Božićnica za Božić

Moj djed Josip imao je veliki trnac tj. voćnjak pun raznovrsnih vrsta i sorti voćaka. Kamo god je išao, kad bi vidio lijepu jabuku, koju još nema u svom voćnjaku, uzeo bi plemku, donio je kući i nacijepio na divlju jabuku koju bi našao u šumi. Stoga je u trnacu svake godine bilo jabuka od rana ljeta do kasne jeseni. Jedna od njih bila je i božićnica.

Stablo joj je bujno i snažno, krošnja okruglasta, a drvo zdravo i dugovječno. Prof. Š. Bubić u knjizi Specijalno voćarstvo kao zanimljivost navodi da je u nekom selu u Bosni pronašao stablo visoko oko 7 m, s promjerom krošnje 14 m, te opsegom debla 180 cm, koje je u dobrim godinama davalo i do 500 kg plodova.

Božićnica dobro uspijeva i daje krupne, lijepo obojene plodove samo na izrazito sunčanim položajima s intenzivnim i dugim osvjetljenjem, osobito prije berbe, te na plodnim tlima s dovoljno vlage i hranjiva.

U krajevima i na položajima s čestim jesenskim maglama, u zatvorenim udolinama i na prevlažnim tlima osjetljivija je na bolesti pa gotovo svake godine strada od krastavosti.

Plod je srednje krupan ili krupan, tipična plosnata, pomalo nepravilna oblika, a širina mu je za jednu trećinu veća od visine. Udubina čaške srednje je duboka i široka, a kratka i debela peteljka je u uskoj i dubokoj udubini. Tanka, čvrsta i masna žutozelena kožica na sunčanim je položajima izrazito crvena, a uočljive su i zagasitocrvene pruge i smećkaste točkice. Na nepovoljnim položajima plodovi ostaju zelenkasti pa su manje privlačni.

Božićnica se prilično dugo može održati u običnim spremištima i podrumima, ali duljim čuvanjem meso gubi sočnost te pobrašnjavi. Stoga se ne može reći da je ta sorta iznimne kakvoće, ali je dobra za kompot, štrudle i druge kolače s jabukama.

Zbog lijepe crvene boje i masne kožice koja se može dobro "izglancati" božićnica je od davnina bila čest ures našeg blagdanskog stola, najčešće s grančicom jelovine zabodenom u udubinu peteljke, na kuglofu ili uz sličan božićni kolač.

Premda se ne smatra kvalitetnom sortom i danas se sve rijeđe uzgaja, drago mi je kad vidim da neka "kumica" - na žalost sve ih je manje i manje - još uvijek na plac donese pokoji plod ove lijepe starinske crvene jabuke.

U Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj odavno se uzgaja ta stara sorta jabuke nepoznata podrijetla, u pojedinim krajevima znana i pod nazivima pogačnica, crvena kolačara, kanjiška, mađarka, krugla, koturača i repica. Pretpostavlja se da je u Bosnu prenesena iz Mađarske, ali postoji mogućnost da je bilo i obrnuto, tj. da su je za vrijeme turske vladavine Bosanci prenijeli u Mađarsku, a potom iseljenici ponovo donijeli u Bosnu.

