Potkraj 19. st. u Europu je pristigla mala nježna biljka s lijepim srcolikim baršunastim listovima i privlačnim plavkastim cvjetovima koji nalikuju na cvjetove obične ljubice. Dobila je ime afrička ljubica, lat. Saintpaulia ionantha, jer ju je u sjenovitim, humusom bogatim pukotinama stijena na padinama planine Usambare, a kasnije i u ostalim planinskim područjima Tanzanije, otkrio Walter von Saint Paul-Illaire, guverner u nekadašnjoj koloniji Njemačkoj Istočnoj Africi. U narednih je stotinjak godina postala jedna od najomiljenijih biljaka za uzgoj u kući. Glavni je razlog tome njena dugotrajna, gotovo neprekidna cvatnja, velik broj kultivara i lakoća uzgoja. Afrička ljubica najbolje uspijeva na prozorskoj klupčici uz istočni ili zapadni prozor, jer tu stalno ima dovoljno svjetla, a nije izložena izravnim jakim sunčevim zrakama, koje mogu oštetiti listove. Pogoduje joj stalna temperatura od 22°C, iako zimi smije biti i nešto niža, no ne niža od 18°C. Da potaknete i produžite cvatnju od proljeća do konca ljeta svaka dva tjedna prignojavajte ju tekućim gnojivom. Ljubici s planine Usambare godi visoka vlaga zraka, ali ne prskanje lišća, pa posudu postavite na sloj šljunka ili sitnih kamenčića u podlošku. Zalijevajte oprezno ispod lišća ili preko podloška, i to tek kad zemlja u posudici bude na površini suha. Korijenova bala ne smije biti prevlažna da ne istrune.
Ako se na lišću prekrivenom finim dlačicama nakupi prašine ukonite ju mekanim kistom. Ne tuširajte biljku jer to afrička ljubica ne voli. Kapljice vode, kao i izravne sunčeve zrake, mogu prouzročiti pojavu ružnih smećkastih mrlja na lišću. Pri kraju cvatnje, u jesen, kad započne kratko razdoblje mirovanja, afričke ljubice zalijevajte manje i ne prignojavajte 2 – 3 tjedna, čime potičete novu cvatnju.
Kad posudica u kojoj biljka raste postane pretrpana i pretijesna pa se lisna rozeta počne izdizati, afričke ljubice razdijelite u proljeće prije cvatnje. Dobro će uspijevati u različitim posudama, no najbolje joj odgovaraju plitke zdjelice, jer joj je korijen plitak i ne voli suvišnu vlagu.
Ako biste voljeli na prozorsku klupčicu nanizati dražesne afričke ljubice, razmnožite ih sami. Najlakše je to učiniti tijekom cijele godine lisnim reznicama. Odrežite nekoliko dobro razvijenih listova s 3 - 4 cm peteljke. Stavite ih u čašu s vodom ili ih utaknite u mješavinu pijeska i vlažnoga komposta. Na toplom će se za nekoliko tjedana iz peteljke razviti korijenčići, a pri bazi staroga lista novi listići. Kad stari list požuti pažljivo ga odrežite, a novostvorenu biljčicu posadite u svježi kompost. Procvast će nakon 6 – 12 mjeseci, kad se razvije nova lisna rozeta.
Ako se na lišću prekrivenom finim dlačicama nakupi prašine ukonite ju mekanim kistom. Ne tuširajte biljku jer to afrička ljubica ne voli. Kapljice vode, kao i izravne sunčeve zrake, mogu prouzročiti pojavu ružnih smećkastih mrlja na lišću. Pri kraju cvatnje, u jesen, kad započne kratko razdoblje mirovanja, afričke ljubice zalijevajte manje i ne prignojavajte 2 – 3 tjedna, čime potičete novu cvatnju.
Kad posudica u kojoj biljka raste postane pretrpana i pretijesna pa se lisna rozeta počne izdizati, afričke ljubice razdijelite u proljeće prije cvatnje. Dobro će uspijevati u različitim posudama, no najbolje joj odgovaraju plitke zdjelice, jer joj je korijen plitak i ne voli suvišnu vlagu.
Afrička ljubica dobro raste uz mnoge druge kućne biljke, pa s njom do mile volje možete eksperimentirati i slagati najrazličitije kombinacije. Njeni cvjetovi, plavi, ružičasti, plavoljubičasti, jednostruki, polupuni ili puni, kovrčasti ili naborani, jednobojni, dvobojni, prugasti, obojeni s bijelim rubom ili bijeli s obojenim rubom, tako su nježni i lijepi da joj nitko ne može odoljeti.