Integralna zaštita voćaka

Budući da pesticidi imaju niz loših svojstava, te poskupljuju uzgoj voćaka, suvremeno voćarstvo nastoji uvođenjem integralne zaštite njihovu primjenu uvelike smanjiti. To znači da se bolesti i štetočinci suzbijaju ne samo kemijski već i ostalim metodama: agrotehničkim, mehaničkim i biološkim, kako bi zaštita voćaka bila ekološki prihvatljiva.
Agrotehničkim mjerama sprečavamo širenje bolesti i štetočinaca stvaranjem nepovoljnih uvjeta za njihov razvoj. Već pri sadnji valja odabrati orporne sorte, dobro pripremiti tlo i sadnice pravilno posaditi. Tlo mora biti plodno kako bi osiguralo dovoljno hraniva za voćke, a klima mora odgovarati pojedinim vrstama i sortama. Razmaci sadnje ne bi smjeli biti premali kako nasad ne bi bio pregust, jer se tada bolesti i štetočinci bolje razvijaju. Voćke valja redovito njegovati, a posebice je važna rezidba i gnojidba tla.
Mehaničkim mjerama lovimo insekte lovnim pojasevima oko debla, posebnim lovkama i feromonima (tvari koje sadrže miris ženke te privlače mužjake) ili ljepljivim pločicama. Sve oštećene i zaražene dijelove voćke valja ukolniti i spaliti, posebice zapredeno lišće, osušene plodove „mumije“, jer u njima prezimljuju štetočinci i bolesti.
Vrlo su važne i biološke mjere. Da bi se korisne životinje naselile u voćnjaku moramo im osigurati boravišta, skloništa i gnjezdišta i održavati ih. Uz voćnjak se može oblikovati slobodna ili poljska živica sadnjom gloga, drijena, trnine, klena, bazge, lijeske, svibovine i sličnoga grmlja i niskog drveća u kojoj će se gnijezditi korisne ptice kao zelena žuna, vjetruša, sova ušara, grmuše, sjenice, rusi svračak. Ptice i ostale korisne životinje hrane se puževima, crvima, gusjenicama, ličinkama, odraslim kukcima, a neke love i miševe, štakore, ose, skakavce, zmije (škanjac mišar čak i riđovku). U voćnjaku su poželjne i ostale korisne ptice: kukavice, sove, slavuji, zebe, češljugari, drozdovi, rusogrle lastavice i druge. Neke ptice su ponekad i štetne jer se hrane voćnim plodovima (vrane, čvorak, gavran, mala zeba), ali njihova korisnost ipak prevladava. Osim ptica trebalo bi omogućiti život i kornjačama, sljepiću, gatalinki, žabi krastači, livadnoj gušterici, šumskoj rovki, lasici, ježu, krtici i netopiru.
Kako bismo osigurali uvjete za život svim korisnim životinjama slab napadaj štetočinaca može se tolerirati. Time se uspostavlja prirodna ravnoteža u nastaloj životnoj zajednici i stvara cjelovit hranidbeni lanac. To znači da svaki organizam koristi neki drugi organizam u toj zajednici za svoju ishranu. Ako se koriste jako otrovni pesticidi koji ubijaju sve žive organizme u voćnjaku, narušava se ta ravnoteža i neki štetočinci mogu se jako razmnožiti jer su uništeni njihovi prirodni neprijatelji.
Bilo da uzgajamo nekoliko voćkica ispred kuće ili posjedujemo veliki voćnjak trebali bismo poznavati ne samo bolesti i štetočine nego i njihove prirodne neprijatelje, te ih čuvati. Prirodni neprijatelji štetočinaca su i neki kukci grabežljivci i nametnici: božje ovčice, ose najeznice, grabežljive stjenice, trčci, osolike muhe, muhe gusjeničarke i mrežokrilke. Njihova nazočnost u voćnjaku može se povećati rabimo li pesticide koji imaju manje loših svojstava, ne uništavaju korisne kukce, a dobro suzbijaju bolesti, štetne kukce i grinje te su ekološki prihvatljivi.

U biološke mjere zaštite spada i primjena biopesticida koji uključuju gljive, bakterije, nematode, viruse, ekstrakte biljaka i životinja te semiokemikalije (supstance koje utječu na ponašanje kukaca kao što su feromoni). Oni su našli mjesto u kontroli insekata, grinja, fitoparazitnih nematoda i patogenih prouzrokovača oboljenja. Jedan od tih pripravaka je bioinsekticid koji se sastoji od spora i toksina bakterije Bacillus thuringiensis, ne uništava korisne kukce, nije opasan za pčele, neznatno je opasan za ljude. Suzbija gusjenice gubara, dudovca, maslinova moljca, grozdove moljce, jabučne moljce i druge štetočince, a ovisno o proizvođaču pripravci nose različite nazive: Thuricide, Bactospein, Baturad ili Biobit. Istražuju se i druge bakterije i gljivice koje žive kao nametnici na gljivama uzročnicama bolesti i štetočincima, a u uporabi je još jedan biofungicid Trichodex za suzbijanje sive plijesni, a sadržava spore gljive Trichoderma harzianum.
Ipak, uza sve navedene mjere, suzbijanje nekih bolesti i štetočinaca nije uvijek uspješno ako ne primijenimo i pesticide. Pritom je važno uvijek promatrati pojavu štetočinaca i bolesti i pratiti izvješća stručnih službi koje određuju najpovoljnije vrijeme suzbijanja. Bolesti voćaka valja suzbijati kad nastupe povoljni vremenski uvjeti za njihov razvoj, a kukce i grinje samo ako se prijeđe prag štetnosti (kritičan broj kukaca). Nipošto ne valja prskati voćke pesticidima za svaki slučaj.
Uz redovito provođenje svih mjera integralne zaštite, u malim voćnjacima primjena pesticida može biti minimalna, čak može i posve izostati. To je posebice zanimljivo kao mogućnost proizvodnje zdravog voća bez primjene otrovnih pesticida.