Bijeli zimski kalvil

Prvi put opisana u najstarijim pomologijama s kraja 16. st., bijeli zimski kalvil tj. Calville blanche d'hiver, sorta za koju mnogi kažu da je prava kraljica među jabukama, diljem europskog kontinenta poznata je pod nazivima Calleville blanc d'hiver, Calville blanc ili blanche, Calville blanc à côtes, Rambour à côtes gros, Pomme de coing, Weisser Winter-Calvill, Quittenapfel, Eckapfel, Eggerling, Weisser Cardinal, Sternapfel, Teli feher kalvil, Bily zimni hranač, Calvilla bianca d´inverno...
Nježno, mekano, izvanredno sočno bjelkastožućkasto meso ploda, finije od svih ostalih sorti, vrhunske bogate muškatne arome i slatko vinska okusa, sadržava mnogo askorbinske kiseline, odnosno vitamina C (25-40 mg u 100 g mesa ploda) i izvrsno je i za jelo i za pripremanje kompota, soka, jabukovače, octa, pita i drugih kolača i slastica. Stoga je to bila omiljena sorta jabuka Thomasa Jeffersona, slavnoga američkoga predsjednika, sastavljača Deklaracije nezavisnosti, česta i u vrtovima kralja Luja XIII.
Bijeli zimski kalvil dozrijeva potkraj listopada, a u povoljnim se uvjetima odlična kakvoća plodova može očuvati sve do travnja. Plodovi su krupni do vrlo krupni s izrazitim rebrima, osobito pri vrhu ploda oko čaške, tipičnim za kalvile. 

Kožica ploda je glatka, masna, nježna, u početku dozrijevanja svijetlozelena, a u punoj zrelosti svijetloslamnato žuta, posuta mnogobrojnim zelenkastim ili smećkastim točkicama, lenticelama. Na sunčanoj strani prekrivena je nježnim crvenilom i lagano izbočena ili je tamniježuta s karmin crvenim mrljama. Kratka i debela ili srednje duga i tanja peteljka u hrđastoj je udubini, a čaška, također u udubini koju čine istaknuti nabori i rebra, zatvorena je ili poluotvorena s dugačkim i širokim vunastim listićima.

Ilustracije iz Austrougarske pomologije, prof. dr. R. Stolla,
učitelja pomologije na Vinogradarsko-voćarskom učilištu u Klosterneuburgu iz 1883. god.

Bijeli zimski kalvil uspijeva samo na toplim, zaštićenim, sunčanim staništima na dubokim, umjereno vlažnim tlima, uz redovitu njegu i gnojidbu. Bujna visoka stabla teško je zaštititi od bolesti na koje je bijeli kalvil jako osjetljiv, pa je najbolje cijepiti ga na slabije bujne vegetativne podloge i oblikovati kao palmetu ili horizontalni kordonac.

Anđeoska marmelada

Budući da goleme bundeve pečenice teške po nekoliko kilograma moja mala obitelj odjednom nije mogla pojesti, poslije berbe u jesen spremala sam ih u podrum gdje su pomalo dospijevale za jelo sve do svibnja iduće godine. Dok su one dospijevale ja sam krenula u potragu za receptima za njihovo konzerviranje.
Iskušavajući nekoliko recepata za džem i pekmez, na koncu sam kao najbolji izabrala francuski recept za anđeosku marmeladu, po kojem se najčešće ukuhavaju sijamske tikve ali se može primijeniti i za dinje i velike bundeve.

Posve zrele bundeve ogulite, nasjeckajte na kockice i pecite u pećnici pri temperaturi 175 Celzijevih stupnjeva oko 45 min dok ne omekšaju. 

Omekšane kockice zgnječite ili propasirajte, dobivenu kašu pomiješajte s jednakom količinom meda, cvjetnog, livadnog ili bagremovog, pa ostavite 24 sata da odstoji. 

Dodajte po želji klinčić, cimet, neprskanu koru i sok od naranče i limuna pa kuhajte oko 2 sata dok se marmelada ne zgusne. 

Vruću marmeladu punite u vruće staklenke i pasterizirajte u pećnici pola sata pri temperaturi 70 Celzijevih stupnjeva. 

Umjesto meda, za pripremu marmelade i kompota od bundeve možete upotrijebiti i šećer uz dodatak sirupa od naranče ili marelice. Količina šećera ovisi o zrelosti bundeva; za svaki kilogram kaše dodajte 2 dl sirupa i oko 250 g šećera. 

Kaši od bundeva možete dodati i kašu od jabuka, bresaka, marelica, smokava i slična voća pa ćete dobiti finu miješanu marmeladu. 

A svi koji su kušali tako pripremljenu marmeladu priznali su da je bundeva  pečenica mnogo bolja kao voće nego kao povrće.

