Moj plodored

Kad sam počela uzgajati povrće u svom povrtnjaku, nakon strpljivog popravljanja plodnosti tla dodavanjem pijeska, uštihavanjem stajskoga gnoja i usjeva za zelenu gnojidbu, podijelila sam cijelu površinu na dva polja, sve povrtne kulture svrstala u dvije skupine, te razradila dvopoljni plodored.
Skupinu A činile su zeljarice i ostalo povrće iz porodice krstašica te povrće iz porodice  tikvenjača i ponoćnica, a skupinu B lukovičasto, korjenasto i lisnato povrće te mahunarke.
Obje skupine su se vremenski i prostorno izmjenjivale na dva polja podjednake površine. No povrće mi prvih nekoliko godina nije uspijevalo baš najbolje, jer je tlo u tom vrtu poprilično glinasto. Vruća ljeta bez kiše, sve češća u našim krajevima - uz moje neprestano zastiranje tla sjeckanom travom i zalijevanje – pogodovala su samo rajčici, tikvicama, krastavcima, blitvi, peršinu i pastrnjaku.
Na koncu sam odustala od uzgoja zelja, brokule, karfiola i kelja, plodored malo izmijenila i rokove sjetve prilagodila vremenskim prilikama.

U skupinu A dodala sam gladiole, georgine i slično cvijeće za rez koje se sadi u proljeće, bijelu i žutu repu, crnu rotkvu i rotkvice te kelj pupčar. Budući da je ova skupina poprilično brojna i ostaje na istom polju najdulje, da bi sve kulture uspjele, valja ih na vrijeme, jednu za drugom, sijati, saditi i pobrati. 

Skupina B ostaje na gredicama od proljeća do kasne jeseni pa ima dovoljno vremena za pripremu tla za sljedeću godinu. U tu sam skupinu dodala i začinsko bilje i jednogodišnje cvijeće: cinije, neven, uresnice i slično. 

Kako su godine prolazile, plodnost tla u mom vrtu pomalo se poboljšavala pa sam nakon nekoliko godina ipak prešla na tropoljni pa potom i na četveropoljni plodored.

Prošle godine sam počela preuređivati svoj mali povrtnjak pa sam ga podijelila na četiri novouređena polja i povrće razvrstala u četiri skupine što znači da ću sastaviti novi četveropoljni plodored. Ove godine ću uzgajati tikvice, bundeve, rajčice, paprike, grašak, bob, grah mahunar i zrnaš, rotkvu, rotkvice, mrkvu, peršin, pastrnjak, ciklu, korabicu, radič, endiviju, blitvu, matovilac, salatu, luk i poriluk. Sad još samo moram dobro razmisliti i izabrane vrste povrća razvrstati na gredice i sastaviti plan uzgoja povrća za novu vrtlarsku sezonu koja upravo počinje. 

Posijat ću i malo začinskoga bilja i posaditi višegodišnje začinsko i ljekovito bilje u cvjetnjak. Od jednogodišnjega cvijeća izabrala sam kao i lani kadifice, cinije, celozije, neven, uresnice, lijepe kate i zajčeke.

Sjemenje sam već kupila, no kad idućih dana budem išla u grad u kupovinu još jednom ću pregledati ponudu u poljoprivrednoj apoteci na placu pa možda još nešto zgodno izaberem da popunim cvjetnjake i gredice za začinsko i ljekovito bilje na terasama u mom malom vrtu.

Tropoljni povrtlarski plodored

Ako je tlo u vašem povrtnjaku dobre plodnosti, bogato biljnim hranivima, ali sadržava premalo humusa, izaberite tropoljni povrtlarski plodored. Sve povrćarske kulture koje ćete uzgajati svrstajte u tri skupine: A, B i C.
Skupinu A čini zeljasto i plodovito povrće kojemu je potrebno mnogo hraniva i dobro podnosi izravnu gnojidbu stajskim gnojem: kupus, kelj, cvjetača, brokula, korabica, kelj pupčar, kineski kupus, raštika, podzemna koraba, crna rotkva, rajčica, paprika, patlidžan, krastavci, tikvice i bundeve.

Skupina A

U skupinu B svrstajte korjenasto, lisnato i lukovičasto povrće: mrkvu, peršin, celer, pastrnjak, ciklu, crni korijen, rotkvice, salatu, endiviju, radič, špinat, blitvu, matovilac, luk, češnjak, kozjak, poriluk, luk srebrnjak i ostale kulture koje troše umjerene količine biljnih hraniva i mogu se uzgajati u drugoj godini nakon gnojidbe stajskim gnojem. 

Skupina B

Skupinu C neka čine mahunarke: grašak, grah, grah mahunar, bob, slanutak, a uz njih možete uzgajati i cvijeće za rez, kukuruz šećerac, bamiju te sve ostale vrste povrća koje dobro uspijevaju na tlu pognojenom stajskim gnojem pretprošle godine i nemaju velike potrebe za hranivima.

Skupina C

Povrtnjak podijelite na tri podjednaka polja i na njima abecednim redom svake godine zarotirajte navedene skupine povrća. Tijekom te tri godine na svim će se poljima izmijeniti sve tri skupine. 

Svake godine u jesen s onoga polja na kojem je bila skupina C, dakle mahunarke, uklonite sve ostatke biljaka koje ste na njemu uzgajali pa to polje, na koje iduće godine po plodoredu ponovo dolazi skupina A, dakle zeljasto i plodovito povrće, pognojite stajskim gnojem i ostavite da miruje do sljedećeg proljeća. 

