Na plodnim, svježim i rahlim vapnenastim tlima, u gotovo svim europskim zemljama, u Aziji te naturalizirana u Sjevernoj Americi, u slobodnoj prirodi, ali i u vrtovima na sunčanim i polusjenovitim cvjetnim gredicama raste ljoskavac tj. mjehurica, lat. Physalis alkekengi, zeljasta trajnica s horizontalnim površinskim puzećim podankom. Iz njega se razvija jednostavna ili razgranata uspravna stabljika, često s jedne strane ljubičasto nahukana. Listovi su jajoliki, a pojedinačni cvjetići zelenkastobijeli. Javljaju se u lipnju, a potom iz njih nastaju narančaste ili narančastocrvene sjajne bobe velike kao trešnje, koje dozrijevaju u rujnu. Posve su ovijene povećanim napuhnutim mjehurastim narančastocrvenim čaškama, koje nalikuju na papirnate lampione, a vise na dlakavoj peteljci dugoj 2-3 cm. Baš se zbog njih mjehurica uzgaja kao ukrasna biljka uz grmlje, cvatuće trajnice i jednoljetnice, jer su lijep ukras vrta u kasno ljeto. Stabljike odrezane u rujnu i obješene naopako da se osuše u hladu ukrašavaju i kuću jer dugo traju u vazi u zimskim cvjetnim aranžmanima.
U vrtu uz mjehurice lijepo pristaju narančaste niske kadifice, janjeće uho ili gazanije posađene ispred, te visoke rudbekije, ukrasni suncokreti, helenij te žuti ukrasni stolisnik iza njih. Budući da je prilično agresivna i brzo se širi, za mjehuricu valja predvidjeti dovoljno mjesta u cvjetnjaku i redovito odstranjivati suvišne podanke. Razmnožava se dijeljenjem grumena u jesen ili u proljeće. Kiselkastogorkaste bobice mjehurice sadržavaju malo šećera, limunsku kiselinu, mnogo vitamina C - u zrelim bobicama ima ga više od 150 mg% - te neke alkaloide. Jestive su sirove i prerađene, ali valja paziti da ne dođu u dodir s čaškom koja je veoma gorka jer sadržava glikozid fizalin. Od davnina se vjeruje da je mjehurica ljekovita, pa se bobice koriste za ublažavanje upale mokraćnih putova i sličnih tegoba.