Marmeladu od velikih bundeva ne ukuhavam odmah nakon berbe jer su vrlo tvrde, već čekam da kora posve posvijetli, a meso dozori i malo omekša - ispod kore više ne smije biti zelene boje. 

Kako bundeve postupno dospijevaju, prve plodove kuham u studenom, a posljednje, ovisno o tome koliki je bio urod, u ožujku ili travnju. 

Od najljepših, najzdravijih i najzrelijih plodova ostavljam sjeme za ponovni uzgoj iduće godine. 

Višerodne sorte jagoda

Za razliku od jednorodnih sorti, koje cvatu za kratka dana i donose rod u proljeće nakon zimskog mirovanja, remontantne ili višerodne tj. stalnorađajuće sorte jagoda, poznate i pod nazivom jagode mjesečarke, neutralne su na trajanje dnevnog osvjetljenja ili cvatu pri dugom danu. Razvoj rodnih pupoljaka kod tih sorti počinje tek kad dnevno osvjetljenje traje dulje od 14 sati pa biljke cvatu i donose rod tijekom proljeća, ljeta i jeseni, od svibnja do konca listopada. Ishodne vrste višerodnih sorti jagoda su Fragaria virginiana glauca, autohtona stalnorađajuća jagoda iz područja Utah u SAD-u, Fragaria chiloensis, Fragaria viridis-bifera te alpska jagoda Fragaria vesca var. semperflorens.
Najpoznatije sorte su San Andreas, Toskana, Selva, Milan, Snow White, Senga Sengana, Portola, Edwina, Cantus, Ania, Diamond i druge. Sorta Albion, jedna od najpopularnijih stalnorađajućih sorti, izrazito je rodna, njegovi izduženi plodovi pravilnog konusnog oblika otporni su na bolesti, izrazito su slatkog okusa, a dozrijevaju tijekom cijelog ljeta, sve do sredine rujna.

Sve remontantne sorte odlikuju se visokim prinosima te krupnim i aromatičnim plodovima, daju veći urod nego jednorodne sorte jer im se plodovi razvijaju tijekom cijele vegetacijske sezone. No ipak nisu pogodne za uzgoj u velikim proizvodnim nasadima, jer su im plodovi često neujednačene veličine i oblika, slabije čvrstoće i lošijeg okusa. Osim toga višerodne sorte osjetljive su na antraknozu, lat. Colletotrichum sp., koja prouzročuje crne nekrotične pjege na lišću i plodovima, venuće i propadanje bokora jagoda

Ako ih uzgajamo u nizinskim krajevima, plodovi višerodnih sorti jagoda zbog vrućine gube boju i čvrstoću te se zaustavlja vegetativni rast. Bolja kakvoća može se postići uzgojem stalnorađajućih sorti jagoda u brdskim krajevima. Pogodne su za ljetni i jesenski uzgoj, pri čemu je važan termin sadnje. Pri proljetnoj sadnji one rađaju od ljeta pa sve do prvih zimskih mrazova. Sadimo li ih u srpnju, prvi urod ćemo dobiti u svibnju sljedeće godine, kao u jednorodnih sorti. Sadnjom potkraj kolovoza i u rujnu, stalnorađajuće sorte jagoda počet će dozrijevati u srpnju iduće godine.
No to što remontantne sorte jagoda nisu baš pogodne za uzgoj u velikim nasadima na velikim površinama ne znači da nisu pogodne za uzgoj u našim malim vrtovima na okućnici kao i u posudama na našim balkonima ili na terasama.

Stoga ih možemo posaditi gdje god pronađemo malo mjesta, bilo na gredicama u povrtnjaku ili u cvjetnjacima, kako bismo od početka svibnja pa sve do početka studenoga, svaki čas, kad god dođemo u vrt, mogli ubrati po nekoliko plodova finih slatkih crvenih jagoda.