Tako će tijekom tri godine cijeli povrtnjak biti pognojen stajskim gnojem, a vaše će povrtne kulture imati povoljne uvjete za rast i razvitak.

Plodored u povrtnjaku - zašto?

Želimo li u povrtnjaku uzgojiti što više kvalitetna povrća, valja nam odabrati najpovoljniji način gnojidbe i obrade tla, kulture i sorte koje ćemo uzgajati, najpovoljnije vrijeme sjetve, sadnje i berbe te načine njege povrtnih kultura.
Osim toga, za uspješan uzgoj povrća potrebno je isplanirati vremensku i prostornu izmjenu usjeva na gredicama odnosno plodored.
A zašto je plodored tako važan?

           

Nekoliko je razloga tomu. Uzgajate li naime neku vrstu povrća često ili neprestano na istoj površini, urod se pomalo smanjuje i kakvoća mu opada. Tlo postane umorno jer se nakupljaju tvari što ih izlučuje korijen i štetni spojevi nastali raspadanjem biljnih ostataka u tlu. Pretjerano se razmnože pojedine skupine bakterija i oblića, nagomilaju se jaja, kukuljice, odrasli štetni kukci i spore gljivica uzročnica bolesti povrtlarskih kultura, pa postupno sve više ugrožavaju biljke. Prošire se i mnogostruko razmnože jednogodišnji i trajni korovi, specifični za svaku kulturu.Osim toga, pojedine vrste povrća troše veće količine nekih hraniva. Uzgajate li ih neprestano na istoj površini, zalihe se toga hranjiva iscrpe. Kulture koje troše mnogo vode, kao rajčica, paprika, krastavci, tikvice i kupusnjače u dobrom se plodoredu izmjenjuju s korjenjačama, lukovičarkama i mahunarkama, koje ne treba mnogo zalijevati. Često natapanje i orošavanje povrća narušava naime mrvičavost tla i ubrzava mineralizaciju humusa. 

Tlo postane umorno i zbog nejednolike razvijenosti korijenova sustava. Krastavci, dinje, tikve i druge tikvenjače ukorijenjuju se plitko i crpe hraniva iz površinskog sloja tla, a mahunjače i korjenjače prodiru dublje pa upijaju i hraniva iz dubljih slojeva.
Za skladan plodored važna je i pripadnost pojedine vrste povrća određenoj biljnoj porodici; u tablici što sam je priložila uz ovaj tekst pogledajte kojoj biljnoj porodici pripada pojedina povrćarska kultura. Mnogi se štetnici i uzročnici biljnih bolesti naime javljaju na različitim biljnim vrstama unutar jedne porodice.   

Biljna porodica	Pripadajuće vrste povrća
Krstašice, lat. Brassicaceae	kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, lisnati kelj, brokula, korabica, podzemna koraba, rotkva, rotkvica, kineski kupus, hren
Ljiljani, lat. Liliaceae	luk, češnjak, poriluk, kozjak
Štitarke, lat. Apiaceae	mrkva, celer, peršin, pastrnjak, komorač
Lobodnjače, lat. Chenopodiaceae	cikla, blitva, špinat
Ponoćnice, lat. Solanaceae	rajčica,  paprika, patlidžan
Tikvenjače, lat. Cucurbitaceae	krastavac, tikva, dinja, lubenica
Lepirnjače, lat. Fabaceae	grašak, grah mahunar, slanutak, bob
Glavočike, lat. Asteraceae	salata, endivija, radič, artičoka

Prije nego što počnete sijati i saditi svoje prvo povrće na svoj novi povrtnjak, uzimajući u obzir sve što sam navela, pomno isplanirajte prostornu i vremensku izmjenu povrtlarskih kultura, i na poljima i na pojedinim gredicama unutar svakoga polja, vodeći računa o gnojidbi povrtnjaka organskim gnojivima (stajskim gnojem ili kompostom). 

Rajčica, paprika, patlidžan, kupusnjače, krastavci, dinje i lubenice najbolje uspijevaju ako ih uzgajate u prvoj godini nakon gnojidbe stajskim gnojem, a korjenjače, lukovičasto povrće i mahunjače dobro uspijevaju u drugoj godini nakon gnojidbe organskim gnojivima. 

No neke vrste povrća: špinat, salata, matovilac, endivija i radič, ne moraju se uvijek premještati; mogu se neprestano uzgajati na istom mjestu, pa ih možete uzgajati kao međuusjev, podusjev ili naknadni usjev uz glavnu kulturu na svim poljima.
Želite li spriječiti umor tla sa svim lošim posljedicama i uzgajati kvalitetno povrće na prirodan način, ne primjenjujući pesticide, za svoj novi povrtnjak sastavite dobar i skladan, ako ne tropoljni ili četveropoljni, a ono bar dvopoljni povrtlarski plodored. 

Tijekom svake vrtlarske sezone redovito pratite kako uspijeva pojedina kultura - kad ste što posijali, kad je dospjelo za berbu i slično - zapisujte u vrtlaričinu tj vrtlarevu bilježnicu, sve dok ne pronađete najpovoljniji raspored kultura na gredicama kojim ćete biti posve zadovoljni.

I na kraju još valja napomenuti da se povrtlarske kulture koje pripadaju istoj biljnoj porodici nikad ne smiju uzgajati godinu za godinom jedna za drugom. Na isto ih mjesto smijete posaditi tek nakon 3-5 godina.