetnjake i gredice za začinsko i ljekovito bilje na terasama u mom malom vrtu.

Četveropoljni povrtlarski plodored

Ako ste od bake naslijedili vrt u kojem je ona, a možda i njezina baka uzgajala povrće za svoju obitelj, tlo je u vašem povrtnjaku vjerojatno bogato humusom i biljnim hranivima. Ako usto i dobro zadržava vodu i nije teško za obradu, za svoj novi povrtnjak odaberite četveropoljni plodored.
Povrtnjak podijelite na četiri podjednaka polja, a sve povrćarske kulture svrstajte u četiri skupine: A,B,C i D.
U prvoj godini, poslije gnojidbe stajskim gnojem prethodne jeseni, na prvom polju uzgajajte skupinu A, zeljasto povrće iz biljne porodice krstašice, lat. Brassicaceae: kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, raštika, brokula, korabica, žuta repa, bijela repa, rotkva, rotkvica i kineski kupus.

  Skupina A

Na drugom polju neka bude skupina B: plodovito povrće iz porodice ponoćnice, lat. Solanaceae: rajčica, paprika i patlidžan te povrće iz porodice tikvenjača, lat. Cucurbitaceae: krastavci, tikvice, dinje, lubenice i bundeve.

  Skupina B

Na treće polje smjestite skupinu C : lukovičasto povrće iz porodice ljiljana, lat. Liliaceae: luk, češnjak, poriluk i luk kozjak; korjenasto povrće iz porodice štitarki, lat. Apiaceae: mrkvu, celer, peršin, pastrnjak te povrće iz porodice pepeljuge, lat. Chenopodiaceae: ciklu i blitvu.

   Skupina C

Skupinu D, na četvrtom polju, čini mahunasto povrće iz porodice lepirnjača, lat. Fabaceae: grašak, grah mahunar, slanutak i bob te kukuruz šećerac iz porodice trava, lat. Poaceae.
Neke vrste povrća, kao špinat, salata, matovilac, endivija i radič, mogu se neprestano uzgajati na istom mjestu, pa ih možete uzgajati kao međuusjev, podusjev ili naknadni usjev uz glavnu kulturu na svim poljima.

Skupina D

Svake godine sve četiri skupine, kao i kod tropoljnoga plodoreda, premjestite po abecedi na sljedeća polja, pa će se u četiri godine na svim poljima izmijeniti sve četiri skupine. 

Svake godine u jesen, kad s polja D poberete mahunarke, na to polje uštihajte stajski gnoj ili pognojite peletiranim stajskim gnojem i posijte raž ili pšenicu za zelenu gnojidbu. 

Pete godine u rano proljeće, prije sadnje presadnica povrća iz skupine A, koja ponovo dolazi na to polje nakon mahunarki, zelenu masu žitarice uštihajte u tlo. 

Time počinje nova ophodnja, povrće iz sve četiri skupine vraća se na isto mjesto tek nakon četiri godine; tijekom te četiri godine cijeli povrtnjak bit će pognojen stajnjakom. 

 

Ako je vaš povrtnjak malen i ne planirate ga gnojiti stajskim gnojem nego samo kompostom i sličnim organskim gnojivima, možda ćete pomisliti da ne trebate uzgajati povrće u plodoredu. Varate se! 

I vi bi trebali isplanirati plodored tj. prostornu i vremensku izmjenu povrćarskih kultura. 

Za svaki povrtnjak, ma koliko malen bio, bez obzira na gnojidbu stajskim gnojem, plodored je važan. Povrće se, naime, kao i ratarske kulture, ne smije neprestano uzgajati na istoj površini jer se u tlu nagomilavaju štetne tvari, uzročnici biljnih bolesti, štetnici i korovi, a hraniva se iz tla troše jednostrano i nepravilno.

Tropoljni povrtlarski plodored

Ako je tlo u vašem povrtnjaku dobre plodnosti, bogato biljnim hranivima, ali sadržava premalo humusa, izaberite tropoljni povrtlarski plodored. Sve povrćarske kulture koje ćete uzgajati svrstajte u tri skupine: A, B i C.
Skupinu A čini zeljasto i plodovito povrće kojemu je potrebno mnogo hraniva i dobro podnosi izravnu gnojidbu stajskim gnojem: kupus, kelj, cvjetača, brokula, korabica, kelj pupčar, kineski kupus, raštika, podzemna koraba, crna rotkva, rajčica, paprika, patlidžan, krastavci, tikvice i bundeve.

Skupina A

                                                                       
U skupinu B svrstajte korjenasto, lisnato i lukovičasto povrće:
mrkvu, peršin, celer, pastrnjak, ciklu, crni korijen, rotkvice, salatu, endiviju, radič, špinat, blitvu, matovilac, luk, češnjak, kozjak, poriluk, luk srebrnjak i ostale kulture koje troše umjerene količine biljnih hraniva i mogu se uzgajati u drugoj godini nakon gnojidbe stajskim gnojem. 