Guacamole

Budući da sadržava mnoge hranjive i ljekovite sastojke, kao što su vitamini E i C, kalij, magnezij, tiamin, riboflavin, glutation, lutein, fitosteroli i nezasićene masne kiseline, avokado je punovrijedna hrana i veoma kvalitetno voće. Preporučuju ga dijabetičarima i onima koji pate od srčanih bolesti, a prema istraživanjima Kalifornijskog sveučilišta (UCLA) pomaže i pri sprječavanju nekih oblika raka, primjerice raka prostate.
Prema meksičkoj legendi prvi avokado je oko 219. pr. Kr. pojela jedna majanska princeza. Azteki su ga smatrali zabranjenim voćem - kad su podovi dozrijevali za berbu, mlade žene nisu smjele izlaziti iz kuća - jer su vjerovali da djeluje kao afrodizijak.
Urođenici u tropskoj Americi avokado najčešće samo raspolove, malo posole i jedu uz tortilju i šalicu kave.
U SAD-u ga pripremaju kao slanu ili slatku salatu s povrćem i voćem, pune ga račićima, škampima i ostalim plodovima mora, prave namaz za sendviče, kremaste preljeve za salate i slična jela.
U gvatemalskim restoranima polovice avokada poslužuju uz topla jela, a gosti ga sami izdube. 

Avokado se, naime, ne smije kuhati jer meso postane gorko zbog trijeslovina. No, razrezan na kockice može se dodati u vruće jelo neposredno prije posluživanja.
U Brazilu ga više cijene kao voće nego kao povrće, pa pripremaju sladoled, voćne napitke i milkshake, a na Hawaima vole slatki avokado sa šećerom i ostalim voćem: ananasom, narančama, grejpom, datuljama i bananama.
Nasjeckan na prutiće ili kockice ili razrezan na polovice avokado se može ukiseliti ili zamrznuti, no prije zamrzavanja mora se dodati limunov sok da ne potamni.
Od svih jela od avokada najpopularniji je meksički guacamole, mješavina zgnječena avokada, limunova ili limetina soka, zgnječena luka ili luka u prahu, zgnječena češnjaka, čili praha ili tabasco umaka, soli i papra u koju se umaču prženi krumpirići, čips, tortilja čips, krekeri i slične grickalice. Guacamole se priprema na mnogo različitih načina uz dodatak pikantnih sastojaka i začina. Ne pojedete li sav pripremljen guacamole odjednom, spremite ga u nepropusnu posudicu, prekrijte plastičnom folijom i pritisnite je da se priljubi uz guacamole kako ne bi dolazio u dodir sa zrakom. Poklopljeno čuvajte u hladnjaku najdulje dva dana, a u zamrzivaču i dva mjeseca.

Stara vrtlarica nije pripremala guacamole; samo sam žličicom izdubla meso avokada ovako kako je prikazano na fotografiji i odmah sam ga pojela - usput rečeno bilo je izvrsno - bez ikakvih dodataka.
No pronašla sam negdje ova tri recepta pa ih prilažem ovom tekstu; ako netko želi može ih iskušati. A Stara vrtlarica želi vam dobar tek!

Argentinski guacamole
Pripremite 2 avokada (oko 45 dag), 1 žlicu svježeg limunova soka, 1/4 šalice fino sjeckana luka, 2 žlice sitno sjeckana peršinova lišća, 2 čajne žličice sitno sjeckana svježeg ili 1 žličicu suhog timijana (majčine dušice), 2 velika česna češnjaka, 1/2 žličice soli i šafran. Razrežite avokado, raspolovite rukama i žlicom izvadite sjemenku pa izdubite mekano meso. Grubo ga zgnječite viljuškom, (ne mikserom!), umiješajte limunov sok, dodajte ostale sastojke i začinite šafranom u prahu.

Kalifornijski guacamole
Za 6 osoba pripremite 2 avokada, 1/2 šalice usitnjena hladnog svježeg kozjeg sira, 1/4 šalice sitno sjeckana svježeg lišća korijandra, 2 žlice usitnjenih prženih pistacija, 1/4 čajne žličice ili još manje po želji zgnječenih čili papričica te 2 velika česna sitno sjeckana češnjaka.
Zgnječite viljuškom izdubeno meso avokada i pomiješajte s ostalim sastojcima.

