Čuvanje luka i češnjaka

Luk i češnjak, posve zreo i suh - vlažan i nezreo odvojite i što prije potrošite - najbolje se zimi čuva u suhom, zračnom i hladnom spremištu. U vlažnim i toplim prostorijama lukovice se brzo kvare, trunu i tjeraju izboje i korijenje. Što je luk zreliji, to je veći udio suhe tvari, pa se bolje i dulje čuva. 

Češnjak, pak, ne smije biti prezreo, jer se tada teže čuva, vanjska se ljuska otkida i puca, a česna se odvajaju. Prije nego što ga spremite, najdeblja, zdrava i zrela česna odvojite za sadnju. 

Ako ste ostavili stabljike na lukovicama, luk i češnjak spletite u jednoredne ili dvoredne vijence i objesite o grede u spremištu. 

Lukovice kojima ste odstranili stabljike čuvajte u plitkim letvaricama, košaricama, vrećama ili sandučićima u tanku sloju, ne debljem od 30 cm. Smjestite li luk i češnjak na police, oko njega struji zrak pa se bolje čuva.
Za skladištenja, lukovice redovito pregledavajte i prebirite, osobito ako ih je mnogo. Najpovoljnija je temperatura za čuvanje lukovičastog povrća -1°C do +2°C. Češnjak i luk neće stradati zimi ako temperatura u prostoriji ne bude niža od -3°C. 

Čak i ako se malo smrznu, ne dirajte ih, već ostavite da se postupno odmrznu i posve obnove svoju kakvoću.

Luk

Luk, lat. Allium cepa, jedna od prvih povrćarskih kultura koju su ljudi počeli uzgajati oko svojih nastamba - starost sjemenki luka pronađenih u egipatskim piramidama procjenjuje se na 5200 godina - potječe iz zapadne Azije, točnije iz Afganistana, Baluđistana, Pandžaba, Turkestana i Palestine, gdje su pronađene samonikle forme. 

Herodot je zabilježio da se luk mnogo koristio za jelo u Egiptu, a Plinije i Teofrast spominju da su ga u vrtovima uzgajali u cijelom tadašnjem svijetu. I u našim krajevima je odavna poznat, a pripada rodu lukova, lat. Allium, koji obuhvaća oko 400 opisanih vrsta.

Luk je dvogodišnja ili trogodišnja kultura, što ovisi o uvjetima uzgoja. Ako u prvoj godini prije potpunog završetka vegetativne faze biljke pređu u stanje mirovanja, sljedeće će se godine vegetacija nastaviti, pa će se oblikovati lukovica, a do cvatnje će doći tek u trećoj godini. 

Ta se pojava koristi u trogodišnjem načinu uzgoja luka tako da se u prvoj godini u vrlo gustom sklopu iz sjemena uzgoje lučice, koje prelaze u stadij mirovanja čim narastu 2 - 2,5 cm promjera. U drugoj godini iz njih se razvijaju odebljale lukovice, glavice luka, što je glavni razlog uzgoja ove povrćarske kulture, a u trećoj godini iz glave luka raste stabljika, luk cvate i razvija sjemenke. 

Ponekad se ipak dogodi da luk već u drugoj godini procvate, što ovisi o veličini lučica i temperaturi njihova čuvanja tijekom zime, vremenskim uvjetima za vrijeme uzgoja luka i reakciji luka na duljinu dana. 

Iz krupnih lučica promjera većeg od 2,3 cm čuvanih pri temperaturi nižoj od 15°C ubrzo poslije sadnje razvit će se cvat. Sitnije lučice daju manji postotak biljaka koje će procvasti, osobito ako se čuvaju pri temperaturi 15 - 21°C. 

Prijevremenu cvatnju luka može prouzročiti i suša te visoke temperature tijekom vegetacije, kao i hladno proljeće poslije tople jeseni. 

S obzirom na duljinu dana postoje dvije skupine sorti, one kratkog dana koje oblikuju velike lukovice ako dnevno osvjetljenje traje 12 - 13 sati, te one dugog dana koje neće oblikovati lijepe glavice dok dan ne bude dulji od 14 - 16 sati. 

Stoga primjerice u ekvatorijalnom području gdje dan tijekom cijele godine traje 11 - 13 sati sorte luka dugog dana nikad neće oblikovati zadebljalu lukovicu, a u Kanadi gdje tijekom vegetacije dan traje 14 - 20 sati glavice luka neće oblikovati sorte kratkog dana. 

