Zajčeki

Od lipnja do listopada široku lepezu divnih boja, od bijele, žute, ružičaste, narančaste, crvene do grimizne i gotovo crne - izuzetak je plava – u vrt unosi velika zijevalica, lat. Antirrhinum majus, višegodišnja biljka iz porodice trputaca, lat. Plantaginaceae. Samoniklu susrećemo u južnoj Europi, sjeverozapadnoj Africi i zapadnoj Aziji, a ukrasne se sorte širom svijeta u područjima s umjerenom klimom uzgajaju u vrtovima. Zijevalice, odnosno žabice ili zajčeki, omiljeno su cvijeće za gredice i za rez, a brojne sorte mogu biti visoke, (70-100 cm), srednje visoke (40–60 cm) i niske (15-20 cm).



Premda je biljka višegodišnja – u područjima u kojima zimi temperatura nije niža od -6°C uspijeva kao kratkovjeka trajnica - zajčeke najčešće uzgajamo kao jednogodišnje biljke, a sijemo ih rano u proljeće u zaštićenu prostoru te u vrt presadimo u svibnju.
Za kasniju cvatnju možete ih u lipnju posijati na gredicu za uzgoj presadnica u vrtu. U rujnu flance presadite na razmak od 30 cm, na željeno mjesto u cvjetnjaku, pa će cvasti veoma rano u proljeće.



Čak i u kopnenom području, u zaštićenu dijelu vrta, primjerice uz jugozapadni zid kuće, uza zaštitnu zastirku od lišća i novina, žabice mogu preživjeti blagu zimu.
Bez obzira na to kad ih posijali, biljkama, kad dosegnu visinu od 8 cm, otkinite vrh kako bi se potaknuo grmolik rast. Grmići zjevalice bit će cijelo ljeto, do prvih jesenskih mrazova, puni krasnih cvatnih klasova sastavljenih od neobičnih dvousnatih cvjetova. Latice su im srasle, pa kad ih stisnete, što neobično vole djeca, nalikuju na zečju njuškicu, po čemu je biljka i dobila ime zajček.



Iz cvjetova velike zijevalice nakon oplodnje se razvijaju plodovi tobolci puni sitnih crnih sjemenki. Za klijanje im je nužno svjetlo, pa ih pri sjetvi ne valja prekrivati zemljom, nego samo lagano pritisnuti.
Da biste potakli razvitak novih cvatnih klasova, redovito ih uklanjajte čim posljednji cvijet uvene. Ostavite li pokoji tobolac da dozre, sjemenke će padati na tlo. Na tom će mjestu u proljeće niknuti mnogo mladih biljčica, koje možete iskoristiti kao presadnice.
Žabice najbolje uspijevaju na gredici koju sunce obasjava cijeli dan. U sjeni slabije cvatu, a listovi, dugo prekriveni sitnim kapljicama vode, stradaju od sive plijesni i hrđe, vidljive na lišću kao narančaste pjege koje poslije posmeđe. Te su bolesti također jedan od razloga što se zijevalica uzgaja kao jednoljetnica, jer lišće koje je stalno vlažno može jako stradati. Zajčeke nikad ne sadite uz krizanteme, turske karamfile i sljez jer i njih napada hrđa.



Tlo za uzgoj ove lijepe ljetnice - najpogodnija je mješavina ilovače, pijeska, zreloga komposta i treseta - mora biti stalno umjereno vlažno, jer se za vrijeme suše ubrzano razvijaju sjemenke.
Patuljaste sorte zajčeka mogu se uzgajati u balkonskim sandučićima, ukrasnim posudama te uz rubove vrtnih stazica, a srednje i visoke sorte prikladne su za velike cvjetne gredice.
Visoke sorte s velikim cvatovima, osobito one s punim kovrčavim laticama poput azaleja, mogu se i rezati za vazu, jer se u vazi svi pupoljci, jedan za drugim, posve rascvatu.