Karipski guacamole
Pripremite 2 avokada, 2 žličice svježa soka od limete, 1/2 šalice sitno sjeckana svježeg manga, 1/2 šalice sitno sjeckana svježeg ananasa, dobro ocijeđena, 2 žlice osušena naribana kokosova oraha, 1/2 žličice crvene paprike i 1/2 žličice soli.
Zgnječite avokado pa dodajte sok limete i ostale sastojke. Dobivena količina guacamolea dovoljna je za 6 osoba, a svaki obrok daje 130 kalorija i 10 g masnoće.

Fiziološke bolesti jabuka

Koliko dugo će plodovi jabuka zadržati svježinu i dobru kakvoću tijekom skladištenja, u običnim skladištima, hladnjačama ili komorama s kontroliranom atmosferom, ovisi o provođenju uzgojnih mjera njege u voćnjaku tijekom vegetacije. Ako smo izabrali optimalno vrijeme berbe, brali jabuke pažljivo ne oštećujući plodove, gnojili uravnoteženo, posebice dušikovim gnojivima, zalijevali voćke umjereno, te suzbijali bolesti i štetočine, na plodovima se tijekom čuvanja ne bi smjeli osjetno pojaviti znakovi fizioloških bolesti  tj. promjene na kožici i mesu plodova koje nastaju zbog poremećaja u izmjeni tvari.

Ipak, uz gljivične skladišne bolesti, one su često uzrok propadanju i do deset posto plodova u skladištima. Donosimo ih iz voćnjaka; to može biti staklavost, gorke pjege i jonathanove pjege, ili se javljaju zbog nepovoljnih uvjeta skladištenja: posmeđivanje kožice i mesa plodova.

Gorke pjege prepoznajemo po malim nakupinama odumrlih stanica smeđe boje ispod kožice. Na njoj su vidljive tamnozelene udubljene pjege koje s vremenom posmeđe. Česte su oko čaške, a uočavamo ih već pri berbi.

Glavni uzroci gorkih pjega i staklavosti plodova su neuravnotežena mineralna ishrana voćaka, nerazmjer između kalija i magnezija s jedne i kalcija s druge strane. Sprečava se prskanjem voćaka kalcijevim preparatima tijekom vegetacije, umjerenom rezidbom i gnojidbom.

Do posmeđivanja kožice i mesa plodova dolazi ako voće u skladištima i hladnjačama čuvamo u nepovoljnim uvjetima: previsoka temperatura zraka ili temperatura niža od 1 Celzijeva stupnja; ako skladištimo prekasno ubrane prezrele plodove te ako jabuke u skladištima ili hladnjačama čuvamo predugo. 

Voće u hladnjačama

Suvremena proizvodnja i tehnologija skladištenja voća danas su gotovo nemoguće bez hladnjača, u kojima se usporavaju biološki procesi u plodovima, posebice disanje i transpiracija. 

U hladnjačama s normalnom atmosferom sastav zraka je nepromijenjen u odnosu na otvorene prostore, relativna vlaga zraka je 85 - 90%, a temperatura zraka ovisi o vrsti voća koje se čuva, primjerice jabuka se čuva pri 0 - 1°C.
Posebna su vrsta hladnjača CA - komore tj. komore s kontroliranom atmosferom u kojima se sastav zraka mijenja tako da se količina kisika smanjuje na 1 - 3%, a količina ugljikova dioksida povećava na 3 - 6%. To su hermetički zatvorene i vrlo dobro izolirane komore, a sastav zraka, vlažnost i temperatura prate se iz posebne kontrolne prostorije. 