Skupina B

                                                                         
Skupinu C neka čine mahunarke: grašak, grah, grah mahunar, bob, slanutak, a uz njih možete uzgajati i cvijeće za rez, kukuruz šećerac, bamiju te sve ostale vrste povrća koje dobro uspijevaju na tlu pognojenom stajskim gnojem pretprošle godine i nemaju velike potrebe za hranivima.

Skupina C

                                                                         
Povrtnjak podijelite na tri podjednaka polja i na njima abecednim redom svake godine zarotirajte navedene skupine povrća. Tijekom te tri godine na svim će se poljima izmijeniti sve tri skupine. 

Svake godine u jesen s onoga polja na kojem je bila skupina C, dakle mahunarke, uklonite sve ostatke biljaka koje ste na njemu uzgajali pa to polje, na koje iduće godine po plodoredu ponovo dolazi skupina A, dakle zeljasto i plodovito povrće, pognojite stajskim gnojem i ostavite da miruje do sljedećeg proljeća. 

Tako će tijekom tri godine cijeli povrtnjak biti pognojen stajskim gnojem, a vaše će povrtne kulture imati povoljne uvjete za rast i razvitak.

Dvopoljni povrtlarski plodored

Ako je tlo u vašem novom povrtnjaku slabije plodnosti, izrazito pjeskovito ili glinasto, slabo opskrbljeno biljkama pristupačnim hranivima, ako ne zadržava vodu i ako sadržava premalo humusa, trebalo bi prije uzgoja povrća tlo obilno pognojiti organskim i mineralnim gnojivima i uzgajati usjeve za zelenu gnojidbu. Nakon toga nekoliko godina povrće uzgajajte prema pravilima dvopoljnoga povrtlarskog plodoreda. 

Povrtnjak podijelite na dva polja, a sve povrćarske kulture svrstajte u dvije skupine prema potrebi povrćarskih kultura za vodom i hranivima.

U skupini A, koja dolazi na prvo polje nakon obilne gnojidbe stajskim gnojem, neka budu kupusnjače odnosno zeljasto povrće: kupus, kelj, cvjetača, kelj pupčar, korabica, brokula, raštika, kineski kupus i podzemna koraba te plodovito povrće: rajčica, paprika, patlidžan, krastavci, tikvice, dinje, lubenice, bamija i slično. 

Povrće iz ove skupine uzgaja se na gredicama obilno pognojenim stajnjakom jer im je za dobar urod i što bolju kakvoću potrebno mnogo hraniva i vode. Stoga ih valja tijekom uzgoja redovito gnojiti i zalijevati.

                                                          

Skupina A

Skupinu B čini korjenasto, lisnato i lukovičasto povrće: mrkva, peršin, celer, pastrnjak, cikla, luk, srebrnjak, poriluk, češnjak, rotkvice, radič, salata, endivija, špinat i blitva te mahunarke: grašak, grah mahunar, slanutak, bob i leća. 

Ove vrste povrća imaju manje potrebe za hranivima i vodom pa mogu doći na drugo mjesto u plodoredu, nakon kultura koje su bile pognojene stajskim gnojem. Osim toga, mahunarke u simbiozi s kvržišnim bakterijama na korijenju vežu dušik iz zraka i njime obogaćuju tlo. Neke vrste povrća, kao špinat, salata, matovilac, endivija i radič, mogu se neprestano uzgajati na istom mjestu, pa ih možete uzgajati kao međuusjev, podusjev ili naknadni usjev uz glavnu kulturu na jednom i na drugom polju.

                                                           

Skupina B

U jesen, kad poberete povrće, drugo polje pognojite stajskim gnojem, prema potrebi dodajte i mineralno gnojivo. 

Iduće godine u proljeće skupinama povrća zamijenite mjesta. Skupina A u drugoj godini neka bude na drugom polju, a skupina B na prvom. Prema pravilima dvopoljnoga plodoreda cijeli povrtnjak će biti pognojen stajskim gnojem tijekom dvije godine.

U trećoj godini skupinu A ponovo smjestite na prvo polje, a skupinu B na drugo. Prema potrebi pojedinih povrćarskih kultura gredice gnojite kompostom i mineralnim gnojivima.

Sve dok se plodnost tla ne poboljša u povrtnjaku održavajte dvopoljni plodored. Za nekoliko godina, ovisno o tipu tla i njegovim fizikalnim i kemijskim svojstvima, kad se količina humusa poveća i tlo počne bolje zadržavati vodu, u povrtnjak možete uvesti tropoljni ili četveropoljni plodored.

Plodored u povrtnjaku - zašto?

Želimo li u povrtnjaku uzgojiti što više kvalitetna povrća, valja nam odabrati najpovoljniji način gnojidbe i obrade tla, kulture i sorte koje ćemo uzgajati, najpovoljnije vrijeme sjetve, sadnje i berbe te načine njege povrtnih kultura.
Osim toga, za uspješan uzgoj povrća potrebno je isplanirati vremensku i prostornu izmjenu usjeva na gredicama odnosno plodored.
A zašto je plodored tako važan?

