26 kolovoza, 2010

Graničica


 Na suncu ili u dijelovima vrta koji su poslijepodne zasjenjeni, u rano ljeto cvate graničica, odnosno ljiljanka, lat. Hemerocallis, prilagodljiva dugovječna zeljasta biljka, jedna od najotpornijih i najskromnijih trajnica. Od dvadesetak ishodišnih vrsta u vrtovima se najčešće uzgaja H. flava, ljiljanka sa zlatnožutim cvjetovima visoka oko 80 cm i H. fulva, visoka oko 1 m, žutih ili narančastih cvjetova. Križanjem osnovnih vrsta kreirano je i više od 30.000 različitih sorti graničice s cvjetovima svih boja osim bijele i plave. 
Ta skromna biljka najbolje uspijeva na plodnim, dubokim, vlažnim, čak i glinastim tlima, a služi kao pokrivač tla uz vodene površine, uza staze, drveće i grmlje. Na cvjetnim gredicama dobar je susjed svim trajnicama, no najljepše pristaje uz habulice, ivančice, bergenije, funkije i indijanske koprive. Lijepe su i samostalne skupine ljiljanke na sredini ili uz rub tratine. Izduženi, povijeni, uski listovi, dugački 45 - 100 cm lepezasto izrastaju iz osnove grumena. Iznad njih se izdižu visoke cvatne stapke s velikim cvjetovima s po 6 latica, što nalikuju na cvjetove ljiljana. Svaki trubasti cvijet traje samo jedan dan, ali se dan za danom otvaraju novi. 
Ljiljanku nije teško uzgajati jer je otporna na bolesti i štetnike, jedino joj poneki puž u rano proljeće ošteti mlade listove, a mušica šiškarica ljeti cvjetne pupove. Jednostavno i lako se razmnaža, a neće jako stradati ako je presadite čak i dok cvate. No ipak je najbolje vrijeme za njenu sadnju kasno ljeto ili rana jesen, od kraja kolovoza do sredine rujna, poslije cvatnje. 

Graničica raste brzo i bujno pa za  3 – 5 godina popuni prostor koji joj je u vrtu bio namijenjen. Kad biljke postanu preguste, svakih 6 - 7 godina, prikratite im listove, izvadite grumene i razdijelite ih, pa ponovno posadite na razmak 60 - 90 cm kako bi imale dovoljno prostora da rašire svoje dugačke listove. Suvišne biljke koje ne stanu u vaš vrt darujte susjedima i prijateljima vrtlarima
Graničicu nije teško razmnožiti ni sjemenom, no biljke zbog stranooplodnje neće imati ista svojstva kao roditelji. Sjemenke posijte u proljeće pod staklo posuvši ih slojem supstrata za sjetvu dvostruko debljim od njihova promjera. Biljke niču za tri tjedna, a čim dovoljno narastu, presadite ih pojedinačno u lončiće. Uzgajajte ih cijelu sezonu na zaštićenu mjestu. Na gredicu ih presadite u jesen, tek kad ojačaju. Ako su slabe i male, neka ostanu u loncima u klijalištu ili plasteniku sve do proljeća iduće godine.
Potječe iz Kine, Japana i Koreje, u kojima se uzgaja i za hranu. Naime, svi su dijelovi biljke jestivi, mladi izdanci, gomoljasto korijenje i cvjetovi, no najčešće se ipak jedu cvjetni pupovi. Cijene ju i kao ljekovitu biljku jer je sok iz korijena učinkovit protuotrov pri trovanju arsenom, a vjeruju da sprječava čak i rak.