U takvim uvjetima onemogućen je razvoj fizioloških i gljivičnih bolesti, plodovi dugo ostaju svježi i izgledaju kao netom ubrani. Iz plodova se ne gubi voda ni kiselina, ostaju dobre kakvoće, a dobro podnose promijenjene uvjete čuvanja nakon vađenja iz komora.
Jabuke se u takvim hladnjačama mogu čuvati 7 - 9 mjeseci. 

 

Budući da plodovi dugo ostaju nepromijenjena izgleda, može se dogoditi da se predugo čuvaju u CA - komorama. Nakon vađenja iz hladnjače plodovi brzo gube na kakvoći, suhi su, mekani i brašnjavi ili se smežuraju.

Čuvanjem voća, posebice jabuka, u hladnjačama s kontroliranom atmosferom, na tržištu su prevladale sorte koje dobro podnose dugo skladištenje, primjerice golden delicious, delicious, idared i njihovi križanci. Posljedica je toga sužavanje sortimenta na samo nekoliko sorti, a ostale su nepravedno nedovoljno zastupljene, iako su često kvalitetnije od navedenih.
Osim jabuka, u hladnjačama s kontroliranom atmosferom čuva se i ostalo voće. Uvjeti čuvanja voća u CA-komorama i moguće trajanje skladištenja pojedinih vrsta navedeni su u priloženoj tablici. 

Najpovoljniji trenutak za berbu voća

Svaki voćar, od onog koji uzgaja voćke u malom kućnom vrtu pa do velikih proizvođača na plantažama, nastoji uzgojiti što kvalitetnije voće, koje će biti privlačno, ugodna okusa, uporabljivo za jelo i preradu, dobro podnositi prijevoz ili dulje čuvanje u skladištima, te ostvariti što veći prinos. Da bi se to postiglo, osim provođenja svih potrebnih agrotehničkih mjera, za vrijeme uzgoja voća trebalo bi odrediti i najpovoljniji trenutak za berbu voća, što ovisi o stupnju zrelosti plodova.
Dva su stupnja zrelosti plodova:
1. Fiziološka ili botanička zrelost, kad plodovi dostižu maksimalnu krupnoću, prestaje dotjecanje hranjiva iz ostalih dijelova voćke, sjemenka postaje zrela i sposobna za klijanje tj. razmnožavanje.
2. Tehnološka tj, potpuna ili konzumna zrelost nastupa kad su plodovi pogodni za potrošnju u svježem stanju i i za preradu, a postižu najbolju aromu i okus.
Voće se može brati u fiziološkoj zrelosti, nekoliko dana prije tehnološke zrelosti, ili u punoj, tehnološkoj zrelosti, što ovisi o vrsti voća i sorti, te o tome hoće li se plodovi trošiti odmah ili čuvati dulje vrijeme.
Za svaku voćnu vrstu i pojedine sorte može se odrediti najpovoljniji nadnevak berbe, uzimajući u obzir sljedeće pokazatelje zrelosti plodova:
1. Broj dana od pune cvatnje do berbe pokazatelj je koji se smatra relativno stabilnim za pojedina područja, a ovisi o klimi i agrotehnici. Određuje se za jabuku, krušku, dunju i šljivu i to za svaku pojedinu sortu. Tako za sorte jabuka taj broj može biti 126 (cox's orange), 140-145 (jonathan), 135-150 (golden delicious), 150-155 (delicious), 120-125 (zlatna zimska parmenka), boskoop 140-150, bobovac i šampanjka 160-165. Za kruške je taj broj 142-150 za boskovu bočicu, viljamovku 115-120, krasanku 165-175, zimsku dekanku 180-185, a za sorte dunje 160-170. U nevedenim bi terminima trebalo organizirati berbu jer su tada plodovi dobre kvalitete i mogu se čuvati.
2. Zbroj temperatura od pune cvatnje do berbe služi kao dodatni pokazatelj uz druge pouzdanije metode. Određuje se tako da se zbroje sve srednje dnevne temperature više od 10°C iz dana u dan za razdoblje od pune cvatnje do berbe kroz dulji niz godina, a za jabuku, primjerice, mogu biti 2200-2900 °C, ovisno o sorti.