Nekoliko je razloga tomu. Uzgajate li naime neku vrstu povrća često ili neprestano na istoj površini, urod se pomalo smanjuje i kakvoća mu opada. Tlo postane umorno jer se nakupljaju tvari što ih izlučuje korijen i štetni spojevi nastali raspadanjem biljnih ostataka u tlu. Pretjerano se razmnože pojedine skupine bakterija i oblića, nagomilaju se jaja, kukuljice, odrasli štetni kukci i spore gljivica uzročnica bolesti povrtlarskih kultura, pa postupno sve više ugrožavaju biljke. Prošire se i mnogostruko razmnože jednogodišnji i trajni korovi, specifični za svaku kulturu.

Osim toga, pojedine vrste povrća troše veće količine nekih hraniva. Uzgajate li ih neprestano na istoj površini, zalihe se toga hranjiva iscrpe. Kulture koje troše mnogo vode, kao rajčica, paprika, krastavci, tikvice i kupusnjače u dobrom se plodoredu izmjenjuju s korjenjačama, lukovičarkama i mahunarkama, koje ne treba mnogo zalijevati. Često natapanje i orošavanje povrća narušava naime mrvičavost tla i ubrzava mineralizaciju humusa. 

Tlo postane umorno i zbog nejednolike razvijenosti korijenova sustava. Krastavci, dinje, tikve i druge tikvenjače ukorijenjuju se plitko i crpe hraniva iz površinskog sloja tla, a mahunjače i korjenjače prodiru dublje pa upijaju i hraniva iz dubljih slojeva.
Za skladan plodored važna je i pripadnost pojedine vrste povrća određenoj biljnoj porodici; u tablici što sam je priložila uz ovaj tekst pogledajte kojoj biljnoj porodici pripada pojedina povrćarska kultura. Mnogi se štetnici i uzročnici biljnih bolesti naime javljaju na različitim biljnim vrstama unutar jedne porodice.   

Biljna porodica	Pripadajuće vrste povrća
Krstašice, lat. Brassicaceae	kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, lisnati kelj, brokula, korabica, podzemna koraba, rotkva, rotkvica, kineski kupus, hren
Ljiljani, lat. Liliaceae	luk, češnjak, poriluk, kozjak
Štitarke, lat. Apiaceae	mrkva, celer, peršin, pastrnjak, komorač
Lobodnjače, lat. Chenopodiaceae	cikla, blitva, špinat
Ponoćnice, lat. Solanaceae	rajčica,  paprika, patlidžan
Tikvenjače, lat. Cucurbitaceae	krastavac, tikva, dinja, lubenica
Lepirnjače, lat. Fabaceae	grašak, grah mahunar, slanutak, bob
Glavočike, lat. Asteraceae	salata, endivija, radič, artičoka

Prije nego što počnete sijati i saditi svoje prvo povrće na svoj novi povrtnjak, uzimajući u obzir sve što sam navela, pomno isplanirajte prostornu i vremensku izmjenu povrtlarskih kultura, i na poljima i na pojedinim gredicama unutar svakoga polja, vodeći računa o gnojidbi povrtnjaka organskim gnojivima (stajskim gnojem ili kompostom). 

Rajčica, paprika, patlidžan, kupusnjače, krastavci, dinje i lubenice najbolje uspijevaju ako ih uzgajate u prvoj godini nakon gnojidbe stajskim gnojem, a korjenjače, lukovičasto povrće i mahunjače dobro uspijevaju u drugoj godini nakon gnojidbe organskim gnojivima. 

No neke vrste povrća: špinat, salata, matovilac, endivija i radič, ne moraju se uvijek premještati; mogu se neprestano uzgajati na istom mjestu, pa ih možete uzgajati kao međuusjev, podusjev ili naknadni usjev uz glavnu kulturu na svim poljima.
Želite li spriječiti umor tla sa svim lošim posljedicama i uzgajati kvalitetno povrće na prirodan način, ne primjenjujući pesticide, za svoj novi povrtnjak sastavite dobar i skladan, ako ne tropoljni ili četveropoljni, a ono bar dvopoljni povrtlarski plodored. 

Tijekom svake vrtlarske sezone redovito pratite kako uspijeva pojedina kultura - kad ste što posijali, kad je dospjelo za berbu i slično - zapisujte u vrtlaričinu tj vrtlarevu bilježnicu, sve dok ne pronađete najpovoljniji raspored kultura na gredicama kojim ćete biti posve zadovoljni.

I na kraju još valja napomenuti da se povrtlarske kulture koje pripadaju istoj biljnoj porodici nikad ne smiju uzgajati godinu za godinom jedna za drugom. Na isto ih mjesto smijete posaditi tek nakon 3-5 godina.