Cikla

Kad se lišće cikle počne sušiti i prigibati prema tlu, znak je to da je korijen posve razvijen i da je vrijeme za vađenje. Što se prije izvadi, dok je korijenje mlado i nježno, promjera ne većeg od 5 cm, to je boljega okusa.
Rana cikla posijana u proljeće vadi se cijelo ljeto, i to čim korijenje odeblja na promjer od 3 cm. Kasne sorte za zimsku potrošnju sijemo ljeti, sve do početka kolovoza, a za vađenje dospijevaju sredinom listopada i u studenom. Na jednome četvornom metru povrtnjaka možete uzgojiti najmanje 3-4 kg korijena.
Na jadranskom području, na žaštićenim položajima, posebice za veoma blagih zima, ciklu u jesen nije potrebno vaditi. Ostavite je da i dalje raste i vadite prema potrebi.

Cikla ne podnosi niske temperature, korijenje se smrzne već pri temperaturi -2°C, pa je najčešće skladištimo, zamrzavamo ili kiselimo za potrošnju tijekom zime. 

Za dulje čuvanje ciklu vadite na vrijeme, prije no što korijenje postane vlaknasto i drvenasto. Vadite je štihačom za suha vremena, lagano otresite zemlju i ostavite da se dobro prosuši. Oštećeno korijenje odvojite i odmah potrošite ili zamrznite. 

Listovi cikle također su jestivi i jednako vrijedni kao i korijenje. Stoga svježe mlado lišće cikle ne bacajte, nego ga pripremite kao blitvu ili špinat. 

Samo zdravo korijenje pripremite za skladištenje u podrumu, spremištu, klijalištu, u jami ili u trapu. Pažljivo odvojite preostalu nalijepljenu zemlju, a osušeno lišće odrežite oko 3 cm iznad korijena. Tanki donji korjenčić ostavite netaknut. Dok ciklu prenašate pazite da se ne natuče, kako u skladištu ne bi ubrzo istrunula. 

Svježa cikla u 100 g  korijena sadržava oko 82 g vode, 1,5 g bjelančevina, 0,1 g masti, 9,4 g ugljikohidrata i 2,5 g vlakana. Energetska vrijednost cikle je mala: 100 g svježe cikle daje samo 45 kcal. Lako je probavljiva, a sadržava gotovo sve minerale: kalij, fosfor, kalcij, magnezij, željezo, mangan, fluor, sumpor, jod, brom, litij, rubidij, cezij, stroncij i selen. Sadržava i kobalt, važan za stvaranju vitamina B12, te vitamine B1, B2, B6, vitamin C, pantotensku kiselinu te druge korisne i ljekovite tvari. 

Kuhanjem cikle u vodi dio ljekovith tvari se gubi, pa bi najbolje bilo ciklu jesti sirovu, naribanu, začinjenu samo limunovim sokom. 

Velik dio ljekovitih tvari u korijenju zadržat će se ako ciklu umotanu u alufoliju ispečete u pećnici. 

Korijenje cikle u hladnjaku u plastičnoj vrećici možete očuvati 7 - 10 dana, a lišće dva dana. Kuhanu i oguljenu ciklu u hladnjaku ne čuvajte dulje od sedam dana. 

U zamrzivaču, cijela ili narezana, poškropljena octom ili limunovim sokom, cikla može potrajati do 10 mjeseci.

Najpovoljnija je temperatura za čuvanje cikle 0 - 2°C. Vlažnost zraka mora biti oko 90 % jer cikla u suhom skladištu lako gubi vodu i namreška se. To se može izbjeći spremite li ciklu u umjereno vlažni pijesak. Zdravo i neoštećeno korijenje u dobrom se spremištu može očuvati sve do ožujka. 

Da je cikla, lat. Beta vulgaris var. conditiva, ljekovita jestiva biljka poznato je već od antičkih vremena. Jedan je od najboljih prirodnih lijekova za ublažavanje anemije, pomaže u liječenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripe, povoljno utječe na živce i rad mozga, a potiče rad želuca, crijeva i žuči. 

Antocijani, pigmenti koji cikli daju crvenu boju, utječu na obnavljanje krvi, suzbijaju rast stanica tumora i prirodno su sredstvo za zaštitu i otklanjanje posljedica štetnog zračenja. 

Osim toga, betain i betanin iz cikle pomažu u učvršćenju krvnih žila, reguliranju krvnog tlaka, smanjuju kolesterol u krvi, potiču metabolizam i rad jetara, a jačaju i obrambeni sustav organizma. 

Mrkvu vadite u jesen

Premda je kao ljudska hrana poznata već više od 4 000 godina, mrkva, lat. Daucus carota, dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki, podrijetlom iz srednje Europe i zapadne Azije, jedna od glavnih povrtlarskih kultura postala je tek u 19. stoljeću. Tada su nastale i najpoznatije sorte, francuske, nizozemske i engleske, primjerice nantes, duwicker, carentan i pariška, koje se i danas često uzgajaju. 

Zadebljalo korijenje što služi kao hrana i za ljude i za stoku, sadržava 88,77 % vode, 6,72 % dušikovih tvari, 7,72 % ukupnih šećera, veoma malo masti, 1,67 % celuloze te mnogo vitamina i mineralnih tvari. Pepeo mrkve sadržava najviše kalija, no ima i kalcija, magnezija, bora, fluora, kroma, joda, broma, bakra, molibdena, litija, kobalta te drugih minerala u tragovima. 