3. Količina škroba u plodovima ukazuje na stupanj zrelosti jer se dozrijevanjem plodova njegova količina smanjuje. Rabi se za određivanje termina berbe za jabuku i krušku provođenjem jodno-škrobnog testa. Plodovi se poprečno prerežu i poprskaju ili potope u vodenu otopinu joda i kalijeva jodida, a nakon nekoliko minuta ocjenjuje se zrelost na osnovi potamnjenja mesa jer škrob reagira s jodom pri čemu se javlja plava boja. Utvrđuje se pokrivenost površine presjeka ploda plavom bojom i iskazuje u postotku (npr. za sortu golden delicious preporučuje se brati kad je 30-60 posto površine presjeka obojeno plavom bojom). Rabe se i posebne skale za ocjenjivanje zrelosti (npr. brojem 5 označava se potpuno nezreli plod koji je nakon testa crnoplave boje, a brojem 3 plod koji je u optimalnoj zrelosti za dulje čuvanje, pri čemu je tamnoplavo meso ispod kožice, a ostala površina presjeka je svijetloplavkasta). Ta metoda pokazuje trenutačno stanje plodova i ne može se dugoročno prognozirati vrijeme berbe, ali služi kao pomoćni pokazatelj zrelosti plodova.
4. Čvrstoća mesa ploda utvrđuje se pipanjem plodova što je vrlo subjektivno i nepouzdano, te pomoću aparata penetrometra kojim se mjeri otpor ploda. Što su plodovi zreliji otpor ploda je manji jer su plodovi mekši. Plod se oljušti s tankim slojem mesa, utisne se klip penetrometra do određene oznake i očita otpor u kg/cm2 ili N/cm2. Mjerenje se obavlja 10-15 dana prije očekivanog nadnevka berbe te se ponavlja svakih 5-7 dana dok se ne ustanovi optimalan rok. Ta se metoda rabi za jabuku (jonathan 7,20, golden delicious 7,65), krušku ( viljamovka 10,4 , boskova bočica 4,9-6,8), breskvu, aktinidiju i drugo voće, a služi kao orijentacijski pokazatelj zbog velikih kolebanja u pojedinim godinama.

5. Boja kožice ploda karakterisitčan je pokazatelj za svaku sortu, a služi za određivanje termina berbe za jabuku, krušku, breskvu, marelicu, dunju, šljivu, trešnju, jagodasto voće…Promjena boje se prati vizualno po iskustvu ili pomoću posebnih kodeksa boja (skala boja) tako da se boja kožice usporedi s bojom na skali u vrijeme zriobe i utvrdi rok berbe. Za većinu sorti jabuka i krušaka najpovoljnije će vrijeme za berbu biti kad osnovna zelena boja prelazi u žućkastozelenu ili blijedozelenu, ili kad pokrovna boja kod obojenih sorti prelazi iz tamnocrvene u živahnocrvenu (jonathan). Ovaj pokazatelj nije pouzdan jer na intenzitet boje ploda utječe podloga, izloženost stranama svijeta, bujnost stabla, uvjeti hranidbe voćke, primjena pesticida… Obojenost plodova pouzdanije se utvrđuje spektrofotometrom na osnovi toga što za određeni stupanj zrelosti postoji određena valna duljina na spektrofotometru, no takvi su uređaji skupi i nisu baš česti u praksi. Za breskvu je najpovoljniji trenutak za berbu kad zelena boja prelazi u žutu ili bijelu, a plodovi su još čvrsti (jedino vrh smije biti mekši).