S obzirom na to, u našim su krajevima za sjeverna područja povoljnije sorte dugog dana posađene u proljeće, a za južna područja one kratkog dana, gdje se mogu posaditi u jesen.

Najpovoljnije vrijeme za sadnju lučica za dobivanje glavica luka u središnjoj Hrvatskoj je ožujak. Sa sadnjom se ne smije kasniti jer luk razvija plitko čupavo korijenje pa se mora dobro ukorijeniti prije nego što jače zatopli. 

Lučice valja posaditi nakon rajčica, zelja, tikava i slična povrća koje je bilo obilno pognojeno organskim gnojivima. Na tlima slabije plodnosti prije sadnje možete ukopati oko 100 g mineralna gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija. 

U početku vegetacije luk bi trebalo povremeno zalijati ako vlada suša¸ no potkraj vegetacije, u vrijeme dozrijevanja, pogoduje mu suho i toplo vrijeme, pa ga više ne bi trebalo zalijevati. Lučice posadite, na težim tlima pliće a na lakšim dublje, na razmak od desetak cm unutar reda, a razmak između redova trebao bi biti 15 - 20 cm. Za 1 četvorni metar potrebno je 50 – 60 lučica veličine od 1,5 do 2,4 cm.

Veće lučice, promjera 2,5 - 3 cm, upotrijebite za ugoj mladog luka. Sadite ih plitko na razmak 10 x 10 cm, u ranu jesen, od konca rujna do sredine listopada, ili u rano proljeće.

Oko 6 tjedana nakon sadnje, kad nadzemni dio luka dosegne visinu od 30 do 40 cm, vadite ga i trošite za jelo i kuhanje, i to cijelu biljku, ne samo lukovicu i bijeli dio stabljike, nego i zeleni dio, jer zeleni dijelovi sadržavaju mnogo vitamina, posebice vitamina C.
Ako ste ovih dana kupili lučice, one veće odvojite za uzgoj mladog luka pa ih sljedeći tjedan posadite, primjerice među turske karamfile ili neko slično cvijeće na cvjetnim gredicama pa ih vadite za jelo kako budu dospijevale. 

Sitnije lučice spremite u podrum; posadite ih na proljeće za uzgoj glavica luka.

Posadite češnjak

Češnjak, lat. Allium sativum, vrlo je stara poljoprivredna biljka podrijetlom iz srednje Azije i Sredozemlja, odakle se proširio po cijeloj Europi. Uzgajali su ga i njegovu ljekovitost poznavali već stari Egipćani, Grci i Rimljani. Sitne crne sjemenke najčešće su sterilne, pa se češnjak u našim krajevima razmnožava vegetativno, sadnjom malih lučica, česana.

Dok se proljetni uskolisni češnjak sadi u ožujku, jesenski širokolisni valja posaditi potkraj rujna ili na početku listopada, na sunčane gredice, na glinasto-pjeskovito, nanosno, duboko, propusno i toplo vrtno tlo na kojem se zimi ne zadržava voda, nakon krumpira, kupusa i drugih kultura koje ste prošle godine obilno pognojili stajskim gnojem.

Česna sadite u pripremljene brazde na dubinu od 4 - 5 cm. Razmak između redova neka bude 15 - 20 cm, a između česana u redu 10 -15 cm. Za jedan red duljine oko 4 m odnosno za svaki četvorni metar gredice pripremite 50–60 česana ili 8 -10 glavica. Za sadnju birajte samo vanjska krupna česna, a razdvojite ih neposredno prije sadnje.

   

Gredice prije sadnje duboko preštihajte, pognojite s 10 l/m2 komposta, a slabije plodnim tlima dodajte i 50 g mineralna gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija, npr. florin 1 ili 5 s dodatkom sumpora, koji je češnjaku nužan za normalan rast i razvoj. 

Češnjak nikne 10-15 dana nakon sadnje, a zimi podnese i vrlo niske temperature; pod debelim snježnim pokrivačem čak i niže od -25°C. 

Za vegetacije ga okopajte 2-3 puta, ali ne češće jer ne podnosi prečesto okopavanje. Vadite ga u srpnju i kolovozu kad lišće požuti, a stabljika omekša i uvene. 

Ne smije se čekati da posve uvene jer se tada lišće otkida od glavice i pojedina česna se razdvajaju, a prezreli se češnjak zimi teško čuva. 

Osim za dobivanje glavica, jesenski se češnjak često uzgaja i za potrošnju zelen, kao i mladi luk.