Mrkva sadržava mnogo karotena - to je provitamin A, te ostale važne vitamine: tiamin, nikotinsku kiselinu, riboflavin, pantotensku kiselinu, biotin, folnu kiselinu, inozit, askorbinsku kiselinu i tokoferol.

Dio uroda mrkve poberemo ljeti dok ju prorjeđujemo, no glavno vrijeme za vađenje mrkve, osobito kasnih sorti, ipak je jesen. 

Ovisno o roku sjetve, korijenje vadite za suha vremena u listopadu i studenom, kad lišće mrkve malo požuti ili pocrveni, ali prije nego što posve uvene. 

Kako bi korijenje sadržavalo što manje nitrata, čupajte ga ili vadite štihačom ujutro, pa ostavite da se prosuši na gredici do večeri. 

Tako će sitno upijajuće korijenje otpasti, a nitrati u biljci pregradit će se u neškodljive spojeve. 

Imate li veću količinu mrkve, spremite ju u vlažan pijesak ili treset i čuvajte je pri temperaturi 0°C u izoliranu duboku klijalištu, u trapu ili hladnu podrumu. 

Jedan dio uroda možete i zamrznuti, konzervirati u slanoj vodi, osušiti ili iskoristiti za pripremu začinske soli.

Rotkva ili povrtnica

Rotkva, odnosno povrtnica, lat. Raphanus sativus subsp. niger, kulturna je biljka umjereno tople i vlažne klime. Zadebljao korijenov vrat, duguljast, koničan, okrugao ili ovalan, bijele, sive, crne, crvene, žute ili ljubičaste boje, zbog kojega je i uzgajamo, za vrućeg i sušnog ljeta ogrubi, postane ruben i neukusan za jelo. Neke biljke, budući da je rotkva biljka dugoga dana, ubrzo i procvatu.

Najpovoljnija je temperatura za uzgoj rotkve, osobito zimskih sorti, oko 16°C, a pogoduje joj i prohladno vrijeme te visoka vlažnost zraka i tla. Za nornalan razvitak najbolja su plodna duboka, rahla, dobro obrađena vrtna tla, bogata humusom i hranjivima u lako pristupačnom obliku.
Rotkva ne podnosi gnojidbu stajskim gnojem neposredno prije sjetve, pa se uzgaja na drugom mjestu u plodosmjeni, nakon krastavaca, rajčice, tikvica, paprike, patlidžana i sličnih kultura.

Ljetne i jesenske sorte mogu se posijati u kasno proljeće i rano ljeto, točnije u svibnju i lipnju, pa za vađenje dospijevaju od kolovoza do listopada. 

Zimske sorte, primjerice daikon veliku bijelu te u nas najčešću erfurtsku tj. crnu zimsku, sijemo od lipnja do kolovoza. Ako je ljeto vruće ne treba se žuriti sa sjetvom; pričekajte do sredine kolovoza.

Crvenkastosmeđe sitne okrugle sjemenke posijte izravno na gredicu, koristeći 2-5 g/m2,  na dubinu 1-1,5 cm. Razmak između redova neka bude  30-40 cm jer rotkva razvija prilično bujnu rozetu s velikim lirastim rascijepljenim listovima. 

Dan prije sjetve tlo dobro natopite pa ukopajte 60 g/m2 mineralnoga gnojiva s podjednakim udjelom dušika, fosfora i kalija, npr. NPK 15-15-15 ili florin 2. Nakon nicanja biljke prorijedite na razmak 15-20 cm, kako bi se razvile srednje velike rotkve. Redovito ih plijevite, zalijevajte i okopavajte. Najpovoljniju će veličinu postići u studenom i prosincu, no ne treba iz pobrati sve odjednom. Rotkva, naime, u jesen dugo može ostati na gredici, sve do početka jake zime, jer dobro podnosi niske temperature, čak i niže od - 6°C.

Na 1 m2 možete dobiti oko 2,5 kg zadebljala korijenja. Vadite ga kako bude dospijevalo, prije no što ogrubi, ne čekajući da naraste preveliko, kako biste što bolje iskoristili rotkvinu ljekovitost. 

Naime, kao povrtnu kulturu i ljekovitu biljku poznavali su je i uzgajali već stari Egipćani, Grci i Rimljani, a rabili su je za ublažavanje kašlja i sličnih tegoba. Bijelo sočno meso povrtnice ugodno ljutkasta okusa sadržava oko 86, 3 % vode, 0,6 % bjelančevina, 0,1 % biljnih ulja, 6,6 % ugljikohidrata, kalij, kalcij, željezo, fosfor, mangan i druge važne minerale, aminokiseline, 50 mg % vitamina C, vitamine B1, B2, gorušičino ulje, eterično ulje, sulforafen, različite glikozide i druge ljekovite tvari.

Premda je malo ljutkasta, volim rotkvu i jedem ju sirovu, naribanu na ribež kao jabuke za štrudl, pomiješanu s endivijom, zelenom salatom, graškom, grahom ili kukuruzom, lagano posoljenu, začinjenu limunovim sokom, medom i bučinim uljem.