6. Boja sjemenke mijenja se u botaničkoj zrelosti, pa bijela boja prelazi u smeđu, tamnosmeđu ili crnu. Tehnološka zrelost plodova ne podudara se s botaničkom pa se i ova metoda rabi samo kao pomoćni pokazatelj.
7. Odvajanje peteljke od grančice pokazatelj je za trešnju, višnju, jagodasto i lupinasto voće, maslinu, ali i za jabuku i krušku. Plodovi nekih vrsta odvajaju se od grančice s peteljkom, a nekih pak i od peteljke i od grančice, te se promatra lakoća odvajanja. Stvara se plutasto tkivo i plodovi se odvoje, što je znak da su zreli. Znakom za početak berbe smatra se otpadanje zdravih normalno razvijenih plodova (za orah, lijesku, maslinu…).

8. Oblik i krupnoća ploda može poslužiti kao pokazatelj zrelosti plodova jer se mijenja u tijeku dozrijevanja (npr. banana). Karakteristično svojstvo svake vrste i sorte njena je krupnoća. Limun se primjerice bere kad su plodovi promjera 55-65 mm.

 

9. Oslobađanje etilena rabi se za određivanje optimalnog nadnevka berbe tako da se odredi količina etilena u plodovima koji nastaje u procesu disanja.
10. Organoleptička svojstva ploda svojstva su koja ocjenjujemo našim osjetilima kušanjem pa na osnovi dojma kušača prosudimo zrelost plodova i pogodnost za berbu. Degustacijom se ocjenjuje okus, aroma i boja mesa, te se smatra da su plodovi pogodni za berbu kad su ova svojstva u skladnom odnosu, posebice količina šećera i kiseline koje određuju okus. Ovaj pokazatelj služi kao orijentacija za početak praćenja zrelosti plodova ostalim metodama jer se njime utvrđuje zrelost za jelo, a ne može se pouzdano procijeniti pogodnost za čuvanje.
11. Količina topive suhe tvari ili šećera određuje se refraktometrom, a rabi se sok iz plodova. Refraktometrijska se vrijednost izražava u postotku i preračuna se u količinu šećera. Najpovoljniji trenutak za berbu jabuka je kad je refraktometrijska vrijednost najmanje 12 %, što preračunato u šećer iznosi 106,2 g/l.
12. Količina kiseline i njen odnos sa šećerom u plodovima određuje se kemijskom analizom voćnog soka jabuke, breskve, citrusa, a izražava se kao ukupna količina organskih kiselina (jabučne, limunske…) u gramima na litru. Često se za određivanje zrelosti plodova rabi odnos količine šećera i kiseline, pa se tako za jabuku smatra da je kvaliteta plodova dobra za berbu ako je zbroj refraktometarske vrijednosti (količina topive suhe tvari) i deseterostrukog iznosa količine jabučne kiseline veći od 180, a za citruse veći ili jednak 10.

Najpovoljniji trenutak za berbu voća najčešće se određuje na osnovi nekoliko pokazatelja za svaku voćnu vrstu, i to onih koji su se tijekom dugogodišnjih promatranja pokazali najpouzdanijima.

Poberete li voće prerano, prinos može biti manji jer će prosječna težina plodova biti znatno manja. Osim toga, nedovoljno zreli plodovi nisu dobro obojeni, osnovna boja ostaje prezelena i nema pokrovne boje, što kasnije može prouzročiti posmeđivanje kožice. Kožica ploda nije dobro razvijena, a voštana prevlaka je pretanka, što osobito dolazi do izražaja kod jabuke Golden delicious, koja se kasnije pri čuvanju brzo smežura. Prerano ubrani plodovi nemaju karakterističan okus i aromu sorte, a mogu biti i trpki. Beru li se nezreli plodovi jabuke, za vrijeme duljeg čuvanja mogu se pojaviti gorke pjege, a plodovi nisu dobri za jelo jer naknadno ne dozrijevaju kako bi trebalo.
Posljedice prekasne berbe najčešće su različite fiziološke bolesti do kojih dolazi u skladištima pri duljem čuvanju. To su jonathanove pjege, staklavost plodova jabuka i posmeđivanje plodova. Osim toga pojavljuju se i gljivične bolesti. Berete li voće prekasno, plodovi su mekani, prije berbe otpadnu najljepši plodovi i voće se ne može dulje čuvati.